12.03.2008. / srijeda

Poraz,bol i ostalo što spada pod tim...

Uh,evo prošlo je skoro mjesec dana od mog zadnjeg posta...
Pa ja ne znam šta je meni,zašto ne mogu pisati češće?
Al dobro ajd,tak je kak je...
Kod mene se dosta toga događalo u posljednjih nekoliko dana....
Dobro,škola,to svi moramo...ali zasad je s njom sve odlično,nemam problema...
Onda prije možda 2 i pol tjedna,saznam da je Thompson bio u Novoj Gradišci,mjestu udaljenom od mene 15-ak km...
Došao je tamo kako bi se dogovorio za svoj koncert koji će se održati povodom izgradnje crkve tamo negdje,pa će sav novac od ulaznica ići u dobrotvorne svrhe,tak da ne očekujem da će karta biti baš jeftina,tim bolje,nek bude skuplja,kad znam da je to za crkvu...
Koncert će biti pretkraj 4 mj.,ne mogu dočekat,joooooooj....
Bit će ludnica,uf...
Zatim sam sad u ponedjeljak imala rukometnu županijsku tekmu kod nas u školi...
Bila sam ljuta što me profa nije stavio na lijevo krilo,pošto igram tu poziciju,nego sam igrala i pivota i desno krilo...
A kud me na desno stavi,nisam nikako mogla dati gol s te strane...
Al nekako sam uspjela i dala sam...
Prvu tekmu smo izgubile od Petrinje,ne znam koliko je bilo razlike,a Sisak smo skoro dobili,jer smo cijelo vrijeme vodile,a onda negdje 2 min. prije kraja,njihov se golman razbranio,a one nama dale 3 gola,tak da je bilo 3 razlike na kraju...
Baš mi je bilo krivo...
Zbog toga sad trpim užasne bolove i upale mišića po cijelom tijelu,od jučer ne mogu hodat normalno,ne mogu spavat,ništa...
Jer pošto ne moram na treninge,dolazim samo na tekme,pa sam bez pripreme išla na tekmu,i dogodilo se šta se moralo dogodit...
Mislim da mi je baš sve jedan mišić upaljen,uf...boooolllliiiii meeeee!!!!!!
Jučer mi je bio i roditeljski,al sve je prošlo OK,uglavnom se raspravljalo o nacionalnim ispitima i problemima u razredu...
Sutra me opet nema u školi,idem na atletiku u Kutinu,hehe...
Bacam kuglu,iako sam strogo naglasila da hoću trčat bilo šta,al eto,ipak su me za kuglu odredili,i mene i moju frendicu...
Baš će nam biti super,samo molim Boga da mi bol malo popusti u nogama i u ruci...
I tak...
Još par dana do Uskršnjih praznika i bar malo odmora od škole...
Onda moram radit punom parom...
Al i to će proći...
Počelo suđenje našim generalima,pratila sam malo,al ne mogu ja to gledat,previše me živcira...
Optužba ova,optužba ona...
Valjda će sve bit OK...

Eto,ja vas lijepo pozdravljam do slijedećeg posta,uživajte mi...
Byewave

12.03.2008. ...17:47 Komentari (8) Isprintaj #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

desing by HRVACH

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

  • Malo o meni:

    Ime:MARTINA

    Datum rođenja:8.06.1990.

    Horoskop:BLIZANKA

    Živim:u OKUČANIMA

    Škola:3.r.EKONOMSKE U NOVSKOJ

    Hobi:rukomet,odbojka,plivanje,
    vožnja biciklom

    Visina:1.77 m

    Volim:THOMPSONA,
    svog starijeg brata,svoje frendove,
    zajebanciju,glazbu,DINAMO,ali i mamu i tatu.......

    Ne volim:umišljene,lažljive osobe,
    pesimiste,Hajduk i mrzim cigare


    MOJ DIDA I JA

    Preko polja kroz sjećanje ide,
    kršan čovik, tvrde brade side.
    Pamtim pogled, tu toplinu oka
    i svaka riječ je bila mu duboka.

    Čvrst je dida bio kao stijena,
    hrabra srca i kamenih gena.
    Sva je mudrost utkana u njemu,
    njegove su priče učile me svemu:

    "Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići
    gdje je vječni sjaj."

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Gleda na me planina Svilaja
    sa očima njegovoga sjaja.
    Crpio je snagu tamo gore,
    planina mu iscrtala bore.

    Njegove su ispucale ruke,
    meni bile kao mirne luke.
    Kako da mu zahvalim na svemu,
    sinu ime dao sam po njemu.

    "Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići,
    gdje je vječni sjaj."

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Ej, da mi je pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje,
    pa da viknem jače od oluje,
    da me dida još jedan put čuje.

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje ,
    sa Svilaje na Petrovo polje
    moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.


    DAN DOLAZI

    Ljeto, jesen, zimu i proljeće,
    sve to jedan život nosi.
    Kada s neba anđeo dolijeće,
    rađamo se i odemo bosi.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.

    Kada zora rano zamiriše,
    ja je neću vidjet više,
    a kad divlje ruže procvjetaju,
    raduju se koji znaju.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.


    NEĆU IZDAT JA

    Kao stijena što se neda,
    žegama,divljim olujama
    i ja nikad nedam se,
    kroz stvarnost lutam.

    Život moj je poput hladne rijeke,
    beskrajan i vijuga se
    iz nekog razloga neznana,
    negdje ipak prestaje.

    Nisam sudac a ni mudrac,
    teško nosim to kamenje,
    to breme sjećanja
    na svojim leđima.

    Gdje god dođem,kud god prođem
    već je netko odlučio
    u ime onoga što nas je stvorio,
    a nije se borio.

    Neću izdat ja, Boga nikada,
    neću gasit sunce,,koje s neba sja
    neću zbog tebe,rukom na sebe
    jer ti me voliš i ti se moliš za mene.

desing by HRVACH