ponedjeljak, 14.01.2008.
Prstovet poštenja
Zanimljivih stvari u ovom našem (sramotnom) svijetu. Sve vrvi.
Pisao bih malo o uvriježenim navikama za koje nitko ne mari da ih ukloni, čak ni pojedinci, a izjedaju pravdu i istinu. Pisao bih o moralnim ili etičkim normalnostima koje su postale (ili su možda uvijek bile) vrline vrijedne hvale. Vrline? Nevjerojatno!
Prije kojih 8 godina bio sam na moru sa društvom. Tada, kao i sada, ljetovao sam sa crkavicom i svaka kuna se brojala. Jedan dan sam otišao u trgovinu i žena mi zabunom vratila 200 kuna previše. Oh, sretnog li čovjeka, pomislio sam. Kako sam oskudijevao novcem (što nije opravdanje) prešutio sam, uzeo tuđe novce i bio na moru 2 - 3 dana duže. Šef trgovine nije ni osjetio tih 200 kuna, a ja sav veseo sve zasluge pripisao svom nebeskom zaštitniku. Premlad, preblesav.
Neki dan točio sam gorivo u auto (koji sam posudio:) i natočim 200 kuna, a frajer mi naplati 100 i vraća mi stotku jer sam plaćao sa dvjestotkom. Kažem ja njemu: to je vaš novac, utočio sam dvjesto; a frajer izbečio oči, uzeo svojih sto kuna, dao mi račun i ostao u čudu zajedno sa mušterijom iza mene. Ja pozdravio sa doviđenja i ušao u auto. Kako su benge pune staklenih površina iz razlog poštenih točionitelja goriva, dok sam palio auto frajer me ispraćao pogledom i vidjeh u pogledu "Hvala ti"...ili možda "Još na svijetu ima budala koje vjeruju u poštenje".
Sada me zanima vaše mišljenje o svemu ovome. Što mislite o mladiću na ljetovanju, frajeru na tankšteli, cijelom fenomenu vraćanja - ne vraćanja i onom uvodu koji sam napisao, a onda ću ja završiti ovaj osvrt.
Hvala na reakcijama
