04.10.2005., utorak

(O) Glupim huliganima

Otvoreno Rollovo pismo huliganima


Huligani svijeta, gadite mi se!

Skinsi, vi se borite za čistoću i bjelinu? Čistite ulice od crnaca, cigana, pedera, Kineza, Šiptara... Moram vam reći ovo: daleko mi više smetate vi nego što mi je ikada smetala bilo koja od skupina koje vi pokušavate očistiti. Bijedni ste. Zapravo, nijedna od tih skupina mi uopće ne smeta. Ali vi mi smetate. Pacijenti jedni, nadam se da među vama ima i dovoljno pametnih (mada sumnjam), kojima isfuravanje na vaše ideale potajno stvara gorak okus i komešanje u želudcu na kraju dana.

Navijački huligani. Vi ste posebno bijedni. U koju skupinu navijača spadate? U Armadu? Super. Rijeka je divan grad. Zaslužuje navijačku skupinu svog kluba koja će pokazati jedinstvo ovog kraja. Ili ste pripadnik BBB-a. Opet izvrsno. Kažu (ja se ne kužim, ali tako se priča), da ste ponajbolje organizirani, da imate najbolje pjesme i najviše smisla za spektakl. Super, skidam kapu. Ili ste pripadnik Torcide? Najveće i najheterogenije, a opet tako homogene navijačke skupine. Srčani, glasni i entuzijastični. Divno. Divim se vašoj slozi i vašoj ljubavi prema sportu i sportašima koje bodrite. Ali, zar se morate mlatiti? Kome dokazujete što time? (Pitanje se naravno odnosi na one koji se mlate, a ne na navijače općenito.) Tako ste si važni kad nakon susreta uhvatite par navijača suprotnog tabora i razbijete ih. Da, da, to pokazuje da volite svoj klub. Ako nema navijača, nema veze, svoju ljubav ćete dokazati tako što će te premlatiti nekoga, razbiti neki auto, nema veze da li je navijački. Ako ništa drugo, otići ćete ispred studentskog doma i lomiti kosti studentima iz kraja koji vam smeta. I vi se nazivate navijačima? Vi ste vraga navijači! Vi ste bruka za ljubitelje sporta.

Ili ste vi huligan iznad toga? Ne spuštate se na razinu mentalno retardiranih skinsa i navijačkih huligana? Vi se borite protiv konzumerizma, protiv svjetskog poretka i protiv autoriteta općenito. Vi imate tok svijesti koji običan čovjek ne može razumjeti. Jer je glup. Ali vi vidite istinu. Anarhija je jedini put k boljem sutra. Da, da. Sad ćete vi pokazati svijetu. Izaći ćete na ulicu i ogrebati susjedov auto. Pa će on vidjeti što sve ne valja u ovom surovom svijetu, koje su tjeskobe puberteta, i zašto nije dobro kupiti auto ne kredit. Sad će susjed vidjeti da vas baš briga, da možete raditi što god želite. Zar su to lideri anarhizma htjeli reći? Bijedni ste. Nemate pojma koliko. Kroz koju godinu ćete možda i sami saznati koliko. Izgubiti ćete svoje ideale apsurda i kupiti auto. Budite fer prema svijetu, uzmite ključ i ogrebite si ga sami. Pacijenti jedni.

Ma što ja to pričam? Koga briga za nogomet, cigane i crnce, i pubertetlije s ključem ili čavlom u ruci? Nema tu velike filozofije. Vi volite u okviru svoje skupine prijatelja izlaziti i zabavljati se. Vi živite život. Ali što možete kad vam se redovito događa da vas neki slabiji pojedinci ili brojčano slabije skupine idiota izazivaju? Da, da, tako je to. Ne želite se vi tući, ali uvijek vas neki šmokljan gurne, stane vam na nogu ili vas ružno pogleda. Glupan jedan, što si on misli? Pokazat ćete vi njemu kako se treba ponašati. Svo troje ćete ga cipelariti dok mu ne izbijete taj prkos iz glave. Znate, sklon sam misliti da ste vi najbjednija od svih vrsta huligana. Najkukavičkija, najlošije organizirana i bez ikakvih ideja o bilo čemu.

Kombinirani tipovi huligana. Da, vi koji spadate u više skupina ovdje nabrojanih, a i inih nenabrojanih. Višestruko vas prezirem.

Svima vama muškarčinama poručujem: mentalno ste impotentni. Ako ste takve muškarčine, oprobajte se negdje i pokažite koliko ste jaki. Boks? Trčanje? Nogomet? Biciklizam? Nije uopće bitno. Budite face i dokažite da u vama postoji nešto vrijedno. Nemojte tepati sami sebi da je ovo što činite vrijedno. To je bijedno. Zapravo, i ja se zavaravam misleći da vi mislite. Ne mislite vi ništa. U tome i jest problem. Da ste barem životinje, puno bih vas više cijenio. Ali, ne može vas se ni zvijerima zvati. One se bore za preživljavanje i žive po zakonima prirode. I ma koliko djelovale zvjerski, sve je u svrhu ispunjenja tog cilja. Vi niste zvijeri. «Vi ste korov društva i civilizacijska sramota.»

Huligani svijeta, gadite mi se!!!


Rock Roll


Dodatak

(izvadak iz maila kojime sam pojašnjavao ovaj post)
Kad sam pisao o huliganima, nisam uopće razmatrao osobnu razinu nasilja. Razmatrao sam samo nasilje radi nasilja, neosobni pristup prepuštanja mržnji prema nečemu nedefiniranome. Puno je lakše mrziti Srbe kao naciju, nego susjeda Srbina koji ti nikada nije ništa loše napravio. Lako je reci: "Ja mrzim Srbe, ali on je ok. Dobar je čovjek." To je drek od izjave. Jer čim se bilo što makne s individualne razine, čim počnemo zaključivati prema cijelog grupi, vec smo totalno fulali. Posebno je to bitno kod negativnih zaključivanja kao npr. mržnje. Jer, šteta je tada puno veca. Zato sam se okomio na huligane. Oni upravo to rade. Ulazu energiju da bi mogli generalizirati pa zatim ispoljavati mržnju i nasilje. Kad bi to individualizirali, vidjeli bi da ne stoji niti jedan njihov zaključak. A ako bi svejedno doslo do nasilja, to vise ne bi bilo huligansko nasilje, nego neki drugi oblik s kojim se ovdje nisam bavio.

- 13:38 - Komentari (37) - Isprintaj - #

< listopad, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Paul Anka:
My Way


And now, the end is near;
And so I face the final curtain.
My friend, I’ll say it clear,
I’ll state my case, of which I’m certain.

I’ve lived a life that’s full.
I’ve traveled each and ev’ry highway;
And more, much more than this,
I did it my way.

Regrets, I’ve had a few;
But then again, too few to mention.
I did what I had to do
And saw it through without exemption.

I planned each charted course;
Each careful step along the byway,
But more, much more than this,
I did it my way.

Yes, there were times, I’m sure you knew
When I bit off more than I could chew.
But through it all, when there was doubt,
I ate it up and spit it out.
I faced it all and I stood tall;
And did it my way.

I’ve loved, I’ve laughed and cried.
I’ve had my fill; my share of losing.
And now, as tears subside,
I find it all so amusing.

To think I did all that;
And may I say - not in a shy way,
No, oh no not me,
I did it my way.

For what is a man, what has he got?
If not himself, then he has naught.
To say the things he truly feels;
And not the words of one who kneels.
The record shows I took the blows -
And did it my way!







































































online