srijeda, 07.06.2006.
4.Juni 2006.G
Subota jutro 4.Juni.2006.Godine u Mostaru gradu na Neretvi znacila je za mene jako vazan dan susret godisnje istog dana i datuma sa meni dragim prijateljima na taj datum vec 3.godine sastajemo se na sportskim igrama invalida Bosne i Hercegovine u mome gradu za nas se bas nista ne desava zanimljivo sto se tice zabave za nas tako da ovaj dan cekam svake godine ne zbog takmicenja i nekih nagrada nego zbog susreta i druzenja kako sam vec rekla sa dragim ljudima na zalost kisa mi je pokvarila citav dan padala je danima i subota jutro u Mostaru je osvanula sa kisom prolom oblaka tako da sam razocarana pocela ipak da se spremam da idem na stadion pod Bijelim Brijegom poznat kao Velezov stadion gdje sam trebala biti prisutna u 8:30 da bi prisustvovala i ucestvovala na tim igrama uz dosta razmisljanja nervoze ipak odlucim ici krenula sam kad je kisa prestala da pada u 9:00 sati od kuce u pratnji moje prijateljice Ivone koja me prati vjerno na svakom mom izlasku pa tako i ovaj put dosle smo gdje je trebalo da budem i bila sam iznenadjena ipak su dosli svi koji su trebali da pokusaju odrzati takmicenje i ja sam bila kao takmicar he,he,he ja i sport smjesan spoj ali morala sam da ispunim zelje nekim ljudima koji su sve ovo organizovali bilo je par disciplina bacanje diska,koplje kugla i trke sa kolicima na 100,200 i 400 metara kako za muskarce tako i za zene muskarci su imali i sah ovo je sve jako dosadno ali moralo se izdrzati :)) kisa nije padala do pred sami kraj takmicenja to je bilo do 12:30 ipak nije mogla da izdrzi a da ne pokvari sve stalno sam gledala u nebo bilo je mracno i nadala sam se da ipak nece ali eto desilo se pocela je da pljusti kada smo poceli da se sakrivamo kud koji od kise kazem nema druge nego da se vratimo kuci ali neko ko je cuo moje razmisljanje na glas o povratku kuci rekao je ne ne ides ti kuci ides sa nama a to su bili nasi gosti koji su dosli iz gradova u bosni ponudili su da idem sa njima njihovim autobusom do Hotela Ero gdje smo imali rucak u 13.h odlucila sam da idem jer mi je vec bila muka pomisliti na povratak kuci ja i moja Ivona krenemo u autobus tako dodjemo do hotela gdje nam je bio rucak od 13 do 15.h rucale smo ali nisam bila opustena zbog kise stalno pogled kroz prozor kako sada nazad kuci krenuti jer je padala stalno krenemo nas dvije bez obzira na kisu kuci da se odmorimo i presvucemo i ponovo krenemo na isto mjesto u hotel gdje nas je cekala vecera dosle smo kuci zive i zdrave odmorile spremile se i ponovo se vracamo na veceru koja je trebala biti od 19:h pocela je sa nesto malo kasnjenja prije vecere je bilo proglasenje pobjednika djeljenje medalja i diploma najboljima ja naravno nisam osvojila nista he,he dobila sam ipak solju sa simbolom grada trg rondo da se sjecam toga dana ipak po lijepom bez obzira na vrijeme konacno je krenula vecera koja je bila stvarno izvrsna mjesano meso pomfri i cokoladni kolac pice naravno iza toga imali smo iznenadjenje muzika u zivo pjevao je za nas ovde poznat u ovom kraju pjevac Antonio Carapina bilo je stvarno divno sve u svemu se dobro zavrsilo ja sam bila do zadnjih oko 23 .h,sam dosla sa mojom najdrazom prijateljicom Ivonom kuci mucila sam je citav dan znam to ali sta cu kad se zakacila za mene kao pudlica i ne pusta me nigdje bez nje ali nebi ni ja mogla da zamislim zivot dalje bez nje iskreno nadam se da joj je bar malo bilo lijepo iako znam da nije to prijatan dozivljaj za nju sad kad ovo bude citala ima da me pojede sigurno joj vratim nekada barem dio paznje koju mi pruza i uspjesno joj ide zaista za mene je bila jedna prelijepa vece Subota 4 Jula gdje sam bila u drustvu nekog ko mi jako jako mnogo znaci tako da sada mogu dalje bar neko vrijeme punih baterija :))nadam se da ce i iduce godine ako ne ovde onda na nekom drugom mjestu da bude druzenje kao i ove godine.Bilo je lijepo ali je na zalost kratko trajalo Veliki pozdrav i poljubac za sve vas kojima nesto u zivotu znacim
- 23:49 -
