02.11.2005., srijeda

O konzumerizmu – drugi dio – Are we the Borg?

Prolog


Prije par sati u zabitom kutku galaksije.

Ja: «Dobro večer, čuo sam da besplatno zamjenjujete stare SIM kartice. Mogu zamijeniti moju?»
Službenica1: «Dobro si čuo, daj mi staru karticu.»
Ja: «Evo, izvolite.»
Službenica1: «Reci mi PIN i daj mi osobnu, molim te.»
Ja: «****. Zašto osobnu, ja sam na pre paidu?»
Službenica1 u čudu: «Moraš dati osobnu za promjenu kartice.»
Ja: «Dobro kužim, nema problema, ali recite mi zašto. Nisam na pretplati nego na pre paidu. Pre paid može biti anoniman, a ako je anoniman, ne vidim razloga za davanjem osobne. Samo mi objasnite, molim vas.»
Pomalo iznervirana Službenica1: «Da bih vam zamijenila SIM moram uzeti vaše podatke.»
Pomalo iznerviran ja: «Zašto? Kad sam kupovao broj, nisam dao podatke. Kad kupujem bonove, ne dajem podatke. Kad zovem službu za korisnike, ne dajem podatke. Zašto moram dati podatke za promjenu SIM kartice?»
Službenica2: «Zato što da biste ostvarili pravo na izmjenu SIM kartice morate biti registrirani korisnik i član togaitoga.»
Ja: «Ok, nisam sretan radi toga, ali to je odgovor na pitanje koje sam postavio. Zahvaljujem.»
Dajem osobnu iskaznicu. Službenica mi pruža obrazac za popunjavanje. Ispunjavam obavezne podatke: ime, prezime, telefonski broj, adresa, mjesto, datum i potpis. Preskačem opcijske podatke: zaposlen/nezaposlen/student, stručna sprema, e-mail... Vraćam obrazac Službenici1.

Službenica1: «Zaposlen, nezaposlen ili student?»
Ja: «Piše da podaci nisu obvezni.»
Službenica1: «Ali, da bih unijela podatke u kompjuter, moram imati i te podatke.»
Ja: «Pogledajte, ovdje na vašem obrascu piše da ti podaci nisu obavezni. Ako nisu obavezni, zašto me silite da ih dajem?»
Službenica1: «Ali, meni ti podaci trebaju za unos u kompjuter...»
Ja: «Molim lijepo, ne želim stvarati probleme, ali podaci o mom zaposlenju i stručnoj spremi su moji i ne tiču vas se.»
Službenica2 Službenici1: «Ako gospodin ne želi dati opcijske podatke, unesi prijavu bez njih. Svejedno će je primiti samo će mu kasnije javiti porukom (ili porukama ne sjećam se) da je neispravno registriran.»
(preskačem neke proceduralne dijelove)

Petnaestak minuta nakon ulaska u objekt.
Službenica1: «Želite li primati poštom besplat...»
Ja: «Ne.»

Sadržaj


ARE WE THE BORG?

Image Hosted by ImageShack.us

WAKE UP!!!

Epilog


Koliko nam vrijedi naša sloboda? Jer ako nas službenik na bezveznom šaleteru bez veze smije pitati osobnu iskaznicu, nije li to kršenje naših sloboda? Ja uz njih nisam vezan potpisanim ugovornim odnosom, ne tražim ih da mi isplate novac, nije riječ o javnobilježničkom uredu u kojemu se bilježe sve radnje, nije hotel, rent-a-car ili slična institucija koja bi mogla snositi štetu uslijed mog eventualnog neodgovornog ponašanja, nije državna ustanova za koje smo navikli da sve bilježe... Zašto za promjenu SIM kartice na prepaid računu koji čak ni u minus ne može ići oni žele podatke o našem zaposlenju i stručnoj spremi? Zašto?

Reći ću vam zašto, zato jer žele imati naše profile. Žele znati tko smo, što smo, čime se bavimo, gdje se krećemo, koliko trošimo i na koga... Žele znati sve. Jednoga će dana moći iskoristiti te podatke da bi mogli izvesti nekakvu personaliziranu uslugu ili vjerojatnije marketinšku kampanju. Pretvaraju nas u STOKU. To je jednako žigosanju. I znate što me najviše čudi? Najviše me čudi to da su službenice bile u potpunosti zbunjene mojim odbijanjem davanja osobnih podataka. Znači, nitko se ne buni!!! Svi samo daju svoje osobne podatke svakom tko zatraži! Kao oni zbunjeni, mirni i zaglupljeni ljudi u filmovima «The Time Machine» i «Logan's run» koji su mirno i bez pogovora odlazili u smrt.

Čini vam se da pretjerujem? Čini vam se da je skroz OK da nam korporacije mogu nametati usmjereni marketing? Mislite da je to za naše dobro? Zamislite da sutra odete u trgovinu s cipelama i da vam ih ne žele prodati bez da im date osobnu iskaznicu i podatke o stručnoj spremi. Ili vam prodaju cipele, ali vam ih postolar ne želi popraviti bez tih podataka. Biste li se tada bunili? A kakva je razlika? Vi nemate ugovorni odnos s postolarom. Ne šalje vam mjesečne fakture za obavljene usluge. Niste dobili popust na cipele i obvezali se da ćete iduće dvije godine koristiti samo njihove cipele i servisirati ih kod samo njihovog postolara. Zašto biste im onda dali osobnu iskaznicu? Kakva je razlika između cipela i prepaid računa za telefon? Kakva?

Nemojmo se zavaravati i misliti da je to za naše dobro. Korporacije ništa ne rade za naše dobro. Vršni cilj im je zaraditi na nama. Naći načina za ostvarenje ekstra profita. A koji je bolji način da zarade na nama nego da znaju sve o nama? Koji je slijedeći korak? Za dvadesetak godina će nam tetovirati bar code koji će učitavati kad budemo ulazili u trgovinu. Nuditi će «personaliziranu uslugu». Nema potrebe da biramo musle, deterđent i čokoladu. Oni sve o nama znaju. Samo moramo ući u trgovinu i pričekati da nam prodavačica donese sve ono što je ona (ili njena korporacija) zaključila da je najbolje za nas. Nema potrebe da se opterećujemo slobodom izbora. Oni će izabrati najbolje i proslijediti nam. Mi se možemo mirno posvetiti gledanju Big Brothera, Zabranjene ljubavi, StorySuperNova music talentsa i sličnog smeća kojemu je jedina svrha poglupljivanje naroda.

Probudite se!!!




Rock Roll


UPDATE

Za Zeko-o-tov doprinos temi kliknite OVDJE.


2. UPDATE

Ne samo da sam se prodao za novu SIM karticu (zbog čega sada žalim), nego se je ispostavilo da je kartica neispravna i mobitel mi se stalno gasi. Prodao sam se za neispravnu SIM karticu! :-((


3. UPDATE

Never ending story! Ne žele mi besplatno zamijeniti neispravnu karticu koju su mi dali. Tvrde da je ispravna, ali i ako nije, moram platiti za izradu nove. Ne žele mi ni vratiti moju staru karticu (nisam ih ni pokušao pitati da mi vrate staru karticu i pritom izbrišu moju registraciju). Tvrde da je kartica ispravna i da je problem u uređaju (mobitelu). Na moju tvrdnju da se mobitel nikada nije zagasio do večeri kad sam stavio novu karticu, odgovaraju da su to nove kartice s opcijama koje zbunjuju starije modele mobitela. Kao prvo, to je nebuloza. Kao drugo, ako ti i nije nebuloza, trebali su mi to reći kad sam je uzimao. Eto za što sam se prodao!!! "Quote to raven, never more"

- 23:55 - Komentari (71) - Isprintaj - #

< studeni, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Paul Anka:
My Way


And now, the end is near;
And so I face the final curtain.
My friend, I’ll say it clear,
I’ll state my case, of which I’m certain.

I’ve lived a life that’s full.
I’ve traveled each and ev’ry highway;
And more, much more than this,
I did it my way.

Regrets, I’ve had a few;
But then again, too few to mention.
I did what I had to do
And saw it through without exemption.

I planned each charted course;
Each careful step along the byway,
But more, much more than this,
I did it my way.

Yes, there were times, I’m sure you knew
When I bit off more than I could chew.
But through it all, when there was doubt,
I ate it up and spit it out.
I faced it all and I stood tall;
And did it my way.

I’ve loved, I’ve laughed and cried.
I’ve had my fill; my share of losing.
And now, as tears subside,
I find it all so amusing.

To think I did all that;
And may I say - not in a shy way,
No, oh no not me,
I did it my way.

For what is a man, what has he got?
If not himself, then he has naught.
To say the things he truly feels;
And not the words of one who kneels.
The record shows I took the blows -
And did it my way!







































































online

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se