Dan kišan,tmuran.Vjetar puše.Sjeća se baka tvoja,ni kiša ti nije smetala,ni vrućinani vjetar,ubundala bi te mama i svaki dan bi nam dolazila,ujutro bi znala baku buditi,navečer ljubiti i odlaziti kući.Jadna li je sada tvoja baka,nikad jadniji i bolnija kao ovih dana.Gledam danas tvoju majku jadna li je i ona,izgubi te tako naglo,jedinu malu kćerkicu,s tobom je znala pričati,s tobom se tako malo savjetovala,utjeha si joj bila,dijete njeno,prijateljica,Sjeća se baka,pita te ona hoćemo li Roberta ovo,hoćemo li Roberta ono,i kako ti kažeš tako bude.Nema ona sada s kim da se savjetuje.braco je mali,i ti si bila mala ali i velika,nedostaješ joj puno,zna to tvoja baka,uvijek si bila sa svojom mamom,gdje god ona krenula.Ni jednog trenutka otkad si se rodila nije bez tebe bila ni dana.Kako li pati ona sada zna samo baka tvoja.Pati baka što te nema,pati bala što nisi tu,pati baka kada vidi mamu tvoju,pati baka zbog tebe i zbog kćerke svoje.Izgubila baka unuku jedinu,nezna baka,kako da pomogne svojoj kćerki,da olakšam sebi i njoj.Zna baka da vas voli obadvije,voli baka unuku svoju,iako je više vidjeti neće...
18.11.2003.Cijeli dan netko dolazi,misli baka o tebi,voli te baka,priča baka o tebi,non-stop,mislim šta ti se dogodi maleno moje.Nisam ti bila na grobu danas,ići će baka sutra pješice,sama.Laku noć anđele moj,voli te tvoja baka,spavaj mi sine onako kako te baka zadnji put vidjela ljepotice moja lijepa,najljepša unuka bakina prva...Ćao,laku noć!!!
19.11.2003.
Ide baka u selo.Kupuje baka lampione,u cvjećaru ide naručiti cvijeće,više ti baka nemože ni sitnicu dati,sjetila se baka kada ti je kupovala po neznam koji put bananka,a ti onako vesela,onako malena kada sam te pitala šta ću bti kupiti:kupi mi bako neku sitnicu,samo nemoj,molim te bananka...Nasmijala se baka pametnoj svojoj i dugo se šalila sa tobom o tome.Ne kupuje baka više za tebe ni slatkiše,ni gricklaice,ni sokiće...Kupuje baka,jadna ja,lampione,da ti svijetle oko malenoga groba...Prošetala baka teškog koraka do tebe,da te obiđe,da se s tobom napriča...Sjela sam,s tobom se ispričala,a ti mi ne odgovaraš,samo me slušaš i slušaš...Plačem,pričam,pitam i tebe i sebe šta ti se dogodilo zlato moje,šta ti se dogodi anđele moj,zašto nas ostavi u tuzi i bolu,dali će nam ikada biti lakše...Neće,dok god živimo uvijek će nam biti teško,uvijek ćeš živjeti u našim srcima.Sve smo ti dali i svoje srce bi ti baka dala da ti budeš sada ovdje,a tu gdje si ti.Kupila baka "Jutarnji list" i slučajno pročita:Roberta nije umrla od trovanja".Od ćega si umrla tako naglo jedino moje,dali su doktori pogriješili,dali ćemo ikada saznati,zašto si vječno zaspala,ćijom si greškom sada tu,gdje jesi...Volim te Roberta,volim te!!!
40 dana bez tebe...
Ne brini.
Obećala sam ti..
Ostat ćemo zauvijek zajedno...
Cijelki ću te život držati za rukicu.
Cijeli ću se život smijati sa tobom..
I kad nećeš moći zaspati...
bit ću ovdje,
i uzeti sve tvoje strahove,
i kad zaplačeš,bit ću ovdje.
i reći ti da nikad nisi bila ništa manje nego prelijepa...
Ne brini.
Obećala sam ti...
OSTAT ĆEMO ZAUVIJEK ZAJEDNO!!!
Tvoja Baka
(prepisala iz "Večernjeg lista"20.11
40 dana nisi tu,ovdje,nisi sa nama,ali mi smo s tobom anđele naš voljeni....