22.06.2007. / petak

Gotovo je gotovo...Hvala Bogu dragom

Pošto mi je brat sinoć došao,a sad spava,imam priliku napisati ovaj post,jer ne znam kad ću opet imat tu priliku...
Evo jučer je i službeno završila škola,pa se to moralo i službeno proslavit...
Hehe...
Ovako je to bilo...
Došli mi jučer ujutro u školu na tjelesni,s opremom,sa svime,iako su ocjene zaključene,al ne,naš profesor rekao ko ne dođe snižava ocjenu...moš si mislit...
Al dobro,ipak sam ponijela i tak nismo ništ posebno radili....
Onda smo imali informatiku, i oni koji su morali ispravljat...
Pa se onda trebalo ić na jezero......
Skupili se mi cure,otišle kupit cugu i u torbu i pravac 5 i još nešto km pješačenja,al kad si u društvu sve ti brzo prođe...
I tak mi krenuli,zajebavali se putem,nema šta nismo radili...
Čak je neke i viljuškar odvezao koji se našao na putu,a budala...
Došli mi do jezera,ludnica...
Čuješ ljude kako se deru,vrište,mislim si u sebi,jebote ko da ih kolju pa se toliko deru...
Otišle ostavit stvari,uzele si po Žuju,i polako...
Ja pola popila,još malo onako pijuckala,a pola sam dijelila okolo...
Onda se ovi htjeli ić kupat,rekoh,ajmo!
Došle na drugu stranu do jezera,ljudi se kupaju,uživaju,glazba na sve strane,roštiljada,nema šta nije bilo....
Ove moje cure se prvo bućnule,Ivona i ne znam ni ja ko je još tada,a pošto sam si ja obećala da ću se isto kupat,onda sam i ja ušla onako u hlačama i majici i nisam ni slutila da će bit tako dobro...
Voda fenomenalna,topla,čista,ma joj,sve super...
Ivona,Željo,Alen i ja otišle do nekog čepa i malo skakali,neki nisu smjeli na glavu,neću reć tko da ne bi bilo sramote...
Onda smo se opet vratili plivajući odakle smo ušli i tamo smo ostali neko vrijeme...
Pa smo izašli van,pa smo opet ušli i tako stalno...
Odemo malo do svojih,koji su sjedili i brinuli se za one koji nisu mogli hodat,a kamoli bilo šta drugo radit....
Tad mi je frendica digla tlak jer je htjela kući zato što je njoj bilo dosadno,morala je pazit na ostale i to,pa sam tu malo poživčanila..
Al dobro,nema veze,na kraju smo ostali...
Opet smo otišle na kupanje,sad je bila i Bara s nama,pa je došla i Anita...
I svi smo uživali,zajebavali naše dečke iz razreda,a oni nas potapali non stop...
Jučer sam se prvi put uplašila za svoj život,jer dečki su me toliko potopili i bili na meni,tako da nisam mogla izronit iz vode,a nisam imala više zraka,na trenutak sam bila malo ošamućena,a još me uhvatio grč u listu noge,pa sam nekako smogla snage i izronila van,skoro sa suzama u očima,malo mi je falilo da krenem plakat...
Izašla sam malo na obalu,sjela dok grč nije prošao,onda se oni skupili i pitali kao jesam li dobro,dok sam ja dolazila do zraka...
Toliko sam se tresla da vam to ne mogu opisat...
Al kad sam se oporavila malo,ponovo sam ušla u vodu i išla što dalje od dečki,bila sam sa svojim frendicama...
I onda sam ja rekla da je kraj,pošto sam morala kući,tak da sam izašla iz vode i otišla do tih drugih,malo sjela,popričala i onda smo krenuli kući...
Išli smo opet pješke,al ovaj put je sve brže prolazilo...
Kad smo stigli do puta gdje su se frendice trebale odvojit od nas,pozdravile smo se,i one su svojim putem,a ja i frendica svojim,tj. na želj. stanicu...
Vlak smo imale u 17.55,a stigle smo u sekundu,taman ušle,vlak krenuo,jebote život,čak ni kondukteri nisu bili,jer smo se švercale,ajd hvala Bogu...
Došle kući,crvena ko paprika,lice crveno,leđa,ramena izgorila,ajoj majko mila što je peklo...
Otuširala se opet,jer trebali smo poslije na turnire kod nas...
Namazala se kremom,i odmah kažem staroj da me jogurt čeka kad dođem kući...
Tak je i bilo,ja jogurt na sebe,pa će me valjda proć do sutra..
Al baš i nije,još sam crvena,peče me i nisam mogla spavat cijelu noć....
Jebiga,samo da me prođe...
Ode ja sad opet stavljat jogurt na sebe a vi ljudi moji,uživajte sad bez škole,zabavljajte se,provodite se,radite šta vas je volja,iskupajte se,pocrnite,nađite dečke i cure i šta ja znam,šta još....

Aj,zaboravi štafetu koju mi je proslijedila Jopa...
Pa evo onda...

1.Izdvoji jedan trenutak koji će ti zauvijek ostat u pamćenju.
Ima dosta trenutaka,pa tako da se ne mogu odlučiti koji bih izdvojila.
Možda neki koji ima veze sa obitelji ili ljubavi,ne znam stvarno...

2.Kada bi od svih mrtvih osoba na svijetu mogla vratiti jednu osobu to bi bila...
Definitivno moj djed koji je bio najbolji djed na svijetu.
Bio je veliki dobričina i najpošteniji čovjek kojeg sam ikad upoznala.
Žao mi je samo što nas je njegova smrt razdvojila,pa ga nisam upoznala toliko dobro,iako sam imala 8 godina kad je umro,to je bilo premalo vremena za nas dvoje..
Voljela bih da je duže živio...

3.Što misliš (ali iskreno),kakvu sliku imaju o tebi tvoji frendovi/ice...
Ne zamaram se time tko šta misli o meni,ali nadam se da je u svakom slučaju dobro.
Ako sam ja dobra prema njima,valjda će i oni bit dobri prema menu pa će onda obostrano mišljenje biti naravno pozitivno,ako ne,onda ne znam ...
Možeš ti bit i super s frendom/icom,a da oni opet misli loše o tebi,ne zna se na čemu si...

4.Najtužniji trenutak u tvom životu.
To je vjerojatno onaj trenutak kad mi je mama bila u bolnici,pošto ima problema s okom,pa kad smo je ostavili i trebali poći kući,ona je briznula u plač.
I ima još puno tužnih trenutaka u mom životu,al ne želim pričati o tome...

5.Kada bih mogla vratiti vrijeme,promijenila bih...
Puno stvari,ne znam kojih,ali sigurno ima nešto što bih sigurno.
Teško mi je sad se odlučit za nešto.

6.Izdvoji 5 najboljih prijatelja i što kod njih cijeniš a što te iritira.
Hm,ne znam koje bih prijatelje izdvojila,jer ako nekog ne izdvojim možda će se ljutit il šta ja znam šta već.
Pa je bolje da onda ne objavim imena.
Sigurna sam da znaju tko su te osobe,tak da...
Ali najviše me iritira ljutnja bez razloga,ogovaranje,podlost i te takve stvari...

Eto,ovo je dosta dugačak post,pa kom se da pročitat nek čita,kome ne,ne mora...
P.S.Štafetu nek si uzme tko hoće...

Toliko od mene...

Pozdrav...wave

22.06.2007. ...08:29 Komentari (6) Isprintaj #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

desing by HRVACH

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

  • Malo o meni:

    Ime:MARTINA

    Datum rođenja:8.06.1990.

    Horoskop:BLIZANKA

    Živim:u OKUČANIMA

    Škola:3.r.EKONOMSKE U NOVSKOJ

    Hobi:rukomet,odbojka,plivanje,
    vožnja biciklom

    Visina:1.77 m

    Volim:THOMPSONA,
    svog starijeg brata,svoje frendove,
    zajebanciju,glazbu,DINAMO,ali i mamu i tatu.......

    Ne volim:umišljene,lažljive osobe,
    pesimiste,Hajduk i mrzim cigare


    MOJ DIDA I JA

    Preko polja kroz sjećanje ide,
    kršan čovik, tvrde brade side.
    Pamtim pogled, tu toplinu oka
    i svaka riječ je bila mu duboka.

    Čvrst je dida bio kao stijena,
    hrabra srca i kamenih gena.
    Sva je mudrost utkana u njemu,
    njegove su priče učile me svemu:

    "Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići
    gdje je vječni sjaj."

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Gleda na me planina Svilaja
    sa očima njegovoga sjaja.
    Crpio je snagu tamo gore,
    planina mu iscrtala bore.

    Njegove su ispucale ruke,
    meni bile kao mirne luke.
    Kako da mu zahvalim na svemu,
    sinu ime dao sam po njemu.

    "Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići,
    gdje je vječni sjaj."

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Ej, da mi je pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje,
    pa da viknem jače od oluje,
    da me dida još jedan put čuje.

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje ,
    sa Svilaje na Petrovo polje
    moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.


    DAN DOLAZI

    Ljeto, jesen, zimu i proljeće,
    sve to jedan život nosi.
    Kada s neba anđeo dolijeće,
    rađamo se i odemo bosi.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.

    Kada zora rano zamiriše,
    ja je neću vidjet više,
    a kad divlje ruže procvjetaju,
    raduju se koji znaju.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.


    NEĆU IZDAT JA

    Kao stijena što se neda,
    žegama,divljim olujama
    i ja nikad nedam se,
    kroz stvarnost lutam.

    Život moj je poput hladne rijeke,
    beskrajan i vijuga se
    iz nekog razloga neznana,
    negdje ipak prestaje.

    Nisam sudac a ni mudrac,
    teško nosim to kamenje,
    to breme sjećanja
    na svojim leđima.

    Gdje god dođem,kud god prođem
    već je netko odlučio
    u ime onoga što nas je stvorio,
    a nije se borio.

    Neću izdat ja, Boga nikada,
    neću gasit sunce,,koje s neba sja
    neću zbog tebe,rukom na sebe
    jer ti me voliš i ti se moliš za mene.

desing by HRVACH