28.03.2007. / srijeda

.......

Kako je bilo lijepih dana kojih više nema...
Sad to više nikad neće bit,osim ako sudbina ne umiješa svoje prste i ipak bude.
Ne znam,ne znam,stvarno ne znam...
Al nema veze.
Neću se ja oko toga živcirat bezveze,jebiga,tako je,šta mogu.
Sve bilo u redu još u nedjelju dok nisam saznala nešto i sama shvatila,što se pokazalo istinom na kraju.
U ponedjeljak čula cijelu priču i ispostavilo se da je sve ono što je trebalo kao nešto značit bila jedna obična jebena laž.
Više me uopće ne zanima,boli me k**** za sve!
Neću ja zbog toga bit drukčija i plakat ko kišna godina..
Ma daj,molim te,pa nije vrijedno toga.
Sad sam konačno shvatila iako mi je još uvijek....ma ništa.......
Ne želim više pričat o tome i točka.

Imam ja zbog čeg bit sretna,zato što imam stvarno najbolju ekipu na svijetu...
To su naravno cure kojima se ovom prilikom zahvaljujem za sve što su uradile za mene,što su imale strpljenja za mene i što me nikad nisu ostavile,a one su Tatjana,Matea,Ariana,Nikolina,i naravno Sanja,koje više nema s nama (nije umrla,nego je otišla),a želim da se brzo vrati i da sve bude kao prije.Opet,ako sam ikog izostavila,nek se ne ljuti,al ove koje sam nabrojala su baš te što sam navela u opisu.
Volim vas cure....

Ah,zaboravih reći..
Jučer nam bio roditeljski i za mene je sve bilo u redu.
A di neće bit,kad imam svega 6 izostanaka ("kašnjenje vlaka"),he he he...
Al bilo je ovako i problema,jer pročitana su raznorazna imena za raznorazne stvari,a mene nigdje na popisu.
Pa normalno,kad sam ja dobra cura,Bože moj,da da...
Ocjene fantastične,ponašanje i sve ostale gluposti,sve na svom mjestu.
Eto,baš danas nismo išle na 1. i pola 2. sata,jer lokomotiva je bila u kvaru,al ozbiljno,bez zajebancije.
Kasnili smo sat vremena i imamo čak potvrdu za to.
A nama to dobro došlo,samo da ne gledam onu iz novčarstva.
I tako,opet se izvukli kao i svaki put i slijedeći put.....

Eto,jedva čekam subotu,ne toliko koliko prije,al svejedno se radujem.
Idem opet u Novsku,na DEMOliranje,valjda će bit dobro,ja se nadam,bar će bit svirke ak ništ drugo.
Nažalost,opet moram ranije kući,al dobro,bolje i to,nego da sjedim kod kuće.
Zasad toliko,budite mi pozdravljeni...

Bye,byewave

28.03.2007. ...18:29 Komentari (9) Isprintaj #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

desing by HRVACH

< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

  • Malo o meni:

    Ime:MARTINA

    Datum rođenja:8.06.1990.

    Horoskop:BLIZANKA

    Živim:u OKUČANIMA

    Škola:3.r.EKONOMSKE U NOVSKOJ

    Hobi:rukomet,odbojka,plivanje,
    vožnja biciklom

    Visina:1.77 m

    Volim:THOMPSONA,
    svog starijeg brata,svoje frendove,
    zajebanciju,glazbu,DINAMO,ali i mamu i tatu.......

    Ne volim:umišljene,lažljive osobe,
    pesimiste,Hajduk i mrzim cigare


    MOJ DIDA I JA

    Preko polja kroz sjećanje ide,
    kršan čovik, tvrde brade side.
    Pamtim pogled, tu toplinu oka
    i svaka riječ je bila mu duboka.

    Čvrst je dida bio kao stijena,
    hrabra srca i kamenih gena.
    Sva je mudrost utkana u njemu,
    njegove su priče učile me svemu:

    "Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići
    gdje je vječni sjaj."

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Gleda na me planina Svilaja
    sa očima njegovoga sjaja.
    Crpio je snagu tamo gore,
    planina mu iscrtala bore.

    Njegove su ispucale ruke,
    meni bile kao mirne luke.
    Kako da mu zahvalim na svemu,
    sinu ime dao sam po njemu.

    "Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići,
    gdje je vječni sjaj."

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Ej, da mi je pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje,
    pa da viknem jače od oluje,
    da me dida još jedan put čuje.

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje ,
    sa Svilaje na Petrovo polje
    moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.


    DAN DOLAZI

    Ljeto, jesen, zimu i proljeće,
    sve to jedan život nosi.
    Kada s neba anđeo dolijeće,
    rađamo se i odemo bosi.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.

    Kada zora rano zamiriše,
    ja je neću vidjet više,
    a kad divlje ruže procvjetaju,
    raduju se koji znaju.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.


    NEĆU IZDAT JA

    Kao stijena što se neda,
    žegama,divljim olujama
    i ja nikad nedam se,
    kroz stvarnost lutam.

    Život moj je poput hladne rijeke,
    beskrajan i vijuga se
    iz nekog razloga neznana,
    negdje ipak prestaje.

    Nisam sudac a ni mudrac,
    teško nosim to kamenje,
    to breme sjećanja
    na svojim leđima.

    Gdje god dođem,kud god prođem
    već je netko odlučio
    u ime onoga što nas je stvorio,
    a nije se borio.

    Neću izdat ja, Boga nikada,
    neću gasit sunce,,koje s neba sja
    neću zbog tebe,rukom na sebe
    jer ti me voliš i ti se moliš za mene.

desing by HRVACH