06.04.2007. / petak

Hello.......

Eto,ljudi škola je gotova,al nažalost samo za ovo vrijeme Uskršnjih blagdana...
Al bolje i to nego ništa.
Nemaš šta drugo radit osim spavat i zajebavat se okolo,normalno švrljat po netu i radit svakakva sranja.
Malo starcima dizat tlak,što je kod mene već bilo,he he...
No dobro...
Jučer malo krenula čistit kuću,kao i ja radim nešto,da ne bi stari opet kljuco:"Ništ ne radiš,samo sjediš za kompjuterom!"
E pa stari moj,i ja nešto radim,a ti kod svojih golubova pa ni ne znaš da radim.
Danas mi eto ostao još boravak,ovo ostalo sam sve očistila,ne mogu vjerovat da mi se dalo.
He,bit će nešto od mene.

Jutros ustala po normali u 12 sati,jer sam sjedila do 4 ujutro,i nisam baš dobro spavala,ne znam zašto...
Ručala lijepo pa opet na komp.
Onda stara zove da idemo pravit kolače i još ostalo šta treba.
Al ajd pristala sam i tako nas dvije polako..
Evo,baš sam uhvatila slobodnog vremena da napišem ovaj post,al bit će opet za koju minutu:"Martinaaaaa,ajdeee!"
Joj,di mi je sad brat kad mi treba,al njemu je u lijepo u vojsci,da bar mogu i ja s njim.
Baš sam govorila staroj prije njegovog polaska da će morat pravit još jednu oproštajku,jer i ja idem.
Kaže ona:"Samo preko mene mrtve!"
"Čuj,ok,ak treba mogu ja tebe...znaš...!",ja njoj kažem.
Al nažalost,moram ostat zbog škole i drugih stvari,...uf....

E da nastavim sad gdje sam stala...
Evo samo čekam trenutak kad će me opet zvat,do tad nadam se da ću napisat sve šta trebam.
Razmišljala sam da sutra izađem malo u Okučane,al ne ovako baš kao izlazak,nego bi išla na misu navečer,jer će se palit vatra kao i svake godine.
Bude zanimljivo,okupi se staro društvo i malo priče i eto malo zabave..
Bar to..
Al ne znam,moram još vidjet...
Jedva čekam Uskrs i malo tucanja s jajima,he he...
I malo pomalo,škola će doć i opet sve isto,ko da ništ nije bilo...
A šta ćeš,mora se...

Joj,ljudi evo zove me stara,moram ić...
Ajde uživajte,pozdrav svima....


Adiowave



06.04.2007. ...18:45 Komentari (30) Isprintaj #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

desing by HRVACH

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

  • Malo o meni:

    Ime:MARTINA

    Datum rođenja:8.06.1990.

    Horoskop:BLIZANKA

    Živim:u OKUČANIMA

    Škola:3.r.EKONOMSKE U NOVSKOJ

    Hobi:rukomet,odbojka,plivanje,
    vožnja biciklom

    Visina:1.77 m

    Volim:THOMPSONA,
    svog starijeg brata,svoje frendove,
    zajebanciju,glazbu,DINAMO,ali i mamu i tatu.......

    Ne volim:umišljene,lažljive osobe,
    pesimiste,Hajduk i mrzim cigare


    MOJ DIDA I JA

    Preko polja kroz sjećanje ide,
    kršan čovik, tvrde brade side.
    Pamtim pogled, tu toplinu oka
    i svaka riječ je bila mu duboka.

    Čvrst je dida bio kao stijena,
    hrabra srca i kamenih gena.
    Sva je mudrost utkana u njemu,
    njegove su priče učile me svemu:

    "Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići
    gdje je vječni sjaj."

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Gleda na me planina Svilaja
    sa očima njegovoga sjaja.
    Crpio je snagu tamo gore,
    planina mu iscrtala bore.

    Njegove su ispucale ruke,
    meni bile kao mirne luke.
    Kako da mu zahvalim na svemu,
    sinu ime dao sam po njemu.

    "Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići,
    gdje je vječni sjaj."

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Ej, da mi je pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje,
    pa da viknem jače od oluje,
    da me dida još jedan put čuje.

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje ,
    sa Svilaje na Petrovo polje
    moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.


    DAN DOLAZI

    Ljeto, jesen, zimu i proljeće,
    sve to jedan život nosi.
    Kada s neba anđeo dolijeće,
    rađamo se i odemo bosi.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.

    Kada zora rano zamiriše,
    ja je neću vidjet više,
    a kad divlje ruže procvjetaju,
    raduju se koji znaju.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.


    NEĆU IZDAT JA

    Kao stijena što se neda,
    žegama,divljim olujama
    i ja nikad nedam se,
    kroz stvarnost lutam.

    Život moj je poput hladne rijeke,
    beskrajan i vijuga se
    iz nekog razloga neznana,
    negdje ipak prestaje.

    Nisam sudac a ni mudrac,
    teško nosim to kamenje,
    to breme sjećanja
    na svojim leđima.

    Gdje god dođem,kud god prođem
    već je netko odlučio
    u ime onoga što nas je stvorio,
    a nije se borio.

    Neću izdat ja, Boga nikada,
    neću gasit sunce,,koje s neba sja
    neću zbog tebe,rukom na sebe
    jer ti me voliš i ti se moliš za mene.

desing by HRVACH