Razvojem senzibiliteta za glazbene pojave i upoznavanjem glazbenih zakonitosti slušatelj uspostavlja povjerenje prema izvođaču, razumijevajući i skladateljev naum i izvođačev prikaz tog nauma, oslanjajući se pri tom i na svoje stečeno znanje o glazbi. Što je ono veće, to je lakše i potpunije razvrstavanje slušanoga zvuka na glazbu i neglazbu, a istodobno doživljaj glazbe postaje snažniji, dublji i potpuniji - u tome je radost slušanja. Tihomir Petrović, iz predgovora drugom izdanju djela "Nauk o glazbi", HDGT Zagreb, 2005

Blues and Rock 'n' Roll blog

28.01.2007., nedjelja

Bring it On Home

„Bring It on Home“ [4:20] je pjesma koju je napisao bluzer Willie Dixon (1915-1992), a poznatijom je postala tek u izvedbi drugog bluzera po imenu Sonny Boy Williamson II (1899?-1965). Pjesma se nalazi na njegovom albumu Down and Out Blues iz 1959., jednostavnog je ritma te se bazira na tehnici „pitanja i odgovora“ (call and responce) vokala i usne harmonike. To je tehnika uobičajena u bluesu, a radi se o tome da jedan od dva instrumenta izvede frazu, a zatim drugi to ponovi, doslovno ili varirano. U ovom slučaju, kao što se čuje u pjesmi, vokal otpjeva vers te ga zatim izvede na usnoj.
Godine 1969., engleski je rock bend Led Zeppelin snimio istoimenu pjesmu te je objavio na albumu Led Zeppelin II. Pjesma je u trodijelnom obliku, pri čemu su prvi i posljednji dio preuzeti iz originala kao počast Sonny Boy Williamsonu, a središnji je dio kompozicija Jimmy Pagea i Roberta Planta. Ipak, Dixonova autorska prava bila su povrijeđena jer se njegovo ime nije nalazilo na popisu autora, nakon čega je Dixonova izdavačka kuća Arc Music pokrenula sudski proces protiv Led Zeppelina za povredu autorskih prava koju je i dobila u 1970-ima. Sâm Dixon nije od toga imao dobitka dok nije tužio Arc Music kako bi povratio autorska prava na svoje ime.

Photobucket - Video and Image Hosting

Led Zeppelin izvodi "Bring It on home" u Royal Albert Hallu, 1970. godine. S lijeva na desno: John Paul Jones, Jimmy Page, John Henry Bonham.


Plant je snimio usnu harmoniku u Vancouveru. Led Zeppelin je na turneju ponio i snimke s Led Zeppelin II te su tu i tamo dodavali snimke u studijima.
Bend je ovu stvar redovito izvodio na koncertima, s zanimljivim improviziranim muzičkim razgovorima gitare Jimmy Pagea, Bonhamovih bubnjeva i basa Johna Paula Jonesa. To se dobro vidi (i čuje) na snimci koncerta održanog 1970. u Royal Albert Hallu koja je objavljena na Led Zeppelin DVD-u. Druga službeno dostupna verzija ove pjesme izvedene uživo objavljena je na albumu How the West Was Won, a na poleđini covera je upisana kao dio medleya. „Bring it on Home“ je pripisana trojci Page/Plant/Dixon, a središnji je dio dobio posebno ime „Bring it on Back“ (Bonham/Jones/Page/Plant).
Od godine 1973. pjesma je izbačena sa set liste za live nastupe, no ostao je riff iz središnjeg dijela pjesme kojega su izvodili kao uvod za Black Dog na turneji Houses of the Holy iz 1973., kako je zabilježeno na filmu The Song Remains the Same.
Postoje još dvije službeno objavljene obrade ove pjesme: prva je ona grupe Hawkwind s njihovog prvog istoimenog albuma, a drugu je snimilo Edgar Broughton Band. Ona koja nije službeno objavljena, obrada je dvojice bluzera po imenu Igor i Hrabren na njihovom istoimenom, neobjavljenom albumu, snimljenom u Igorovom domu protekle godine. Pjevali su obojica, gitaru je odradio Igor, na svojoj Eko akustičnoj, a o udaraljke (ruke, stol, boca Velebitskog) je udarao Hrabren. Pjesmu poslušajte pritiskom na ovo

Snimka pjesme izvedene 1970. (Royal Albert Hall). Objavljena je službeno na Led Zeppelin DVD-u.



Kada je 1. prosinca 1995. Led Zeppelin svečano uveden u Rock and Roll Hall of Fame, nastupili su nakratko s Aerosmithom i među ostalim izveli i Bring it on Home (Bring it on Back, bolje rečeno). Za najosnovniji uvid u taj nastup, pogledajte kratki video [1:40] priložen ispod članka.



Dixon/Page/Plant:

Baby, baby... I'm gonna bring it on home to you.
I've got my ticket, I've got that load. Got up, gone higher, all aboard.
Take my seat, right way back. ooh yeah. Watch this train roll down the track.
I'm gonna bring it on home, Bring it on home to you.
Watch out, watch out...

Try to tell you baby, what you tryin' to do?
Tryin' to love me baby, love some other man too.
Bring it on home...

Went a little walk downtown, messed and got back late.
Found a note there waiting, it said, "Daddy, I just can't wait."
Bring it on home... Bring it back home to me baby...

Tell you, pretty baby, you love to mess me `round.
I'm gonna give you lovin', baby, gonna move you out o' town.
Bring it on home...

Sweetest little baby, daddy ever saw.
I'm gonna give you lovin' baby, I'm gonna give you more.
Bring it on home...

Bring it on home, Bring it on home to you...


- 16:57 - Da sam mala bas pedala, bubanj bih udarat stala (77) - Ovo 100 % želite - povisilica?

29.12.2006., petak

Moby Dick

"Moby Dick" [4:21] je instrumentalna pjesma engleske rock skupine Led Zeppelin (pripisuje se svim članovima), objavljena na njihovom albumu iz 1969., Led Zeppelin II. Naslov nema nikakve veze s istoimenim romanom Hermana Melvillea. Prema riječima Pat, supruge bubnjara Johna Bonhama, pjesma je nazvana «Moby Dick» jer je bubnjarev sin, Jason, zatražio oca da odsvira «dugačku pjesmu». Kada je John upitao koju dugačku, dječak je odgovorio, «Onu dugačku kao Moby Dick.»

Pjesma je nastala nakon što je Jimmy Page znao često uhvatiti Bonhama kako improvizira u studiju. Neke dijelove te pjesme je snimio te ih zatim povezao u cjelinu. Samo gitarist Jimmy Page i basist John Paul Jones, zajedno s Bonhamovim bubnjevima, sviraju bluzerski riff u početku i na samom kraju pjesme, ostavljajući ostatak za solo Johna Bonhama na bubnjevima (obično bi se samo pokupili sa pozornice :). Robert Plant uopće nije sudjelovao u izvođenju, te bi na koncertu samo predstavio bubnjara publici prije početka pjesme.

U pjesmi se očituje snažan utjecaj bubnjara kao što su Joe Morello (jazz bubnjar, The Dave Brubeck Quartet) i Ginger Baker (bubnjao s grupom Cream od '66 do '68, osnovao Blind Faith 1969., zatim Ginger Baker's Air Force u ranim 70-ima) te pjesama «Castilian Drums» (naročito live verzija iz Carnegie Halla) i «Toad». Između ostalih, tehnike koje je Bonham razvio pod utjecajem ranije spomenutih su korištenje golih ruku za bubnjanje, triole svirane rukama i nogama, dvostruki udarci po bas bubnju i ostale. Obje gore spomenute pjesme sadrže poduže iscrpne solo izvedbe na bubnjevima u kojima čujemo i ove spomenute tehnike. Pjesma «It's All the Same» Eda Cassidyja koju je snimio s grupom Spirit također je utjecala na «Moby Dick».

Gitarski riff sličan je onom iz pjesme grupe Yardbirds «I'm not Talking». Također je veoma sličan onome iz pjesme «The Girl (I Love She Got Long Black Wavy Hair)» koja je objavljena na live albumu Led Zeppelin BBC Sessions godine 1997.

Bonham je bubnjarski solo često svirao na koncertima Led Zeppelina od 1968. do 1977., gdje je pokazivao svoju vještinu i tehniku. Tijekom ovog razdoblja pjesma je prošla kroz tri promjene imena. Tijekom ranijih turneja grupe (1968-1969) bila je poznata kao «Pat's Delight» (po Bonhamovoj supruzi), od 1969-1975 bila je «Moby Dick», a tijekom američke turneje 1977. zvala se «Over the Top» jer je pjesma započinjala uvodnim riffom pjesme «Out on the Tiles» prije nego li se nastavila u poduži bubnjarski solo.

Izvođen uživo, Bonhamov solo trajao bi najmanje 12 minuta, a najduže do pola sata, dok bi ostatak grupe napustio pozornicu nakon što bi odsvirali uvod. Tijekom izvedbe, Bonham bi često odložio palice sa strane, ili bi ih bacio u publiku te bi nastavio solo rukama (koje bi ponekad i prokrvarile zbog toga). Znalo se dogoditi i da bi svirao rukama ako bi slomio palice zbog svog divljeg sviranja.

Photobucket - Video and Image Hosting

Bonham svira solo rukama tijekom sola na The Song Remains the Same

Live verzije pjesme «Moby Dick» nalaze se službeno objavljene na live albumu «How the West Was Won (odsvirao ju je na Long Beach Areni godine 1972. u trajanju od 19:23) te na koncertu/filmu Led Zeppelina The Song Remains the Same iz 1976. kao dio Bonhamove fantazijske sekvence (o kakvim je sekvencama riječ, najbolje ćete shvatiti ako sami pogledate film, no ukratko svaki je član Zeppelina snimio kratku filmsku sekvencu u kojoj bi dotični bio u glavnoj ulozi fantastičnog sadržaja, a te sekvence su ubačene tijekom trajanja koncerta; Bonhamova je u tijeku trajanja bubnjarskog sola na ovoj pjesmi). Također je objavljena na soundtracku tog filma, a 2003. i kao dio Led Zeppelin DVD-a (izvedba iz Royal Albert Halla 9. siječnja 1970. u trajanju od 15:02).



Izvedba sa The Song Remains the Same

Jimmy Page je, za Led Zeppelin Boxed Set objavljen 1990., spojio «Moby Dick» s pjesmom «Bonzo's Montreux» tako da prva prethodi drugoj te se bez prekida u nju nastavlja.

Američka kampanja protiv onečišćenja upotrijebila je pjesmu kao temu pokreta sredinom 70-ih.

- 20:35 - Da sam mala bas pedala, bubanj bih udarat stala (36) - Ovo 100 % želite - povisilica?

04.12.2006., ponedjeljak

Ramble On


«Ramble On» (4:24) je pjesma engleskog rock benda Led Zeppelina s njihovog albuma Led Zeppelin II iz 1969. Skupa su je napisali Jimmy Page i Robert Plant. Zbog utjecaja Gospodara Prstena J. R. R. Tolkiena, pjesma sadrži sljedeće stihove:

«...years ago in days of old, when magic filled the air.

T'was in the darkest depths of Mordor, I met a girl so fair. But Gollum, and the evil one crept up and slipped away with her.»

Gitarski uvod predstavlja uporabu poznatog otvorenog štima, uobičajenu tehniku Jimmyja Pagea.
Početni stih pjesme vjerojatno je parafraza početnog stiha Tolkienove lirske pjesme «Namarie» (pjesma se također naziva «Galadrielina tužaljka», a naslov «Namarie» na fiktivnom vilenjačkom Quenya jeziku znači «zbogom»; Tolkien je pjesmu zapisao u djelu «Prstenova družina», u sedmom poglavlju druge knjige pod nazivom Oproštaj s Lórienom). Ta pjesma je možda poslužila kao inspiracija za cijelu prvu strofu.
Međuzemlje nije utjecalo samo na glazbu ovog benda: «Nakon čitanja Tolkiena,» rekao je Page, «shvatio sam da se moram preseliti na selo.»

Zanimljivosti
· Tekst Roberta Planta inspiriran je djelom J. R. R. Tolkiena, autora Gospodara
Prstena. Odnosi se na pustolovinu hobita Froda Bagginsa u dijelu kada ulazi u «najtamnije dubine Mordora» i susreće Golluma i «Zloga» (to bi bio Sauron?). Plant je kasnije u dokumentarcu izjavio da se srami Tolkienovog utjecaja.
· Led Zeppelin ovu stvar nikada nije izveo uživo (osim možda kao dio nekog medleya).
· Zeppelin je snimio ovu stvar u New Yorku za vrijeme prve američke turneje.
· Grupa Train je obradila ovu pjesmu. Njihov je pjevač nekoć bio u bendu koji je svirao gotovo isključivo pjesme Led Zeppelina. Kada je producent Brendan O'Brien čuo Trainovu verziju, pristao je producirati njihov drugi album.
· Bonzo zapravo udara (svira) po plastičnom košu za smeće tijekom cijele pjesme, a učestalo je pogrešno mišljenje da svira na bongosima.
· Glazbu iz ove pjesme preuzeo je bend Insane Clown Posse za svoju pjesmu "50 Bucks" s njihova rijetkog albuma Psychopathics From Outer Space te je bila single koji je pratio The Pendulum #7, seriju od 12 stripova o grupi koju je proizveo Chaos! Comics.

Pod Tolkienovim utjecajem, Plant je napisao:

Leaves are falling all around, It's time I was on my way.
Thanks to you, I'm much obliged for such a pleasant stay.
But now it's time for me to go. The autumn moon lights my way.
For now I smell the rain, and with it pain, and it's headed my way.
Sometimes I grow so tired, but I know I've got one thing I got to do...

*Ramble On, And now's the time, the time is now, to sing my song.
I'm goin' 'round the world, I got to find my girl, on my way.
I've been this way ten years to the day, Ramble On,
Gotta find the queen of all my dreams.

Got no time to for spreadin' roots, The time has come to be gone.
And to' our health we drank a thousand times, it's time to Ramble On.

* Chorus

Mine's a tale that can't be told, my freedom I hold dear.
How years ago in days of old, when magic filled the air.
T'was in the darkest depths of Mordor, I met a girl so fair.
But Gollum, and the evil one crept up and slipped away with her, her, her....yeah.

* Chorus

Gonna ramble on, sing my song. Gotta keep-a-searchin' for my baby...
Gonna work my way, round the world. I can't stop this feelin' in my heart
Gotta keep searchin' for my baby. I can't find my bluebird!


Makar da čujete pjesmu...

- 01:18 - Da sam mala bas pedala, bubanj bih udarat stala (21) - Ovo 100 % želite - povisilica?

09.11.2006., četvrtak

Living Loving Maid (She's Just a Woman)



«Living Loving Maid (She's Just a Woman)» [2:39] je pjesma engleskog rock benda Led Zeppelin s njihova albuma Led Zeppelin II, objavljanog 1969. Pjesma je također objavljena kao B strana singla «Whole Lotta Love».
Kada je slušamo na radiju, obično se pušta odmah nakon njihove pjesme «Heartbreaker» koja završava naglo i odsječeno, a istog trenutka, bez prekida započinje «Living Loving Maid» na originalnom albumu. Ipak, bend nikad nije svirao ove dvije stvari za redom na pozornici (što su inače redovito činili, primjerice od kraja 1972. do 1975. s pjesmama «The Song Remains the Same» i «Rain Song», prvim dvjema pjesmama s albuma Houses of the Holy» iz 1973.
Gitaristu Jimmyju Pageu bila je ovo najmanje draga pjesma te zbog toga nikada nije bila izvedena uživo; bila je također jedna od rijetkih pjesama Zeppelina u kojima je on pjevao prateće vokale.
Pjevaču Robertu Plantu stvar se sviđala te ju je izveo 1990. na svojoj solo turneji.
Pjesma je napisana o groupie djevojci koja je gnjavila bend u ranijim danima karijere.

Jedna zanimljiva, ali ne nužno posve točna interpretacija pjesme kaže sljedeće:
Riječi «She's just a woman» odnose se na seksualnu revoluciju onoga doba. Bio je to nenamjerni komentar na groupie scenu (otprilike kao film «Groupie») koji pokazuje kako su djevojke rušile socijalne norme primjerenog ponašanja vraćajući se na gotovo srednjovjekovni tip statusa, tj. postajući ništa doli grupa seksualnih muza za popularne izvođače (glazbenike i ine). Više od ove pjesme, Jimmy Page je mrzio popularne medije koji su pokušavali intelektualizirati glazbu Led Zeppelina (zauzvrat, uobičajeni stav medija bila je mržnja prema čitavom bendu). U jednom od svojih rijetkih intervjua, Jimmy Page tako navodi da se njegov bend namjerno «distancira od bilo kakvih političkih stavova» (za razliku od mnogih drugih bendova 60-ih i ranih 70-ih). Nakon toga, Led Zeppelin je potpuno izgubio na ugledu u medijima. (Izvor: Davis, Stephen: Hammer of the Gods: «Led Zeppelin» Unauthorised, 2005) Što se tiče stiha «alimony, alimony, payin' your bills», ljudi koji su bili unutar glazbene scene u to vrijeme kažu da se odnosi na sarkastičnu šalu Johna Paula Jonesa o tome kako je određena groupie djevojka (koju su svi u studiju prezirali) «vjerojatno plaćala alimentaciju (uzdržavanje) svome mužu, koliko je bio jadan» (zamjena rodnih uloga koja je bila mnogo rjeđa u 70-ima nego li je danas). Stih «purple umbrella and fifty cent hat» bio je doprinos Roberta Planta njezinom fizičkom opisu.

Evo tekst pa vi sami procijenite:

With a purple umbrella and a fifty cent hat,
Livin', lovin', she's just a woman.
Missus cool rides out in her aged Cadillac.
Livin', lovin', she's just a woman.

*Come on, babe on the round about, ride on the merry-go-round,
We all know what your name is, so you better lay your money down.

Alimony, alimony payin' your bills,
Livin', lovin', she's just a woman.
When your conscience hits, you knock it back with pills.
Livin', lovin', she's just a woman.

* Chorus

Tellin' tall tales of how it used to be.
Livin', lovin', she's just a woman.
With the butler and the maid and the servants three.
Livin', lovin', she's just a woman.

Nobody hears a single word you say.
Livin', lovin', she's just a woman.
But you keep on talkin' till your dyin' day.
Livin', lovin', she's just a woman.

* Chorus

Livin', Lovin', She's just a woman.


- 11:08 - Da sam mala bas pedala, bubanj bih udarat stala (17) - Ovo 100 % želite - povisilica?

07.10.2006., subota

Heartbreaker

«Heartbreaker» je peta pjesma na albumu Led Zeppelin II (1969.) engleskog rock benda Led Zeppelina. Njezino stvaranje pripisuje se svoj četvorici članova benda.
Pjesmom «Heartbreaker» započinje druga strana albuma (iako na nekim kasetnim verzijama druga strana počinje pjesmom «Thank You», a prva strana završava pjesmom «Heartbreaker»), te je vjerojatno najznačajnija zbog poznatog gitarskog sola Jimmya Pagea koji započinje vrlo brzim lancem legata (legato znači «povezano», a odnosi se na gitarsku tehniku pri kojoj se svira samo prstima lijeve ruke, osim prvog tona koji se izvede trzanjem desne ruke, radi brže i povezanije izmjene tonova; u modernoj glazbi ta se tehnika naziva «pull off» za silaznu, te «hammer on» za uzlaznu legato vještinu). Upravo je to inspiriralo gitarista Eddija Van Halena da razvije (iako je on, strogo govoreći, nije i osmislio) svoju «tapping» tehniku (ova tehnika se sastoji od «udaranja» žica prstima po hvataljci, što znači da je u uporabi isključivo legato vještina, s razlikom što se u «tappingu» koristi i desna ruka, kao i lijeva) kada je čuo Pagea kako svira ovu stvar na koncertu u Long Beach Areni godine 1972. što je zabilježeno na live albumu How The West Was Won. Kada se ova stvar pušta na radiju, gotovo se uvijek nastavlja u sljedeću pjesmu s albuma, «Living Loving Maid (She's Just a Woman)», zahvaljujući sličnosti tematskog sadržaja među ovim pjesmama (što se teksta tiče) i činjenici da «Living Loving Maid» započinje u istom trenutku kada prethodna završava (nastavlja se iz «Heartbreakera» pa zvuči kao da su te dvije pjesme spojene). Ipak, na koncertima ove dvije pjesme nisu nikada odsvirane zajedno, jer bend nekako nije previše volio «Living Loving Maid». Publika je veoma voljela «Heartbreaker» pa su Zeppelini često tom pjesmom otvarali koncerte 1971. i 1972., ili bi otvorili s pjesmom «Immigrant Song» te je spojili s «Heartbreaker» odmah u nastavku.
Za vrijeme izvođenja uživo, Page bi često improvizirao svoj solo, a znao je ubaciti i dijelove poznatog Bachovog boureea iz Suite za lutnju u e-molu, BWV 996 (ovo možemo čuti na live albumima Led Zeppelin BBC Sessions i How The West Was Won) kao i pjesme «Greensleeves» ili "The 59th Street Bridge Song (Feelin' Groovy)", no ova posljednja je izrezana sa službenih izdanja.
Page, Plant i Jones izveli su ovu stvar na četrdesetoj obljetnici Atlantic Recordsa godine 1988. s Jasonom Bonhamom za bubnjevima umjesto svog pokojnog oca (video priložen).
«Heartbreaker» ima i vrlo poznati, lako pamtljivi gitarski riff. Pjesmu je obradila i Nirvana u svojim kraćim live nastupima: obrada je objavljena kao prva stvar na Nirvaninom box setu «With the Lights Out.
«Heartbreaker» je jedna od pjesama obrađenih u zbirci eseja o pjesmama 31 Songs autora Nicka Hornbyja.
Solo iz «Heartbreaker» odabran je kao šesnaesti najbolji gitarski solo svih vremena prema magazinu Guitar World.

Poslušajte Heartbreaker:

Hey fellas, have you heard the news? You know that Annie's back in town?
It won't take long just watch and see how the fellas lay their money down.
Her style is new but the face is the same as it was so long ago,
But from her eyes, a different smile like that of one who knows.

Well, it's been ten years and maybe more since I first set eyes on you.
The best years of my life gone by, here I am alone and blue.
Some people cry and some people die by the wicked ways of love;
But I'll just keep on rollin' along with the grace of the Lord above.

People talkin' all around 'bout the way you left me flat,
I don't care what the people say, I know where their jive is at.
One thing I do have on my mind, if you can clarify please do,
It's the way you call me by another guy's name when I try to make love to you.
I try to make love but it ain't no use.

Work so hard I couldn't unwind, get some money saved;
Abuse my love a thousand times, however hard I tried.
Heartbreaker, your time has come, can't take your evil way;
Go away, Heartbreaker.


Photobucket - Video and Image Hosting

Na slici: Jimmy Page i Robert Plant dok izvode Heartbreaker u Madison Square Gardenu (New York) 1973.



Prvi video: Ista dvorana nešto kasnije, 11. lipnja 1977.



Drugi video: Zatvaranje koncerta 4. kolovoza 1979.



Treći video: 14. svibnja 1988. Robert Plant, Jimmy Page, John Paul Jones i Jason Bonham sviraju "Heartbreaker" i "Whole Lotta Love" na četrdesetoj obljetnici postojanja Atlantic Recordsa.

- 16:12 - Da sam mala bas pedala, bubanj bih udarat stala (44) - Ovo 100 % želite - povisilica?

<< Arhiva >>

< siječanj, 2007  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Led Zeppelin
Smatram da se rad umjetnika najbolje spoznaje kroz njegovo djelo (ma nemoj srat), stoga sam odlučio na ovom blogu upravo to; predstaviti neke od najutjecajnijih glazbenika rock kulture, opisujući njihove radove, albume i pjesme. Prvi na popisu je Led Zeppelin, bend koji je ostvario najveći utjecaj na veliku većinu glazbenika nakon njih i koji je u svoje vrijeme bio najbolji bend na svijetu, a prema mišljenju mnogih, ostao je to i do danas. Da ne duljim, rado ću se potruditi odgovoriti na svako pitanje koje vas zanima, bilo u vezi Zeppelina, ili u vezi rock 'n' rolla i bluesa, glazbe općenito, ili možda nečeg drugog. Vi slobodno pitajte, a ja ću dat sve od sebe, jer nema toga što vi možete pitat, a da ja ne mogu nać na YouTube-u ili Wikipediji (to sam pročitao u Kliku, ja mislim).

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se