Tetoviram tvoje ime na leđima,vežem te sidrom da ne otploviš sam...

Tragična krivnja u meni...
...ništa nisam kriva...
Trpim zbog nedostatka savršenstva...
nisam kao ona...
Nevina,dobra,uvijek u pravu...
ne krivim nju nego tebe...
Zbog nedostatka roditeljske ljubavi ubijaš mene...
obično djete koje živi svoj život najbolje što može...
...prihvaćam sve što kažeš...točnije narediš...
sve što kažeš moja je zapovjed...
...svaku izvršim najbolje što mogu,
Ali nikad onako kako ti hoćeš...
uvijek sam kriva...
iako sam navikla da nikad neću biti ono što ti želiš...
ali imam nekog tko me brani,
onu drugu stranu koja je uz mene čak iako griješim...
jer i on griješi...zna da sam čovjek,zapravo dijete...
...tada ubiješ i tog mog anđela...svojim grubim riječima...
ne daš mi da imam oslonac...
...bacaš me u samoću...
toliko si fascinantna...ubitačan pogled
koji lomi sve u meni...
odlazim u tišini pognute glave...
jer znam da ne mogu biti netko drugi...
ne mogu biti ono što želiš...
iako me to boli...
neću se promjeniti jer nemam namjeru...
neću izvšiti tu naredbu...
...ne želim biti ona niti ću ikad biti...
pomiri se s tim...