karizmatizam

Isus je prije 2000. godina koračao svijetom ali on korača i danas - samo srcima






Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime.(Iv15,16) Isus




GOSPODAR SEBE



Pavao, sluga Božji i apostol Isusa Krista poradi vjere izabranika Božjih i spoznanja istine usmjerene k pobožnosti u nadi života vječnoga što ga, prije vremena vjekovječnih, obeća Bog, On koji ne laže, a u svoje doba očitova riječ svoju u propovijedanju koje je meni povjereno po odredbi Spasitelja našega, Boga: Titu, pravomu sinu po zajedničkoj vjeri, milost i mir od Boga i Krista Isusa, Spasitelja našega!
Poradi toga ostavih te na Kreti da urediš preostalo te po gradovima postaviš starješine kako sam ti ja odredio: je li tko besprigovoran, jedne žene muž, jesu li mu djeca vjernici i ne pod optužbom raskalašenosti ili nepokorna... Jer nadstojnik kao Božji upravitelj treba da bude besprigovoran: ne samoživ, ne jedljiv, ne vinu sklon, ni nasilju, ni prljavu dobitku, nego gostoljubiv, ljubitelj dobra, razuman, pravedan, svet, uzdržljiv, priljubljen uz vjerodostojnu riječ nauka da može i hrabriti u zdravom nauku i uvjeravati protivnike.
Tit 1, 1-9


Stara uzrečica kaže: «Kad sljedeći put poželiš jesti tortu, pojedi sirovu mrkvu!« Ta uzrečica je dobra za one koji drže dijetu, ali oni koji je ne prihvaćaju zamrziti će je. Vladati nad sobom i svojim apetitom kad nisu u pitanju moralna načela, priprema je za one trenutke kad se budemo suočili sa grešnim napastima.
Takvu osobnu stegu spominje apostol Pavao kad rabi izraz «gospodar sebe» u popisu koji navodi kvalifikacije za crkvenog vođu. I nama je danas potreban takav podsjetnik. Mnogi smatraju da mogu sada nemoralno živjeti a prestati u budućnosti kad god to požele. Ali kako ne uzimaju u obzir snagu ovisnosti grijehu, dolaze da zaključka da je živjeti samo prema dobrim namjerama daleko teže nego što su očekivali.
U Izrekama 25,28 nalazi se mudra poruka da ako nam nedostaje samokontrola tada smo bespomoćni kao i grad kojem su srušeni obrambeni zidovi. Ustrajna disciplina izgradit će u nama duhovni obrambeni sustav koji će nas zaštititi od svih sila zla.
Kad stegovnim mjerama pod nadzorom držimo svoje uobičajene želje, tada stječemo naviku uzornog života i u stvarnost provodimo riječi apostola Pavla zapisane u Rim 6,18 «Oslobođeni od grijeha, postali smo sluge pravednosti.»

Da biste postigli vlast nad svojim željama i pobudama, predajte vlast nad svojim životom Isusu Kristu.








IZGLED I ŽIVOT



Jahve reče Samuelu: "Dokle ćeš tugovati zbog Šaula, kad sam ga ja odbacio da ne kraljuje više nad Izraelom? Napuni uljem svoj rog i pođi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju, jer sam između njegovih sinova izabrao sebi kralja." A Samuel reče: "Kako bih mogao ići onamo? Šaul će to čuti i ubit će me!" Ali mu Jahve odgovori: "Uzmi sa sobom junicu pa reci: 'Došao sam da žrtvujem Jahvi!' I pozovi Jišaja na žrtvu, a ja ću te sam poučiti što ćeš činiti: pomazat ćeš onoga koga ti kažem."
Samuel učini kako mu je zapovjedio Jahve. Kad je došao u Betlehem, gradske mu starješine dršćući dođu u susret i zapitaju: "Znači li tvoj dolazak dobro?" Samuel odgovori: "Da, dobro! Došao sam da žrtvujem Jahvi. Očistite se i dođite sa mnom na žrtvu!" Potom očisti Jišaja i njegove sinove i pozva ih na žrtvu.
Kad su došli i kad je Samuel vidio Eliaba, reče u sebi: "Jamačno, evo pred Jahvom stoji njegov pomazanik!" Ali Jahve reče Samuelu: "Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu." Zatim Jišaj dozva Abinadaba i dovede ga pred Samuela. A on reče: "Ni ovoga Jahve nije izabrao." Tada Jišaj dovede Šamu, ali Samuel reče: "Ni ovoga Jahve nije izabrao." Tako Jišaj dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel reče Jišaju: "Jahve nije izabrao nijednoga od ovih."
Potom zapita Jišaja: "Jesu li to svi tvoji sinovi?" A on odgovori: "Ostao je još najmlađi, on je na paši, za stadom." Tada Samuel reče Jišaju: "Pošalji po njega, jer nećemo sjedati za stol dok on ne dođe." Jišaj posla po njega: bio je to rumen momak, lijepih očiju i krasna stasa. I Jahve reče Samuelu: "Ustani, pomaži ga: taj je!" Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braće. Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana. A Samuel krenu na put i ode u Ramu.
1 Sam 16, 1-3


ZAZIV DUHA SVETOGA



Dođi , Duše Presveti
sa neba nas posjeti
zrakom svoje milosti.

Dođi, Oče ubogih,
djelitelju dara svih,
dođi srca svjetlosti.

Tješitelj tako blag,
ti nebeski Goste drag,
pun miline, hlade tih.

Umornima odmore,
u vrućini lahore,
razgovore žalosnih.

Sjaju svjetla blaženog,
sjaju srcu puka svog,
napuni nam dušu svu.

Bez božanstva tvojega
čovjek je bez ičega,
tone sav u crnom zlu.

Nečiste nas umivaj,
suha srca zalivaj,
vidaj rane ranjenim.

Mekšaj čudi kamene,
zagrij grudi ledene,
ne daj nama putem zlim.

Svim što vjeru imaju,
što se u te ufaju,
sedam svojih dara daj.

Daj nam krepost zaslužnu,
i smrt lijepu, blaženu,
daj vjekovit svima raj.





USKRSNUO JE



Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše." Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. Potom se učenici vratiše kući. Ukazanje Mariji Magdaleni A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo - jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: "Ženo, što plačeš?" Odgovori im: "Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše." Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. Kaže joj Isus: "Ženo, što plačeš? Koga tražiš?" Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: "Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti." Kaže joj Isus: "Marijo!" Ona se okrene te će mu hebrejski: "Rabbuni!" - što znači: "Učitelju!" Kaže joj Isus: "Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu." Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: "Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao." (Iv 20, 1-18)





....Isus...Isus...Isus...



Božja Riječ toliko je otajstvena, značajna i duboka da je teško o njoj govoriti pogotovo nakon što se čitaju o ovakvim temama reci genija poput Ivana od Križa ili Benedikta XVI. Papa u knjizi duhovnih vježbi koje je održao 1983. godine «Hod prema Uskrsu» dotiče na dosada neviđeno dubok način središnje teme koje su ovdje ponuđene i koje razmatramo posebno u Velikom tjednu.
Nama ostalima ostaje u odnosu na ovakve orijaše teološke i duhovne misli samo mucanje. Bog preko Jeremije u prvom čitanju govori o novom savezu kojeg će staviti u naše duše i naša srca.
Zašto se tako malo toga zakona Božjeg načina života vidi u nama katolicima?
Otajstvo nevjernog srca i nespremnosti da se uistinu slijedi Isusov teški put ovdje se dotiču na rubu tame u koju prodire samo srce, samo Ljubav. Odgovor daje već psalam vapijući Bogu da nam stvori čisto srce i duh postojan! Tko još razmišlja kako se postojanost i čistoća ne mogu ostvariti dok ovakve filmove i knjige konzumiramo, dok ovakve razgovore vodimo, dok «nepodnošljivom lakoćom» opravdavamo svaki svoj grijeh za razliku od psalmiste Davida koji se kaje i odriče ga se spreman na promjenu koju će Bog unijeti u njegov život.
Potrebno je da u mom molitvenom životu budu vapaji i suze po uzoru na Krista kako nas podsjeća u drugom čitanju poslanica Hebrejima. «Slaveći euharistiju držimo pogled čvrsto na krvi Kristovoj» (Hod prema Uskrsu,str.169) Evanđelje vraća u središte temu teškog Božjeg puta. Tko želi umrijeti sebi? Tko želi ubiti svoj ego, završiti na križu, oplijeniti se, odreći svega čime nadmašuje bližnjega kao što je to učinio naš Bog, Brat, Učitelj i Gospodin?
Toliko je zahtjev evanđelja težak da ga ublažujemo, zanemarujemo, ignoriramo, prešućujemo.
Ova meditacija dotiče zlo naših trulih i nedopuštenih kompromisa:



I STRAH OD RIZIKA JE NEKA VRSTA NEMOĆI



Bio je nerazborit, govorit će oni.
Trebao je ostati na miru.
Vrč ide na vodu dok se ne razbije…
Htio je provesti svoje, kud puklo da puklo.
I sad je dobio po glavi. Pravo smo mi govorili.

Bože moj, Bože moj, ma gdje bili,
oni će uvijek isto ponavljati.

Kad se netko odvaži na nešto, nemojte govoriti:
On je neoprezan, oholica.
Recite radije: možda nije mogao drugačije?
Možda nije znao zakopati talente?

Vi, razboriti ljudi, kolika je vaša zasluga što ste razboriti,
kad vam život prolazi u sjedenju s vama sličnima.
Komentirajući razboritost naroda,
domišljajući se u ime milosrđa, u ime ljubavi,
kako da učinite neopasnim sablažnjivi križ
na kojem je umro On, poput roba, poput zločinca.

Vi, meka srca, istina vas peče.
Kako dovitljivo izmišljate riječi što umiruju,
vi, spavači, skrivači blaga.
Malo ovog, malo onog. Malo peršina, malo soli, malo papra.
Poslužite mlako. Ne izazivajte skandal.
Neka sve ostane među nama.
Prstima uprite u one koji se pod mecima probijaju naprijed.

Klevećete one koji posrću, koji padaju.
Ako su pokriveni prašinom i blatom,
to je zato jer su koračali neutrtim putovima.
Ako su ranjeni i iskidani,
to je zato jer su išli kroz prašumu.
Vi, pismoznanci i veliki učitelji,
vi ste krstarili samo javnim putovima, kojima svi prolaze,
na kojima se suši i umire zrno Sijača.
Vi ćete sačuvati svoj život.
Ostarit ćete u miru i počastima.
Vama će pripasti meki naslonjači i medalje
što ih svijet čuva za one koji mu služe.
Ali Otac će s najviše planine sići u susret
“izgubljenoj svojoj djeci”.

Jean Sulivan