The Italian

(by anna)

Prije par noci, usred napada insomnije, negdje oko tri ujutru, gledajuci TV...nabasam na reportazu o ovom momku...




Patrizio Buanne, 29 godina, rodjen u Napulju, zivio u Becu, govori vise od pet stranih jezika, zabavljao se sa Bosankom, zna reci "zdravo, sta ima", a zna i pjevati pjesmu Gorana Karana "Ostaniiii..."...pjevac. I to kakav pjevac! Onako nervozna sto ne mogu da zaspim uspjela sam uhvatiti da ima sjajan glas. Neobican. A naravno nije mi ni promaklo da sjajno i izgleda. Toliko pospana nisam bila. I tako sutradan ne bude mi mrsko, malo proguglam (pise li se ova rijec ovako?) po netu i procitam da se momak trudi da vrati romantiku u modu, da na svojim nastupima (a nastupa od Azije, Novog Zelanda do Budve) uvijek ljubi ruke damama u prvim redovima, pjeva na spanskom, engleskom i italijanskom i to pjesme koje su pjevane milion puta...samo sto ih on pjeva na svoj nacin...

Evo dvije pjesme koje slusam (i gledam) (obratiti paznju na potez mikrofonom...) bez prestanka...






Sa drugom sam se raspravljala, kaze: "Pjeva mehanicki, bez duse..." JA: "Ok, o ukusima se ne vrijedi raspravljati, a l i , nisi u pravu..."

Ako neko zeli da vidi koliko nije u pravu, ovdje ima jos...

Kod nas je konacno pala kisa sinoc i malo je rashladila asfalt...odoh sad u grad piti kafu i uzivati u...ne znam cemu :) nakon sto sam svjesno odlozila diplomski do septembra, sretnija sam....mirnija. A ima jos nesto sto cekam da se potvrdi pa da velikim slovima ispisem ovdje :)

Eh, da...ako neko cuje da u njegov grad dolazi Patrizio Buanne, neka javlja, odmah! Ne bih imala nista protiv da mi poljubi ruku ;)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.