Tetoviram tvoje ime na leđima,vežem te sidrom da ne otploviš sam...

Ej ljudi...sjetila sam se da bi mogla napisat post!Kod mene nema ništa posebno,a zapravo ima...imam 15 godina,baš onak lijepo okruglo,proslavila sam s frendovima iz razreda .Bili smo na klizanju pa sam sad prehlađena,kašljem ko luda,jedva dišem i tak.Napokon je prestala fucking nastava pa se samo vučem po kući i brojim muhe.A sad ću vam opisat svoj najdosadniji dan u ovoj godini.Krenem ja s dedom,sestrom i starom u Zagreb kupovat sve i svašta i taman vam mi dođemo do Žitnjaka i krepa auto.Hvala bogu došli smo do onog novootvorenog Mandija,kupili smo kaj smo mogli i čekamo mi sat i pol da dođe HAK,i sad on napokon dođe i onda još pola sata čekamo da dođe ono čudo koje prevaža aute.Lijepo oni smjeste auto i idemo mi na drugi kraj grada i napokon se dogegamo po onom snijegu i onda kažu da oni više ne popravljaju tu aute nego jedno 500 metara od onog Mandija.I sad se mi vratimo od kud smo i došli.Oni skuže kaj je autu,tamo čekamo još 2 sata,dođe moj stari s drugim autom i napokon krenemo doma.Mislim znam kak je ovo dosadno ali morala sam vam reć kak mi je bilo.E da i još nešto nakon tri mjeseca sam s nekim,vi pogodite s kim!I tak ljudi Sretan Božić,čujemo se još!!!!!!!!!

Ej ljudi,sorryte kaj me nije bilo, bila sam u kazni tri tjedna.Nisam smjela na internet,nisam smjela van i jedva sam nažicala da idem na treninge.Kod mene vam nema ništa novo,više nisam tužna baš me nekak sreća hvata,pogotovo dok vidim okićen grad,sve me podsjeća na Božić.A to vam je to od mene,evo jedna moja pjesma koju sam napisala negdi prije dva tjedna.

Kap

Ja sam sitna kap vode na dlanu
hoću li ishlapiti čekajući
ili skliznuti u rijeku suza,
rijeku suza koja me zove k sebi

Hoću li zauvijek nestati
ili ćeš me zauvijek čuvati,
čvrsto me držati ili
bez imalo srama zauvijek pustiti

Potonut ću na dno i nestati,
rijeka će me odnjeti daleko od svih,
no neću zaboraviti što se dogodilo,
tko me zaboravio i besramno dopusti da potonem na samo dno...