replacement of endless tape

nedjelja, 29.07.2007.

Kadiš za mršave

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Sad je to sve prilično sigurno. Ono što je meni bio dan odluke, bio je i dan nestanka mog mačka. Bio je mršav i neurozan. Imao je veliku glavu i stalne konvulzije u predjelu trbuha. Jeo je barem deset puta dnevno. Bio je i prilično samodopadan što je, koliko mi se čini, sasvim normalno za mačke. Volio je spavati po krevetima i koordiniranim akcijama s ostarjelim retriverom rušiti stvari sa stola, a potom ih, rječnikom kvaziliterarnog podlistka posljednjeg izdanja Glorije, sladostrasno konzumirati s poda. U tom slučaju, sidekick je postao superheroj. Iako bi bilo sigurnije reći da je bio archvillian.

Loki se zvao, ja sam ga zvao Lokemon ili Zlo. Iako nisam bio baš pažljiv prema njemu htio bi da se vrati.

M. je bio dobar u školi, išao je u razred do mene. Nekako bi se sav ubrzao kad bi pričao i bio je čudan i drag. I zapravo, nisam ga baš poznavao i dao mi je broj telefona prije nekoliko godina. Nisam to shvatio kao nešto bitno. Svejedno, htio bi da se vrati.

A. je prekinula s dečkom i otišla na more. Ona se smije od jutra i voli alkohol popodne. H. je najslađe dijete na svijetu, al ju je strah plesati. P. me zove i i frflja i voli i uvijek priča o onome što ja mislim. D. je daleko. Želim da je tu i da nikad ne ode. Stvarno mi nedostaje.

Kao i Gondry, imam 9 godina zauvijek. Osim što on ima 12. Ja sam tad već bio prestar.
- 15:36 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 21.03.2007.

Trans Slovenija

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Ha! Sigurno ste mislili da sam odustao! Ne, ne, ne. Samo sam upao u vrtlog nedostatka vremena. Sve je, manje ili više jednako. I dalje puno pijem, pušim smiješne cigarete, sviram i (ponekad i bezuspješno) pohodim koncerte. Ne da mi se kronološki, pa ću polako. Proljeće samo što nije zakucalo na vrata. Još sam prošlog tjedna hodao u jednoj od svojih mnogih kariranih košulja kratkih rukava, Ray-Ban naoačalama kupljenim početkom 80-ih u New Yorku i prekrasnim modelom iz najnovije kolekcije All Star tenisica, ali ne! 19. ožujka u ljubljanskom klubu Channel Zero trebao sam, zajedno s nekolicinom dragih mi prijatelja svjedočiti vošingtonskom robato zlu po imenu Trans Am. Nekoliko godina unazad, svirali su u zagrebačkom KSET-u i, kao što je svojedobno tako impresivno isporučivao Karl Malone, isporučili jednu od najluđih svirki na kojoj sam ikad bio. Osim nekoliko kapljica kiše više, ništa nije upućivalo da će bilo što poći po zlu. A onda - šok! nevjerica! strah! - gargantuanske pahulje snijega na samoj granici sa Slovenijom. Otežalo nam putovanje, no, krećemo se sporo, ali sigurno klizimo prema odredištu. Četrdesetak kilometara nadomak Ljubljanje - zastoj. Manično tipkam po stanicama u nadi da ću u najširem mogućem kolopletu slovenskog folk-polka umobolja načut kakvu obavijest o stanju na cestama. Folk-polka umobolje prevladava. Zaustavljam prvog pješaka-dobronamjernika koji me obavještava kako su se teretni kamioni s dvije prikolice igrali Colina Mcraea unatoč nekih dvadesetak centimetara snijega na tlu i zakrčili promet. Nakon sat i pol pjevušenja pjesme Atlasa grupe Battles, polako se krećemo. Prolazimo 10 kilometra, pali se lampica za ulje. (Oprosti, ti tamo gore, imaš još kakvu šalu za nas?) Ulazimo na benzinsku kadli tamo nered, krš te lom. Sve je zakrčeno kamionima, ne možemo proći. Ipak, miče se jedan kamion i prolazimo. Na pumpi nestaje struje, no dobri momak nam ipak prodaje Castrol TXT i krećemo dalje. Prošli smo možda još 15 kilomentara i opet zastoj. Što li je sad, mislimo si? No, nitko ne dolazi s nikakvim objašnjenjima. Radio i dalje vrti polka numeru 'Zakaj ne pokličeš?'. Tu smo, uz Mihu, Janeza i Kekeca, naše susjede kako sam ih prikladno nazvao u satima stajanja, čekali 2 sata. Bilo je otprilike 1:15 kad smo krenuli. Prema Ljubljani, jel. Poljubili smo tablu i vratili se u smjeru Zagreba. Opet zastoj, prevrnula se cisternica na autoputu. Još 2 sata. Kratili smo vrijeme omiljenom igrom mladih diljem svijeta - izmjenjujući intimne detalje iz vlastitih i tuđjih života, igrajući golf na mobitelu i spavajući. Kući smo stigli oko 7. Netko je krenuo ravno na posao, netko u krevet pa poslije odmah na posao, a netko je samo spavao. Tako je završila anegdota i avantura. Ipak, neki naši prijatelji su se uspjeli dočepati kluba. Ovako im je nekako bilo:

- 00:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 05.12.2006.



Šta ti je radošć. I kiss you all. kiss
- 03:08 - Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.12.2006.

I am trying to make some sense

Uglavnom, otkrio sam svoj prvi blog, za kojeg sam mislio da već odavno leži mrtav na dnu nekog servera. Mislim, nije da sam se baš iskazao, prošlo je više od dvije godine od mog prvog i jedinog posta. Koliko shvaćam iz tog jednog jedinog posta, namjeravao sam biti kriptičan, jako kul, pisati o glazbi i možda upoznati kakvu gazelu. Dakle, ovo je manje više ono što sam zapisao 29.9.2004.

Došlo je vrijeme velikih odluka. Entuzijazam oko svakodnevnog pisanja brzo je razbijen fakultetskim(!!!) i radnim obavezama. No, vrijeme nam uvijek nekako uspije dati do znanja da je upravo sada trenutak odluke. Ja sam, objektivno gledano, relativno sretna osoba. Ili relativno nesretna osoba. Sve je ovisno o trenutku. Nekako jedino što mi uvijek razvuče osmijeh preko lica je nježni kalifornijski urlik poput "I want a range life..." ili "I can't go away with you on a rock climbing weekend, what if something's on TV and it's never shown again..." Svjestan činjenice da ovdje jako puno ljudi piše o glazbi i isprepletenosti iste sa pojednim vremenskim segmentima njihova života, i dalje sam spreman upustiti se u taj pothvat. Bio on nekome intrigantan ili ne, moje lice ionako nije vidljivo, postojimo samo ja, slova u plastičnom kućištu i nepregledna intimistička glupost razlivena preko vlastitog mozga. Koje mogu ili ne moraju biti razumljive.

Dakle, ovaj blog bi mogao biti poprište raznih manje ili više zanimljivih događaja. Iskrenih kritika, prijateljstava, neravnomjernih izljeva emocija ili jednostavno, nekih doživljaja svijeta koji se vrti brzinom koji najčešće nisam sposoban pratiti.


Bila sam mlada i neukusna, to je sve što ću reć.

It lies, but can't stand up...


- 02:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.12.2006.

How did the world become so irreversibly complicated?

I ne radi se o tome da je nešto nepovratno loše ili dobro, već se čini samo beskrajno komplicirano. Ponekad. Gotovo uvijek. I drago mi je da je Rutvica navratila, ona me ipak, gotovo uvijek, nepovratno usrećuje. Palačinke, financije, pank. Prekrasno. What would we be without wishful thinking. Mislim da je to i jedino što me spašava. zujo

I swore I'd never lay like a log, bark like a dog...

- 21:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 02.12.2006.

I'm all that you are not

Svaki početak je težak, kaže popularna te izlizana rečenica kojoj, siguran sam, nitko više ne zna tvorca. A ja sam kralj odustajanja. Najgori od svoje vrste. I mrzim početke, a imam na policama toliko stvari o kojima bih mogao pričati, al nisam siguran želim li. Možda će se to i jednom promijeniti. Barem malo. Ono o čemu razmišljam posljednjih dana nije baš duhovito, možda simpatično, al najviše melankolično ili kako se to danas popularno kaže - emo. No, uvijek mogu okriviti vrijeme za ta sranja. Imam problem paralelne stvarnosti. Naime, uvjeren sam da živim u istoj. Stavljam slušalice i pjevam dok hodam, prilično sam siguran nitko ne primjećuje i trudim se naći što brži put do odredišta. Samo ja i tramvaj pun ljudi koji plešu dok Bobby Bare, Jr. pjeva I'm all that you are not. Al oni stvarno plešu. Ili bar bar ja sebe u to uvjeravam. Kako god bilo, dobrodošli u manje ili više neuravnotežen svijet beskrajnog nadomještanja trake. Laku noć.

Me and Daniel are not scared!

- 21:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se