TV igara i jos kojecega

(by rossa)


Juce ujutro, ustanem ja. Prvo, lijeno, jedan djir po stanu u pidzamici. Nakon toga, dorucak, uzivam, laganini. Ma, hajd, citam ja nesto na netu. Kad…zenski glas s TV-a…”Koje bi to moglo biti prvo slovo, cim otkrijete prvo slovo, slozite rijec i odmah nas nazovite…nudim Vam 300 kuna, dakle, 300 kuna za jednu jedinu rijec. Budite moj prvi pobjednik”. Okrenem ja glavu, ma joj, ona cura (jedna od dvije ukupno) sto svaki dan trazi svoje pobjednike od 10-12 sati. Dva sata! Dva debela sata ona prica i prica i prica, te koje bi moglo biti prvo slovo te koja je rijec ako je to prvo slovo, pa ako su slova u trouglu, kojim smjerom treba ici da se dobije rijec, pa ako ni to ne pomaze(kao) onda ona tako pomogne da ne bi bilo zgoreg da na kraju kaze i sam odgovor. Ali, cijelo vrijeme, nazovite, sta cekate ovo-ono…U ta dva sata (koliko se ona potrga oko tih rijeci, ili, eh, nekad se zakuha pa budu i one sibice pa de izbacite odgovarajucu sibicu da se dobije tacan rezultat, pa greske na slikama - lijeva-desna) ako se u program ukljuci 5 gledatelja dobro i jest. U biti, mozda ih je vise, ali mene glava zaboli poslije 4 gledatelja otprilike pa promijenim kanal. Neki od tih sretnika, jos ako pogode gdje su 3 dzokera na poljima oznacenim brojevima od 1-16 mogu dobiti i onaj bonus koji se povecava (ma maksimalno da dobiju jos 100 kuna na te dzokere ali eto)…jedne prilike sam cula da je neka zena, navodno, dobila i taj bonus, ali kako nisam gledala, a ako cemo prema onoj “Ne vjeruj dok ne vidis”, onda, ako se mene pita, ta zena NIJE osvojila taj bonus.

E da, ali ne smijemo zaboraviti da je sve to i divno i krasno i lova se povecava, cura daje 500 kuna, 1100 kuna, naraste bonus preko 20000 kuna, ona poziva gledatelje: “Zovite, zovite, ne budite lijeni, pokrenite svoje guze s tog kauca, NAZOVITE!” I ljudi sigurno zovu, idu kune na telefonski racun, ali neka idu jer kompjuter ce odluciti kome ce mila i draga voditeljica dati sve one kune. Pa mislim, onda, sta ti peglas narod da su lijeni i ne zovu, makni kompjuter iz igre pa ces i sebi ustediti masu rijeci koje izgovoris u dva sata koliko ti traje radno vrijeme. “Cim vise zovete, vise se puta registrirate i imate sanse da bas Vas kompjuter izabere”. Jel to treba da znaci da neko ko zove treba da dobije telefonski racun onoliki koliko se love u igri nudi da bi ga kompjuter izabrao pa da se poslije utjesi cinjenicom da je na pozitivnoj nuli? Ja bih, radije, gledala intermezzo koji prikazuje potok i visibabe ta dva sata.

Ali, vidim, ta vrsta popunjavanja programa je postala bas popularna. Sad se premjestimo na drugi kauc, prebacimo na drugi kanal a tamo momce pak nudi lovicu, druge valute doduse, ali nije ni to za bacit’. Uuu, on je isto “opak”…uperi prstom: “Da, gospodjo, vi, da, da, vi, sta me tako gledate, Vi znate ovaj odgovor, sta cekate?” Ma, rekoh, jel to ti MENI?! Mislim, tako se on postavio, ma, ma kao da mene gleda…I mislim si ja, pa dobro, malo sto me u tramvaju zovnu gospodjo, pa u pekari, u supermarketu (nicim izazvana blagajnica kaze “Evo kusur, gospodjo”, pa ja vise i prestala s ispravljanjem na GOSPODJICA), ali zar sad I TI?! Ali momce ne prestaje… “ Aaaa, mislite da ne znate, pa daaajte, pitajte svog muza koji je tu pored Vas on sigurno zna, nek vam kaze”. Haaalo, K-A-K-A-V M-U-Z? Ama, jel to TI MENI?! Meni, kojoj je udaja bliska otprilike kao i pomisao da kamen po kamen prenesem obje mile nam olimpijske planine na neko drugo mjesto ili da na skejtu krenem na put oko svijeta. Cuj, muz? E, ako te nalupam…Mislim, bas je on hrabar, hajd recimo, ne radi se o meni, ali on uperio, recimo, taj isti prst u nekog drugog, zenu, i tako, gospodjo, fazoni, muz, fazoni, a mozda, jadnica bas vene sto ne moze da se uda, pa joj jos on “Nek vam muz pomogne, taj sto sjedi do Vas” a kraj nje mozda stara majka ili macka - vjerna druga (pletivo je ostavila, kad kviz zavrsi pa ce nastavit’ gdje je stala). Onda ta zena, od muke, telefon u ruke, daj bar kad nemam muza da bar pokupim neke pare, ali…sipakk…I tu neka spravica odredjuje ko ce i kad ce biti pocascen tim kesom za kojeg “ne kopas, a zaradis ga”. Mislim, daj Boze da je bar, muza zeljna, kes uganjala…pa od tog iznosa izasla malo, frizurica, kafica…I ko zna, mozda je za nekim susjednim stolom sjedio neki fini ciko…

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.