Evo,konačno da i ja napišem neki novi post...
Prvo ću reći da ovaj post posvećujem svojoj frendici Ivani kojoj je prošli tjedan umrla mama,...
Njena bolest je bila duga i teška,ali svi smo mislili da će se izvući,no ipak je je izgubila bitku...
Još u pretprošli petak smo svi bili vani,sve je bilo super,Ivana je bila vesela...
Onda je otišla kući,a pošto smo planirali ići i u subotu van,ona je rekla da neće doći,da će ići u posjetu mami...
I tako je bilo,ja i moja best frendica Edita smo išle u subotu van i bilo nam je stvarno super...
U nedjelju ujutro,Edita mi javlja da je Ivani umrla mama...
Nisam mogla vjerovat u to što čujem,tako me je nešto steglo oko srca,samo što nisam zaplakala...
Cijeli dan sam razmišljala kako je ona,kako su joj tata,brat i dvije sestre...
Htjela sam otići do nje,zagrliti je i izraziti sućut,ali nisam jednostavno mogla,znala sam da joj je cijela rodbina tamo i ostali,pa sam onda čekala sprovod...
Tako je i bilo,u utorak u 15 h,je bio sprovod,a ja i frendica Tatjana smo direktno iz škole otišle tamo...
Što drugo reći,bilo je prebolno,pretužno,...
Ne želim opisivati cijeli sprovod,samo ću reći da sam se u jednom trenutku slomila,suze su samo potekle,prekrila sam lice rukama,nisam mogla doći k sebi kad sam čula neke riječi koje je Ivana uputila mami,a koje mi još i danas odzvanjaju u ušima,još ih ne mogu zaboraviti...
Otišla sam do nje i čvrsto je zagrlila,plakale smo obje...
Rekla sam joj da će sve bit u redu,da se drži...
Od sprovoda je nisam vidjela,ali večeras ću je napokon vidjeti,ići će s nama malo van,moramo bit uz nju i pružit joj podršku...
Eto,znam da je post tužan,ali morala sam ovo napisati...
Počivala u miru Božjem!
Pozdrav svima do slijedećeg posta...
|