karizmatizam

RAJ I PAKAO written by bjelagolubica22

SANJAM DA UMIREM, SVE JE TAMA OKO MENE A ČUJEM SAMO GLAS SVOJE MAJKE KAKO KAŽE SESTRI DA MI DA MALO SVETE VODE.ALI PREKASNO BOG MI JE ŽIVOT UZEO K SEBI.ALI PRVO MI JE POKAZAO MJESTO GDJE JE OGROMNA TAMA.SVI SU ŽALOSNI,PLAĆU I NEMA NIMALO MIRA I DOK MENI TEKU SUZE NIZ OBRAZE PITAM SE :O BOŽE KAKVO JE OVO MIJESTO?SAMO SAM ČULA GLAS:NISU BILI DOBRI!!!POŠTO SAM BILA JAKO UMORNA SAMO MI SE SPAVALO PA SAM SE OBRATILA BOGU:NE SVIĐA MI SE OVDIJE,HOĆU DRUGDJE...NAKON TOGA BOG MI ISPUNI ŽELJU I ODJEDNOM MI DADE KRILA PA POLETIH PREMA GORE....LETECI TRAŽIM MIJESTO ZA ODMARANJE I UGLEDAM MALI OBLAČIĆ I PRESRETNA LEGNEMA NA NJEGA I SKLOPIM RUKE TE PRIJE SNA U OĆI KAŽE:O BOŽE ZABORAVIH IZMOLITI MOLITVU ANĐELE ČUVARU......PA POČNEM JU MOLITI I TAD MI DOĐE ANĐEO I POKRIJE ME BIJELIM SVILENIM SJAJNIM PLAŠTOM ...POMILOVAH ME PO KOSI I TAKO ZASPIM I SHVATIM DA SAM U RAJUUUUU!!!!!!







Milivoj Bolobanić

Kako prepoznati zamke
Z L O G A
(Peto dopunjeno izdanje)
Don Gabriel Amorth
i
Mons. Cesare Bonicelli

PREDGOVOR

S velikim sam zadovoljstvom pročitao ovu knjigu monsignora Bolobanića i radostan sam zbog velikoga uspjeha koje je knjiga postigla neposredno po izlasku iz tiska. Danas postoje mnoge knjige koje govore o Zlome i njegovome djelovanju.
S obzirom na činjenicu da ljudi čitaju vrlo malo, potrebna nam je jedna kratka knjiga koja će jednostavno i jasno izraziti ono bitno. Kako prepoznati zamke Zloga koje su danas posvuda obilno rasprostranjene?
Ne smijemo zatvarati oči pred ovom žalosnom stvarnošću: nikada prije vjera nije doživjela takvo otpadništvo na Starome kontinentu.Tu postoji matematički odnos: kako se smanjuje vjera, raste praznovjerje.
Evo, to je naš svijet koji je napustio crkvu, a obraća se vračarima, gatanju iz karata, lažnim vidovnjacima; to je naš svijet koji je napustio kršćanski život molitve i sakramenata, a umjesto toga se obraća okultnim praksama, osobito spritističkim seansama i sotonskim sektama; a sve to čini u potpunome neznanju od kobnih posljedica koje iz toga proizlaze, ne samo za vječni život, nego i za ovaj zemaljski; događaju im se vrlo teške smetnje, koje liječnici ne mogu prepoznati ni liječiti.
Potrebno je ljudima otvoriti oči, a, nažalost, moramo priznati da u ovo naše vrijeme čak ni svećenstvo nije dostatno upoznato i nije potpuno uronjeno u vjeru te je takvo rijetko sposobno shvatiti ili pomoći onima koji traže izlaz.
Stoga s velikim zadovoljstvom pozdravljam ovaj kratki osvrt, preporučam ga kako svećenicima tako i laicima, iznad svega onima koji imaju odgovornu ulogu odgoja i onima koji rade sa skupinama mladih. Dotaknute teme jesu ono što je najvažnije, najprimarnije i najkorisnije znati.
Razgovor na kraju knjige pun je životne snage. Postigao je žaljeni cilj, iskustvom odgovara na najučestalija pitanja koja ljude sebi postavljaju
Izbor molitava u knjizi vrlo je koristan.
Ne zaboravimo da je temelj svega i, zapravo, najučinkovitija prevencija živjeti neprestano u milosti Božjoj, molitvi, sudjelovati u sv. misi i primati sakramente.
Dobro je uvijek imati na umu Isusove riječi: «A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izgoniti zloduhe.
Po ovim riječima, svi možemo moliti molitve otklinjanja. I , ako su izgovorene s vjerom, imaju moć potpunog oslobađanja od utjecaja Zloga i zlih čina.

don Gabriele AMORTH
EGZORCIST RIMSKE BISKUPIJE
POTPREDSJEDNIK MEĐUNARODNOGA
UDRUŽENJA EGZORCISTA




PREDGOVOR TALIJANSKOM IZDANJU

Koristeći se svojim poznatim engleskim humorom, Chesterton je napisao kako mjesto vjernika u modernome svijetu neće zauzeti ateisti nego «lakovjerni»: Čini se kako statistika o broju osoba koje nasjedaju na oglase vračara potvrđuje njegovo mišljenje.
Pomrčina kršćanskoga smisla za život ide ukorak sa zamračenjem razuma i nadiranjem sve perverznijij izobličenja religioznosti.
Nasuprot nadiranju takozvanoga novoga poganstva, Crkva se već sada nalazi sama u obrani razuma i mora se boriti protiv zloporabe vjere kako bi osporila povratak iracionalnim i instikivnim strastima koje se šire u obliku praznovjerja i magijskih praksa.
Prije svega čovjek treba imati poniznosti i hrabrosti služiti se vlastitim razumom. Kad se kršćanstvo širilo antičkim svijetom, naši su pradjedovi to shvatili kao pobjedu inteligencije i objavu prisutnosti, Isusa Krista koji oživljuje u čovjeku potrebu za istinom Pobjeđujući svaki strah, ono se potvrđuje kao iskustvo oslobođenja od fatalnosti i grijeha te kao svakodnevna mogućnost za put spasenja u dramatičnim okolnostima ljudskoga postojanja.
Pred problemima na koje čovjek nailazi kršćanstvo navešćuje istinsku i oslobađajuću prisutnost Krista i ide ususret stvarnosti. «Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.» Ljubav prema razumnosti koja je kršćanstvu prirođena postaje napon ljubavi i podrška onima koji žive u poteškoćama.
«Kad je čovjek obilježen dramom nasilja, usamljenosti i beznačajnosti, jedini odgovor koji ga može zadovoljiti dolazi mu u susretu s Onim koji je izvor njegova postojanja i njegova
djelovanja. Put je Krist. On je Put, Istina i Život. Otkriće ovoga puta uobičajemo se zbiva zahvaljujući razmatranju drugih» (Ivan Pavao II.)

Mons. CESARE BONICELLI
BISKUP PARME

Molitva sv. Mihivilu arkanđelu

Sveti Mihovile arkanđele,
brani nas u boju;
budi nam na pomoć
protiv zlobe i zamki đavolskih.
Molimo te proseći
neka to Gospodin zapovijedi!
A ti, vođo vojske nebeske,
Protjeraj u pakao Sotonu
I druge zle duhove
koji lutaju svijetom
na propast duša. Amen.


UVODNA RIJEČ

Područje Sotoninoga djelovanja, njegovih zamki i njegova zavođenja, područje okultnih i magijskih praksa jest nesagledivo. Upuštati se u to doista predstavlja pravu avanturu. Toliko je toga nama ljudima neshvatljivo, neobjašnjivo i tajnovito. Stoga je to područje neistraženo.
Malo je na našim prostorima onih koji su pokušali obraditi tu tamnu stvarnost. Ako literatu-
ra postoji, to su uglavnom prijevodi stranih autora.
Prepoznati, razotkriti i raskrinkati zamke Zloga moguće je jedino svjetlom odozgo.SamoDuh Sveti, Duh mudrosti, može prosvijetliti i voditi čovjeka u tu mračnu tajnovitu stvarnost u kojoj se kreću i u kojoj djeluju zli duhovi te otkriti svu njihovu perfidnu, lukavu i pokvarenu zlobu kojom čovjeku napadaju u želji da ga, ako je ikako moguće, fizički i psihički unište.
Prepoznao sam u sebi određenu osjetljivost i otvorenost za ljudske probleme koji imaju korijena u sotonskom utjecaju na ljude. To me je područje počelo odavno zanimati. Posljednjih dvadesetpet godina mojega pastoralnoga rada počeo sam se intenzivnije baviti tom problematikom. Mnogo je ljudi dolazilo i sve više dolazi tražiti pomoć i izlaz iz mračnih i zapletenih životnih situacija. I tako, u susretu s ljudima, slušajući i prepoznavajući njihove probleme, sve sam više ulazio u to područje u kojemu sam otkrivao kako Sotona djeluje i zavodi duše. Postalo mi je jasno da on ljudima manipulira na sve moguće načine, a da ljudi, jadni, nisu ni svjesni kako su žrtve zlokobnoga sotonskoga djelovanja.
U meni je već odavno sazrijevala želja kako bi trebalo ljude poučiti i ukazati im na sve moguće opasnosti u koje bi mogli upasti, osobito baveći se okultnim, magijskim praksama. Budući da je posljednjih godina prošloga stoljeća zlo uzelo toliko maha i da je u neviđenu porastu sotonsko djelovanje i u našim krajevima te da toliki padaju u njegove zamke i ne vide izlaz, potaknut željama mnogih koji su pronašli izlaz i oslobodili se, odlučio sam napisati ovu knjigu koja će, nadam se, mnogima pomoći prepoznati vlastiti problem, otvoriti oči i u svjetlu Duha Svetoga prepoznati kamo krenuti, te pronaći spasenje.
Svjestan sam da će ova knjiga izazvati burne reakcije mnogih. Svjestan sam da će Sotona, čija se djela ovim putem razotkrivaju i kome se otima plijen, pobjesniti i da će pokušati novosmišljenim zamkama ljude zavesti kako ne bi spoznali istinu. No, uvjeren sam da treba javno progovoriti, svidjelo se to kome ili ne, i pomoći ljudima. Nadam se da će ovo vrlo dobro razumjeti oni koji grcaju u problemima čekajući odnekamo spas. Njima će ovo doći kao melem na ranu, kao nada da nisu sve lađe potonule i da postoji luka spasa.
U Crkvi nismo svjesni ozbiljnosti prblema u kojima se nalazi današnji čovjek. Poznati egzorcist Gabriele Amorth, u svojoj knjizi “Egzorcist govori” izrekao je jednu vrlo tešku rečenicu: Danas se Katolička crkva odrekla ove svoje specifične misije i puk se više ne obraća Bogu, nego Sotoni.
Ova je teška prosudba izrečena sa željom da se probudimo. Svećenici uglavnom nisu a gotovo i ne dotiču. Pa kako će se onda sutrašnji svećenici moći hvatati u koštac s invazijom zla koje u zastrašujućim razmjerima prijeti čovječanstvu?! Krajnje je vrijeme da se trgnemo i da se nešto učini!
Ovaj svoj skromni doprinos stavljam pod moćnu zaštitu Bezgriješne Djevice, koja po Božjemu planu trajna neprijateljica Sotone i koja će mu naposljetku satrti glavu. Trijumf Marijina Bezgrješnoga Srca je na pomolu! Dođi, Gospodine Isuse! Maranatha! I uništi moć Sotone zauvijek!


ČOVJEKOVA PITANJA
Svijet u kojemu živimo postavlja pred čovjeka današnjice mnoga
teška i nerješiva pitanja: Odakle zlo i zašto se događaju teška zla u svijetu? Zašto ratovi i tolika zvjerska zlodjela nad ljudima, kao i bezdušno uništavanje svega što je čovjek mukotrpno sagradio? Zašto toliko mržnje u međuljudskim odnosima a i među narodima? Zašto tolike odmazde i osvete, sve do potpunog istrebljenja? Kako je moguće protumačiti tolika iživljavanja nad nevinim žrtvama masakriranja žena, staraca i nevine djece, tolika silovanja?... I sve to u XX. i XXI. stoljeću .
Zašto u modernome civiliziranome svijetu tolike socijalne nepravde? Zašto toliki svakodne-
vno umiru od gladi, a toliko se hrane baca i uništava? Zašto manji broj ljudi na ovome našemu planetu posjeduje golema materijalna dobra dok većina oskudijeva u nužnome za život dostojan čovjeka?
Zašto danas svaka zemlja troši golema sredstva za nagomilavanje oružja, a toliki umiru od gladi? Zašto uopće oružje?
A što reči o tragedijama i tolikim zlima na osobnoj razini? Teško je danas naći sretna i zadovoljna čovjeka. Gotovo je nemoguće pronaći sretnu složnu obitelj. Učestala neslaganja, svakodnevne bračne nevjere, sve brojnije rastave brakova, droga, alkohol, homoseksualizam, razne seksualne nastranosti, sve učestaliji teški psihički poremećaji i nastranosi...sve su to postale redovite pojave koje se svakodnevno mogu sresti u životima mnogih obitpostoje zla zbog kojih trpimo a koja ne ovise o našoj ljudskoj volji. To su, primje-
rice, razne prirodne katastrofe: velike poplave koje iza sebe ostavljaju goleme pustoši, tuča koja zna uništiti svu žetvu i berbu, razni orkani i cikloni koji uništavaju sve iza sebe, vulkani, veliki potresi koji znaju sravnati sa zemljom i potpuno izbrisati cijele gradove, sela, čak i pojedine pokrajine s ukupnim stanovništvom.
A što reči o raznim teškim i neizlječivim bolestima? Koliko bolesnici leže u najsuvremenijim bolnicama bez nade u ozdravljenje! Kako rastumačiti i objasniti da se tolika djeca rađaju osakaćena, hendikepirana na tijelu i zaostala u duhu, mnogi krivnjom svojih

Božja Objava sadržana u Bibliji nedvojbeno nam govori da je Bog stvoritelj vidljiva i nevid-
ljiva svijeta. To jasno potvrđuje i Nicejsko-carigradsko vjerovanje u kojemu Crkva roditelja?
Kako objasniti da je na stotine tisuća ljudi, u ovome našemu “naprednome stoljeću”, moralo napustiti svoj dom, svoj zavičaj, i s vrećicom se u ruci smjestiti pod kakav jadan šator, ako su i to uspjeli dobiti, bez minimalnih higijenskih uvjeta, sretni da mogu kako tako preživjeti.
Uza sve ovo, ne smijemo previdjeti ni najrazličitije moralne i duševe patnje, koje muče i lome ljudska srca. Spomenimo jadnu djecu-siročad koja neće nikada u životu moći osjetiti što znači majčina ljubav i nježnost. Tu je i bol koja kida roditeljsko srce koje plače nad svojim mrtvim djetetom.
Sva ova spomenuta zla i ljudske nevolje najčešće nemaju izvora, ili se barem ne vidi, u čovjekovoj krivnji. No, postoje bezbrojne nevolje i tjeskobe koje očito imaju korjena u zlu koje se nalazi u ljudskome srcu. U čovjekovu se srcu rađaju oholost, sebičnost, zavist, ljubomora, mržnja, nečistoća i ostale zle sklonosti. Iz tih se korijena najčešće rađaju zločini, ratovi i bezbrojna druga zla koja u svim razdobljima ljudske povijesti iza sebe ostavljaju zgarišta i užasnu pustoš. Počelo je to već od ubojstva nevinog Abela, koji je pao kao žrtva bratove zavisti, pa sve do danas. I, možemo s boli u srcu ustvrditi kako je, zapravo, cijela ljudska povijest, u svim svojim razdobljima, obilježena tragovima krvi i patnje, u čemu upravo ovo naše moderno XX. Stoljeće prednjači.
Da, moderni se čovjek ponosi visokim napretkom kojega je ostvario. Ali, može li se reči da je čovjek današnjice sretniji od onoga koji je živio prije tisuću godina? Danas doista uživamo neke blagodati modernoga tehničkog napretka, ali, zar se ne pojavljuju nova zla i nevolje koje sa sobom nosi taj napredak? Istinu je rekao E. Autexier: Pomišljati da se može uklonit trpljenje iz našega života znači zabavljati se tlapnjom!


BOG STVORITELJ

Božja Objava sadržana u Bibliji nedvojbeno nam govori da je Bog stvoritelj vidljiva i nevid-
ljiva svijeta. To jasno potvrđuje i Nicejsko-carigradsko vjerovanje u kojemu Crkva ispovije-
da: Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga.
Četvrti lateranski sabor definirao je da je Bog od početka vremena ni od čega stvorio oboje stvorenje, duhovno i tjelesno, anđele i zemaljski svijet, a zatim čovjeka sastavljena od obojenoga duha i tijela.
Iz ovih definiranih istina jasno proizlazi da je Bog stvorio najprije duhovna bića, tj. netjele-
sna bića, koje Sveto pismo naziva anđelima. Ta su duhovna bića obdarena razumom i slobodnom voljom. Ona, prema Stvoriteljevu planu, neprestano slave Boga i služe njegovome spasonosnom planu prema drugim stvorenjima. I, kako kaže sv. Toma Akvinski:Anđeli sura-
đuju u svemu što je dobro za nas.

SOTONA

Ako je Bog savršeno biće, punina savršenstva, neizbježno se nameće pitanje: Kako uz savršenoga Boga može postojati sasvim negativno biće – Sotona? Je li Bog stvorio Sotonu? To bi se protivilo Božjem savršenstvu; odakle, dakle, Sotona?
Odgovor na ova pitanja daje nam posljednja knjiga Novoga Zavjeta – Apokalipsa ili Otvore-
nje sv. Ivana apostola. Ondje stoji ovo: I nasta rat na nebu. Mihovil i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njim su bačeni i anđeli njegovi. I začujem glas na nebu silan: Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanike njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječi svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svojega sve do smrti. Zato, veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Đavao siđe k vama gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena! (Otk !2, 7-12).
Iz ovoga biblijskoga izvješća saznajemo o sukobu anđela. Očito je da je Bog stvorio anđele dobrima. Po daru slobode imali su mogućnosti biranja. Bili su stavljeni na kušnju hoće li u poslušnosti i ljubavi priznati Boga svojim vrhovnim Gospodarom i slobodno mu se staviti u službu. No, kod nekih anđela pojavila se oholost, želja biti Bog. Oholost je grijeh duha. Lucifer, anđeo svjetla, najodličnije Božje stvorenje i jedan broj anđela koji su ga slijedili, otkazali su poslušnost Bogu. Od tada su oni postali zli duhovi, demoni. I kada se Lucifer, Sotona, posve svjesno pobunio protiv Boga, cijelim svojim bićem i svojom voljom bez povratka, toga je trenutka postao stvorenjem najudaljenijem od Boga. Taj je grijeh pobune ostao utkan u njegovu bit i tako će ostati kroz svu vječnost. Biblija ga naziva raznim imenima: Sotona, Lucifer, Belzebul, Stara zmija, Đavao, Otac laži, Tužitelj braće...
Prema tome, Bog nije stvorio Sotonu i zle duhove, nego su oni sami, pobunivši se protiv Boga, posve svjesno i slobodno, postali zlil A moć i sposobnost koju je primio od Boga prije pobune, Sotona posjeduje i dalje. On je i dalje ostao čisti duh i, stoga, duhovno biće, te, budu-
ći da nije izgubio svoju anđeosku narav, ima nezamislive mogućnosti. Imajmo na umu da, kao čisti duh, nema naših dimenzija: nije, dakle, tro-četverodimenzionalan, nema stoga prostora ni materije, ni zvuka ni mjere, ni hrane ni odmora, ni bolesti ni smrti. Zapravo, nije podložan nijednoj našoj ljudskoj uvjetovanosti. Sotona sve svoje sposobnosti, osobito veliku spoznaju, koristi u neopisivoj mržnji prema Bogu i svima onima koji žele slobodno služiti Bogu. On je neprijatelj koji napada i uznemiruje kako bi postigao svoj cilj.
Demoni mrze Boga koji je samo dobro, Oni mrze svjetlo, jer oni su tama i zabluda. Dolaze iz pakla, preplavljuju zemlju i posvuda se gnijezde. Teže najviše za tim da prodru u duh i tijelo ljudi, da čovjeka zamagle, svladaju i gurnu u vječnu propast. No, kršćani redovito nisu svjesni užasne stvarnosti ni opasnosti koju te zlokobne snage predstavljaju i zato mogu vrlo lako upasti u vječno prokletstvo.
Mi na temelju Objave znamo da je Sotona već osuđen i izbačen van (Iv 12, 31) i da on nema nikakve vlasti nad Kristom, koji ga je svojom žrtvom na križu i svojim uskrsnućem pobijedio i On je kralj svemira i svega stvorenoga i Njemu će postupno biti sve podloženo na nebu i na zemlji. No, Sotoni je dano još neko vrijeme da zavodi ljude. Njemu je i cijeli svijet podložan u zlu te je zato on knez ovoga svijeta (1 Iv 5, 19). Stoga nijekati postojanje Sotone i njegovo negativno djelovanje u svijetu znači, zapravo, nijekati Krista i njegovo spasiteljsko djelova-
nje koje se u njegovoj Zaručnici Crkvi nastavlja kroz povijest. Jer, On je Crkvi dao vrlo jasnu zapovijed da «izgoni đavle». I zato, oni koji niječu postojanje Sotone prave Sotoni veliku uslugu, kako bi mogao posve nesmetano djelovati u ovome svijetu. Takvi svećenici i vjernici jesu pravi heretici, jer njegova opstojanost jest dogma naše vjere.
Ivan Pavao II. tijekom Angelusa s vjernicima na prvu korizmenu nedjelju 2002., godine drhtavim glasom govorio je kako je Sotona stvarnost koja neprestano djeluje na čovjekove puteve i puteve Crkve. Oni koji žele umanjiti značaj te činjenice dovode se u opasnost i na kraju se suočavaju s gorkim razočarenjem; to je pogreška s bolnim posljedicama. Papa je tako svoje tiječi zaključio na neobičan način, dva puta naglašeno rekavši: «ODLAZI SOTONO!»
Neki opet znaju Sotonu omalovažavati i podrugljivo o njemu govoriti i ismijavati ga. Na ovakve reakcije lucidno je primijetio jedan egzrcist: Nemojte se smijati, prijatelji moji, kada čujete govoriti o đavlu kao da je strašilo za djecu! Đavao je zadovoljan zbog određenih ismijavanja, jer mu to ide na korist, i te kako!
mudrost čovjekov razum na ta pitanja nemaju odgovora. Iskustvo nas uči da je trpljenje povezano s našim životom od kolijevke pa do groba. Svi ljudski napori, otkad je čovjeka na ovoj zemlji, idu za tim da se ovdje stvori raj; ali, i na početku XXI. stoljeća moramo tjeskobno zaključiti kako se nalazimo u “dolini suza”. Za mnoga je zla čovjek sam kriv. No, postoje zla zbog kojih trpimo a koja ne ovise o našoj ljudskoj volji. To su, primje-
rice, razne prirodne katastrofe: velike poplave koje iza sebe ostavljaju goleme pustoši, tuča koja zna uništiti svu žetvu i berbu, razni orkani i cikloni koji uništavaju sve iza sebe, vulkani, veliki potresi koji znaju sravnati sa zemljom i potpuno izbrisati cijele gradove, sela, čak i pojedine pokrajine s ukupnim stanovništvom.
A što reči o raznim teškim i neizlječivim bolestima? Koliko bolesnici leže u najsuvremenijim bolnicama bez nade u ozdravljenje! Kako rastumačiti i objasniti da se tolika djeca rađaju osakaćena, hendikepirana na tijelu i zaostala u duhu, mnogi krivnjom svojih roditelja?
Kako objasniti da je na stotine tisuća ljudi, u ovome našemu “naprednome stoljeću”, moralo napustiti svoj dom, svoj zavičaj, i s vrećicom se u ruci smjestiti pod kakav jadan šator, ako su i to uspjeli dobiti, bez minimalnih higijenskih uvjeta, sretni da mogu kako tako preživjeti.
Uza sve ovo, ne smijemo previdjeti ni najrazličitije moralne i duševe patnje, koje muče i lome ljudska srca. Spomenimo jadnu djecu-siročad koja neće nikada u životu moći osjetiti što znači majčina ljubav i nježnost. Tu je i bol koja kida roditeljsko srce koje plače nad svojim mrtvim djetetom.
Sva ova spomenuta zla i ljudske nevolje najčešće nemaju izvora, ili se barem ne vidi, u čovjekovoj krivnji. No, postoje bezbrojne nevolje i tjeskobe koje očito imaju korjena u zlu koje se nalazi u ljudskome srcu. U čovjekovu se srcu rađaju oholost, sebičnost, zavist, ljubomora, mržnja, nečistoća i ostale zle sklonosti. Iz tih se korijena najčešće rađaju zločini, ratovi i bezbrojna druga zla koja u svim razdobljima ljudske povijesti iza sebe ostavljaju zgarišta i užasnu pustoš. Počelo je to već od ubojstva nevinog Abela, koji je pao kao žrtva bratove zavisti, pa sve do danas. I, možemo s boli u srcu ustvrditi kako je, zapravo, cijela ljudska povijest, u svim svojim razdobljima, obilježena tragovima krvi i patnje, u čemu upravo ovo naše moderno XX. Stoljeće prednjači.
Da, moderni se čovjek ponosi visokim napretkom kojega je ostvario. Ali, može li se reči da je čovjek današnjice sretniji od onoga koji je živio prije tisuću godina? Danas doista uživamo neke blagodati modernoga tehničkog napretka, ali, zar se ne pojavljuju nova zla i nevolje koje sa sobom nosi taj napredak? Istinu je rekao E. Autexier: Pomišljati da se može uklonit trpljenje iz našega života znači zabavljati se tlapnjom!