20.04.2007. / petak

Bez naslova....

Bok ljudi.....
Eto opet me nije bilo par dana,pa evo da se javim.
A i nisam mogla zbog škole baš,ha....
Moš' si mislit!
Pa eto,kod mene ništ novog,sve po starom...
Škola na mjestu,sve na mjestu,samo...
Ne znam više šta da radim,izgleda da je došlo vrijeme za neke promjene.
I morat ću to uradit,jedino ću se tako možda osjećat bolje,al ne mogu.
Već sam uradila neke stvari,recimo...ne pričam više s 10-godišnjim bivšim frendom,jer jednostavno je radio mnoge stvari koje su me povrijedile,pa se nadam da je shvatio o čemu se tu radilo i zašto sam se ja toliko promijenila,kao što je on rekao.
Boli me kurac,ne treba meni takav frend koji će me podjebavat,ako on mene ja njega i tako stalno..
Uopće me ne zanima.
Zapravo s mnogim osobama uopće više nemam kontakt..
S pravim frendovima sam ostala dobra,al meni neće neko glumit frenda i govorit mi svašta iza leđa..
To mi ne treba.
Svi oni znaju šta se tu događalo tih par godina,a misle da ja nemam pojma.
Ma,ne želim uopće mislit na to,ne želim svaki dan zbog njih bit živčana i puna bijesa.
Sad kad je gotovo,i ja se bolje osjećam,neće meni nitko više dizat tlak,u to sam sigurna.
Ne smiju mi ništa jer znaju šta ću uradit u protivnom.
Još bi samo htjela da dvije osobe uopće ne postoje,da se nisu rodile,svi bi bili sretni zbog toga,ne samo ja,nego svi mogući.
E da se to može ostvarit.
Al nema veze,otići će uskoro i onda svatko svojim putem,he he...

Evo prije par dana,došla je vojska kod nas u Okučane,sređuju ih malo povodom obljetnice "Bljeska",1. svibnja.
Sad su neki stariji,rade tamo oko crkve i parka,a ja čekam normalno mlade vojnike,kao i svake godine.
Baš sam se jučer prošetala sa frendicom okolo,i tak gledale šta sve prave i mogu reć,bit će super.
Svake godine je sve bolje i bolje,al nikad neću zaboravit 10 obljetnicu,jer stvarno je bilo zakon,najbolje do sad,vatromet predobar,trajao nekih 5 min,ma sve je bilo odlično organizirano.
Ko god može doći,nek dođe..

Eto,to bi bilo to,najvjerojatnije ću post objavit 2.5,da znate kak je bilo,a možda objavim i ranije,ne znam još...
Svima želim da se zabavite preko vikenda,da uživate,i eto...

Pozdrav svima,pusa.....wavekiss
20.04.2007. ...20:22 Komentari (15) Isprintaj #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

desing by HRVACH

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

  • Malo o meni:

    Ime:MARTINA

    Datum rođenja:8.06.1990.

    Horoskop:BLIZANKA

    Živim:u OKUČANIMA

    Škola:3.r.EKONOMSKE U NOVSKOJ

    Hobi:rukomet,odbojka,plivanje,
    vožnja biciklom

    Visina:1.77 m

    Volim:THOMPSONA,
    svog starijeg brata,svoje frendove,
    zajebanciju,glazbu,DINAMO,ali i mamu i tatu.......

    Ne volim:umišljene,lažljive osobe,
    pesimiste,Hajduk i mrzim cigare


    MOJ DIDA I JA

    Preko polja kroz sjećanje ide,
    kršan čovik, tvrde brade side.
    Pamtim pogled, tu toplinu oka
    i svaka riječ je bila mu duboka.

    Čvrst je dida bio kao stijena,
    hrabra srca i kamenih gena.
    Sva je mudrost utkana u njemu,
    njegove su priče učile me svemu:

    "Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići
    gdje je vječni sjaj."

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Gleda na me planina Svilaja
    sa očima njegovoga sjaja.
    Crpio je snagu tamo gore,
    planina mu iscrtala bore.

    Njegove su ispucale ruke,
    meni bile kao mirne luke.
    Kako da mu zahvalim na svemu,
    sinu ime dao sam po njemu.

    "Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići,
    gdje je vječni sjaj."

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Ej, da mi je pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje,
    pa da viknem jače od oluje,
    da me dida još jedan put čuje.

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje ,
    sa Svilaje na Petrovo polje
    moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.


    DAN DOLAZI

    Ljeto, jesen, zimu i proljeće,
    sve to jedan život nosi.
    Kada s neba anđeo dolijeće,
    rađamo se i odemo bosi.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.

    Kada zora rano zamiriše,
    ja je neću vidjet više,
    a kad divlje ruže procvjetaju,
    raduju se koji znaju.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.


    NEĆU IZDAT JA

    Kao stijena što se neda,
    žegama,divljim olujama
    i ja nikad nedam se,
    kroz stvarnost lutam.

    Život moj je poput hladne rijeke,
    beskrajan i vijuga se
    iz nekog razloga neznana,
    negdje ipak prestaje.

    Nisam sudac a ni mudrac,
    teško nosim to kamenje,
    to breme sjećanja
    na svojim leđima.

    Gdje god dođem,kud god prođem
    već je netko odlučio
    u ime onoga što nas je stvorio,
    a nije se borio.

    Neću izdat ja, Boga nikada,
    neću gasit sunce,,koje s neba sja
    neću zbog tebe,rukom na sebe
    jer ti me voliš i ti se moliš za mene.

desing by HRVACH