Image Hosted by ImageShack.us

ROKA 470 - JEDRENJE, KAJAK, MTB, TREKING, BIVAKIRANJE..

subota, 24.06.2006.

ISTRA 2006

Free Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.us
Evo nas ponovno nakon kraće ali prisilne pauze – naime partnerica je slomila nogu na skijanju pa je nakon uspješne rehabilitacije ponovno krenula opasno nizati km i nm što biciklom što kajakom a što jedrilicom.
Dakle autom do Barbana povrh Raše. Dalje sjedamo na bajkove pa pravac cestom za Žminj. Nakon 6 km skrećemo na sporednu cestu prema Svetvinčentu i tu počinje ono pravo - unutrašnjost Istre. Selo..zapravo gradić je zakon: kaštel, crkva, cisterna te kuće iz 16 st. čine svakako najljepši renesansni trg u Istri. Dalje preko Kanfanara uz koji km makadama stižemo u Sv.Petra u Šumi gdje veliki pavlinski samostan iz ranog srednjeg vijeka dominira uzvisinom napučenom Purisovim objektima. Spuštamo se makadamom u dragu limskoga kanala pa se dižemo do Tinjana gdje se u parku s prekrasnim pogledom nalazi legendarni kameni županski stol. Hvatamo glavnu cestu prema Pazinu pa skretanje na Karojbu ( pazi ime ) koja je jako lijepo mjesto stižemo do Motovuna. Večernje zrake sunca na Motovunu samo po sebi su romantika tek takva pa smo tu zato zamislili da negdje na livadici s pogledom bubnemo šator pa da uz zalaz i izlaz sunca uživamo pogledom na Motovun. I bi tako. Makadamom odmah ispod benzinske silazimo u vinograde i tu ubrzo pronalazimo super mjesto. Svu ljepotu pogleda nisu uspjeli pokvariti niti komarci, niti dosadni fazani a niti činjenica da smo zaboravili kuhalo i ostali bez večere.
Ujutro jurimo nizbrdo do doline rijeke Mirne. Od sela Livade gdje je centar tartufarstva putem stare željeznice Parenzane koja je prevozila povrće i maslinovo ulje uživamo vožnjom po hladu Motovunske šume do Istarskih toplica. Iako se još obnavljaju, položaj ispod živopisnih stijena daje im nemogući štih. Znali smo da svaki pravi izlet treba imati varijantu krv-znoj i suze tako i je i ovaj put bilo na relaciji do samozatajnog sela Sovinjak ( obavezno za posjetiti – predivni kraj! ) pa preko Sv. Donata, a oko jezera Butonige do Cerovlja i Pazina. U Pazinu nas je spasila dežurna pekara i klupice u glavnom parku gdje smo na zgražanje prolaznika spavali. Ponovno uzbrdica ali nakon 4 km dolazi olakšanje kao predivna lokalna cestica ( meni najljepša u Istri ) vodi do smiješnog i komfuznog Žminja i dalje do Barbana. Ukupno 145 km ali puno divnih malih uspmena.



- 23:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.06.2006.

TURSKA 2005 - 4. dio

Toliko smo zabrijali na vožnju busevima da smo samo nizali bus za busom.
Valjda jedno 10-tak. Lokalni za lokalnim. Plan je bio otići cca 100-tinjak km na jug pa izredati legendarne Egejske gradove Priene, Miletus i Didyma. Nakon trećeg lokalca odlučili smo se preskočiti Priene i uputiti se direktno do Miletusa. No kada je bus na naše najveće iznenađenje prošao tik do iskopina postalo nam je jasno da smo propustili pogledati izuzetan grad. Miletus je – bio aktualan grad 700 BC do 700 AD, te njegov očuvani anfiteatar položen usred polja pamuka a nedaleko od plavetnila Egeja čini nezaboravan doživljaj. Nakon obilaska na +30 s ruksacima na leđima sledila je prava putošestvija. Naime dalje više nema nikakvog prijevoza tako da smo se uputili pješice preko pamučnih polja do 10 km udaljenog sela. Prvo nas je pokupio traktor pa smo pješačili pa nas je na kraju pokupio frajer u najrasturanijem autu koji sam ikada vidio. Putovanje smo preživjeli ali nas je tip tražio LOVU!!..HA!HA!! Uglavnom uz još koji lokalni bus sretno smo stigli i do Didyma. Poznat je po gigantskim jonskim stupovima i likovima mitskih meduza – Gorgona. To je ogroman srušeni ali i nikada završeni megalomanski hram bogu Apollu. Fora! Na sam hram se nadovezuju prve kuće poznatog Egejskog ljetovališta Altinkuma. Sa smještajem je teško jer su cijene visoke i bez kompleksa izražene ni manje ni više nego u funtama - Ł! – ima brdo Britanaca.
Spavanje! Da! Bilo je zbilja zanimljivo. Po pričanju da je mjesto kostozo, krenuli smo s traženjem od periferije no izbirljivost nas je koštala i vremena i hodanja. Završili smo u sporednoj prašnjavoj ulici kod turčina gastića u betonskoj sobi na zavarenim krevetima visine 90 cm punim komaraca, naravno bez autana!
Ujurto solidan turski doručak ( slani sir, crne masline, paradajz, putar, lubenica, kruh i čaj ), prpošno brbljanje na švapskom uz razgledavanje čićinog ševroleta Impale iz 66te popravlja nam dojam ispikane noći.
Plan dalje vodi prema cca 600km udaljenim Pamukalama no putem se motamo po mjestima kojim nikada nisu vidjeli turista, a kamoli nevjernika s dvije plavuše u kratkim hlačama. Mjesto – Milas ostalo je zapamćeno po loše očuvanim antičkim ostacima, starim đamijam, istočnjačkim trgovačkim ulicama, ustajalom vručem zraku i nadnaravnim kebabima. U Pamukale ( dvorac od pamuka ) došli smo kasno ili ti tek dovoljno da nađemo spavanje i pojedemo pide ( turske pizza ). Inače turski nacionalni ponos Pamukale su prirodni fenomen koji se manifestira istjecanjem tople vode pune sedre po terasastim padinama tvoreći nadnaravni bijeli pejzaš. To nije sve! Iznad terasa prostre se veliko područje ostataka antičkog grada. Fascinantan nekropola specifična je po grobovima-kućama i kletvenim epitafima , agora, gradska vrata te anfiteatar nevjerojatno su dobro očuvani, a prava atrakcija je muzej i toplice gdje u prirodnom bazenu hrpetine Rusa poziraju plivanje među antičkim građevinskim ostacima. Predvečer hvatamo bus za Denzili gdje ćemo presjedati na noćni bus za Istanbul – 800 km. Naravno da smo prošetali po Denziliju. Grad je cca 500,000 ljudi smješten u ravnici pamučnih polja, baziran na 400 tekstilnih tvornica, potvrđuje da duboka unutrašnjost Turske nije niti primitivna niti nerazvijene, dapače šetnja prekrasnim parkovima gradskih avenija i sveučilišnim predjelima podsjećaju nas na razvijene stare gradove zapadne evrope.
Azijska strana Istanbula dočekala nas je jutarnjom maglicom što preko Bospora umornom azijskom putniku sakriva raskoš i primaljivost evropskog dijela grada. Nošeni jutarnjom gužvom probijamo se na trajekt pa preko do Golden horna. Sada imamo informacije od beckpekera da u kvartu tik ispod Aya Sofye ima hrpa jeftinih hotela, a i tepih moramo podići tamo negdje.
Nismo trebali puno tražiti, već nas je usput frajer zahaklao i spretonšću istočnjačkog trgovca u drugom pokušaju burnog cjenkanja doveo do pristojnog hotela. Na redu je bio Grand bazar. 200.000 trgovina! To izgled ovako: uđeš u kvart malih kućica, a kad tamo to je kvart samo za šivaće gumbe ili kvart samo za ženske marame…,antene ili samo za lustere..ne za noćne svjetiljke, za to ima kvart negdje dalje. Cjenkamo se, kupujemo gluposti i uživamo cijeli dan. Navečer iznenađenje, Katarina dobila osip - nije čudo.. no di baš sad navečer i di je sada kakva apoteka. Ajde i to smo sredili.
Došao je posljednji ali najobilniji turski doručak, pojeli smo ga na terasi hotela polako upijajući uvijek interesantne motive prekrasnog Bospora i Mramornog mora žaleći što se naš put primakao kraju.

- 22:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se