08.04.2008. / utorak

Dan dolazi...

Ej ljudi,pa di ste vi meni?
Kako ste mi falili,ne mogu opisat...
Ne mogu ja sebe natjerat da napišem post,hehe...
Ajoj,odakle da krenem,kad ima toliko toga...ne znam ni sama...
Al ajd,nekako ću valjda...
U prošlom postu sam rekla da idem na atletiku,bacam kuglu...
E pa,išla sam,tj. prije mjesec dana sam išla i bila sam 5 od 10,rezultat 7.74 m,nije nešto,al ja sam zadovoljna,s tim da sam tek 2 puta u životu bacala kuglu...hehe...
Škola:savršeno,sve mi odlično ide,ocjene fenomenalne,šta reći...
Ljudi moji,ja se sad tresem dok ovo pišem,al ne od zime,bolesti il nečeg drugog,nego zato što ja idem 12.4.,godine gospodnje 2008,s početkom u 21h na dobrotvorni koncert MARKA PERKOVIĆA THOMPSONA u Novu Gradišku...
Još uvijek ne mogu doći k sebi...
Toliko suza i tuge,napokon je preraslo u sreću...
Još otkad sam čula da će doći,rekla sam sebi:"Idem!"
Moji frendovi isto tako,svi će oni ići,a na kraju nitko...
Danima sam molila bilo koga da ide sa mnom,ali ne,nitko sad ne želi ići,ne može il bi radije išao općenito van nego na koncert,bla bla...
E pa hvala vam svima,stvarno ste super frendovi...
No već sam se bila pomirila s tim da neću ići,a imala sam i prijevoz i gore i nazad,tata bi došao po mene,al jedino još nisam imala s kim biti za vrijeme koncerta...
Onda mi kažu starci da je rođak pitao jel bi ja išla,da idem s njim kao,ja normalno pristala,a da bi jučer saznala da je i on odustao,kao kašljuca,šmrca a znam da bi radije išao na cajke nego na Thompsona...
Ja poludila,samo sam otišla u sobu,počela plakat i bila sam ljuta na cijeli svijet...
Onda tata dođe u sobu i kaže da dođem u boravak,pa ćemo odlučit kako bih išla...
Ja otišla,kaže meni tata:"Ići ću ja s tobom!"
Prvo nisam htjela tako,jer bi ispalo da ide sa mnom iz sažaljenja,a onda kad je rekao da nije zbog toga nego da bi i on htio ići,onda sam pristala i tako sam ga zagrlila,skoro sam počela opet plakat...
Nisam jednostavno mogla vjerovat...
A mama neće ići,jer ju je uhvatila prehlada,pa će ona ostat kod kuće iako bi i ona htjela ići..al kad je tako sad ispalo...jbg...al zna ona već kak je na njegovom koncertu,hehe...
Sutra pišem 1.dio nacionalnih ispita,tj. esej iz hrvatskog,trebam na osnovu nekog teksta,ulomka,stiha,nemam pojma,napisat 600-800 riječi,ma ne pada mi na pamet,tak mi svejedno oću proć il ne...a onda u petak odmah pišem isto to iz njemačkog,al 80-100 riječi,to ću valjda nekak uspjet,al boli me briga i za to...hehe...
Samo čekam da to prođe...

Eto,toliko od mene...
Kako god da je ovo ispalo...sretan

Do sljedećeg posta,byewave

08.04.2008. ...17:34 Komentari (6) Isprintaj #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

desing by HRVACH

< travanj, 2008  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

  • Malo o meni:

    Ime:MARTINA

    Datum rođenja:8.06.1990.

    Horoskop:BLIZANKA

    Živim:u OKUČANIMA

    Škola:3.r.EKONOMSKE U NOVSKOJ

    Hobi:rukomet,odbojka,plivanje,
    vožnja biciklom

    Visina:1.77 m

    Volim:THOMPSONA,
    svog starijeg brata,svoje frendove,
    zajebanciju,glazbu,DINAMO,ali i mamu i tatu.......

    Ne volim:umišljene,lažljive osobe,
    pesimiste,Hajduk i mrzim cigare


    MOJ DIDA I JA

    Preko polja kroz sjećanje ide,
    kršan čovik, tvrde brade side.
    Pamtim pogled, tu toplinu oka
    i svaka riječ je bila mu duboka.

    Čvrst je dida bio kao stijena,
    hrabra srca i kamenih gena.
    Sva je mudrost utkana u njemu,
    njegove su priče učile me svemu:

    "Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići
    gdje je vječni sjaj."

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Gleda na me planina Svilaja
    sa očima njegovoga sjaja.
    Crpio je snagu tamo gore,
    planina mu iscrtala bore.

    Njegove su ispucale ruke,
    meni bile kao mirne luke.
    Kako da mu zahvalim na svemu,
    sinu ime dao sam po njemu.

    "Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići,
    gdje je vječni sjaj."

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Ej, da mi je pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje,
    pa da viknem jače od oluje,
    da me dida još jedan put čuje.

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje ,
    sa Svilaje na Petrovo polje
    moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.


    DAN DOLAZI

    Ljeto, jesen, zimu i proljeće,
    sve to jedan život nosi.
    Kada s neba anđeo dolijeće,
    rađamo se i odemo bosi.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.

    Kada zora rano zamiriše,
    ja je neću vidjet više,
    a kad divlje ruže procvjetaju,
    raduju se koji znaju.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.


    NEĆU IZDAT JA

    Kao stijena što se neda,
    žegama,divljim olujama
    i ja nikad nedam se,
    kroz stvarnost lutam.

    Život moj je poput hladne rijeke,
    beskrajan i vijuga se
    iz nekog razloga neznana,
    negdje ipak prestaje.

    Nisam sudac a ni mudrac,
    teško nosim to kamenje,
    to breme sjećanja
    na svojim leđima.

    Gdje god dođem,kud god prođem
    već je netko odlučio
    u ime onoga što nas je stvorio,
    a nije se borio.

    Neću izdat ja, Boga nikada,
    neću gasit sunce,,koje s neba sja
    neću zbog tebe,rukom na sebe
    jer ti me voliš i ti se moliš za mene.

desing by HRVACH