26.06.2007. / utorak

Praksa,slapovi,kupanje...

Evo nije me bilo 4 dana pa da malo napišem šta se sve događalo...
Jučer mene frendica zvala da idemo na slapove u Okučane gdje se oni kupaju,pa mislim,si u sebi da odem malo...
I tak je bilo,al ja se nisam mogla kupat,jer imam "one" dane...
Nema veze,mogla sam ja bez kupanja,a i nisam htjela opet izgorit,jer taman mi se koža krenula gulit...
Došli mi tamo,puno sve,vidim ja lijepo,uređeno,čisto,pa tu je stvarno odlično,jebote,nisam ni sumnjala da je tako...
Smjestili se mi,frendice otišle na kupanje,samo je jedna frendica koja je isto imala "one" dane,ostala sa mnom na obali..
I tak se mi zajebavali,bila sam svejedno mokra jer su me isprskali,iako sam molila da ne rade to,bilo je uzalud govorit...
Uzmu vode u ruke i love me tamo na obali,budale...
Onda jedan lik dođe do mene i onak on meni:"Odakle si ti?"
Ja njemu:"Iz Okučana!" Onda on opet:"Nisam te prije viđo ovako negdje."
Mislim si u sebi,ja tebe stalno viđam,jer znam ga iz viđenja...
Onda on opet:"Koliko imaš godina?"
Ja opet njemu:"17!"
Onda on šuti i ponovo se okrene i pita:"Oćeš mi bit cura?"
Kad nisam upala odande u vodu od smijeha,jebote,kud ćeš me prije pitat oću ti bit cura,pa ni ne poznam lika nit on pozna mene,a i nije moj tip dečka...
Ajd dobro,onda opet me stalno zvao,zezo,da se idem kupat i tak to...
Dude,daj ohladi malo...
Uf,preživila sam i to...
Ovi drugi dečki pojačali glazbu iz auta i uživali tako svi,stvarno je bilo odlično...
Onda sam tim dečkima obećala da ću navijat za njih na turniru sinoć,da ću ponijet Hrvatsku zastavu,onak iz fore...
Oni otišli,mi ostali još malo,pa smo i mi krenuli,jer morala sam i ja ranije da se otuširam opet i spremim za navečer...
I tak smo frendica i ja otišle,ja malo onak navijala,još mi falilo da me ubiju ovi tamo koji su protiv njih...
Al,izgubili su i ne idu dalje,žao mi bilo,jer falio im je 1 jedini šugavi bod da prođu...
A bit će bolje slijedeće godine,ja se nadam...
Kad je bio kraj,otišla ja kući,upalim prvo komp da prošvrljam malo,onda TV,jer je bila repriza Zakona braće i tak ja sjedila opet do 2....
Ujutro morala ustat u 8 jer sam trebala u općinu zbog prakse,pa su mi frendica i frend došli i mi tako otišli skupa...
Dogovorili se sve s načelnikom i krećem na praksu od slijedećeg utorka jer od sutra idu prvo druge dvije cure,pa tek onda mi,a ja baš htjela od sutra,but it's OK...
Ja baš mislila da ću cijeli dan bit sama,jer su mi starci otišli u Požegu,a trebali su doć kasnije,al došli su jako,jako ranije...
Otišla malo spavat,al ustala,nisam mogla zaspat...
I sad eto,sjedim ovdje,pišem ovaj post i čekam poruku da mi frendica javi da idemo opet na slapove,hihi,jedva čekam,a onda opet večeras na turnir,ma ja nikad nisam bolje uživala...
Ovo ljeto će mi stvarno ostat u dobrom sjećanju,bit će pakleno vruće,bit će kupancije do mile volje....
Hehe,ode ja sad,budite mi pozdravljeni....

Byewave

26.06.2007. ...12:48 Komentari (3) Isprintaj #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

desing by HRVACH

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

  • Malo o meni:

    Ime:MARTINA

    Datum rođenja:8.06.1990.

    Horoskop:BLIZANKA

    Živim:u OKUČANIMA

    Škola:3.r.EKONOMSKE U NOVSKOJ

    Hobi:rukomet,odbojka,plivanje,
    vožnja biciklom

    Visina:1.77 m

    Volim:THOMPSONA,
    svog starijeg brata,svoje frendove,
    zajebanciju,glazbu,DINAMO,ali i mamu i tatu.......

    Ne volim:umišljene,lažljive osobe,
    pesimiste,Hajduk i mrzim cigare


    MOJ DIDA I JA

    Preko polja kroz sjećanje ide,
    kršan čovik, tvrde brade side.
    Pamtim pogled, tu toplinu oka
    i svaka riječ je bila mu duboka.

    Čvrst je dida bio kao stijena,
    hrabra srca i kamenih gena.
    Sva je mudrost utkana u njemu,
    njegove su priče učile me svemu:

    "Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići
    gdje je vječni sjaj."

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Gleda na me planina Svilaja
    sa očima njegovoga sjaja.
    Crpio je snagu tamo gore,
    planina mu iscrtala bore.

    Njegove su ispucale ruke,
    meni bile kao mirne luke.
    Kako da mu zahvalim na svemu,
    sinu ime dao sam po njemu.

    "Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići,
    gdje je vječni sjaj."

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Ej, da mi je pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje,
    pa da viknem jače od oluje,
    da me dida još jedan put čuje.

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje ,
    sa Svilaje na Petrovo polje
    moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.


    DAN DOLAZI

    Ljeto, jesen, zimu i proljeće,
    sve to jedan život nosi.
    Kada s neba anđeo dolijeće,
    rađamo se i odemo bosi.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.

    Kada zora rano zamiriše,
    ja je neću vidjet više,
    a kad divlje ruže procvjetaju,
    raduju se koji znaju.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.


    NEĆU IZDAT JA

    Kao stijena što se neda,
    žegama,divljim olujama
    i ja nikad nedam se,
    kroz stvarnost lutam.

    Život moj je poput hladne rijeke,
    beskrajan i vijuga se
    iz nekog razloga neznana,
    negdje ipak prestaje.

    Nisam sudac a ni mudrac,
    teško nosim to kamenje,
    to breme sjećanja
    na svojim leđima.

    Gdje god dođem,kud god prođem
    već je netko odlučio
    u ime onoga što nas je stvorio,
    a nije se borio.

    Neću izdat ja, Boga nikada,
    neću gasit sunce,,koje s neba sja
    neću zbog tebe,rukom na sebe
    jer ti me voliš i ti se moliš za mene.

desing by HRVACH