room4om

23.11.2005., srijeda

hi all

Jucer sam rekao jednoj osobi da ja mogu sve :) al eto u noci sam shvatio da nemogu pisati...i pogotovo to pokazat ljudima...pa sam si dao u zadatak rijesit se danas tog straha...i rezultat vidite ispod...zadatak rijesen...slucaj zatvoren :) uzivajte i budite mi dobri






Kada se dijete rodi....svi mu se smiju, dive njegovoj slobodi...ja sam prije gledao na dijecu kao da su na halucinogenim drogama...njihovi pokreti jedinstveni...njihova zanimacija za sve sto ih okruzuje...dodirivanje svacijeg lica...upoznavanje sa svim culima...izlazak pred ljude...glumljenje svoje tocke bez imalo stresa bez imalo treme kao rodeni na daskama...njihovo uzivanje u svakom zalogaju...u svakoj bobici ledenog grozda....njihovo hodanje kroz prirodu...jurnjava gore...dolje... rasirenih ruku...ne obazirajuci se za spektakularne padove i deranje svoje nove trenirke...njihovo primanje boje na svoje prstice...i nelogicnim(?) potezima prstima po zidu...stvaranje nasem oku ne shvatljivih likova...njihovo precrtavanje osjecaja koje mi shvacamo kao bezlicne mrlje (slicne pollockovim :) ... sa stazem od skoro 10 godina izlazeci na sve zagrebacke i svijetske podije...odlazeci na razno razne performanse plesnih skupina....uvijek diveci se njihovom umijecu...unaprijed izvjezbanim pokretima...predivno...ali ni blizu onim pokretima koje dijeca ne svijesno stvaraju na sve moguce taktove koji izlaze iz nasih radio prijemnika...jedinsvena gibanja tijela...unaprijed ne naucenih...zapravo svaki pokret toliko jedinstven da nikad prije nije bio izveden i nikad vjerovatno niti nece biti...stavimo ih u krevet...i uzivamo kako jos na nasim rukama bezbrizno zaspu....kada sam ja tako zadnji put? Pita se novopecena baka....kada sam zadnji put mogla lec....zaboraviti na proslost....ne misiti na buducnost. Kada sam se ja zadnji put digla iz kreveta i zaplesala? Kada sam ja zadnji put nakon izlaska iz svog kreveta mogla ostati u miru jos barem 20minuta....ne mareci na sve sto me ceka taj dan, ne misleci....Kada sam se ja zadnji put mogla u autobusu prepustit emocijama i samo bezbrizno zapjevati...nasmijati, rasplakati se....Kada sam zadnji put mogla nekog sa punom znatizeljom gledati ravno u oci...ne trepnuvsi....primiti lagano za obraze i upoznati bez rijeci...kada sam zadnji put mogla kleknuti pred prosjaka...primiti za ruku...i bez rijeci i novca toplim pogledom dat podrsku, i dat mu osjecaj da smo svi isti...da smo svi na istom platou da se ne nalazimo na velikim beskrajnim stepenicama... Kada sam zadnji put mogla u parku ubacit se medu sve pse....lajati za njima...natijeravati se....komunicirati sa njima....wau....wau...bez rijeci postati njihov saveznik....dopustajuci da skacu na mene...zmazu me cijelu... i naposljetku srusiti me na pod i lizati mi lice a da mi se cijelo tijelo grci od smijeha....

“Marice umjesto da bljedo gledas u zid, mogla bi pocet rijesavat papire koji su ispred tebe”
Marica se osvijesti...izade iz svog polu sna “ Zato sto si shvatila sta je zapravo zivot i uozbiljila se” i vratila se svom repetativno, automatskom rijesavanju papira.

<< Arhiva >>