16.02.2007., petak

O pravilima stjecanja

Iako sam pogledao većinu serija i sve filmove iz Star Trek repertoara, ne doživljavam sebe kao pravog Trekkia (ili Trekkera, kako vam je draže). Naime, ne igram igre, nemam niti jednu uniformu Federacije i nemam živaca kopati po trilijunima sajtova i foruma posvećenih Star Treku. Zbog toga moram naglasiti da je sljedeći tekst plod samo mojih promišljanja i ne mora nužno imati veze sa Star Trek «istinama».

Dakle ovako, smatram da su obilježja glavnih humanoidnih vrsta u Star Trek svijetu zapravo izolirana i prenaglašena obilježja ljudi (dakle Zemljana). Sama veličina serijala je jednim dijelom takva upravo zbog uspješnosti tog procesa.

Tako su primjerice kod Kardasijanaca prenaglašena okrutnost, podmuklost i pakost i zakulisne igre. Metode koje koriste su im poprilično nalik na one koje koristi CIA, a metode kažnjavanja me pak neodoljivo asociraju na Inkviziciju. Sjetite se samo principa suđenja u kojem se optuženik odmah na početku proglašava krivim, a svrha cijelog suđenja je samo u tome da bi on sam shvatio svoju krivicu.

Kod Klingonaca mi se pak uvijek činilo da je kao uzor poslužio japanski narod iz samurajskog doba. Bitke, osvajanje, čast, hrabrost, nepopuštanje vlastitim slabostima… A opet, baš kao i kod Japanaca, iza svega toga ponovno često stoji izdaja, lažno prikazivanje sebe, teror nad slabijima.

Vulkanci i Romulanci zamišljeni su kao zgodan pokušaj separacije istog naroda na dvije radikalne skupine: na one koji se koriste samo logikom i maksimalno susprežu emocije i na one koji se u potpunosti prepuštaju emocijama i dopuste im da zavladaju njihovim ponašanjem. Logika, «predstavnik» razuma, i emocije su dva iznimno komplementarna, ali često i suprotstavljena elementa ljudskog uma. Stoga je prilično zanimljiv i njihov pokušaj rastavljanja pri kreiranju dva različita naroda istih korijena.

Borg mi se jedini ne čini kao izolacija pojedinih ljudskih osobina. Možda, ali pomalo nategnuto, se na Borg na taj način može gledati ukoliko se prihvati teorije da smo negdje duboko na podsvjesnoj razini svi mi povezani među sobom, ali i sa svime ostalim (ne samo ljudima). Može bit da je to tako i ne mora. U svakom slučaju, spajanje kolektivne svijesti s opsjednutošću tehnologijom dovelo je do stvaranja valjda najpopularnije rase u serijalu. Štoviše, većina cijelog serijala Voyager bavi se Borgom, a valjda stvaraoci znaju zašto.

Pomalo ironično, ljudska vrsta (Zemljani) je prikazana kao miroljubiva, znatiželjna, pravedna, željna napretka sviju i, kao što znamo, na kraju uvijek pobjedonosna nad «zlikovcima». Ne bih to komentirao ni na koji način, osim da su mi prikazana obilježja Zemljana najmanje realistična (vjerojatno zbog stvarnog stanja koje jako odstupa od zamišljenog, što se kod drugih rasa ne događa jer nema stvarnog stanja).

No ono zbog čega sam krenuo pisati ovaj post su Ferengiji. Njihove me osobine posebno bacaju na razmišljanje. Profit prije svega, gramzivost, beskrupuloznost, makijavelizam u pokušajima bogaćenja… Smrdi li to samo meni na prilično dobar opis suvremenog korporacijskog kapitalizma? A taj je kapitalizam trenutno ostao bez alternative u razvijenom svijetu (što nikad nije dobro).

Već sam u tekstu O ekonomiji i ekologiji pisao profitno orijentiranom društvu koje destruktivno djeluje ne samo po prirodu nego i po čovjeka. Da se ne bih previše ponavljao, skrenut ću pozornost samo na jednu, naizgled sitnu stvar: pri faktorskoj analizi, kao glavne faktore se već dugo navodi zemlju, rad i kapital. Kasnije je kao faktor prihvaćena i organizacija, a u nekim drugim podjelama i neki drugi faktori. No vratimo se na ovu osnovnu, općeprihvaćenu. Nije li pomalo neobično da se spominje rad, a ne čovjek i da se spominje zemlja, a ne priroda? Znači li to da se kod faktora uvažava samo ono što je nužno, a zanemaruje sve ostalo. Tako je čovjek bitan samo kao izvođač rada, a na taj rad se gleda kao i na neki drugi input: nastoji se povećati efikasnost. To se može postići primjerice permanentnim obrazovanjem i usavršavanjem, ali i npr. produljenjem radnog vremena, povećanjem radne efikasnosti (Taylorizam), smanjivanjem plaća... Zemlja... zemlja nam daje prostor za gradnju infrastrukture, zemlja nam daje proizvodne inpute, zemlja nam daje prostor za odlaganje nusprodukata (otpad, plinovi, iskorištena ambalaža...). Kao i kod rada, gleda se kako se sve zemlju može iskoristiti da bi proizvodnja bila efikasnija. Za svaki ekološki zahtjev, odbijenica se obrazlaže padom produktivnosti ukoliko se postupi prema zahtjevu. A pad produktivnosti dovodi do gubitka konkurentske utrke i posljedično otpuštanja ljudi. Dakle, profitabilnost se mora održati jer je ona i finalni cilj. Ukoliko zaškripi, smanjit će se plaće radnika i njihov broj, a povećat će se stupanj zagađivanja. U kapital se neće dirati, on je zlatno tele.

Kamo sve to vodi znamo. Ekološki problemi više nisu samo akademskog karaktera. A eksploatacija rada je nam malo po malo popločuje put k potpunoj polarizaciji društva na ekstremno bogate i ekstremno siromašne. Srednji sloj je smetnja svakom pokušaju eksploatiranja i njega se sustavno pokušava iskorijeniti. Kad na kraju ostane samo jako mali broj jako bogatih i jako veliki broj jako siromašnih, moći ćemo govoriti o robovlasničkom poretku. Vjerojatno ga se neće tako zvati, ali ako ste prinuđeni raditi 12 ili više sati dnevno da biste se mogli prehraniti, nemate slobode i živite kao rob. Nije potrebno da vam nitko stavi okove, neimanje izbora je savršeni okov.

Nemojmo misliti da je riječ o pošasti koja pogađa samo treći svijet. Za početak, ekonomski najmoćnija sila svijeta nije prva po životnom standardu, ima horde beskućnika i život u kamp kućicama doživljava kao nešto normalno. Uz to tipični Amerikanci rade od mraka do mraka i nisu uopće tko zna koliko bogati. Nemaju privatne kuće neopterećene hipotekama, nemaju zalihe novca, nemaju jako stabilno zaposlenje. Bogate su njihove korporacije, a to je nešto sasvim drugo. Zapravo, to je upravo ono o čemu pišem. Ako se to događa «prvima», što je onda tek s ostalima? Nadalje, te bogate korporacije iz razvijenih zemalja, čak i ako ne eksploatiraju toliko svoje građane, eksploatiraju tuđe. One ne grade proizvodne pogone u zemljama trećeg svijeta da bi spasile tamošnje stanovništvo, nego da bi uštedile na radu. To znači da radnika neće platiti ni penny više nego što moraju, a to je u siromašnim zemljama taman toliko da ga održe u «ropstvu». Istovremeno će mu uništiti prirodu, zagaditi zrak, iskopati svaku vrijednu sirovinu te mu na kraju prodati gotov proizvod. Nije vjerojatno da je riječ o nekoj velikoj mržnji korporacija prema trećem svijetu, ili kao što vidimo ljudima i prirodi općenito. Ne mrze oni nikoga, oni samo ne haju za nikoga. Profit treba ostvariti, a sve ostalo je samo put do cilja. «Ma šta znači prijeći preko par leševa, ljudi umiru, ginu, to svaki dan se dešava.»

Vratimo se na Ferengije. Za potkrepljenje navedene tvrdnje skepticima, pokušao sam izdvojiti i prevesti najvažnija od slavnih «Pravila stjecanja» (Rules of Acquisition - ključni spis u narodu Ferengia). Najvažnija nisam birao među svim pravilima, već samo među onima koja su izgovorena u javnosti i zabilježena budnim okom kamermana serijala. Uglavnom, bacite oko i primijetite sličnosti. Nisu ni tako smiješna kad se shvati da prikazuju zemaljsku stvarnost.

Pravila stjecanja


1. Jednom kad dobiješ njihov novac, nikad ga nemoj vratiti
2. Najbolji poslovni dogovor je onaj koji donosi najveću zaradu
3. Nikad nemoj potrošiti više novca na stjecanje nego što moraš
6. Nikad nemoj dopustiti da ti se obitelj ispriječi na realizacije prilike
9. Prilika plus instinkt jednako zarada
10. Pohlepa je vječna
11. Čak i ako je nešto besplatno, uvijek to možeš kupiti jeftinije
12. Sve što je vrijedno prodaje, vrijedi prodati dvaput
13. Sve što se isplati raditi, isplati se raditi zbog novca
16. Dogovor je dogovor
18. Ferengi koji ne stvara zaradu uopće nije Ferengi
21. Nikad nemoj prijateljstvo pretpostaviti zaradi
22. Mudar čovjek i u vjetru može čuti profit
27. Nema ničeg opasnijeg od poštenog biznismena
33. Nikad nije naodmet ulizivati se šefu
34. Rat je dobar za posao
35. Mir je dobar za posao
40. Dozvoli joj da ti dodiruje vrhove ušiju (veliki fetiš Ferengia zbog osjetljivosti ušiju, op.a.), ali nikad tvoj latinum (tamošnja kovina koja je punovrijedni novac, op.a.)
41. Zarada je sama sebi nagrada
45. Rasti ili umri («rasti» u poslovnom smislu; ovo pravilo negdje navode i kao 95.)
48. Širi osmjeh, oštriji nož
52. Nikad ne pitaj ono što možeš uzeti
58. Nema nadomjeska za uspjeh
59. Besplatan savjet je rijetko jeftin
60. Budi konzistentan u svojim lažima
62. Veći rizik, veća zarada
74. Znanje jednako zarada
75. Dom je tamo gdje je srce, ali zvijezde su napravljene od latinuma
76. Svako malo proglasi mir. To strašno zbunjuje neprijatelje
82. Što lošiji proizvod, to veća cijena
85. Nikad ne dopusti da konkurenti znaju što misliš
89. Ne pitaj što tvoja zarada može učiniti za tebe, već što ti možeš učiniti za svoju zaradu
97. Dovoljno... nikad nije dovoljno
98. Svatko ima svoju cijenu
102. Priroda stari, latinum je vječan
106. Nema časti u siromaštvu
109. Ponos i prazna vreća vrijede koliko i prazna vreća
111. Ljude koji ti duguju tretiraj kao obitelj. Eksploatiraj ih
121. Sve je na prodaju, čak i prijateljstvo
123. Čak i slijepac vidi sjaj latinuma
141. Samo budale troše novac na konačnu potrošnju
144. Nema ničeg lošeg u dobročinstvu, sve dok ti završava u džepu
162. Čak i u najgora vremena netko zarađuje
177. Znaj tko su ti neprijatelji, ali svejedno posluj s njima
181. Čak ni nepoštenje ne može zasjeniti sjaj zarade
189. Prepusti drugima da si paze na ugled. Ti pazi na njihov novac
194. Uvijek je dobro poznavati svoje kupce prije nego što ti priđu
202. Zarada je sama sebi opravdanje
211. Zaposlenici su ti stube na putu do uspjeha, ne oklijevaj stati na njih
229. Latinum traje duže od pohlepe
239. Nikad se nemoj bojati krivo predstaviti proizvod
243. Više je dobro... sve je bolje
261. Bogat čovjek može si priuštiti sve osim savjesti
263. Nikad ne dozvoli da ti sumnja zasjenjuje sjaj latinuma
266. Kad si u sumnji, laži
285. Niti jedno dobro djelo nikada ne prolazi nekažnjeno

I fotka za kraj:


Rock Roll

- 12:45 - Komentari (60) - Isprintaj - #

< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Paul Anka:
My Way


And now, the end is near;
And so I face the final curtain.
My friend, I’ll say it clear,
I’ll state my case, of which I’m certain.

I’ve lived a life that’s full.
I’ve traveled each and ev’ry highway;
And more, much more than this,
I did it my way.

Regrets, I’ve had a few;
But then again, too few to mention.
I did what I had to do
And saw it through without exemption.

I planned each charted course;
Each careful step along the byway,
But more, much more than this,
I did it my way.

Yes, there were times, I’m sure you knew
When I bit off more than I could chew.
But through it all, when there was doubt,
I ate it up and spit it out.
I faced it all and I stood tall;
And did it my way.

I’ve loved, I’ve laughed and cried.
I’ve had my fill; my share of losing.
And now, as tears subside,
I find it all so amusing.

To think I did all that;
And may I say - not in a shy way,
No, oh no not me,
I did it my way.

For what is a man, what has he got?
If not himself, then he has naught.
To say the things he truly feels;
And not the words of one who kneels.
The record shows I took the blows -
And did it my way!







































































online

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se