Tetoviram tvoje ime na leđima,vežem te sidrom da ne otploviš sam...

Znam, osjetila sam bol...
Tu bol koja te ubije,baci na tlo...
Tada nisam shvaćala koliko je teško reći ne...
mislila sam da boli samo mene...
a sada znam,boljelo je i njega...
sada sam ja ta koja ubija,ja
sam onakva osoba za koju sam mislila da ne postoji...
da se ne nalazi u meni...ipak,
ubila sam leptira u letu...
leptira željnog samo malo ljubavi...
i to moje ljubavi...
izgledala sam poput ledene kraljice
koja nema niti malo osjećaja...
a iznutra sam plakala shvaćajući što sam učinila
...shvaćajući da sam ubila...
osobu za koju znam da joj je stalo...
nekog tko je uvijek bio tu kad ga trebam...
ali nisam si dopustila još više ju povrijediti
lažnom ljubavi...
nadam se da će preživjeti...
jer ja znam da ću još dugo
kriviti sebe...noćima sanjati
ono što se dogodilo...
i neću si oprostiti što sam povrijedila nekog
tko me voli...