01.04.2007. / nedjelja

WHY ?

Pozdrav svima...

Eto,jučer bio koncert o kojem sam toliko pričala i mogu reć da mi je u jednu ruku bilo dobro,a u drugu ne.
Lijepo jučer,ja se spremam,sretna onak,vesela,čekam frendicu da krenemo i tak..
I došle mi u Novsku,idemo putem kad odmah vidim nekog zbog kog sam bila još sretnija nego inače..
Našle se s ostalom ekipom..
Otišle u Presoflex,jer sam crkavala od žeđi,a onda poslije otišle u Fontanu.
Popile po jedan dalmatino,otišle malo kod škole i onda na koncert.
Polako se ljudi skupljali,mi sjele tamo negdje sa strane i čekale da počne.
No,kako je trebao početi u 20 h,još nije bio počeo,a bilo 20.30,i tako do 21.Tek negdje oko 21.10 je počeo.
Ušle unutra,platile ulaz,dobili narukvice koje ne možeš skinut dok ne presiječeš...
Stale negdje na sredini i tak mi slušamo.Ja nisam gledala te koji sviraju nego nekog drugog..
Tad sam poludila jer morala sam već krenut u 22 h,da bi stigla na vlak.
Koja koma jebote!!
Non-stop smo izlazile,ulazile,a ja sam samo odbrojavala minute kad trebam ić.
Par puta je prošao pored mene,a je bilo lijepo dok je trajalo,al pravila sam se da nije ništa.
Onda mu je došla ekipa i otišo malo do njih.
Ja sam stalno gledala,nisam skidala oči s njega...nut
Onda poslije,jednom prilikom kad smo ponovo ušle unutra,stale smo odmah blizu izlaza,a onda je jedan tip,kojeg znam ovako,a i moja frendica još bolje,došao do nas i tak pitali jel ima pića gdje,...
I ja onak slučajno rukom stegnem onu narukvicu i zaustavim krv sama sebi..
Bogte,šta ću sad.Kaže on meni:"Idi traži od nekog nož!" A ja:"Od koga,jebote?"
I onda je jedna frendica otišla sa mnom do stola i našla sam tamo škare i jedan tip ju je prerezao.
Već se bila usjekla u kožu..
Kad ju je skinuo,koje olakšanje,al ruka crvena ko...Ma ne znam ni ja šta..
Al uglavnom prošlo je,ostalo je samo malo natečeno..
Približavale se moje minute i ja trebala polako krenut...
Pozdravim se s frendicama i ja odem.
A neki tip mi usput dobaci:"Nemoj ići,aj nemoj!"
Ja onak:"Šta nemoj,jebote,šta?"
I iziđem ljuta,al ponovo se vratim po jednu frendicu i tad se desilo to...
Taman da se okrenem i odem,dođe on tamo negdje sa frendom,ja onak pogledam u njega par sekundi,on u mene...i ja se okrenem i odem..
Taj me pogled doslovno ubio,eto kad moram tako reći.
Nisam ga uopće vidjela kako svira,ništa,al samo zbog tog pogleda,bio mi je uništen cijeli ostatak večeri...
Putem sam skoro krenula plakat,jer sam bila ljuta i tužna ko nikad u životu.
Bila sam bijesna na starce,što me nisu pustili duže..

Došla sam kući,ušla u sobu,zaključala vrata,i stari meni odma:"Jel se ti znaš javit kad dođeš?"
Ja onak ljuto:"Joj,ja se ispričavam!"
I to je to,otišla spavat,prije toga upalila mp3 i jednu pjsemu preslušala 5 puta.
Nisam ni suze pustila,nego sam tako zaspala,al danas sam pred starom pukla i počela plakat što me nisu pustili,kad bi bar znali zašto sam bila takva...
Al boli me kurac više za sve,jebe mi se.
Odlučila sam da više nikad nigdje neću ići,dopustili mi starci il ne,ja ne idem,al to ćemo još vidjet.
Sa starim sam se posvađala,brat mi je opet otišao,sad sam opet sama.
Pa ćemo vidjet dokle će to trajat...

Eto,mislim da sam sve napisala,ne znam više šta nisam.
Pa onda još jednom pozdrav do slijedećg posta...


Adiowave
01.04.2007. ...14:39 Komentari (36) Isprintaj #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

desing by HRVACH

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

  • Malo o meni:

    Ime:MARTINA

    Datum rođenja:8.06.1990.

    Horoskop:BLIZANKA

    Živim:u OKUČANIMA

    Škola:3.r.EKONOMSKE U NOVSKOJ

    Hobi:rukomet,odbojka,plivanje,
    vožnja biciklom

    Visina:1.77 m

    Volim:THOMPSONA,
    svog starijeg brata,svoje frendove,
    zajebanciju,glazbu,DINAMO,ali i mamu i tatu.......

    Ne volim:umišljene,lažljive osobe,
    pesimiste,Hajduk i mrzim cigare


    MOJ DIDA I JA

    Preko polja kroz sjećanje ide,
    kršan čovik, tvrde brade side.
    Pamtim pogled, tu toplinu oka
    i svaka riječ je bila mu duboka.

    Čvrst je dida bio kao stijena,
    hrabra srca i kamenih gena.
    Sva je mudrost utkana u njemu,
    njegove su priče učile me svemu:

    "Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići
    gdje je vječni sjaj."

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Gleda na me planina Svilaja
    sa očima njegovoga sjaja.
    Crpio je snagu tamo gore,
    planina mu iscrtala bore.

    Njegove su ispucale ruke,
    meni bile kao mirne luke.
    Kako da mu zahvalim na svemu,
    sinu ime dao sam po njemu.

    "Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići,
    gdje je vječni sjaj."

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Ej, da mi je pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje,
    pa da viknem jače od oluje,
    da me dida još jedan put čuje.

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje ,
    sa Svilaje na Petrovo polje
    moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.


    DAN DOLAZI

    Ljeto, jesen, zimu i proljeće,
    sve to jedan život nosi.
    Kada s neba anđeo dolijeće,
    rađamo se i odemo bosi.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.

    Kada zora rano zamiriše,
    ja je neću vidjet više,
    a kad divlje ruže procvjetaju,
    raduju se koji znaju.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.


    NEĆU IZDAT JA

    Kao stijena što se neda,
    žegama,divljim olujama
    i ja nikad nedam se,
    kroz stvarnost lutam.

    Život moj je poput hladne rijeke,
    beskrajan i vijuga se
    iz nekog razloga neznana,
    negdje ipak prestaje.

    Nisam sudac a ni mudrac,
    teško nosim to kamenje,
    to breme sjećanja
    na svojim leđima.

    Gdje god dođem,kud god prođem
    već je netko odlučio
    u ime onoga što nas je stvorio,
    a nije se borio.

    Neću izdat ja, Boga nikada,
    neću gasit sunce,,koje s neba sja
    neću zbog tebe,rukom na sebe
    jer ti me voliš i ti se moliš za mene.

desing by HRVACH