17.03.2007. / subota

Gotovo je.....

Definitvno je gotovo,znaju neki na šta mislim.
Mislim da ništa od toga neće biti,jebiga,al....

Sinć bila vani u Novskoj,bilo onak dobro,malo sam se razočarala,al šta se može...
Kad smo došli,odmah smo otišli na klopu u Karlo,bili gladni.
I tak zajebavali neke klince tamo,smijali se i bilo je super.
Onda smo otišli u Fontanu,popila sam jedan amaro,kao i većina,neki su pili dalmatino.
I tak pričali,naručivali pjesme,a onda smo krenuli do Pivnice pa odustali.
Moje dvije frendice su išle sa mnom do nekog drugog birca,a ove ostale su otišle na tržnicu.
I dok smo mi čekali Nikolinu (pola sata),da frendici da cigare,meni bilo dosadno,nisam mogla više stajat tamo,a napokon kad se ukazala,otišli smo u Plavac,gdje je bilo onak dobro,al zamalo sam zaspala tamo,jer pjesme su bile neke laganini..
A onda smo odlučili otić do Pivnice ipak,neću reć razlog zašto..
Šetkali se centrom,došli tamo prazno sve,i taman kad smo htjele ponovo do Fontane,prolazile smo tržnicom,i onda sam vidjela hrpu ljudi,piju,zajebavaju se.Samo sam onak prošla razočarana jako zbog nečega,a čekala sam cijelu večer to.
I na kraju ništa od toga.
Prošla ipak još jednom,al opet ništa.
Samo sam ravno produžila kući,ljuta,jer iako je bilo dobro,opet nije...
Putem sam stalno mislila o tome i kad smo došle moja frendica i ja na želj.stanicu,ušle u čekaonicu.
Ja lijepo na stol i samo što nisam opet zaspala.
Oči su mi bile crvene od dima,pekle su me,samo što suze nisu išle.
Onda došo vlak,mi onak prolazimo,kad neki jebeni kondukter nešto dobaci...
Ja onak,samo što ga nisam poslala u pičku materinu,jer zapamtio nas je što se švercamo stalno.
Mislim se u sebi:"Daj ohladi,jebote"!
Ušle u vlak,puno sve,nemaš gdje sjest,al izvukle smo se od konduktera barem.
Došle u Okučane,pa polako kući,
Sledile smo se,budale išle u traper jakni.
Ušla ja u kuću,pravac u sobu,samo što se nisam srušila.
A grlo me boli,ne mogu gutat.
Obukla pidžamu i u krevet.
Stalno sam se prevrtala misleći na nešto,a onda sam zaspala lijepo,al ne baš toliko jer sam svako malo morala popit vode,jer užasno me bolilo.
Opet sam zaspala i tako dočekala jutro.
Ustanem lijepo,ne mogu pričat,nos mi curi,kašljem,kišem,ma sve moguće..
Izludila sam.Zasad sam potrošila 2 paketa maramica.Ne znam šta da radim...
Nadam se da će brzo proć,jer ne mogu više.Popila sam najmanje 3 litre vode,i stalno moram u Weseli Centar,al izdržat ću.
Eto,to bi ja mislim bilo sve...
Pozdrav svima...

Adio....wave

17.03.2007. ...17:32 Komentari (7) Isprintaj #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

desing by HRVACH

< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

  • Malo o meni:

    Ime:MARTINA

    Datum rođenja:8.06.1990.

    Horoskop:BLIZANKA

    Živim:u OKUČANIMA

    Škola:3.r.EKONOMSKE U NOVSKOJ

    Hobi:rukomet,odbojka,plivanje,
    vožnja biciklom

    Visina:1.77 m

    Volim:THOMPSONA,
    svog starijeg brata,svoje frendove,
    zajebanciju,glazbu,DINAMO,ali i mamu i tatu.......

    Ne volim:umišljene,lažljive osobe,
    pesimiste,Hajduk i mrzim cigare


    MOJ DIDA I JA

    Preko polja kroz sjećanje ide,
    kršan čovik, tvrde brade side.
    Pamtim pogled, tu toplinu oka
    i svaka riječ je bila mu duboka.

    Čvrst je dida bio kao stijena,
    hrabra srca i kamenih gena.
    Sva je mudrost utkana u njemu,
    njegove su priče učile me svemu:

    "Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići
    gdje je vječni sjaj."

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Gleda na me planina Svilaja
    sa očima njegovoga sjaja.
    Crpio je snagu tamo gore,
    planina mu iscrtala bore.

    Njegove su ispucale ruke,
    meni bile kao mirne luke.
    Kako da mu zahvalim na svemu,
    sinu ime dao sam po njemu.

    "Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići,
    gdje je vječni sjaj."

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Ej, da mi je pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje,
    pa da viknem jače od oluje,
    da me dida još jedan put čuje.

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje ,
    sa Svilaje na Petrovo polje
    moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.


    DAN DOLAZI

    Ljeto, jesen, zimu i proljeće,
    sve to jedan život nosi.
    Kada s neba anđeo dolijeće,
    rađamo se i odemo bosi.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.

    Kada zora rano zamiriše,
    ja je neću vidjet više,
    a kad divlje ruže procvjetaju,
    raduju se koji znaju.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.


    NEĆU IZDAT JA

    Kao stijena što se neda,
    žegama,divljim olujama
    i ja nikad nedam se,
    kroz stvarnost lutam.

    Život moj je poput hladne rijeke,
    beskrajan i vijuga se
    iz nekog razloga neznana,
    negdje ipak prestaje.

    Nisam sudac a ni mudrac,
    teško nosim to kamenje,
    to breme sjećanja
    na svojim leđima.

    Gdje god dođem,kud god prođem
    već je netko odlučio
    u ime onoga što nas je stvorio,
    a nije se borio.

    Neću izdat ja, Boga nikada,
    neću gasit sunce,,koje s neba sja
    neću zbog tebe,rukom na sebe
    jer ti me voliš i ti se moliš za mene.

desing by HRVACH