10.07.2007. / utorak

Samo uživancija...

Evo,nije me bilo dugo,imala sam problema s kompom,još ih imam,al valjda će izdržat dok napišem ovaj post.
Naime,stalno mi se sam resetira,pali,gasi,ne znam šta mu je,samo odjednom,pa moram to pod hitno sredit.
Samo čekam brata,trebao bi doći u petak pa će mi pokušat to popravit,jer stvarno me živcira,ja nešto napravim,a on se meni ugasi,i onda ode to sve k vragu,pa mi se onda ne da sve ispočetka pravit...
Da sad ne prepričavam cijeli tjedan šta se događalo,opisat ću samo ukratko,tek toliko...
Pa evo,za početak,gotova sam s praksom,u petak mi je bio zadnji dan.
Bilo je zanimljivo,malo dosadno,ne puno,ali i naučila sam mnogo toga,tako da mi je u jednu ruku to i dobro došlo.
U subotu sam se pomirila s frendom s kojim sam se posvađala.
Bio mu je rođendan,pa sam mu morala čestitat,jer i on je meni,pa da ne ispadnem sada neka...
Od srca mi je zahvalio što sam se sjetila i nije ljut na mene,nit sam ja na njega,sad je sve super i jako mi je drago zbog toga.
Trebao je doći jučer iz Rijeke,ali ne može jer ima treninge nogometa,pa tako da ne znam kad ću ga vidjet.
Onda sam u tu subotu bila u Novoj Gradišci,jer je bila Karlovačko fešta,na kojoj je Miroslav Škoro imao koncert.
Prvo nisam znala jel bi išla na koncert il ostala kod kuće na turnirima jer su taj dan bili finali,pa me zanimalo tko će osvojit,al na na nagovor frendice sam ipak otišla na koncert i zabavila se odlično...
Ne bih ja ni znala za taj događaj da mi virtualni frend,poznatiji pod nadimkom Domoa nie rekao za to,jer tad su me samo zanimali ti turniri,nisam htjela nikud ići,samo tamo.
Domoa,hvala puno...
Šta reći za Škoru,legenda...
Moje dvije frendice i ja smo tako lunjali okolo Gradiškom dok nije počeo koncert,a kad je počeo,onda smo zauzele poziciju i nismo se mrdale...
Toliko smo se ispjevale i isplesale,da ja ostatak te večeri i sutradan nisam mogla pričat,jer sam promukla...
Kad je otpjevao zadnju pjesmu "Sude mi",pozdravio se s publikom i zahvalio organizatorima i nama što smo došli,što smo pjevali zajedno s njim..
Onda je otišao,al mi smo mu vikali:" Vrati se" i "Oćemo još",na što se on vratio i onda smo svi zajedno otpjevali refren pjesme "Sude mi",a onda je on opet poslije nje otpjevao i "Svetinju" i onda je to bio kraj..
Stvarno mi je bilo genijalno,nikad to neću zaboravit,bilo mi je bolje ove godine nego prošle,jer je i prošle bio na Novogradiškom ljetu...
I tako,to je prošlo,sutradan sam malo odmarala,spavala,trebala ić na slapove,al nisam jer su me starci nagovorili da idemo u Lipik,pa tako da sam išla tamo..
Bilo super,crkla sam od plivanja i svega,pa me to izmorilo i onda smo išli kući...
Pa su me frendice odmah zvale da idemo malo van,pa sam išla s njima na piće,malo zezancije i tak...
Jučer bila na slapovima i bilo je fenomenalno,kupala sam se do mile volje,skakala,nema šta nismo radili...
Al kad imaš dobro društvo,uvijek mora i biti dobro,i ovaj put nije bilo gnjurenja pod vodu,hehe...
I eto,ne znam šta više reći...
Bolje da ništa više ne pišem,jer ako mi se sad ugasi komp,ode sve...

Ljudi,pozdrav svima...

Byewave


10.07.2007. ...19:54 Komentari (9) Isprintaj #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

desing by HRVACH

< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

  • Malo o meni:

    Ime:MARTINA

    Datum rođenja:8.06.1990.

    Horoskop:BLIZANKA

    Živim:u OKUČANIMA

    Škola:3.r.EKONOMSKE U NOVSKOJ

    Hobi:rukomet,odbojka,plivanje,
    vožnja biciklom

    Visina:1.77 m

    Volim:THOMPSONA,
    svog starijeg brata,svoje frendove,
    zajebanciju,glazbu,DINAMO,ali i mamu i tatu.......

    Ne volim:umišljene,lažljive osobe,
    pesimiste,Hajduk i mrzim cigare


    MOJ DIDA I JA

    Preko polja kroz sjećanje ide,
    kršan čovik, tvrde brade side.
    Pamtim pogled, tu toplinu oka
    i svaka riječ je bila mu duboka.

    Čvrst je dida bio kao stijena,
    hrabra srca i kamenih gena.
    Sva je mudrost utkana u njemu,
    njegove su priče učile me svemu:

    "Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići
    gdje je vječni sjaj."

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Gleda na me planina Svilaja
    sa očima njegovoga sjaja.
    Crpio je snagu tamo gore,
    planina mu iscrtala bore.

    Njegove su ispucale ruke,
    meni bile kao mirne luke.
    Kako da mu zahvalim na svemu,
    sinu ime dao sam po njemu.

    "Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići,
    gdje je vječni sjaj."

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Ej, da mi je pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje,
    pa da viknem jače od oluje,
    da me dida još jedan put čuje.

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje ,
    sa Svilaje na Petrovo polje
    moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.


    DAN DOLAZI

    Ljeto, jesen, zimu i proljeće,
    sve to jedan život nosi.
    Kada s neba anđeo dolijeće,
    rađamo se i odemo bosi.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.

    Kada zora rano zamiriše,
    ja je neću vidjet više,
    a kad divlje ruže procvjetaju,
    raduju se koji znaju.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.


    NEĆU IZDAT JA

    Kao stijena što se neda,
    žegama,divljim olujama
    i ja nikad nedam se,
    kroz stvarnost lutam.

    Život moj je poput hladne rijeke,
    beskrajan i vijuga se
    iz nekog razloga neznana,
    negdje ipak prestaje.

    Nisam sudac a ni mudrac,
    teško nosim to kamenje,
    to breme sjećanja
    na svojim leđima.

    Gdje god dođem,kud god prođem
    već je netko odlučio
    u ime onoga što nas je stvorio,
    a nije se borio.

    Neću izdat ja, Boga nikada,
    neću gasit sunce,,koje s neba sja
    neću zbog tebe,rukom na sebe
    jer ti me voliš i ti se moliš za mene.

desing by HRVACH