room4om

30.01.2006., ponedjeljak

Danas sam opet plesao ;)

ufff...sad tek vidim da nisam pisao vise od mjesec dana, citao vas jesam i dalje al jednostavno nisam mogao nista pisati. Cudno se osjecam u zadnje vrijeme i taj omich kao da spava. Room4om je valjda ona moja vedra i lijepa strana, koja je zadnjih mjesec dana spavala. Stres me poceo uzasno gusiti, kao da me postepeno davio zadnjih mjesec dana.
Danas sam opet plesao :) i u tom plesu u svojoj sobici, roomich se opet malo probudio i sjetio svojeg bloga.
Htio bi sad puno pisati, pisati sta, kako i zasto mi se dogadalo u tih 30ak dana, ali nemam vremena. A to je ono i sto me gusi. Imam toliko stvari za napraviti, a "vrijeme" se ubrzalo. Dan za mene ni ne postoji, kako pocne, ne stignem se ni posteno razbudit a vec zavrsava. Sve te stvari koje moram obaviti, me paraliziraju. Neznam di da pocnem, pa samo vegetiram. Ne znam kako da to opisem ali od 8 ujutro kad se probudim, samo razmisljam o svemu tome, ali se nemogu pomaknuti, svakim danom rokovi su sve blize (ili sve dalje ali u obrnutom smjeru, posto sam ih trebao vec obaviti).
Dobio sam jedan posao...koj me veseli, onaj koj mi treba. Naime ja se pokusavam baviti web i grafickim dizajnom, a sada sam dobio jedan velik posao, da dizajniram cijeli casopis. Za taj casopis se sad traze sponzori, svi traze barem da okvirno vide kao ce casopis izgledati, pa su me nazvali (u subotu) da im do srijedde treba 15strana. E sad do utorka trebam predati jedan jako-jako vazni seminarski, u srijedu imam ispit iz talijanskog, u Utorak se moram nac sa profesorom na konzultacijama. i tako dalje i tako dalje.
Do srijede nemogu nikako napraviti 15strana. Pfff...da su oni dani..dani kad nema stresa, mozda bi i mogao to napraviti, ali sad kad sam blokiran u glavi...jednostavno nemogu. Evo sad sam se prisilio da sjednem i barem krenem, ali nista mi se ne svida sto sam napravio, znam da mogu pun-puno bolje. I to me dosta ujutro frustriralo i bediralo. Sad kad sam dobio posao koji zelim, ja nemogu u roku zavrsit. Kako da m objasnim da nije do mene? Jebiga nije to neki mehanicki posao ili neki za koj ti trebaju samo ruke ili noge, neki repetativni posao. Ovo je ipak moja glava i nesto cime ja (jos) ne upravljam.

Uzivajte.

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se