rock, sex, droga

Rage Against The Machines

Priča o Rage Against The Machine započinje još u vrijeme dok su Zack de la Rocha i Tim Commerford zajedno pohađali osnovnu školu. Upoznali su se kad je Zack pokazao Timu kako da krade hranu iz kantine obližnjeg fakulteta i ubrzo su postali bliski prijatelji. Budući da je Zack bio potpuno zaokupljen muzikom, dio svog interesa je prenio na Tima koji ubrzo počinje svirati bas. S vremenom Zack postaje aktivan na hardcore sceni u Huntington Beachu svirajući gitaru u bendu Hardstance, a nakon toga u znatno popularnijem Inside Outu.
Za to vrijeme Tom Morello vježba sviranje gitare u Libertyvillu (Illinois) i osniva srednjoškolski garage bend pod imenom Electric Sheep. Uskoro se seli iz Illinoisa u Los Angeles pod dojmom kako je to jedino pravo odredište za osnivanje 'pravog rock benda'.



Tom je prvi put vidio Zacka kako repa s nekolicinom svojih prijatelja u lokalnom klubu, no ozvučenje je bilo užasno pa nije uspio u potpunosti shvatiti poruku njegovih pjesama. Prolistavši kasnije knjižicu s riječima, Tom napokon shvaća zbog čega je Zack tako ljut na pozornici. Na Tomov oglas za bubnjara javlja se Brad Wilk, i kad Zack nagovara Tima da im se pridruži stvari napokon počinju sjedati na svoje mjesto.
Prva službena gaža bila im je u dnevnoj sobi jednog od Timovih prijatelja u Huntington Beachu (Kalifornija) gdje su odsvirali samo 5 i pol pjesama (samo su to i imali), no toliko su bili dobri da ih je 'publika' natjerala da ih sve ponove. Shvativši svoj potencijal odlučuju sami snimiti i producirati demo kazetu sa 12 pjesama u lokalnom studiju. Svirajući po klubovima diljem L.A. i okolice uspjeli su prodati čak 5000 primjeraka
svog demoa što je privuklo pažnju tamošnje glazbene scene i uskoro se nalaze u ulozi predgrupe za Porno For Pyros. Dok su svirali na manjoj pozornici Lollapalooza 2 festivala primjetio ih je skaut veće komercijalne izdavačke kuće. Odmah potom potpisuju za Epic (podružnicu Sonyja) i nastavljaju s turnejom dok počinju snimati "Rage Against The Machine".
Krenuvši na prvu europsku turneju sa Suidical Tendancies (1992.), "Rage Against The Machine" izlazi za Epic etiketu i ostaje medu Billboardovih Top 200 album 89 tjedana. Nakon toga odrađuju nekoliko dobrotovornih koncerata za Mumia Abu-Jamala, Leonard Peltiera i Anti-Nacisticku Ligu. Godinu dana kasnije ponovno nastupaju na Lollapaloozi. Nedugo zatim ponovno dospjevaju na naslovnice organizirajući prosvjed u Philadelphiji protiv cenzure i PMRC-a, tako što su potpuno goli stajali na pozornici 14 minuta praćeni samo zujanjem gitare i basa. Usta su zalijepili samoljepivom trakom, a na prsima su ispisali "P", "R", "M" i "C". Tom je objasnio kako su tim protestom htjeli pokazati fanovima da moraju uzeti stvari u svoje ruke ako žele slušati bendove poput RATM-a.



U prosincu 1993. godine izdaju spot za pjesmu "Freedom" kojim pružaju potporu Leonard Peltieru. Sastojao se od snimki s live nastupa pomiješanih sa scenama iz dokumentarca "Incident kod Oglale", a tekst je uzet iz Peter Matthuessensovog "In The Spirit Of Crazy Horse". Spot je odmah došao na prvo mjesto svih ljestvica u SAD-u. Nastavili su s turnejama kroz 1993. i 1994. godinu kada Zackovu pažnju privlače sukobi u južnom Mexiku. Vrativši se u Atlantu da snime novi album, stvari se počinju komplicirati kad shvate da se zbog konstantnih putovanja i turneja nisu uspjeli dovoljno upoznati pa Zack ubrzo odlazi na par tjedana u Chiapas ostavivši ostale da sjede u studiju.
Kad su se napokon trgnuli i odlučili krenuti naprijed, unajmili su sobu preko puta njihovih stanova u L.A.-u i tamo započinju snimati svoj drugi album, "Evil Empire". Svirka Rage-a na NBC-evom Saturday Night Live programu biva naglo prekinuta za vrijeme prve pjesme kad producent Brenden O'Brian stavlja američku zastavu naopačke na pojačala kao protest što se s njima u studiju našao Steve Forbes, tadašnji kandidat za predsjednika SAD-a. Slijedećeg dana MTV prikazuje po prvi put spot za pjesmu "Bulls On Parade", a dva dana nakon toga izlazi drugi album Rage-a i preuzima prvo mjesto na Billbordovoj ljestvici 200 najboljih albuma Alanis Morisette i njenom "Jagged Little Pill".
U veljači 1997. Tom Morello našao se u ulozi voditelja Radio Free LA koji se prenosio preko Interneta i gdje je razgovarao s mnogim poznatim političkim protivnicima. RATM se vraća turnejama, ovaj puta zajedno s U2, i svu zaradu od prodaje ulaznica daje izravno raznim političkim i socijalnim organizacijama.



U ljeto 1997. pridružuje im se i Wu Tang Clan i ubrzo postaju najveća atrakcija koja je te godine održavala koncerte diljem SAD-a. Dok su bivali sve aktivniji na muzičkom planu nisu prestali s iznošenjem svojih čvrstih uvjerenja pa tako policija hapsi Morella dok je protestirao protiv Guessa, tvrtke koja proizvodi hlače, a Zack de la Rocha drži govore protiv masakra u Chiapasu (Mexiko) gdje je ubijeno 45 nevinih žena i djece. 1999. godine bend svira na mnogo popularnih festivala poput Woodstocka, Fujia i Tibetan Freedom festivala, a nedugo zatim održavaju kontroverzan dobrotvoran koncert za Mumia Abu-Jamala zajedno s Beastie Boysima.
U siječnju iste godine u prodaju dolazi "The Battle Of Los Angeles" koji ponovno žanje ogroman uspjeh na svim ljestvicama. Koristeći publicitet, bend organizira prosvjedni skup ispred Demokratskog centra u Los Angelesu na čijim stepenicama održavaju i koncert. Nakon toga Zach napušta grupu, izlaze "Renegades" i "Battle Of Mexico City" nakon čega se napokon razilaze.

Najbolje električne gitare na svijetu:
1. Fender American Vintage '57 Stratocaster
2. Gibson R9 Les Paul
3. Fender American Vintage 52 Telecaster
4. Paul Reed Smith Custom 24
5. Gibson Dot 335
6. Gibson SG Special
7. Gibson Korina Flying V Reissue
8. Gretsch 6120 Nashville
9. Gibson 175
10. Pensa MK2
11. Yamaha Pacifica 112

Cliff Burton (Metallica) (1962. - 1986.)

Clifford Lee Burton (rođen 10. veljače 1962., poginuo 27. rujna 1986.), bio je drugi po kronološkom redu basist Metallice. Jednima od osnivača metala, bendu Metallica, pridružio se 1982. godine, zamijenivši dotadašnjeg basistu Ron McGovneya. Njegov život i tragična smrt su i dan danas inspiracija mnogim bendovima.

Cliff se rodio u Kaliforniji, a interes za glazbom je pokazao već u šestoj godini kada je započeo svirati piano. 1976.-te, kada je imao samo 14 godina, Cliff se prihvatio bas gitare i počeo je svirati u lokalnim bendovima, uzimavši instrukcije od istih. Prema tvrdnjama njegovih roditelja, Cliff je provodio 4-6 sati dnevno vježbajući svoje vještine na basu, čak i kada se priključio Metallici.



Obožavao ponajviše Misfitse, Pink Floyd i Thin Lizzy, pa sve do legendarnog pijanista Glenn Goulda. Njegov način sviranja je bio neobično čudan za basista jednog heavy metal benda. Od brzih i žestokih rifova sa pjesama poput "Battery", "Damage, Inc." Ili pak "The Four Horsemen" do vrlo melodičnog sviranja poput u pjesmi "Orion". Tu su bili naravno i neizbježne solaže, kao ona u "(Anesthesia) Pulling Teeth".
Nikada nije koristio trzalice, sve svoje virtuoze na gitari je izvodio prstima, posebno na solažama, kada je često svirao odjednom na dvije ili tri žice.

Cliffova opsesija djelima napisanih od strane H.P. Lovecrafta je rezultirala brojnim spektrom izbora naslovnica za singlove i albume. Od brojnih utjecajnih ljudi i fanova Metallice, Cliff je smatran kao najcjenjeniji član benda. James Hetfield (frontmen benda) ga je često nazivao starijim bratom, te tvrdi kako je Cliff bio najtiši član benda pri čemu je mislio da je vrlo rijetko pričao, bio je šutljiv, no kada bi progovorio - svi bi ga pozorno slušali.



Na europskoj turneji, nazvanoj "Damage Inc.", dana 27.9.1986. Cliff i Kirk Hammet su podijelili špil karti. Onaj koji izvuče veću kartu, mogao je birati najbolji ležaj u autobusu... Cliff je izvukao asa, što se kasnije pokazalo pogubno za njega.
Autobus je naišao na staru gromadu snijega na cesti u seoskom dijelu Švedske, te se prevrnuo. Lars, Kirk, James, te tehničar za bubnjeve i dva tehničara za gitaru, zajedno s vozačom busa su preživjeli, no Cliff je tragično preminuo.
Njegovo tijelo je kremirano, a na ceremoniji mu je svirala instrumentalna izvedba pjesme "Orion" s albuma "Master Of Puppets". Metallica od Cliffove smrti pa sve do 6.6.2006. nije uživo izvela skladbu "Orion". Prvi puta nakon Cliffove smrti je to izvedeno na dvadesetoj obljetnici albuma "Master Of Puppets" koju su članovi benda posvetili nesretno poginulom i nikad zaboravljenom Cliff Burtonu.

Cliff je iza sebe ostavio buran i skroman život, a u glazbenom smislu je ostavio briljantan trag. Sudjelovao je u pisanju pjesama "Master Of Puppets," "Orion," "For Whom The Bell Tolls," i "Fade To Black".

Najbolji primjer njegovog jedinstvenog sviranja basa su: uvod u pjesmu "For Whom The Bell Tolls", solaža na pjesmi "(Anesthesia) Pulling Teeth" s albuma "Kill 'Em All", vodeći bas na instrumentalnoj izvedbi "The Call Of Ktulu", te vodeći bas na pjesmi "Orion"

Napisao je i pjesmu "To Live Is To Die" s albuma "...And Justice For All": "When a man lies, he murders some part of the world/ These are the pale deaths which men miscall their lives/All this I cannot bear to witness any longer/Cannot the kingdom of salvation take me home



Prvi stih "When a man lies, he murders some part of the world" je citat iz filma "Excalibur". Stih "These are the pale deaths which men miscall their lives" je isto tako citat iz knjige "Lord Foul's Bane" u seriji knjiga Thomas Covenanta pisca Stephen R. Donaldsona.

Nakon Cliffove smrti, Metallica je album "... And Justice For All" 1988. godine posvetila upravo njemu. Najpoznatije odavanje počasti Cliffu, koja nije od strane Metallice i njezinih članova jeste pjesma od Megadetha "In My Darkest Hour". Frontmen Megadetha Dave Mustaine je bio u ranim danima vodeća gitara Metallice te je poznavao Cliffa vrlo dobro.

Sada, ravno 20 godina nakon njegove smrti, možemo se samo prisjetiti i odati čast odličnom virtuozu na bas gitari, entuzijastu i 'dobrom prijatelju' - Rest in Peace Cliff!