03.04.2007., utorak
Klaun dobra srca
"Nitko te ne može udariti kao život."
To je jedna od tipičnih izjava i razmišljanja naslovnog junaka (sportske) drame "Rocky Balboa", gotovo šezdesetogodišnjeg bivšeg dvostrukog boksačkog prvaka u teškoj kategoriji, još uvijek sasvim običnog dečka iz radničke četvrti u Philadelphiji, skromnog i jednostavnog momka koji nosi isti model šešira kao prije tri desetljeća, odijeva se u istom modnom (ne)stilu, živi u nereprezentativnoj kućici, žali za preminulom suprugom i prošlim, boljim vremenima, vodi (bez osobite muke) razmjerno uspješnu restauraciju i pokušava ostvariti bolju vezu sa sinom koji za njega uglavnom nema vremena. Jednoga dana, gotovo iz čista mira, u njemu će se probuditi boksački žar i on će se vratiti u ring na ekshibicijski meč s aktualnim teškaškim prvakom. Iako digitalizirana filmska fotografija mjestimično ide na živce, iako ima ponešto promašenih režijskih ideja (usporeni pokreti, prelasci na crno-bijeli film, bljeskovi u prošlost) te scenaristički nedorečenih motiva (kakvog smisla imaju pas i sin stare/nove prijateljice "male Marie"?), šesti nastavak "Rockyja" ostvarenje je odlično pogođenoga tona i mirnoga, ali postojanoga ritma, jednostavno, nepompozno i neskladno, ali simpatično, s duhom i srcem, baš kao i junak kojega opisuje. "Rocky Balboa" funkcionirao bi i kao jedini nastavak "Rockyja" (Talijanski pastuh trideset godina kasnije), a kao samostalna cjelina mogao bi, uz malo dorade, funkcionirati i bez boksačkog meča, kao mrvicu karikirana kroki-studija ponašanja stoičkog klauna dobra srca. U prizorima svakidašnjice prije povratka boksu Rocky je predstavljen gotovo kao neki komičan lik (bez podcjenjivanja) i čovjek bi poželio da se na njemu izgradi kakva televizijska serija ili filmski niz. Poneki dijalozi (i Rockyjevi kratki monolozi) mali su dragulji nepretenciozne duhovitosti i karakterizacije priprostog dobričine, a Sylvester Stallone i njegovo nepravilno lice toliko su usklađeni s likom da u tim trenucima zavređuju neko ozbiljno priznanje. Stallone je uistinu odličan i kao velik i jak momak dobra srca u izvorniku "Rocky", dobitniku Oscara za najbolji film, režiju i montažu, te Zlatnoga globusa za najbolji film (nominiran za još sedam Oscara i pet Zlatnih globusa). Priča o ostvarenju američkog sna drugorazrednog boksača osvaja ponajprije nepretencioznim, realistički uvjerljivim portretom neveselog mjesta, vremena i sredine te frustriranog i besperspektivnog malog čovjeka (Rocky i pripadnici kruga u kojem se kreće) iz radničke klase. Dijalozi i većina situacija doimaju se uvjerljivima i pogođenima (u dijalozima se koristi "trik" kakav će kasnije uvelike bojiti iranske filmove 1990-ih, a taj je da priprosti protagonisti više puta ponavljaju isto), a režija je primjereno jednostavna i "dokumentaristički" nenametljiva. Čak ni generalna ideja o mogućnosti ispunjenja sna u zemlji hrabrih i odvažnih, svojevrsno veličanje SAD-a kao zemlje u kojoj svaki gubitnik može uspjeti ako iskoristi svoju priliku ne odjekuje klišejizirano ni odveć lažno, a to je poprilično postignuće. |
