Save me.




Save me.

Samodestrukcija. Lakše je zanemariti probleme, trenutno percipirano nerješive (ili bar teže rješive), nego se sabrati i krenuti pravim putem. Pravim putem? Ha! Slobodno šeće mojim umom, bez ikakvih pravila, sakriva se i pojavljuje baš kad ga najmanje očekujem. Ili možda ne. Možda i znam, očekujem, tražim i gledam kad će se pojaviti - i zavaravam se pritom da je sve u redu. Samozavaravanje, kao i uvijek.

Tu je. Govori da nema mjesta zbog drugih, crnih i plavih i ljubičastih, koji ga slijede. Teško diše i slab je, zaostaje u skrovitim mjestima i navodeći druge, izaziva njihovo sve češće preplavljivanje. Zašto se jednostavno ne pojavi i ne zasjeni druge? Jednostavno? Ma, molim te. Trebam pitanja, trebam razgovor, trebam pojave i stvari i misli i emocije. Nije da ne mogu; mogu i bez njih. Ali kad bih ih imala, ne bi se tako često pitala zašto. Valjda. Tražim ideale, prikladnije primjerke, sličnosti, trenutke vječnosti.. Ukratko – očito previše. Zove, pita kako sam, priča o sebi, dalje mišljenja. Komentira, potiče raspravu, razmišlja. Osmjehuje se, osjećam. Kaže da mu nedostajem – ja odgovaram – …

Jutro je, opet. Nikako da ih.. Ma bar podnesem, ako već i ne mogu razviti neko pozitivno mišljenje o njima. Tako su konačna, traže da ih uhvatiš cijele, da se pokreneš, da ispuniš očekivanja (i više), da zaboraviš snove i ideale i sjećanja i kreneš čist dalje. Čist? Bar koliko možeš biti nakon svih posljedica koje su slijedile promišljena ponašanja, a još više ova ne.

Ne mogu otvoriti oči, znaš to. Toliko je teško. Biti sam, razmišljati o zajedništvu. Stvoriti neke iracionalne i besramno divne scenarije i živjeti gledajući kako gore. Dobro da si piroman. Svaki dan sve jače, vruće je i rasplamsava se uokolo. Tu i tamo netko baci par kapi da je spriječi, ali ona se razvija, raste i guta sve pred sobom. Ostavlja samo zaboravljene trenutke koji su se mogli dogoditi. Mogli – možda si ih sanjala. S tobom je to najvjerojatnije.


20.04.2012. | 22:25 | The verse in the rain... | 0 | Drum it all away... |

Davno, nepamceno nekad.


Image and video hosting by TinyPic

Vidim te.
I tamo i tu.
Ali uvijek iza kapaka.
Cim se javi svjetlost, gubis se u mnostvu boja i obrisa i, naravno, nestajes.
I iako me vidis, ne vidis me.
A ja te opet cujem. I mirisem. I dodirujem.
Udaras ritam mojih osmjeha i slijedis me.
Sapcem ti pjesmu o nekim dalekim zvijezdama, a ti ostavljas iza sebe krhotine pogleda.
Uvijek sam daleko, u zelji da me nadjes tamo gdje me samo ti mozes sakriti.
I cekam. Otvorenih ociju.
Ono sto vidim nismo mi.
Samo sjene krisom oduzetih osmjeha.
I tisina.
Kubiranje tisine.
...
Nasao si me.
Samo to jos ne znas.


22.11.2011. | 15:03 | The verse in the rain... | 0 | Drum it all away... |

Nothingman.


Gledajuci kako me ne gledas
Shvacam da me vidis onakvom kakva nisam.
Znas, svidjas mi se.
I dok se mjesec nazire na nebu mojih pokusaja
ja se izvlacim iz sivila.
Kisa se omata oko vrata donoseci mir.
Gubis li se?
Ovaj put, ja sam tu.
Zele me izgubiti, ali nekako se uvijek nadjem.
Robujem njihovim rijecima, a opet sam slobodna.
Mozda slusamo drugim jezikom.
Ja ih zelim vidjeti, a ti ih gledas.
Usima, naravno. Oci su gluhe.
I ja sam opet tu. A ti si tamo.
Tamo.
Zelim ih osjetiti kroz tebe, no ona ih vec dodiruje.
Mirisu na crno i nistavilo.
I sjaje u mraku.
Ti si sve dalje, a ja te sve blize osjecam.
Hoces li me ikad vidjeti onakvom kakva jesam?


Image and video hosting by TinyPic


13.06.2010. | 00:30 | The verse in the rain... | 1 | Drum it all away... |

I could get lost and then get found.


Probudih se iz nesanice... I shvatih da sam jos uvijek tu.
Moje pobjede, moji porazi, mane i vrline. Sve je tu.
I zauvijek ce biti zapisano nu dnevnicima zivota.
Jos jedna godina je iza nas.
Ne stigoh se ni okrenuti, ni stati, vec moram krenuti dalje s ozbiljnim i odlucnim korakom.
A zapravo zelim biti dijete. Razigrano i sretno. Bezbrizno.
Zelim cuti ocima i vidjeti usima.
Zelim letjeti na kirlima cvijeca i gubiti se u mirisu vjetra.
Pustati andjele da zive...
Grijati se pahuljama i naci se u dahu divnog zimskog sunca.
Bit ce da sam sve to zaboravila...
Ali naci cu opet. U mnostvu neourona i sinapsi koji vec polako blijede, pronaci cu one koje ne smijem izgubiti. I cuvat cu ih.
Jer one ce me ispuniti srecom.
I necu se pitati zasto.
Samo cu biti... Biti sretna.

Zapravo ne volim pocetke.
Ali mislim da se ovaj biti dobar. :)

Image and video hosting by TinyPic


15.02.2009. | 21:27 | The verse in the rain... | 4 | Drum it all away... |

They climbed aboard their starship and headed for the skies...


A eto.
Dobro sam.
Opet sva ljubicasta. I svidja mi se to.

Sve je nekako drugacije... A opet isto.
Novi pojedinci sa starim osobinama i stari pojedinci s novima.
Sve se to nekako preklapa i daje sinesteziju zivota.
Drugacijeg zivota.
Koji ima svoje prednosti i mane.

Proturjecim sama sebi u previse postupaka.
I kad se ujutro probudim sve se cini drugacije i nekako... Teze.

If u can understand me than I can... Wait, you can't.

Jos uvijek trazim ono nesto.
Heart Of Gold.
Zapravo, uopce ne mora biti zlatno.
Samo da pase uz moje ljuchibasto :)

Quando sono solo sogno al'orizzonte..

Ponekad zelja za samocom rezultira jos vecom zudnjom za nekim.
Nekim posebnim.
Koji ce se valjda jednom naci.
A ako nece...
Naucit cu zivjet s tim.


Rainbow.
Street of dreams...


28.10.2008. | 19:51 | The verse in the rain... | 6 | Drum it all away... |

I'm all black colored in purple. Not red.



Jos uvijek se gubim u sivim stihovima punih sarenih boja.
Jos uvijek se pronalazim u istima.
Jos uvijek sam tu. Ali kao i da nisam.
Zelim.
I uzivam.
I onda gubim.
Jer snovi su samo snovi.

A snovi najcesce vrede tek kad s tobom osede... Kad s tobom ostare...
Ili ne?

James.

Are there silver shores in paradise?
Can I come in from the cold?
I really want you to really want me...
No matter what I say or do
The message isn't getting through
Are you listening to the sound of my breaking heart?


Coldplay.

Come up to meet you, Tell you I’m sorry,
You don’t know how lovely you are
I had to find you, Tell you I need you...
Tell me your secrets, And ask me your questions
Aww let’s go back to the start...
Nobody said it was easy
It’s such a shame for us to part
Nobody said it was easy
No one ever said it would be this hard


Duffy.

I need saving
Won't somebody save me
From this misery
Love is killing me
Ooo, save me
I hung on
To every word you say
In search of a sign boy
You felt the same way
But it was only me
Breaking my own heart...


Nova lica.
Nove sudbine.
Nove duse koje se gube i pronalaze.
Naci cemo se.
Znam da hocemo.
U nekom drugom snu...


25.08.2008. | 16:54 | The verse in the rain... | 8 | Drum it all away... |

... and the people they were dancing to the music vibe ...


Nekako se stvari prebzo odvijaju.
Danas pada sunce, sutra sije kisa.
Zasto?
Well.. This is the life.
I tako to.
We are the youth of today.

Make a wish and place it in your heart. Now, believe it can come true.

Previse zelja, premalo volje.
I sve blijedi.
Polako nestaje u magli sjecanja.
Ponekad zagrmi svom jacinom. I zatrazi svoje mjesto natrag.
Ali ponekad ni to najjace nije dovoljno.

And you're singing the songs thinking this is the life...


Zelim imati svoj freakshow.
I zelim ici.
Ali ne mogu.
Znate, kad vam se zivot isprijeci na putu...
Nekako ga je tesko zaobici.
Will you tell me when the lights are fading?


But I will run until my feet no longer run...

And I'm singin' my song.


Image Hosted by ImageShack.us
Toliko o tome.


11.06.2008. | 19:28 |
The verse in the rain... | 9 | Drum it all away... |

Kako smo mastat znali...


Nekako je sve cudno u zadnje vrijeme.
Smijeh kroz suze.
I nepovezane misli i snovi.
Oci su moje sada premutne...

Image Hosted by ImageShack.us


Gdje je??
Znam da je tu negdje...
Ili mozda nije...
Nestalo je u magli.
I isprano kisom.
Da.
Zasto?
Zato.
Mislite da ima smisla?

Image Hosted by ImageShack.us


Hoces li doci da se razbistre?

Sad neki novi klinci dolaze...
I sve se teze prave rijeci nalaze.


21.04.2008. | 20:09 | The verse in the rain... | 9 | Drum it all away... |

Time marches on... Childhood memories are gone. Years are passing by... But, where am I?



Pune 2 godine.
Nevjerojatno je kako vrijeme prolazi.
Trenuci se gube jedan za drugim u neizbjeznoj konacnosti nasih zivota.
Zivite li?
Iskoristavate li svaku sekundu?
Naravno da ne.
Toliko vremena ostalo je izgubljeno.
Ostavljeno.
Razmisljah o prosle cetiri godine.
Dolazak u prvi razred cini se kao jucer.
A toliko se toga promijenilo.
Toliki ljudi prosli su korz nase zivote.
Toliko boli i srece ispunjavalo je nasa srca.
Uopce se ne snalazim.
Previse pitanja stoji neodgovoreno, previse je krivih odgovora na prava pitanja.
Ne znam. Zbilja ne znam.
Iako se drzim za optimista, ponekad sam realna.
Ali ja uvijek trazim nacin kako pobjeci od realnosti.
Ali nekako mi sve vise ne ide.
Dosli su trenuci teskih odluka i znam da ih moram donijeti.
I biti spremna na posljedice.

And If you listen very hard... The tune will come to you at last.

Zivoti se gube...
A ne znaju ni sami zasto.
Bit ce da ih je vrijeme savladalo.
Sve ce nas jednom.
A do onda..

Be a rock... And roll.

R.I.P.






In kje so meje za katerimi več
ne uživaš sanj?
In ko na samem zamižim in ujamem
Svoje misli ko dojamem
Da na sredini pravo mesto je zame

Na sredini se vesolje odpre
Na sredini lahko delam vse
Ne obremenjuje me kaj imam
In kaj poznam
Okoli sebe najdem in spoznam
Vse kar rabim tam

Ko ne obstajajo zmage porazi in en sam cilj
Ko ne obstaja več
tisti moment ko ne veš kaj bi
Ko se zavedamo da vse kar se sveti ni zlato
Le na ta način
in nam mnogo lažje bo...



07.03.2008. | 11:31 | The verse in the rain... | 10 | Drum it all away... |

..:: Only for you ::..



13.1.2007.

Jednom sam uhvatila komad neba.
Komad zvjezdanog ljetnog neba koji mi je znacio puno.
Tek kad sam ga morala vratiti shvatila sam da je puno bilo sve.

Fali mi.
I zelim ga opet uhvatiti.
Zelim mu sapnuti da mi cini zivot narancasto ljubicastim.
I da ga zato volim.
Dvije zvijezde koje sjaje najjace.
Ispunile su moje srce.
I nestale.
Sad sjaje nekom drugom.
A u mome srcu povremeno bude neke tonove.
Tonove koje osjecam, ali ne cujem.




Uhvatih komad neba.
Samo sto je sada dio zimskog neba. I znaci jos vise. I nedam ga. Ne dam nizasto.
*tihim sapatom*

Cinis mi zivot ljubicastim :D
I zato te jako jako volim.

Znate, ove 2 zvijezde...
Vise ne sjaje na mom nebu.
I sretna sam jer sjaje nekom drugom.
Jer znam kako je lijepo imati svoju zvijezdu koja te cuva.
Koja je tu.
I koja te nece pustiti.

I sad svim srcem cujem tonove.
Jer su potaknuti zavijanjem vukova.
I prekrasnim pahuljama snijega.


Don't turn away
Just take my hand
And when you make your final stand
I'll be right there
I'll never leave
And all I ask of you
Believe


28.01.2008. | 22:34 | The verse in the rain... | 7 | Drum it all away... |

Spell of Love...


Wandering this lonesome road
She gazed upon the shiny stars
Looking for a sign of freedom
A sign that shines so bright

Tired of feeling lost
Tired of feeling blue
She found what she was looking for
Another hurt soul
Lost within this cruel reality

She touched his freezing hand
And cast a spell
Which will always
Keep him warm and well
Which will bring love into his heart
And keep them together, forever
In their own reality
Guided by the moon
And protected by the stars



Pustite da vas mjesec vodi...
I naci cete ono sto ste oduvijek trazili.


04.01.2008. | 19:56 | The verse in the rain... | 11 | Drum it all away... |

Pokusaji.


U neuspjesnim pokusajima za pronalazak inspiracije za ucenje, zagledala sam se u davna izgubljena sjecanja. Koliko je vremena proslo otkad sam prosli put kao dijete setala livadom, brinula samo o tome kako cu naci najljepse cvijece za mamin buket. Koliko je vremena proslo kad sam se bezbrizno igrala u pijesku, bojala mraka i padala po sljunku noseci prijateljima bombone u prilicno nespretnim papucama. Ali rane nisu bile vazne. Zacijelile bi, a i ja uzivajuci u bombonima i prijateljima. Bilo je lijepo biti dijete. Razigrano, pomalo divlje, ali samouvjereno. Sposobno i ambiciozno.
Puno se odonda promijenilo. Vise ne setam bezbrizno livadom... Niti rane zacjeljuju tako brzo. Nisam vise ni samouvjerena, ni ambiciozna. Tada sam znala sto hocu. Mislila sam i da sada znam. Ali shvatila sam da ne znam. Shvatila sam da ne znam sto hocu od zivota. A i da imam odreden cilj, jesam li ga sposobna ostvariti? Zelim mnogo toga, ali ne pronalazim sredstva kojima bih to realizirala. Trebam nesto da me potakne, da mi da vjeru u buducnost, ali prvenstveno u mene samu. Izgubila sam je negdje putem i ne mogu je naci. Jeste li je mozda vidjeli? Izgledala je ko stara, izderana papuca... Mozda ju je uzela maca papucarica. I mozda mi je jednom vrati, onako novu i pokrpanu. Tada cu uspjeti. Nadam se. Tada me nitko nece sputavati. Pa ni ja samu sebe. Znat cu sto zelim, ali i kako to isto i postici. Necu se gubiti, necu padati, necu pokleknuti. Ici cu naprijed, vodena ciljem. Tada cu opet biti ono isto dijete. Stetat cu livadom i uzivati u zivotu. Kad postignem ono sto zelim, sve rane, sva patnja i bol nestat ce. I ja cu biti ja. Bit cu ono sto sam oduvijek zeljela biti. Ono sto sam zapravo oduvijek bila, samo to nisam primjecivala. Sada shvacam. Ja, ali i svi mi imamo u sebi ono sto smo bili, sto jesmo i sto cemo biti. Svaki trenutak naseg zivota, gradi nas i cini onakvima kakvi zapravo i jesmo. Sve sto se dogodilo, dogodilo se s razlogom. I jednog dana, kad nam se cijeli zivot izvrti pred ocima, shvatit cemo to. Tada necemo zaliti ni za onim sto jesmo, ni za onim sto nismo ucinili. Tada cemo shvatiti da je sve sto smo mislili da su pogreske, bile sastavni i neizbjezni dio naseg zivota. Znate, neke nam se stvari cine teskima, neizvedivima, nemogucima. No, nista nije nemoguce. S vjerom u sebe svaki problem je rjesiv. I onaj test iz kemije, i onaj upis na fax, i ona ljubavna svada. Sve se da ispraviti, promijeniti i urediti onako kako smo to uvijek zeljeli. Samo trebamo sami sa sobom razrijesiti sto je problem i suprotstaviti mu se, a ne prepustiti. Ponekad se necega trebamo odreci, i makar to odmah ne shvacamo, kasnije uvidamo da je to bila ispravna odluka.
Zivot nam daje izbor. Mozda i izaberemo krivi put, ali ako imamo cilj, kad tad vratit cemo se na pravi put i stici do cilja. A ti povremeni padovi bit ce samo poticaj da krenemo jace i brze naprijed te da iduci put pazljivije biramo. Znam da cemo svi kad tad pronaci ono sto trazimo. Nekima ce trebati dulje, nekima ce biti teze. No, svi cemo vidjeti to svjetlo na kraju tunela. Svi cemo pronaci ono sto je najbolje za nas bez obzira sto drugi o tome mislili. Jer, na kraju, najvaznije je sto mi sami mislimo i odlucimo. To nas cini ljudima, to nas cini covjekom, individuom koja je posebna i koja mora samu sebe ostvariti. Uspjet cemo. Znam da hocemo. Vidi, ovaj put iza ugla vodi do mace papucarice... :D


13.10.2007. | 12:29 | The verse in the rain... | 9 | Drum it all away... |

... Orion Lady ...


Stojeci na cvrstom kucnom tlu, zaboravljam pomalo kako je to biti na brodu.
Zaboravlja li i on mene?
*Rovinj je zbilja lijep.*
Znate, ja ne znam...
Nekako sam sretna u zadnje vrijeme.
Mislim, desi se u ponekim trenucima da me obasja narancastilo i da se oci pretvore u smjesak.
I to je... Pa, ok. Nadam se.
Ali ipak su snovi daleko.
*Volim te - kaze on njoj. Ona ga zagrli i kaze - I ja tebe...*
Da... Mozda cu i ja jednog dana.
A do onda...
Kruzit cu i dalje kvadratom i traziti smisao u paljenju kaktusa.
*Ke lijepo se igrat sa svijecom...*
Zeljela bih naci spokoj kao Sidhartha.
I biti uvijek na soncu.

Jaz ne morem vec v temi zivet
jaz bi hodila na soncu
jaz bi htela tebe met...


12.08.2007. | 23:26 | The verse in the rain... | 3 | Drum it all away... |

The Concert =)



05.05.2007. | 18:46 | The verse in the rain... | 16 | Drum it all away... |

I laugh aloud cause my life has gotten inside someone elses mind... ^^


Lijepo je kad vise ne reagiras na neke stvari.
Koncentriras se na materije koje volis.
I poneke koje moras.
Neke stvari su jednostavno izgubile svoj utjecaj. A i same su si krive za to.

Volim kad se zvuci prenesu amfiteatrom.
Izgubim se u istom trenu.
I sve postane ljubicasto u mojim ocima.
Nadam se da ce tako biti i ubuduce.
A i ako se pojavi zmijoliki osjecaj u trbuhu.
Imat cu bar osmjeh na licu.

Saw things... Clearer... Once you... Were in my.. Rearview mirror...

I smijati se samoj sebi.
Kako se znam zavarati.
O da.

I opet...
Gdje sam, pobogu?


01.05.2007. | 22:27 | The verse in the rain... | 6 | Drum it all away... |

Istorija...


Neizdrzivi nozevi probijaju lubanju.
Hrdavi su i bolni.
Pa... Zasto ih ne maknes?
Toliko me volis?!?
^^
Da. Znam.

Samo disi i duboko hodaj.
Uhvati se za uho i pricaj trepavicama.
Mozda ce onda cuti.
Wished ever after would be like this...

Zeljela sam poslati goluba.
Da razbije onu glupu barijeru mojih (i ne samo mojih) sjecanja.
Ali... Zabio se u stup putem.
I tako je barijera ostala.
Zatvarajuci put stvaranju novih sjecanja.

No pustimo to sad.
(Ne)dovoljno sam goluba vec ubila.

Ona a porch a letter sat (saying:)
Gimme all your lovin'.
Cause all the words are gonna bleed from me.
If I can't be my own I'll feel better dead.
But I'm still alive.
?!?!
And I remember you.


05.04.2007. | 19:37 | The verse in the rain... | 13 | Drum it all away... |

I see the verse in the rain...


Gledala sam nekoc nebo.
I pronasla davno izgubljenu srecu u sjaju nebrojenih zvijezda.
Rekle su mi da mjesec i zemlja nikada nisu sjali zajedno.
Zar zbilja?
A ja sam zivjela u uvjerenju da su ih zvijezde povezivale.
No... Zvijezde su nestale.
A zemlju sada obasjava sunce.
A gdje je nestao mjesec?
Izgubio se u zvijezdama.
I trazi novu planetu.
Bezuspjesno.

Da. Dobro sam.
I vrijeme je za promjenu.


31.03.2007. | 11:49 | The verse in the rain... | 13 | Drum it all away... |

Years are really passing by...


Sjecanje na jednog djecaka.
Koji je volio zivjeti u snovima.
Koji je imao dugu plavu kosu.
I volio Zeppeline.

Godina dana.
Vec.
I tek.

U našim snovima možemo osjetiti najveću sreću, steći golemu hrabrost i učiniti sve što smo oduvijek željeli. U našim snovima možemo stvoriti novu stvarnost koja bi bila samo naša...

Da.
Ne pronalazim rijeci.
Niti znam izgovarati iste.
Proklete vjetrenjace...

Zivite.
I budite.
Ne gledajte dolje ni iza.
Samo naprijed.
Naprijed...

Jos jedno sjecanje...
by Ana
Večeras ću na nebu pronaći jednu zvijezdu. Bilo koju.
I to će biti ON.
Neka plovi ljubičastim nebom slobodan.



Bolno je. I tuzno.
I bijeli buket s andjelom ostaje na tamnom mramoru.
2 svijece ostale su gorijeti.
A mi smo nestali.
I polako nas sve hvata nesto.
Tog istog se zapravo i bojimo.
Al...

Moments are passing by...

25.4.

1989.

2006.

6.3.

Da.
Ne osjecam se vrijednom da pisem ovaj post.
Ali ipak smatram da je bitno sjetiti se da sjecanja ostaju u srcima.
Sjecajte se.
Ali se ne osjecajte krivima.
Jer sve sto je bilo trebalo je tako biti.
Jedino sto je moguce je brinuti o buducnosti.

I cime drugim zavrsiti...





There's a lady who's sure all that glitters is gold
And she's buying a stairway to heaven
And when she gets there she knows if the stores are closed
With a word she can get what she came for

And she's buying a stairway to heaven

There's a sign on the wall but she wants to be sure
And you know sometimes words have two meanings
In the tree by the brook there's a songbird who sings
Sometimes all of our thoughts are misgiven

And she's buying a stairway to heaven

There's a feeling I get when I look to the west
And my spirit is crying for leaving
In my thoughts I have seen rings of smoke through the trees
And the voices of those who stand looking

And she's buying a stairway to heaven

And it's whispered that soon, if we all call the tune
Then the piper will lead us to reason
And a new day will dawn for those who stand long
And the forest will echo with laughter

And it makes me wonder

If there's a bustle in your hedgerow
Don't be alarmed now
It's just a spring clean for the May Queen

Yes there are two paths you can go by
but in the long run
There's still time to change the road you're on

Your head is humming and it won't go because you don't know
The piper's calling you to join him
Dear lady can't you hear the wind blow and did you know
Your stairway lies on the whispering wind

And as we wind on down the road
Our shadows taller than our souls
There walks a lady we all know
Who shines white light and wants to show
How everything still turns to gold
And if you listen very hard
The tune will come to you at last
When all are one and one is all

To be a rock and not to roll



06.03.2007. | 21:49 | The verse in the rain... | 10 | Drum it all away... |

Ništa tako moćno, tako snažno ne otkriva čovjekovu narav kao smijeh.


Kroz presusene izvore mojih snova
Trazim tracak nekadasnje opsesije.
Polako se gubeci u nebitnim cinjenicama
Ne pronalazim ni zrnce nekadasnje zivosti.

Gdje sam se u meduvremenu izgubila?

Najtuzniji stihovi ne izlaze nocas iz mene.
Samo stihovi razocaranja i duboke nezainteresiranosti.
Sjedeci na rubu i gledajuci zvijezda znala sam sto zelim
No, prefektirajuci stanje spoznaje, spoznala sam da je sve proslo.
I nista mi vise nije jasno.

Kvragu, nek mi neko objasni kog vraga ja tu pisem?!

Ko izgubljena kap vode u pustinji trazim nekog da me pronadje.
Ali zvijezde su previsoko.

Mozda i moje lice krije lica jos...
Hmm... Znam da ih imate. Jel mi moze netko posuditi?
Jer moje ocito previse otkriva.

I know someday you'll have a beautiful life, I know you'll be a star. In somebody else's sky, but why can't it be mine?

Ako jednom odeš, nemoj se okrenuti, jer ako se okreneš moraš se vratiti, a ja ne želim da se vratiš odlazeći.

Uopce ne pokusavajte otici. Tako se necete trebati vracati odlazeci.


14.02.2007. | 22:06 | The verse in the rain... | 10 | Drum it all away... |

Here I stand at the crossroads edge, afraid to reach out for eternity, one step, when I look down, I see someone else not me...


Nerazumljiv govor oblaka.
I glasno saputanje kise.
Prolazeci kroz godine neprimjetnih rosnih kapljica
Gubim se u nebrojenim bojama umirucih listova.
Crna smolasta tekucina prekraila je moje nokte i ucinila me hmm... sretnom.
Ne vjeruju mi ni probijajuce frekvencije njezinih ociju, ni razumijevajuci oziljci njegove kose.
Ali ja znam da je tako.
Volim kad tuzna emocija iz mojih zjenica nestane u crnilu ovratnika.
Ne vjerujete mi ni vi, zar ne?
Cak ni crvene pare iz ostrog pera ne daju da on otide.
A zasto?
Zasto se ne izgubi, zasto ne ispari, zasto me ponovno i iznova budi, usrecuje i ubija?
(Ali ja to zapravo ne zelim!?!)
Mrzim ravnodusnost.
Nek pusti mene na miru nek ubije tu ravnodusnu ravnodusnost.
Zelim biti sretna.
Zelim biti tuzna.

Zelim ponovno uhvatiti onaj komad zvjezdanog neba koji sam morala vratiti.
Zelim da me opet usreci makar to znacilo da ce me opet rastuziti.
Samo da nestane ovaj mucan osjecaj koji vice: Dobro sam.


24.01.2007. | 18:21 | The verse in the rain... | 8 | Drum it all away... |

Mozgovne vijuge secu svoje pse...


Tonovi odzvanjaju u glavi.
Slusam ali ne cujem.
Zasto?
Jednom sam gledala svijet ocima djeteta.
Zelim to opet.
Zivot u bajci uopce nije los.
''And they lived happily ever after...''
Tuzna?
Zapravo i ne.
Ne onako kao sto bijah.
Nesto se mijenja.
Mozda u meni, mozda u drugima.
*A mozda i oboje?!?!*
Nadam se da cemo se opet naci na istom nebu.
U istom odsjaju zvijezda u jezeru.
U istoj setnji obalama svijesti.
U istoj glazbi koja miluje osjetila.

Jednom sam uhvatila komad neba.
Komad zvjezdanog ljetnog neba koji mi je znacio puno.
Tek kad sam ga morala vratiti shvatila sam da je puno bilo sve.

Fali mi.
I zelim ga opet uhvatiti.
Zelim mu sapnuti da mi cini zivot narancasto ljubicastim.
I da ga zato volim.
Dvije zvijezde koje sjaje najjace.
Ispunile su moje srce.
I nestale.
Sad sjaje nekom drugom.
A u mome srcu povremeno bude neke tonove.
Tonove koje osjecam, ali ne cujem.


13.01.2007. | 23:49 | The verse in the rain... | 7 | Drum it all away... |

Da li me prepoznajes?



Smijem se, ali zapravo mi je svejedno za neke stvari.
Zasto?
I ja se pitam.
Ne mogu plakat.
Zelim, ali zapravo i ne.

Nije fer. A mozda nisam ni ja.

Volim svoj tamnocrveni lak za nokte.
I kad neko ima zbilja kvalitetna nagovaranja.
*Kak da onda ne popustim?*
Ugl, kao sto rekoh, svejedno mi je.
I uopce mi nije bitno.

Volim zvat ljude.
Jako.
Volim i kad oni mene nazovu.
*Pitaju me kak se uvijek javljam tak veselo? Pa uvijek mi je drago da se i mene netko sjetil.*
Volim cuti glas.
Volim kad su ljudi sretni kad me cuju.
Ali kad mi se jave mrzovoljni odmah mi svako zrnce optimizma padne u vodu.
Ne volim kad imam osjecaj da me ljudi ne zele cut.
Ne volim kad mi daju kratke odgovore ko da me se zele rijesit.
Zato necu vise zvati neke ljude.
Previse to djeluje na mene.

Hvala onima koji me razvesele razgovorom.
Koji me vole cut.
Koji mi govore da ih zovem svaki dan.
Koji mi cak i porukom uljepsaju dan.

A sad Dostojevski.

Hm... Da... Sve je u rukama covjeka, a sve mu ispred nosa umice samo zbog njegovog kukavicluka. I zanimljivo cega se ljudi najvise boje. Novog koraka, svoje vlastite nove rijeci oni se najvise boje...

Jebeno dobar citat.
*Heh. Vidi slucajnosti. Tek sad skuzih da i Dostojevski koristi hm... da... Zanimljivo.*

On sasvim izvuce sjekiru, objema rukama je podize i, jedva znajuci za sebe, gotovo bez napora i skoro mahinalno, sjekirom udari babu po glavi. Krv potece kao iz oborene case, i tijelo se na leda srusi.

Malo morbidan zavrsetak posta.
Al nemam inspiracije za nista dugo.


09.12.2006. | 17:57 | The verse in the rain... | 14 | Drum it all away... |

Svjetlo u dnu sobe... Plavicasti trag...


Koncert na trgu.
Hrpetina ljudi kao sitne tockice.
Moc jednolicne mase ispunjene fascinantnim pojedincima.
Zvuk udaraca ruke jedne o drugu.
Mnostvo glasova pjevajuci iste rijeci.
Sretno dijete.
Totalno drukciji od drugih.
Moja prva ljubav.
Samo za taj osjecaj.
Vjestice.
Davorin Bogovic.
Hladno pivo.
Boris Leiner.
*Pobijajuca asocijacija na harmonicno naselje pokraj Utrechta*
*Hoce li se Johnny ikad vratiti?*
Okret i pogled na nepoznata lica.
*Voli gledat ljude. Jako.*

*Kako ce to izgledati za 10 godina?*

Razmisljah o buducnosti.
Pitat ce me sto sam slusala, kamo sam izlazila, koga sam poznavala.

Da.

*Ja zapravo ni ne znam koliko sam sretna sto poznajem ljude koje poznajem*

Volim svoj novi crni kaput.
I prekrasne gumbe sa cvjetekima.

I renoviranu gitaru.
I nove zice.
I svoje bolne prste od G,Am,C,Em.

Covjecja rijec je kao kakav napuknuti lonac, na kojem izvodimo melodije koje bi jedva razigrale medvjeda,a mi bismo htjeli da ganemo zvijezde.

Madame Bovary.
Nije me se narocito dojmila.
Ne znam razlog.

Sretno dijete.
Igor Mirkovic.
Preporucam svakako.
Azra.
*Zasto mu jednostavno nije pokucao na vrata?*
Pankrti.
Prljavo kazaliste.
Film.
Haustor.
O da.
Galerija sljikica.
*Savrsenstvo nesavrsenstva.*


Oprostite mi ljudofi moji.
Nisam imala vremena.
A ni volje.

Budem.
Obecajem.
Kad dobijem inspiraciju.
*Zasto mi vrijeme klizi kroz prste? Pa zatvorila sam saku...*

Hm.
Pricica nikako da dobije car.
Prejednostavna, obicna.
Mislila sam da ce ispast drugacije.
Ocito se prevarih.
*Da je dovrsim?*

Zelim napisat neke brojke.
Al...
*Stiskam strelicu al nema.*

We'll walk in the shadows
By day we'll live in a dream
We'll walk in the shadows
One day you'll be with me
If only you believe...

*Zvucnik u sobi je fenomenalan. Ova pjesma dozivljava savrsenstvo.*


24.11.2006. | 17:16 | The verse in the rain... | 12 | Drum it all away... |

Volim te kad pricas...


Opet zavladao azritis.
Nema pomoci.

Volim te kad pricas
U svom ovom ludilu
Slutnja gubi privid
Ogoljela do kostiju
Postaje stvarnost
Zaboravljena bol
Ne zelim da te odvlacim
Daleko

Rijeci poput bajke
Smiruju camotinju
Ne brini netko pamti
Svaki tren u godini
Sve vase setnje, razgovor
A ti jos razmisljas
Vjeruj mi

Gledaj moju malu
Kako ide niz ulicu
Primjecujes li boje
Na njenom obrazu
Danas je prvi
Dan u proljecu
A ona uziva
Ko da je posljednji...



Zelim odmor.
I trebam ocajno.
Hocu se iskljucit.
Hocu da svijet stane.
Bar na tren.
I da mogu mirno udahnut zrak.
Zaboravit na sve.
I gledat zvijezde.
Da.


A ja hocu bar malo.
Malo.

Lijepo se setat.
I pricat.
I smijat.
Da.

Ne znam kaj hocu.
(Ili se mozda varam?)
Ne daju mi da zelim sto hocu.
Ne daju.
Otimaju mi iz ruku.
Grubo i bez milosti.
Ostala sam samo s molekulama praznog zraka.
A ta njihova praznina me gusi.
Ironicno, zar ne?


12.11.2006. | 21:49 | The verse in the rain... | 7 | Drum it all away... |

Music. It's the key to the heart of all people. It can open the door to your soul.


Preradović.

Tko je, srce, u te dirno,
da si tako sad nemirno?
Ne udaraj toli jako,
razbit možeš persi la'ko:
preslabe su, izmučene…
Ah stisni se u tvom kutu,
i pregori želju ljutu,
tople su ti ove grudi,
sebični su vani ljudi:
svaki grije srce svoje.
Ti bi u svietu bogče bilo…
Tko b' razumio suze tvoje?
Drugi uživa zlato tvoje.
Miruj, miruj srce moje!



Ljubav ovdie samo 'e duga sjajna,
koju sunce, milost stvoritelja,
kadkad s kišom naših suza stvara.


Gdje ću tebe, o ljubavi moja,
sad zakopat kad si izdahnula?
Zemska vila dragocienost tvoju
u kamenje predrago bi sbila.
Morska vila dragocienost tvoju
u biser predragi bi salila.
Pak bi došli ljudi blagohlepni,
iz zemlje bi tebe izkopali,
iz mora bi tebe izvadili
i po svietu svuda razprodali.


Ne.
Nisam dobro.
I ne slusam vise nista navedeno u proslom postu.
Ne.

A jebi ga.

The poruka.

I ja gubim zelju za pisanjem o svojim osjecajima.

Utopia se pocela rusiti u mojim mislima.
Blijedi.
Vidim samo obrise.


Ali utopia ne postoji.

I sada oboje znamo da nema izlaza.
I sada oboje znamo da svemu je kraj.

Jer boli.
Jako boli.
Ali samo mene.

I sada ja ostajem ostavljena.
A on odlazi s njom.
Jer u srcu ima mjesta samo za nju.


30.10.2006. | 19:31 | The verse in the rain... | 10 | Drum it all away... |

Uvedi me u svijet svoj...


Majke - Grad izgubljenih dusa

Usao sam u grad,
hodao sam ulicom praznom,
divio se miru,
dosao do vrata sa bravom prekrasnom,
tad sam ugledao nju,
osmjehom da udem mi je rekla,
i da me vec dugo, dugo ceka,
sve duse su otvorile prozore,
pred zalazecim suncem rijeci su se cule,
tu smo pali,
tu smo stali,
i nikada vise iza sebe nismo gledali,
ovdje nas nitko ne vidi,
ne zelimo da nas itko i slusa,
ovdje smo sretni i spokojni,
u tihom gradu izgubljenih dusa...



I jedva cekam sutra.
I onu srednjovjekovnu haljinu Ene Begovic..
I kricavi crveni ruz.
I starke koje cu s uzitkom navuci nakon onih cudnih cipela s petom.
Blazene starke.
Hehe.

Da.
Halloween.
Pregrada.
O da.
Nakon mjesec dana.
Ja idem van.
Jejeje.

Volim Majke.
Obozavam ih.
O da.
Kao i Azru.
I Hocus Pocus od Crnog perja.

Utopia ne postoji.
Ali mogu je zamisliti.
I bar ce u mojim mislima biti stvarna.


Znao je on
I ja sam znala
Da ga volim vise od svega.

Znali smo mi
Da ovo nije svujet za nas.
I napustili smo ga zajedno.

Znali smo onda
A znamo i sada
Da nasoj ljubavi
U nasoj utopiji
Nema kraja.



*ovo je dio pjesmice. koja zavrsava tuzno. ali ne zelim napisati kraj. jer vjerujem da postoji utopia bar za neke ljude.*

Budite mi sretni.
Znajte da ljubavi nema kraja.
I napustite ovaj svijet bar na tren.
Pronadite utopiu.
I vjerujte u nju.

Pogledajte malo ovo.
Fascinira.
Zivoti nasi bajkoviti


27.10.2006. | 22:00 | The verse in the rain... | 11 | Drum it all away... |

Zeljela bih da si tu...


A man had given all other bliss,
And all his worldly worth for this,
To waste his whole heart in one kiss
Upon her perfect lips.


Alfred Tennyson


A mighty pain to love it is,
And 't is a pain that pain to miss;
But of all pains, the greatest pain
It is to love, but love in vain.


Abraham Cowley

Da. Prekrasnih li stihova.
I ja ostadoh bez rijeci.

Zasto ljudi ne mogu biti sretni?

Zasto je toliko ljudi povrijedenih?

Sve nestaje.
I bol. Ali i ljubav.

Ostadoh fascinirana.

Majke
Želio bih da si tu

Ja sanjam san koji nikad
Zaboraviti necu
U njemu smo ti i ja
I sva moja sreca

Trebas mi dal' ces ikad saznati to
Zelio bih da si tu

Ja sanjam samo taj san
Otkad nisi tu
Poljubac tvoj osjecam samo u snu
Kojeg nikad zaboravit necu

Trebas mi, dal' ces ikad saznati to
Zelio bih da si tu

I uvijek lice ljubavi pred ocima
Moju tugu ubija
Tad je opet suncan dan
Sve dok sanjam, sve dok sanjam taj san




*baterija na mobu prazna a jucer sam ga punila*

Ja volim.
Da.
Pjesmica je napisana.

*7:30, ucionica engleskog, plavi matrix, 10 lekcija, i pitanje*

What is your perfect place??
Znam svoju utopiju.
Znam kako izgleda.
Moj svijet.
Samo moj.
Koji bih podijelila s njim.

Za ljubav treba imat dusu.

Mislite li da je imate??


22.10.2006. | 13:58 | The verse in the rain... | 12 | Drum it all away... |

But we loved with a love that was more than love...


Forgotten dear

Angel came from that shadow
To tell me how's in heaven
But I was full of sorrow
Waiting here
For my dear.

Angel said: Don't be sad
Listen to the music
Listen to the whisper
And you'll come to heaven.

Dearest angel, said I
I don't want to go to heaven
I don't want to hear the whisper
I just want to be here
With my dear.


Came my dear
From that shadow
Smiling, whispering and singing
But not to me
My dear.

He came
For someone else
For someone
But not for me
Not his dear.

My dear
He doesn't love me
Not anymore
If he ever did
My dear.

I could have been in heaven
I could have whispered
I could have, with angels
But I gave it up
For my dear.

And now
When my dear is gone
I'm sitting in the dark
Looking for a whisper
From my dear.

But no whisper came
Only silence
Only moonlight
Shining on me
The forgotten dear.



Inspiracija na Anabell Lee.


19.10.2006. | 20:25 | The verse in the rain... | 5 | Drum it all away... |

Gomila nesklada... I nije ok.


Azritis vlada.
Potpuno sam zarazena.
Nade se tu i pokoja divlja jagoda.
I urbanizam.
Ali...
Nikad necu prodat nasmjesenog psa.
A sta da radim??
Uradi nesto - rekao bi Johnny.
Vrijeme je odluke.
A Miki kaze da se boji.
Ostavi me nasamo.
Jer ne mogu pomoci nikome od nas.
Prokleto sam ljuta.
Ali ne zelim nista lose.
Zakaj me ne zoves?
Grad je bez ljubavi.
A ja idem ravno do dna.
Daleko od istine.
A izmedu nas...
Obrati paznju na posljednju stvar.
Dok odlazimo u noc
i poljubi me...

Tko to tamo pjeva?

Jedina moja... Samo tebi sviram ja...
Jedina moja... Samo tebi pjevam ja...


Dobro je. Ponekad. Cuti to.

Reket roll. Iz sume Striborove.
Hehe.

Svijet se okrenuo naopacke.
I smjesan je to osjecaj.
A meni se duso od tebe ne rastaje.

(cca 4:30 am)

Pogledaj u moje oci
Zasto skrivas pogled taj
Pogledaj u moje lice
I pokazi osmjeh svoj

Djevojko u sutonu tihom
Pokraj rijeke sto koracas
S tuznom sjenom na licu svom
I kosom njeznom, i kosom plavom kao lan

Jedina moja, samo tebi sviram ja
Jedina moja, samo tebi pjevam ja...


16.10.2006. | 21:27 | The verse in the rain... | 9 | Drum it all away... |

Unlimited... O da... I jaaaaj...


Inspiracija. Trebam je ocajno.
I za post. I za ucenje.
Nikako da dodje.
Muzika svira u glavi.

Ti i ja lutamo kroz noc
Potmulo je stenjao moj grad
Ispred nas put bez povratka
Daleko se cula muzika...


Noc. Zvijezde. Bez mjeseca. Nazalost.

Ostao sam sasvim sam da lezim na suncu
Ja zvao sam te da dodes iz snova i pruzis mi ruku
Ja znao sam da ces doci, doci i donijeti kisu
Ja cekao sam kao suha zemlja kad ceka svoju vodu...


Zvala sam. I Kisa je dosla. Ruka je bila pruzena.
Ali. Ne znam je li to dovoljno.

Intuicija. Obuzima nas u zadnje vrijeme.
I Azra takoder.
I cudne nadnaravne pojave.
Prekrasno...

Sjedim na balkonu. Gledam u nebo kako polako tamni i puni se zvjezdama.
Smjesim se. Iz vise razloga.
Da. Dobro se smijati.

Jednim osmjehom ti punis me
I dajes snagu da ustanem ujutro
Kada je vani mracan dan...
Slike tjednima ne micu ujesen
Ko da je ljeto bilo san...


Dobro da nije. Jer to ljeto cini moj stit.
Velik dio stita. Cine zadnja 2 ljetna tjedna.
Da.

Ulazis mi u svijet kao vatromet
I dajes svemu neki smisao i ime
Ne brini se... Iskljuci svijet bar za nas...


Uvijek. Da. Sigurno.

52:59 + 1:30:00 ;-))))
i
50:57
me cini sretnom...

Hehe. Volim pisat postove koje mogu skuzit samo neki ljudi.
Druge 4 brojke su za Erin.
Da.

Zitronella na mom balkonu predivno mirise.
Zbija predivno.

I petak 13 je dobar dan. Slavi ljubav i plodnost. Ili bar je slavil dok Judeo-Christians nisu napravili sranje.

Volim broj 13.
I 9. O n I.

I sad vas napustam.
Da uzivate i slusate muziku koju volite.

Wo ai ni.

Snovi su zakon.
Vjerujte mi ljudofi moji.
I vjerujte sebi.
I svojim instinktima.

Ne prodajem nasmjesenog psa
Zaboravi na to
Dan ranije secuci kroz park
On me upoznao s njom...
Malo srece ponekad igrao sam crveno
Zeton kao sladoled ljepio se za moj stol...
Zelis li crnu ljubav?
Jutro... Lopovska noc?

Ja na uglu stojim sasvim sam...
Zakaj me ne zoves?
Si zabila moj broj?
Ak me zoves bil bum tvoj...

Da li lazem kada kazem
Da je sreca u tri stvari
U dobroj zeni, gitari i bogatom tati...

Sinoc sam iz stosa zazelio na tren
Da bude nesto vise, da mi postane frend
A Marina ko Marina negirala me skroz
A meni se samo prohtje da spavam sa njom...
Dovoljno je da me vidi
Da mi kaze Miki kako si
Vec se osjecam bolje...

Dug je put do vjecnosti
I mi ga prelazimo sutke i miru...
Hej stari sjeti se i reci mi nesto o njoj
Hej stari prijatelj si moj...
Ljudi postaju nalik na kokos
Slabo vide i rano lijezu...

Kao da me nikada na svijetu nije bilo...
Moja pjesma miruje a furala bi furke
Jos da imam fendera i vidio bi svirke...

Obrati pažnju na posljednju stvar
i legni tu kraj mene
zaboravi na sve što znaš
opusti se sad
ne traži svoje vrijeme
ja te volim
volim da ti pogađam sne
i ne razumijem zašto te smeta
ne mari za to
obrati pažnju na posljednju stvar
i sjećat ćeš se dugo
povuci jos dim
udahni volju za put
i uzmi moju ruku
ja te volim
volim da ti pogađam sne
i ne razumijem zašto te smeta
ne mari za to
obrati pažnju na posljednju stvar
zadrži me u sebi
osjećam da lutam kroz terase svjesti
nešto se u meni dijeli
ja te volim
volim da ti pogadjam sne
i ne razumijem zašto te smeta
ne mari za to...


13.10.2006. | 20:43 | The verse in the rain... | 15 | Drum it all away... |

<< Arhiva >>


< travanj, 2012  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

04/2012 (1)
11/2011 (1)
06/2010 (1)
02/2009 (1)
10/2008 (1)
08/2008 (1)
06/2008 (1)
04/2008 (1)
03/2008 (1)
01/2008 (2)
10/2007 (1)
08/2007 (1)
05/2007 (2)
04/2007 (1)
03/2007 (2)
02/2007 (1)
01/2007 (2)
12/2006 (1)
11/2006 (2)
10/2006 (8)
09/2006 (3)
08/2006 (2)
07/2006 (3)
06/2006 (2)
05/2006 (3)
03/2006 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Ireth






Neshvatljiva.
Nasmijana.
Voli Silent mana.
Puni mjesec.
Zvijezde.
Prave prijatelje.
A cak i one koji se takvima prave.
Voli vjestice.
Telepatiju.
Dobre knjige.
Iskren razgovor.
Ne prodaje nasmjesenog psa.
I remember you.
Ljubicasto.
Sivo.
I crno posebno.
Trzalicu.
Kaktuse.
Zagrljaje.
Osmjehe.
Brijeg.
Zloduha nastranosti.
Psihologiju.
Narukvice.
Kavu.
Karte.
Svoju sobu.
Svijece.
Crtati.
Zeljeti.
Sanjati.
Pjevati.

Voli voljeti.



Led Zeppelin
Ten Years Gone


Then as it was, then again it will be
An’ though the course may change sometimes
Rivers always reach the sea
Blind stars of fortune, each have several rays
On the wings of maybe, down in birds of prey
Kind of makes me feel sometimes, didn’t have to grow
But as the eagle leaves the nest, it’s got so far to go

Changes fill my time, baby, that’s alright with me
In the midst I think of you, and how it used to be

Did you ever really need somebody, and really need ’em bad
Did you ever really want somebody, the best love you ever had
Do you ever remember me, baby, did it feel so good
’cause it was just the first time, and you knew you would

Through the eyes an’ I sparkle, senses growing keen
Taste your love along the way, see your feathers preen
Kind of makes makes me feel sometimes, didn’t have to grow
We are eagles of one nest, the nest is in our soul

Vixen in my dreams, with great surprise to me
Never thought I’d see your face the way it used to be
Oh darlin’, oh darlin’

I’m never gonna leave you. I never gonna leave
Holdin’ on, ten years gone
Ten years gone, holdin’ on, ten years gone


Pearl Jam
Black


Sheets of empty canvas, untouched sheets of clay
were laid spread out before me as her body once did
all five horizons revolved around her soul
as the earth to the sun
now the air i tasted and breathed has taken a turn
and all i taught her was everything
i know she gave me all that she wore
and now my bitter hands shake beneath the clouds
of what was everything?
all the pictures had all been washed in black, tattooed everything...
i take a walk outside, i'm surrounded by some kids at play
i can feel their laughter, so why do i sear
and twisted thoughts that spin round my head
i'm spinning, oh, i'm spinning
how quick the sun can, drop away
and now my bitter hands cradle broken glass
of what was everything?
all the pictures had all been washed in black, tattooed everything...
all the love gone bad, turned my world to black
tattooed all i see, all that i am, all i'll ever be...
i know someday you'll have a beautiful life, i know you'll be a star
in somebody else's sky, but why
why, why can't it be, why can't it be mine?


Dokken
Alone Again


I'd like to see you in the morning light
I like to feel you when it comes to night
Now i'm here and i'm all alone
Still i know how it feels, i'm alone again

Tried so hard to make you see
But i couldn't find the words
Now the tears, they fall like rain
I'm alone again without you
Alone again without you
Alone again without you

I said stay, but you turned away
Tried to say that it was me
Now i'm here and i've lost my way
Still i know how it feels, i'm alone again

Tried so hard to make you see
But i couldn't find the words
Now the tears, they fall like rain
I'm alone again without you

I tried so hard to make you see
But i couldn't find the words
Now the tears, they fall like rain
I'm alone again without you

Iced Earth
Question of Heaven


The time is close now, the end is near
My walk through the valley, trails of fear
I feel empty, my penance overdue,
I guess it's too late now to be with you
I'm extremely frightened of what will surely be
I sold myself, the death of me
I know you can't forgive me I know I'm on my own,
I've betrayed you I walk alone

What exactly is the meaning of this
Just pawns in your twisted game
Severe pain for the lie I'm livin'
For a love I never could betray

Question me not say the lord unto thee
You have chosen your own fate and your own destiny
Denied of this life is what you are to be
You have chosen your own fate and your own destiny

Lord I pound my fists at you
Won't you just let me die
Would I not suffer enough
No inner peace no after life

I did what I thought was right
All for the love of my life
I know it's sad but true
Something is very wrong
Condemned to suffer so long
For a love so true

The question that lies within
Is so hard to understand
It still tears at me
And in my dying breath
My heart holds no regrets
I wouldn't change a thing

My spirit begins to rise into the heavenly skies
Just to be shunned away by you
Now all I want is to die, no streets of gold in the sky
And I wash my hands of you


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se