< prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

01/2011 (1)
02/2010 (1)
01/2010 (2)
11/2009 (3)
10/2009 (3)
09/2009 (1)
08/2009 (3)
07/2009 (4)
06/2009 (3)
05/2009 (2)
04/2009 (3)
03/2009 (4)
02/2009 (4)
01/2009 (6)
12/2008 (4)
11/2008 (4)
10/2008 (5)
09/2008 (4)
08/2008 (5)
07/2008 (5)
06/2008 (5)
05/2008 (4)
04/2008 (4)
03/2008 (4)
02/2008 (4)
01/2008 (6)
12/2007 (7)
11/2007 (6)
10/2007 (10)
09/2007 (7)
08/2007 (7)
07/2007 (10)
06/2007 (6)
05/2007 (4)
04/2007 (5)
03/2007 (6)
02/2007 (8)
01/2007 (11)
12/2006 (15)
11/2006 (19)
10/2006 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari On/Off

dizajn : patka dizajn

blog ce se sam kroz postove opisivati...

Linkovi

blog.hr
infobar.co.ba
sarajevo-x.com
Wikipedia
National Geographic
COVERmagazin
People
AllPosters.com
Radio Sarajevo


Ko smo, šta smo, odakle smo...

Ko smo

Dvije smo. Rossa i Anna. U zadnje vrijeme samo Anna. Za Rossine postove, trebate se zakopati u arhivu. Vrijedi ;) Poznajemo se preko deset godina. Prijateljstvo smo otpočele u srednjoj školi (jedino pozitivno što obje pamtimo iz iste). Zapravo, sad u februaru je bilo trinaest godina od kad smo sjele zajedno u drugu klupu reda do prozora...
Imamo uglavnom isto mišljenje o mnogim stvarima u životu (uz lagana odstupanja...) puno toga zajedničkog, pa zašto tome ne dodati i blog?



Anna o Rossi:

Uvijek je sposobna da me nasmije svojom interpretacijom životnih problema.


Rossa o Anni:


Posjeduje smirenost i dozu realnosti koje meni ponekad znaju pobjeći.



Šta smo:

Od prava, književnosti, francuskog jezika, dođosmo konačno do toga da želimo učiti djecu...Anna, učiteljica koja je poslije toliko muke i nauke konačno dobila svoj razred...a Rossa, nastavnica koja će se boriti da djeca realiziraju kulturu življenja i pokažu određeno poštovanje prema hemiji kao krasnoj prirodnoj nauci...




Mail:

rossa.und.anna@gmail.com





spaja Razum & Osjećaje









O jednom inteligentnom filmu

(by anna)

Ne znam koliko je vas uopšte i gledalo ovaj film. Ne znam čak postoji li još neko među vama ko voli ovaj film?

Riječ je o filmu...


Photobucket


Ja se sjećam i gdje sam gledala ovaj film i s kim sam bila kad sam ga gledala, sjećam se da se vrijeme promijenilo dok smo mi gledali taj film, pa nas je pljusak zatekao po izlasku iz kina...sjećam se kako smo sjedili u baštici jednoj natkrivenoj, kako je bilo sparno i kako je bilo vruče istovremeno i kako je ta kiša lagano topila tu sparinu...Sjećam se naše priče o filmu, rasprave o Scarlettinom celulitu, o Bill Murrayu, apsolutnom genijalcu, tome kako trebamo pričati međusobno i kad nam se ne priča, kako ne smijemo pustiti da postanemo stranci jedno drugome, kako bi bilo lijepo otići u Tokyo...Sjećam se svega. I zato mi je ovo jedan od dražih filmova. Zbog svoje dubine, inteligencije, prikrivenog humora, očitog sarkazma i ironije. Ovo je film kojeg stvarno volim.

Ko je gledao, sjećate li se zadnje scene? U kojoj on nju pronalazi u mnoštvu, grle se, on njoj nešto šapuće na uho? Rastaju se, ona nastavlja sa osmijehom....Po meni je to savršeni kraj za njihovu priču, gdje nam Sofia Coppola ostavlja da nagađamo da li će biti hrabri da nastave dalje zajedno sad već kad su se pronašli i prepoznali u mnoštvu...E pa danas sam nabasala na stranicu (sjajna je, sad redovno parim oči na sto i jednom naslovu koji bih rado pogledala, a osijediću dok dođu u naša kina, ako ikada i dođu...) i tamo nađem ovo....

Prijevod šaputanja :)

Znala sam! Neko kome nije bilo mrsko je dešifrovao šta joj je to šapnuo u zadnjoj sceni...i znala sam da će priča otići u tom pravcu. Možda je ta rečenica u biti i nebitna, jer samo naglašava očigledno, nekome je trebao taj posljednji detalj da bi sklopio cijelu priču. Ja volim filmove sa krajem koji te tjera da razmišljaš i razvijaš kraj filmske priče onako kako ti misliš da treba. Nije mi pokvarilo doživljaj, štaviše, ta rečenica, onako, pomalo, budi nadu...

Nadam se da će neka TV kuća, u ovom prazničnom periodu reprizirati "Izgubljene u prijevodu", nemam ništa protiv da ih pogledam opet i po ko zna koji put.


17:07 - Komentari (15)




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.