srijeda, 28.05.2008.

With the venomous kiss you gave me I'm killing loneliness...

Volim bez razloga...
Bez nečije molbe...
...samo nemoj postati opsesija...
Tražim zagrljaj skriven među svim ovim darovima koje nisam željela...
Podsjećam na prožvakanu kazetu...bezvrijedna...
Poput nekog iscrpljenog profesora,
nitko me ne doživljava,
A ja i dalje živim u iluziji
Pričam u prazno...
Sama pomisao na sutra...ponovo ista lica
Ili točnije maske iza kojih se skrivaju istrošena lica
Zbog proživljenih dana...
...nikad zaboravljene prošlosti...
koja i dalje hara tim nostalgičnim srcima...
Moj pogled zamišljen...u ogledalu još tužnija slika...
na stolu ostavljena čaša i još malo pive...
U dimu i dalje pronalazim tvoje ime...
Zaboraviti...ili ne
...crno bijeli svijet...
Ma stavit ću i ja masku...možda uspijem....
Prošetati kroz sutrašnji dan poput klauna s lažnim smješkom
I znam... moja će predstava uspjeti....
...ali baš me briga,ja ću i dalje voljeti...

-samo da znate nisam u depri,to sam napisala negdi prije tri tjedna al sam sam malo promjenila pa sam htjela objavit...zapravo nije bitno
ajd pusa svimakisskissnutbeljkiss


20:07 | Komentari 20 | Print | ^ | On/Off |

četvrtak, 15.05.2008.

When you walk away I count the steps that you take,do you see how much I need you right now...

Vrijeme prolazi...
Svaki dan je kopija onog prethodnog...
Ista lica puna već viđene tuge i sreće
ili jednostavno praznine...
koraci koji vode k ljuljački...
toplina na mojoj koži,
ljepota sunca...moj mali svijet u koji nitko ne ulazi...
moje crvene starke...
predivan kontrast zelenoj travi...
uživam...
čujem zvono
i tada ponovo stvarnost...
srce počinje lupati,
u meni se javlja neki potisnuti strah,
neka tjeskoba
...ponovo ono lice...
Pravim se da ne vidim...
Prolazim poput duha...
I tako prolazi svaki dan...
čudno, ali jednostavno,
...zapravo totalno obično...


-evo neki mutavi post...nemam baš inspiracije
ajde pozdrav svimanjamipartyblablawaveheadbangcryeeknutmahkissnaughtyfinonamcorsretan


15:01 | Komentari 27 | Print | ^ | On/Off |

utorak, 06.05.2008.

Nikad nije bio ponosan moj anđeo,nikad nije bio ponosan,al bit će jednom...

Pogled...nedorečen...
Još uvijek boli...
To lice me tjera na plač...
Lice koje volim...ponovo...

Nada polako nestaje...ali ljubav...
Još uvijek je tu...skrivena...
Daleko od hladnog pogleda koji toliko izbjegavam,
a ne uspijevam.
Sama tvoja prisutnost budi nostalgiju...
Želju za dodirom...

Polako osjećam prazninu...
...znam da sam te izgubila...
Poželim vratiti vrijeme...
Kada smo bili sretni...
Ostaju mi samo sjećanja...

I krećem dalje...ili možda ne...
Iako znam da ovo ne želiš čuti

...volim te...

-ovo je zadnji post o njemu...moram prestati...
ali morala sam sve ovo izreći još jednom...
ajde pozdrav svimawavekisspartynjaminut





10:00 | Komentari 18 | Print | ^ | On/Off |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se