08.09.2007. / subota

"Zeleno je bilo polje"...

Teškom voljom sad pišem ovaj post,jer mi se jednostavno ne da ništa...
Možda zbog vremena,jer je cijeli dan tmurno,kiša,pa sam i ja takva,a možda je nešto drugo u pitanju,hm...ne znam...
Eto,prošao je prvi tjedan škole...
Nije bilo tako loše kao što sam mislila,samo što sam dobila grozan raspored i svaki dan moram ustajat u 5 zbog nultih sati,jebemti...
Al rekli su da će ga mijenjat pa se nadam da će bit bolje...

U ovom postu neću pisati o nečemu što ćete skužiti da fali,ako ste čitali prijašnje postove...
Nemam razloga više o tome pričati,možda je bolje tako,iako ne znam uopće zašto je do toga došlo,al dobro...
Sad mi je to sve potpuno strano,i ne želim se prisjećat...
Hvala BOGU,što je škola počela,da ne moram više o tome razmišljat...

Cijeli tjedan sam se dogovarala s frendicom da večeras idemo van,i htjela sam ići,zaboraviti na sve,samo se želim malo opustiti...
Ali ipak neću ići,kao što sam rekla,ne da mi se ništa,nikakva sam,radije ću ostat kod kuće u toplom,gledat BB,biti s mamom,pošto sam još jedan tjedan sama s njom,stari na terenu,radi,brat u Zg,tak da...
Slijedeća subota je već dogovorena još prije 2 tjedna,tad mi dolazi best frendica iz Zg,i idemo van U Novu Gradišku,to ne propuštam nizašto...
A onda ona opet mora u nedjelju natrag zbog škole,i onda se opet nećemo vidjeti dugo...
Kako mi fali...tuzan

Jedino što me veseli i ne mogu dočekat je Thompsonov koncert u Kutini,23.09...
Idem sigurno,al još mi fali da nešto ne iskrsne,i onda opet poludim zbog toga...
Ma joooooj...
Evo pojavilo se Sunce,nakon 3 šugava kišna dana,sad konačno vidim plavo nebo a ne sivilo koje ga je prekrivalo...
Možda će i meni onda bit bolje,a možda još dugo neće,dok se skroz ne pomirim s činjenicom što je bilo,bilo je...
I sad slušam Thompsonovu pjesmu "Zeleno je bilo polje",što me još više rastuži...
Ma bit će bolje...

Eto,svima koji idu večeras van,želim dobru zabavu!
Pozdrav i do slijedećeg posta!

Byewave

08.09.2007. ...16:47 Komentari (20) Isprintaj #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

desing by HRVACH

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

  • Malo o meni:

    Ime:MARTINA

    Datum rođenja:8.06.1990.

    Horoskop:BLIZANKA

    Živim:u OKUČANIMA

    Škola:3.r.EKONOMSKE U NOVSKOJ

    Hobi:rukomet,odbojka,plivanje,
    vožnja biciklom

    Visina:1.77 m

    Volim:THOMPSONA,
    svog starijeg brata,svoje frendove,
    zajebanciju,glazbu,DINAMO,ali i mamu i tatu.......

    Ne volim:umišljene,lažljive osobe,
    pesimiste,Hajduk i mrzim cigare


    MOJ DIDA I JA

    Preko polja kroz sjećanje ide,
    kršan čovik, tvrde brade side.
    Pamtim pogled, tu toplinu oka
    i svaka riječ je bila mu duboka.

    Čvrst je dida bio kao stijena,
    hrabra srca i kamenih gena.
    Sva je mudrost utkana u njemu,
    njegove su priče učile me svemu:

    "Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići
    gdje je vječni sjaj."

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Gleda na me planina Svilaja
    sa očima njegovoga sjaja.
    Crpio je snagu tamo gore,
    planina mu iscrtala bore.

    Njegove su ispucale ruke,
    meni bile kao mirne luke.
    Kako da mu zahvalim na svemu,
    sinu ime dao sam po njemu.

    "Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići,
    gdje je vječni sjaj."

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Ej, da mi je pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje,
    pa da viknem jače od oluje,
    da me dida još jedan put čuje.

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje ,
    sa Svilaje na Petrovo polje
    moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.


    DAN DOLAZI

    Ljeto, jesen, zimu i proljeće,
    sve to jedan život nosi.
    Kada s neba anđeo dolijeće,
    rađamo se i odemo bosi.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.

    Kada zora rano zamiriše,
    ja je neću vidjet više,
    a kad divlje ruže procvjetaju,
    raduju se koji znaju.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.


    NEĆU IZDAT JA

    Kao stijena što se neda,
    žegama,divljim olujama
    i ja nikad nedam se,
    kroz stvarnost lutam.

    Život moj je poput hladne rijeke,
    beskrajan i vijuga se
    iz nekog razloga neznana,
    negdje ipak prestaje.

    Nisam sudac a ni mudrac,
    teško nosim to kamenje,
    to breme sjećanja
    na svojim leđima.

    Gdje god dođem,kud god prođem
    već je netko odlučio
    u ime onoga što nas je stvorio,
    a nije se borio.

    Neću izdat ja, Boga nikada,
    neću gasit sunce,,koje s neba sja
    neću zbog tebe,rukom na sebe
    jer ti me voliš i ti se moliš za mene.

desing by HRVACH