karizmatizam

Trag svog duha, korijen svoje mudrosti, žig svoje svjesti. Da ipak netko zna da si bio tu. Ili barem tvoja mrtva svjest. Budi velik u srcu. Budi velik u sebi, ne budi slijep, poput štakora, pronađi ideal mora i smisao života pod svjetlom izlazećeg sunca n a vrhu strme stijene života. Ne daj da te zapljusne smrdljiva mora ljudske gluposti i povuče u svoje bezlične, prljave bujice. Kupaj se pod svjetlom zvijezda i pjevaj o životu. Netko te mora čuti. Makar vjetar. Ostavi trag iza sebe. Budi danas kamen, sutra ptica. Tvoja misao nek te slobodno vodi po nekim novim velikim visinama, nek te nosi laka; neopterećena nekim unutarnjim morama. Ali pronađi smisao. To je jedino važno. Moraš ga naći u nasmijanim dječjim očima, na pustim otocima, u ljepoti, istini, zanosu ljeta, u prašini, u vlasima trave pokraj rijeke. Budi smisao sam sebi.

Čovječe, ti moraš biti svjestan svoje postojanosti. Jer, ti si dijete svemira, i isto kao i drveće i zvjezde, imaš pravo biti ovdje. Imaš samo jedan život. Zato ostavi svoj trag čovječe, kad odeš da ti ne bude žao, jer više se nećeš moći vratiti.

Šapni životu, riječ ili notu, ostavi potez kistom, nije važno što, samo nešto ostavi, nek te zapamte. Tako ćeš znati da se nećeš pretvoriti u prah i trunuti skupa s kostima lešinara i bijednih. Bit ćeš trag mjesečeve svjetlosti, i možda cilj nečijem tuđem lutanju kroz vrijeme. Ti ćeš znati da si sudjelovao u igri i pobjedio.

Odlazak će ti biti sretan. Jer to nije konačan kraj. Netko će znati da si bio i prošao. Ja te možda ugledam u noći kad mjesec bude svjetlio. To su tvoje oči. Nisi bio ovdje uzalud.

ČOVJEČE, OSTAVIO SI TRAG...