Sad je to sve prilično sigurno. Ono što je meni bio dan odluke, bio je i dan nestanka mog mačka. Bio je mršav i neurozan. Imao je veliku glavu i stalne konvulzije u predjelu trbuha. Jeo je barem deset puta dnevno. Bio je i prilično samodopadan što je, koliko mi se čini, sasvim normalno za mačke. Volio je spavati po krevetima i koordiniranim akcijama s ostarjelim retriverom rušiti stvari sa stola, a potom ih, rječnikom kvaziliterarnog podlistka posljednjeg izdanja Glorije, sladostrasno konzumirati s poda. U tom slučaju, sidekick je postao superheroj. Iako bi bilo sigurnije reći da je bio archvillian.

Loki se zvao, ja sam ga zvao Lokemon ili Zlo. Iako nisam bio baš pažljiv prema njemu htio bi da se vrati.

M. je bio dobar u školi, išao je u razred do mene. Nekako bi se sav ubrzao kad bi pričao i bio je čudan i drag. I zapravo, nisam ga baš poznavao i dao mi je broj telefona prije nekoliko godina. Nisam to shvatio kao nešto bitno. Svejedno, htio bi da se vrati.

A. je prekinula s dečkom i otišla na more. Ona se smije od jutra i voli alkohol popodne. H. je najslađe dijete na svijetu, al ju je strah plesati. P. me zove i i frflja i voli i uvijek priča o onome što ja mislim. D. je daleko. Želim da je tu i da nikad ne ode. Stvarno mi nedostaje.

Kao i Gondry, imam 9 godina zauvijek. Osim što on ima 12. Ja sam tad već bio prestar.