Umjetnost življenja
petak, 13.10.2006.
Planina i slanina
Nedjelju proteklog vikenda sam proveo na jednoj inozemnoj planinarskoj turi 
, a to inozemstvo nije bila niti Slovenija, niti Austrija, niti Italija, niti Bosna, niti Srbija (ili kako se trenutno već zove 
), nego jedna sasvim neplaninska zemlja, nama Slavoncima daleko bolje poznata po donedavnim masovnim shoppinzima: Mađarska. 
Izlet je organiziralo HPD Zanatlija iz Osijeka u suradnji s njihovim kolegama iz planinarskog društva iz Pečuha, a kao dobri i pažljivi susjedi ponudili su i nama nekoliko mjesta u busu. Tako sam se s još pet prijatelja (većinom prijateljica ) ubacio u inače pun autobus kojim smo se uputili u istraživanje Mađarske kakvu ne poznajemo. 
Jedno od najznačajnijih obilježja ovog izleta je bilo to da je nakon dugog mučenja s bolnom i podmuklom bolešću najbolja prijateljica na svijetu 
ponovo zabacila ruksak (i to novi! 
) na leđa i krenula planinskim stazama, što je uvelike doprinijelo zanimljivosti boravka u planini. 
Zbog velikog broja obaveza ovog tjedna poprilično kasnim s objavom ovog posta dok je Ericca svoje viđenje nedjeljne ture na vrlo lijep način opisala i pokazala, nastojat ću koliko-toliko izbjeći ponavljanje istih detalja, a sve one koje zanima nešto više upućujem da pročitaju i pogledaju njen cool post.
Izlet je započeo posjetom špilji u mjestu Abaliget neposredno pored Pečuha. Špilja nema tako bogate ukrase kao neke naše koje su nam nedavno pokazali šumarKA i gogoo u svojim postovima, ali je unatoč tomu bilo zanimljivo pogledati i jednu takvu. 
Svakako da se i u njoj dalo naći zanimljivih prizora od kojih prikazujem neke.
Među ostalim tu su se mogle pronaći lijepe orgulje ...
... jedan kameni stup ...
... kao i ovi pomalo provokativni stalagmiti.
Ukupnom ugođaju je doprinio i jedan mali šišmiš.
Nakon izlaska iz špilje posjetili smo i tzv. muzej šišmiša iz kojega donosim jedan primjerak lubanje i donje čeljusti ovog neobičnog letećeg stvorenja.
Nakon svih ovh obilazaka krenuli smo na petosatnu pješačku turu koja je dijelom prolazila šumom ...
... u kojoj je mjestimično bilo i malo više vlage.
Povremeno su se mogli uočiti i nešto šareniji prizori, a sam čin nastanka ove fotografije možete vidjeti kod Ericce.
Prvu stanku smo imali pored ove simpatične kapelice.
Zanimljive su i mađarske planinarske markacije koje su različite za svaku stazu na ovom području. Evo male kolekcije koju sam uspio sakupiti.
Mislim da će za ovu zadnju posebno biti zainteresirana šumarKA koja se namjerava vratiti biciklizmu, pa se možda okuša i na mađarskim stazama.
Na otprilike polovici puta izbili smo na jugozapadne obronke Mecseka s kojih se s visine od nekih 400 m/nv pruža lijep pogled na Panonsku nizinu, nekadašnje morsko dno.
I Ericca je svim svojim planinarskim zanosom uživala u tom pogledu. 
U tom predjelu je teren više stjenovit, pa smo susretali niz zanimljivih detalja.
Posebna su zanimljivost ove stijene vulkanskog porijekla koje strše iz vegetacije, ...
... a nazivaju ih "orlovo gnijezdo".
U jednom se trenutku trebalo po stijenama uspeti "čak" desetak metara, što je zahtijevalo određenu penjačke vještinu.
Na nekoliko mjesta smo nailazili i na staništa ove verzije čuvarkuće koju domaćini nazivaju planinskom ružom.
Slijedeću stanku smo imali kod ostataka nekdašnjeg samostana ...
... na čiji toranj vode željezne ljestve, ...
... a s kojega se pružaju zanimljivi vidici.
U nastavku smo ponovo hodali šumom gdje se na jednom mjestu nalazi i uređeni izvor ...
... iz kojega teče potočić preko kojega vodi ovaj simpatičan mostić ...
... koji na jednom mjestu prelazi umjetnu kaskadu ...
... a na kraju se ulijeva u dražesno jezerce.
Upravo tu smo došli do kraja staze gdje nas je čekalo ugodno iznenađenje, prava atrakcija za koju su se pobrinuli mađarski domaćini.
Na velikom ograđenom ložištu zapalili su vatru, narezali dovoljan broj drvenih ražnjeva i donijeli kamaru slanine, na što su se gladni planinari razdragano odazvali i prionuli pečenju i konzumiranju slanine uz dodatak kruha, luka i vina. 
Tako je i ova tura završila punih stomaka uz logorsku vatru i prepričavanju dojmova na mađarsku planinu uz finu slaninu. 
Sve u svemu, jedan simpatičan izletić po našim uglavnom ravničarskim, a tek ponegdje brdovitim predjelima. :
Do narednog javljanja sve vas srdačno pozdravljam. 
