Roman

(by anna)

Naravno, ne zove se tako.

Nas tri smo u prva dva dana dale imena svima koji su bili u nasoj blizini, da li u animacijskom timu, radnjicama u hotelu, ili na plazi...onima koji su nam se cinili zanimljivi iz ovog ili onog razloga. Bonsai (zbog frizure), Dževad, Tjelohranitelj, Hikmet, Glavni, Jasko, Faris brat od Jaska (da se razumijemo, nit` je Faris, nit` je brat od Jaska nit` je Jasko)...i tako unedogled. To su nam ujedno i bile sifre, tipa: „Eno Hikmeta, pravi se mrtva na lezaljci“... znajuci da ce nas upeglati da mu kao profesionalnom fotografu poziramo (sto smo mi glatko odbile vec drugi dan cim je zatrazio da se prvo namazemo uljem pa uronimo u more i onda izronimo i u plicaku zauzmemo polozaj macke...sta ima polozaj macke?) I onda kako smo stvarno upoznavale sve te ljude, moras se smijati kad im cujes prava imena. Volim tu nasu igru, mada je bilo samo pitanje vremena kada ce jedna od nas da upita „Where is Roman?“ a sagovornik nas pogleda sa upitnikom iznad glave i kaze: „who?“...

Inace, kao dvije plavuse i brineta, privlacile smo paznju, najnormalnije. Međutim, k`o niko, privlacile smo i paznju nasim smijehom...oni koji nas poznaju, znaju kako to izgleda kad Triplet nesto kaze ili samo stane pored telefona i ja umrem od smijeha...Jedan Pablo nam je prisao sa recenicom „Ja vas moram upoznati, you girls are laughing all the time“... I time nam objasnio zasto su ljudi voljeli ostati u prici sa nama. Rusi, kojih je bilo najvise sto u hotelu, sto u Kemeru, su jako hladni u komunikaciji i nikada ne uzvrate sa pitanjem kako si ti? A Ruskinje...svaka, ali svaka izgleda k`o da je negdje usput izgubila striptiz štangu pa je izbezumljena trazi...sto ne kazem, nekome moze djelovati poticajno...nama su bile `nako pomalo slutty...

Jedan dan vracajuci se u sobu, prolazimo nas tri pored radnje u lobiju hotela, u kojoj se prodaju bunde i koza...pored radnje stoji muskarac...Prolazeci pored njega, cujem ga govori „zdrastvujte“, ja dizem pogled...e sad cu uz sav rizik da zazvucim poput Danielle Steel napisati: pogledao me ocima tako tamnim da sam se osjecala kao da sam uronila cijela u vrucu rastopljenu cokoladu.....samo sam rekla „zdravo(?!)“ i prosla pitajuci se cijim nogama ja to koracam i gdje su moje nogice drage nestale...

Dale smo mu ime Roman. Jer lici na pripadnika romanskih naroda. On je onaj tip muskarca za kojeg mislite da vam je nedostizan. Da ste izvan njegove lige. Samoj sebi govorite: „Zenska glavo, ne budali, nije te pogledao“...Pogotovo jer smo vidjele da su mu Ruskinje omiljena publika, ocrnimo covjeka da trazi samo fufe i da je tipicni muskarac koji se povodi za onom moze mu se-hoce mu se....Tako sam ja vec lagano stavila iksic pored Romanovog imena, govoreci uporno da me ne gleda, da umisljam...

Jednu noc, sjedimo nas tri, Triplet i Srodna Dusa pricaju o tome hocemo li u diskoteku i veceras, Roman sjeda preko puta nas i govori prijatelju da mi prevede da sam „very beautiful girl“ sve vrijeme me gledajuci onim istim pogledom i jos osmjehujuci mi se...Srodna Dusa i Triplet i dalje raspravljaju, ja ih pokusavam dozvati, halo, krucijalne stvari se desavaju, pusti se diska sad....Ne lezi vraze...prilazi nam taj Romanov prijatelj, Arel Pak, pita mogu li njih dvojica sjesti malo sa nama, njegov prijatelj bi zelio da me upozna.....Noge moje gdje ste??? (Sandra, volim ovu tvoju recenicu) Nikad mi se to nije desilo. Da ne mogu izdrzati neciji pogled, da se unervozim od njegove blizine, da ne mogu mirno sjediti na stolici....Ali za sve izgleda postoji prvi put.

I tako su oni sjeli. E sad...rekoh da sam dozivjela razne vrste upucavanja, i da mi je ono sa kumom bilo bizarno. Ispravka. OVO je najcudnije upucavanje koje sam dozivjela u zivotu. Preko prevoditelja. Roman naime govori ruski, turski i poljski...od engleskog zna reci mother, brother i hello...Tako sam saznala (Roman prica na turskom, a Arel Pak prevodi na engleski) da je iz Azerbejdžana (sto objasnjava njegovu visinu, jer su Turci zaista niskog rasta), da mu je mama profesor na sveucilistu u Moskvi, da je zivio u Alanji dugi niz godina, da je moje godiste, da sada ima svoj biznis, da zimu provodi u Bakuu, da mu se Ruskinje ne svidjaju?...te da mu se ja svidjam...mislila sam da sam ja mix sto se tice vjera, medjutim kod njega je mix nevjerovatan: Izrael, Turska, Poljska, Azerbejdžan...necu staviti njegovu sliku na blog. Ostavljam vam da zamislite sta je genetska kombinacija tih naroda podarila na ovaj svijet :)...

Nakon tog veoma cudnog razgovora u kojem sam primila masu komplimenata iz druge ruke...Razisli smo se i mi ostale same sa Arel Pakom. Da bi se onda iz cudne situacije preselili u jos cudniju...Arel Pak mi se poceo upucavati. Kao da nije dovoljno uvrnuta situacija. To je naravno iskomplikovalo situaciju iducih dana, jer Roman je zavisio od Arela zbog prijevoda a ja sam Arela u sirokom krugu zaobilazila...lik je malo cudan. Arel mislim.

Posljednji dan, kad mi je Roman trazio broj mobitela i da razmijenimo mail adrese, Arel nije htio da nam prevodi...Kaze Roman: „Zaljubljen je u tebe pa je ljubomoran...panjimajes?“ Mislim, koji sam ja peh, to se samo meni moze desiti. Rekoh: „panjimajet“. Ostali smo pricati, na tarzanskom jeziku, tip je stvarno sjajan, na stranu fizicki izgled jer kako mi se u pocetku cinio kao tigar, na kraju se ispostavio kao maca mala...volim upoznati zanimljive ljude koji imaju nesto i reci a ne samo izgledom ponuditi...

Kad sam se vratila kuci, poslala sam mu poruku da sam stigla, poslao mi je „kiss you“ i vise se nije javljao. Da li zbog jezicne barijere, da li zbog Arel Paka, da li zbog nove turistkinje u lobiju hotela? Ne znam. Da nije Tripleta i Srodne Duse kao svjedoka jos bih mislila da sam ga ishalucinirala...Nije ni bitno.

Morala sam otici po samopouzdanje u Tursku. Ne mogu reci da se nije isplatilo ;)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.