< rujan, 2011  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Rujan 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)

Komentari On/Off

Designer :Xx
Picture: x

Moja sranja

Prijatelji
Dečko
Obitelj
Ljubav
Sreća
Iskrenost
Otvorenost
Tvrdoglavost
Ovan
Mašta
Seks
Ne
Da
Ljubomora
Svađa
Svađa
Svađa
Seks
Svađa
San
Plač
Smijeh
Klub
Ples
Flert
Šminka
Budućnost
Starost
Smrt

Život.

petak, 02.09.2011.

Djevica u 21.?

Moja najbolja prijateljica. Moj anđelek. Djevica.

***

Svi smo mi ljudi od krvi i mesa, gledamo jedni druge, odmjeravamo, jebemo se.
Zamišljamo jedni druge u najluđim pozama i maštamo. Maštamo o tome kako bi bilo skinuti onu njegovu bijelu usku majicu koja je toliko pripijena da samo što ne pukne pod njegovim tvrdim mišićima. Kako bi bilo gledati njegov goli torzo, dok ležite na pješćanoj plaži dok vam on nosi savršen ljetni koktelčić i udovoljava svakoj vašoj erotskoj fantaziji. Ili ako baš želite, kod muškaraca. Zamišljate ženu, tamnoputu, duge crne kose, njena putenost dolazi do izražaja dok se sagiba u lepršavoj minici i samo vas mali nalet vjetra odvaja od onog njenog najslađeg... No, dosta o tome.

***

To su samo NAŠE fantazije. A što je s ljudima kojima je seksualnost nekako još uvijek stran pojam? Kojima je seks tabu tema i sram i strah ih je pričati o tome? Kojima dodir suprotnog spola izaziva mučninu u trbuhu (ne govorim o leptirićima) i glavobolju?

***

Ona nije aseksualna osoba. Ta moja Prijateljica. Ona se jednostavno boji svega. Boji se dodira. Pogleda. Flerta. (smrznuti se dok ju neki lik u klubu primi da pleše?hm.) Seksa. Nije došla dalje od ljubljenja. Kada ju pitamo da li masturbira, počne se smijati i kaže ne. Da li vlastiti dodir nekome može biti gadljiv? Kada sami sebi želimo udovoljiti? Meni je to nezamislivo. Da netko sa 21 godinom još uvijek nema nikakvu potrebu istraživati svoje tijelo i tuđe? Da li smo pod takvim pritiskom društva da u zadnje vrijeme ljudi rade suprotno od onoga na šta ih društvo tjera? Internet je pun porno stranica, tv, seks shopovi. Kraj svega toga Prijateljica prolazi i baš nikada nije poželjela vidjeti taj svijet, istražiti ga? Da li se možda zbog toga jer joj je sve to izloženo na dlanu ona zatvara u sebe i ne želi vidjeti dalje od čitanja TEEN-a i glupih pitanja poput da li mogu nositi tampon ako sam još uvijek djevica? Jebote. Da li se pravi da ne vidi sve to?

***

Možda je to i u redu. Čekati sa seksom i sa svime time. Ja žalim što nisam čekala. Ali sam već u osnovnoj školi bila znatiželjna u vezi seksa. A kamoli sada.
Ne kažem da se mora poseksati.


Nego mi jednostavno nije jasno kako netko nema neke potrebe u 21. godini.
Jednostavno nezamislivo.


A možda je ipak aseksualna, malo.



| Komentari (0) | Printaj | ### |

petak, 22.07.2011.

Muško - žensko prijateljstvo. Sranje ili ne?

U zadnje vrijeme moja mala grupica poznanika i ja bavimo se filozofiranjem
oko toga da li postoji to sranje što nazivaju M-Ž prijateljstvo.
Donekle smo već došli do nekog zaključka,
no ipak bi htjela s vama podijeliti svoje osobno mišljenje o tome.

***

Nikada nisam imala nekog pravog muškog prijatelja.
Uvijek bi se zaljubljivala u njega ili on u mene.
I ode ti tkzv. prijateljstvo u kurac.
No, u zadnjih nekoliko godina očajno pokušavam naći osobu
koja će mi popuniti to prazno mjesto NAJBOLJEG PRIJATELJA.
Zašto? Pojma nemam.

***

Inače sam veoma društvena osoba, i pogotovo volim muško društvo. Više nego žensko.
Nikad nisam bila tip osobe koja će se sa 10 cura hihotati u punom klubu i ogovarati druge cure. A ne.
Mene to ne zanima. Uvijek sam htjela biti sa 10 dečkiju i gledat ih kako promatraju druge cure.
Možda imam višak Y kromosoma. To me fascinira kod njih. Muškaraca. Njihov svijet. Razmišljanje.
Uvijek sam htjela da me brane od nasrtaja drugih pijandura. Htjela sam bit njihova mezimica.
NJEGOVA mezimica. Mog najboljeg prijatelja. Da me čuva, da brine o meni. Da mogu doć kod njega
doma bez šminke, u debelom PMS-u i pričat kak mrzim cijeli svijet, a on će me blago pogledati,
napravit mi najfiniji čaj, sjest samnom na kauč, pokrit me, i mazit me.
Reći će mi kako sam najljepša osoba na svijetu i da nisam takva kuja kakvom se činim.

***

Sve bi to bilo strašno lako da ja automatski dok upoznam nekog ne počnem razmišljati
o tome kako bi bilo da sam s tom osobom. Odmjerim ga od glave do pete i kod svakog
dobrog dečka, zgodnog, pametnog, nađem nešto što mi se svidi. Ponašanje, govor,
izgled, pogled. Mislim da je to kod svakog tako. Da prvo skeniraš osobu i zamisliš si
svaki mogući scenarij i tek onda kažeš: "Bok, ja sam..."

***

Sve bi to bilo još lakše da nisam u vezi 3 godine. Sad dolazimo do pitanja, koji će ti kurac
onda frend kad imaš dečka da te tješi i da te voli i mazi i pazi. E jebiga. Ponekad sa svojim
dečkom nisam na istoj valnoj duljini. On je krasna osoba. Pažljiv, nježan, drag, uvijek spreman
pomoći. U meni vidi Boga. Onda dolazimo do njegove druge strane, posesivnost, ljubomora,
pesimističnost, manjak samopouzdanja, ilitiga kompleks manje vrijednosti. To je užasno.
Bit s takvom osobom nije nimalo lako. Ne kažem da sam ja savršena. O daleko od toga.
Tvrdoglava, naporna, egocentrična, i uvijek, ali uvijek mora bit po mom.
Ponekad, nakon svih sranja koja imam s njim poželim otić na kavu s potencijalnim
NAJBOLJIM prijateljem i razgovarat o tome. O svemu. Da mi kaže: "Jebem te glupu, nisi
u pravu kaj se toga i toga tiče, ja sam muško i razumijem ga." Okej. Razumijem.
Znači, poanta je slijedeća, dečko mi "ne da" da imam muške prijatelje.

***

Prije par mjeseci, prijateljica i ja u klubu smo upoznale 2 dečka. Fini dečki. Plešu.
Zgodni su.
(Nikada se nećeš htjet družit s nekim ko je ružan. To mi je rekao jedan od njih. I ima pravo.)
Svidjeli su mi se jer su bili drugačiji. Bili su svjesni da su drugačiji i to mi paše.
Želim s njima bit prijateljica. Ne znam zašto ali želim. Drugačiji su od drugih,
lijepo mi je pričat s njima, i vidim ih kako doma peku palačinke dok ih prijateljica i ja
gledamo sa kauča i smijemo se ironiji. No, nije to bitno.
Bitno je to što moj dečko njih ne odobrava. U njima vidi zlo, uvjeren je da ću se zaljubit
i da ću ga ostavit zbog jednog od njih. Eh. Kako dokazati da je u krivu? Ili možda nije?

***

Da li zato što ne vjerujemo u muško - ženska prijateljstva nema smisla ulaziti u nekakvo
veliko druženje jer se zna da će se nešto desiti? Kad tad?
Zašto toliko očajno želim naći dečka koji bi mi bio poput brata kad znam da mi je u glavi
puno više od toga, no to ne želim priznati?
Jesam toliko jebeno bolesna osoba kad želim imat nekog tko će me uz dečka
tretirat ko princezu? Ko će i flertat samnom kad mi se flerta. Da. Flertamo.
Bolje da flertam s najboljim prijateljem nego s nekim random likom iz kluba.
Zezancija. A ponekad mi se čini kao da i nije. Kvragu. Flertamo. Jel to zdravo?

***

Postaje kompliciranije od ovoga. U mojoj glavi, mislim.
Ali idem pojednostaviti koliko je najviše moguće.
Ne vjerujem u muško - ženska prijateljstva. Ali ih želim ostvariti.
Ma sranje. Garant će se zaljubit u mene.


R.



| Komentari (33) | Printaj | ### |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se