13.03.2007. / utorak

Veliki pozdrav.......

Eto,opet za početak želim svom frendu SRETAN ROĐENDAN,svu sreću svijeta,puno ljubavi normalno i puno veselja,kao i zdravlja,pa da sad ne nabrajam još,uglavnom sve ono što se inače želi za roćkas i druga sranja...
Ništ posebno danas u školi,osim što nisam imala 2 sata.Ustvari jesam imala 1 al nisam išla na njega....
Ma to je kod lude profe iz njemačkog,nije ni skužila da me nema.
Inače odmah s vrata pita:"Di je policajka"?A bolje mi je bilo dole s frendicama dok su bile dežurne,nego na satu sjedit i spavat,mislim ima nas 9-ero.
I tak,mi pričale,zajebavale se ....

Znate šta ima novog.....?
Dolazim u Novsku u petak,idem s ekipom malo van.
Samo ne znam oću li pit,jer odrekla sam se preko korizme,pa mi je teško to prekršit.
Vidjet ću oću li izdržat.Nadam se,al ništa neću obećat...

Došla kući lijepo danas,sjela i još jednom pričala sa starcima da potvrdim mogu li ići u petak.
Prvo pitala mogu li prespavat kod frendice....
Stari kaže:"Ak ćeš ić,ponesi stvari sa sobom,jer ako oćeš spavat kod frendice ne moraš više dolazit kući,a ak nećeš,možeš se vratit s onim vlakom u 22.24!"
Mo'š mislit.
Jebote ko da sam rekla da idem ne znam ni ja gdje,pa da nikako neću doć kući.
Ja popizdila.Koji kurac sad to,ne smijem ostat kod frendice,ne znam razlog ni dan danas,al jebiga...
Misli stari da ću ja pravit neke probleme tamo i lutat gradom u 3,4 sata ujutro.
Ja njemu lijepo objasnim ovako:"Čuj stari,ne pušim,ne drogiram se,ne pijem (kako da ne),koji vrag ću napravit?"
On meni nešto tamo izbrbljo,nisam ga ni slušala,jebe mi se.
I tako,moram ići kući nažalost s tim vlakom,taman kad je najzanimljivije,jebemti sve.....

Al barem ću smjet onda opet doći 31.3.
Isto tako,kad će biti najzanimljivije,ja moram ići.
Ne znam više šta da kažem,živčana sam,idem malo učit,sutra pišem test iz novčarstva,nadam se dobroj ocjeni.

Molim te BOŽE,pomozi mi sutra i u petak,zna ON na šta mislim....
Pozdrav svima,a posebno pozdrav mojoj frendici SANJI,koja je sad daleko od nas,fali mi puno,nadam se da će se brzo vratit...

Adio wave

13.03.2007. ...17:05 Komentari (6) Isprintaj #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

desing by HRVACH

< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

  • Malo o meni:

    Ime:MARTINA

    Datum rođenja:8.06.1990.

    Horoskop:BLIZANKA

    Živim:u OKUČANIMA

    Škola:3.r.EKONOMSKE U NOVSKOJ

    Hobi:rukomet,odbojka,plivanje,
    vožnja biciklom

    Visina:1.77 m

    Volim:THOMPSONA,
    svog starijeg brata,svoje frendove,
    zajebanciju,glazbu,DINAMO,ali i mamu i tatu.......

    Ne volim:umišljene,lažljive osobe,
    pesimiste,Hajduk i mrzim cigare


    MOJ DIDA I JA

    Preko polja kroz sjećanje ide,
    kršan čovik, tvrde brade side.
    Pamtim pogled, tu toplinu oka
    i svaka riječ je bila mu duboka.

    Čvrst je dida bio kao stijena,
    hrabra srca i kamenih gena.
    Sva je mudrost utkana u njemu,
    njegove su priče učile me svemu:

    "Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići
    gdje je vječni sjaj."

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Gleda na me planina Svilaja
    sa očima njegovoga sjaja.
    Crpio je snagu tamo gore,
    planina mu iscrtala bore.

    Njegove su ispucale ruke,
    meni bile kao mirne luke.
    Kako da mu zahvalim na svemu,
    sinu ime dao sam po njemu.

    "Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići,
    gdje je vječni sjaj."

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Ej, da mi je pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje,
    pa da viknem jače od oluje,
    da me dida još jedan put čuje.

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje ,
    sa Svilaje na Petrovo polje
    moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.


    DAN DOLAZI

    Ljeto, jesen, zimu i proljeće,
    sve to jedan život nosi.
    Kada s neba anđeo dolijeće,
    rađamo se i odemo bosi.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.

    Kada zora rano zamiriše,
    ja je neću vidjet više,
    a kad divlje ruže procvjetaju,
    raduju se koji znaju.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.


    NEĆU IZDAT JA

    Kao stijena što se neda,
    žegama,divljim olujama
    i ja nikad nedam se,
    kroz stvarnost lutam.

    Život moj je poput hladne rijeke,
    beskrajan i vijuga se
    iz nekog razloga neznana,
    negdje ipak prestaje.

    Nisam sudac a ni mudrac,
    teško nosim to kamenje,
    to breme sjećanja
    na svojim leđima.

    Gdje god dođem,kud god prođem
    već je netko odlučio
    u ime onoga što nas je stvorio,
    a nije se borio.

    Neću izdat ja, Boga nikada,
    neću gasit sunce,,koje s neba sja
    neću zbog tebe,rukom na sebe
    jer ti me voliš i ti se moliš za mene.

desing by HRVACH