KORČULA 2007
Počeli smo na Pelješcu. Prvo dugo putovanje kroz «cijelu» lijepu našu – zbilja je!
Do Orebića nikad kraja no svakom pomisli na Pelješac veseli svaki kilometar.
Ah!..Pelješac! Po meni najljepše mjesto na Jadranu. Dolje prekrasno čisto, plavo more, svakodnevni okrepljujući vjetar, mala mjesta uljepšana starim kapetanskim ljetnikovcima punih bujne mediteranske faune, a gore put nebesa gorstas u punom obliku – 950 m visoki Sv.Ilija.
Zalaskom sunca ulazimo u kamp u Vignju. Promjene su očite od kad nisam bio prije 7 godina, kamp koji smo te požarne 1998. godine gasili ne samo da je oporavljen nego je narasao proširio se i uljepšao bez da je izgubio ono – surfersko. Poznata lica su tu. Sandra i Moljac s tri prekrasne plave kćeri neumorno već 10 godina zajedno brane plave boje na gornjoj terasi.
Oduševljeni otvaramo butelje plavca, tulum počinje – šator i spremanje neka čeka. Po Pelješcu se bikamo i kupamo, tulumarimo po noći. Nakon četri dan hvatamo jutarnji trajekt pa preko Korčule vozimo do Vele Luke gdje preko frendovih rođaka sređujemo logistiku. Auto u hlad, a čamci u more. I tako počinje tura od Vele luke do grada Korčule. Isplovljavamo po solidnom maestralu ravno u provu, nema veze bar hladi. Prvih 10 km ( GPS nam pokazuje km ) muškog veslanja trebalo nam je da se izvučemo iz Velalučkog zaljeva pa okrećemo rt put južne strane otoka koja je za razliku drugih jadranskih otoka upravo s te strane bolje i razvedena i naseljena. Poslijepodne je i zadnji maestral nosi nas put juga. Obala je sem malobrojnih uvala dosta nepristupačna.
Ovaj puta nas je noć zatekla u kajacima te smo morali žicati ljude da nam dopuste spavati na njihovom izbetoniranom molu. Gledaju nas «ko» luđake!
Tih su dana u cijeloj zemlji vladale paklene vrućine od 36-38-40şC.
Bježimo već u 6 sati. Dva sata veslamo po na jedvite jade, kod Prižbe nalazimo stijenu s malo hlada da doručkujemo. Raspored je odlučen: veslamo od 6.oo po dva sata svaka dva sata. Po zvizdanu dolazimo do Brne, prvi hlad nasred ceste, a ispred dućana je naš – nek se Čehi samo prže. Okrepa je prava mornarska: dvopek, slane srdele, masline pa proteinski šejk.
Već nam je jasno da će nam 50-tak km udaljena Korčula doći glave. Vrućina, loša negostoljubiva obala te rijetke gusto naseljene uvale ko stvorene su za kepati veslajući. Nigdje mjesta za odmoriti za guštati more, prirodu, divljinu. Pa nam je pomalo dosta.
No kako to već biva u životu kad ti je dosta svega….nešto te digne.
Prvi put u životu bacamo panulu ( kupljenu na pumpi u Sv.Nedelji ) po krmi. Prvi dojam je da nema ništa ali kad sam je mislio nakon 15-tak min pokupiti vidim ide sve teže, dok se nije počela u kajaku bacakati 25 dkg velika ribica. Nakon 45 min imali smo solidnih četri identičnih ribica za večeru. Naknadnom rekonstrkcijom smo saznali da bi to trebale biti velike Ušate. Našli smo i solidnu uvalu s pjesak –šljunak žalom te crkvicom u pozadini, a idilu friških riba na gradelama na pustom žalu okupanom zvjezdanim nebom pokušale su povremeno pokvariti tek dosadne ose.
Treći dan veslamo dalje na jugoistok uz nešto zanimljiviju obalu. Obala je oštra strmija, visoka i negostoljubiva sem tri uvale koje svojom ljepotom pljene zanimanje: Pupnatova luka, Bačva i Orlanduša. Velika šljunčana žala smještena su duboko u uvalama, a male ugodno uklopljene kamene kućice istinski su spartanski smještaj gladnim kvazi robinzonima cijeloga svijeta. Hlad je i dalje najtraženija stvar. I ono malo vjetra što nas je hladilo i guralo je nestalo pa kroz ljuti znoj sunčane kreme grabimo put Lumbarde. Mnogima je Lumbarda poznata po pješčanim plažama tj po onoj velikoj.
Meni ju je draže povezivati po starim kamenim kulama i kućama obraslim u poznatu vinovu lozu- Grk koji priziva duhove starim zemljoradnika i težaka . Spavanje smo si organizirali na molu ispred svjetionika na rtu Ražnjić koji suvereno nadgleda akvatori između Mljeta, Pelješca, Korčule i broji nznatan pomorski promet.
Četvri ili ti zadnji dan: već u 6 vruće buđenje, kapučino i keksi pa spremanje stvari. Veslamo lagano uz obilje kupanja kroz mnogobrojne otočiće od Lumbarde prema legendarnoj Korčuli. Obala pa i otočići načićkani su prekrasnom starom usudio bi se reći srednjovjekovnom arhitekturom, pa i novogradnja je suvisla no brodogradilište u stečaju je zbilja ruglo i još jedan od dokaza loše zamišljene strategije gospodarenja kako prošlih tako i novih dana. Na brzaka prelazimo rutu trajekta ( majstor je brz )
obilazimo rt i nakon 77 km dolazimo podno starih zidine uvijek fascinantne Korčule.
Za one koji nikada nisu bili – neka idu, a za one koji su bili – neka se prisjete.
|
