srijeda, 16.01.2008.

She kiss me there I can feel the song...

Otvorene oči u mraku sobe...slušam pjesmu...
osjećam prazninu...sjećanja...tako daleka...
kao da se i nisu dogodila...pomislim...
možda sam pogrješila...što sam si to dopustila...
što sam toliko voljela...što nisam mrzila...što sam željela biti sretna,
što sam oprostila...no svaki korak je samo beskrajan,nedovršen...bezvoljan.
Hodajući sama samo poželim...tražiti i pronaći...
pronaći nekog kog ću poželjeti sačuvati ...
gledajući tog nekog ne želim gubiti smisao...
jer ću tada znati da se imam za što truditi...i neću odustati.
Ustajući iz keveta...razmišljam...zašto sam ustala...
nitko me ionako ne čeka....i takva nestvarna počinjem
dan...umorna...
Sjedim okružena praznim pričama koje nemaju smisla.
...i sada u toj buci pronalazim svoju tišinu...i
pokušavam dozvati nešto što će me spasiti...
Otvaraju se vrata dolazi još jedna slomljena sjena,
promatram je i pronalazim sebe...i tada
shvatim evo još jedno biće kojem nedostaje malo sreće.
I sada pogledam stvarnost oko sebe,vidim ljude,
tu i tamo osmjeh...no ja vraćam pogled na lice one
slomljene sjene...


10:31 | Komentari 70 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se