karizmatizam

29.08.2006., utorak

U V O D

Tekstovi koji slijede predstavljaju moju osobnu viziju shvaćanja i doživljavanja duhovnosti, gdje se Najkompleksnije želi pokušati spoznavati, predstavljati i provoditi Najjednostavnijim. Istinu je moguće spoznati jedino Mudrošću do koje se dolazi isključivo življenjem Osobne Praktične Duhovnosti Jedinstva Uma i Srca, odnosno spoznajom jedinstva svega, svih i svakoga – jedinstva i bratstva Univerzuma. Jer, Istina je u nama i oko nas. Bog je Jedan, Velika i Jedina Duša. Da, Bog je Ljubav.


Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.





ROBERT I. DUDNIK, DIPL. IUR.




- 18:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ABRAHAMOV POZIV I SEOBA





Abrahamov poziv i seoba



Jahve reče Abramu:"Idi iz zemlje svoje,
iz zavičaja i doma očinskog,
u krajeve koje ću ti pokazati.Velik ću narod od tebe učiniti,
blagoslovit ću te,
ime ću ti uzveličati,
i sam ćeš biti blagoslov.Blagoslivljat ću one koji te
blagoslivljali budu,
koji te budu kleli, njih ću
proklinjati;
sva plemena na zemlji
tobom će se blagoslivljati."
Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratića Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan, Abram prođe zemljom do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji. Jahve se javi Abramu pa mu reče: "Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju." Abram tu podigne žrtvenik Jahvi koji mu se objavio. Odatle prijeđe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi između Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino.
Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu.
(Post 12,1-9)

Bog poziva Abrahama da ga slijedi. Abraham napušta sigurnost života, svoj dom, prijatelje i kreće u nepoznato pouzdajući se jedino u Boga. Abraham je čovjek sadašnjosti koji živi sada, u ovom trenutku, ne opterećuje ga ono što će biti sutra jer zna da ga Svemogući Otac vodi i stoga sve svoje brige i strahove prepošta Bogu kome je sve moguće. Kažemo da je Abraham otac naše vjere i stoga bismo trebali učiti na njegovom primjeru. I Isus nas poziva da živimo u sadašnjosti, osobito pozivom: «Bdijte i molite». Nije rekao bdjet ćete i moliti već nas poziva da to učinimo upravo sada u ovome trenutku. Samo na taj način naše srce će uvijek biti spremno za Isusov ponovni dolazak.
Mi smo pozvani da počevši od sada izgrađujemo Božje kraljevstvo na zemlji koje će se nastaviti u nebu. Mi smo pozvani da budemo svjetlo našoj braći koja su odlutala od Isusa i Njegove presvete ljubavi.On želi preko nas učiniti čudo ali mu mi to moramo dopustiti.
Ako odlučimo slijediti Isusa, On nam obećaje blagoslov i blagostanje. u to ne smijemo sumnjati jer zar bi otac djetetu dao zmiju kad ga ono zamoli kruha. Svi mi znamo da je Bog izvršio svoje obećanje prema Abrahamu i da je nagradio njegovu odanost i spremnost na služenje. Samo trebamo imati povjerenje u našega Nebeskoga Oca.
Abraham je odlazio od mjesta do mjesta, od postaje do postaje. Njegov duhovni rast u vjeri i spoznanju pratile su njegove fizičke kretnje. I mi ćemo rasti u vjeri ako slijedimo Abrahamove stope pouzdanja i predanja Božjoj volji u potpunosti.

MOLITVA
Bože ti si pozvao Abrahama da krene za tobom u nepoznato. Ti si ga vodio i pratio. Daj nam snage da i mi krenemo poput Abrahama uzdajući se u Tebe i potpuno Ti se predajući. Otkloni od nas duha straha i sumnje koji nam ne dopušta da vjerujemo tvojoj ljubavi i želi nas pokolebati.
Oče nebeski, tvoji smo, izlij na nas svoj sveti blagoslov i mir, radost i snagu a pogotovo tvoga Svetoga Duha koji je Istina i Život, naš obećani branitelj, da nas vodi prema Tvome kraljevstvu, našoj obećanoj zemlji!


- 18:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #

POSVETNA MOLITVA PREDRAGOCJENOJ KRVI KRISTOVOJ





Članak 24 i 535 I. Rimske sinode propisuje2: „Neka rimski vjernici u velikoj časti drže štovanje Predragocjene Krvi neokaljanoga jaganjca Isusa kojom smo spašeni, i, potaknuti osjećajima plemenita kajanja i gorućega žara za spasenje duša, neka časte cijenu našeg spasenja takvom svečanošću i pobožnošću da se posvete tome Kralju okrunjenom trnjem kojega promatraju vrijeđana, zlostavljana i obasuta tako velikim nepravdama“.

Iz Apostolske poslanice pape Ivana XXIII, "Inde a primis" o štovanju Predragocjene Krvi Gospodina našega Isusa Krista:
"No, koji su razlozi koji opravdavaju štovanje Srca, Imena, Krvi, Muke? "U Kristu je jedna osoba, ona božanska Riječi Božje, a dvije su naravi, božanska i ljudska. Jedno te isto klanjanje, koje se duguje božanskoj osobi, treba odati onome što postoji u njoj i po njoj. Stoga Kristovo čovještvo, ne samo po sebi niti promatrano odvojeno, nego ukoliko je ujedinjeno s Riječju, dostojno je štovanja koje se iskazuje Bogu. Ono je izravno i apsolutno, jer se ljudskoj naravi Isusa Krista klanja ne poradi dostojanstva neke različite i odvojene osobe, nego zbog izvrsnosti osobe u kojoj ona postoji i s kojom tvori nešto posve jedno. To vrijedi za svaki dio Kristova čovještva."



POSVETNA MOLITVA PREDRAGOCENOJ KRVI KRISTOVOJ

Hvala ti, Gospodine Isuse Kriste, što si postao čovjekom da na zemlji objaviš ljubav vječnog Oca. Hvala ti, Sine Božji; ti si uzeo naše tijelo i krv da nam postaneš bratom i prijateljem. Hvala ti, dobri pastiru, što si dao svoj život za svoje stado da opereš i posvetiš svojom krvlju sve one koji tvoju riječ primaju i tako imaju udioništvo u žrtvi pomirenja. Tebe, Gospodine, hvalimo i slavimo sa svim anđelima i svetima, jer si svojom krvlju uništio krivnju čovječanstva. Veličamo te što si dajući svoj život, darovao nam novu nadu; umirući za nas, smrt nam je postala prelazom u uskrsnuće; iskazujući nam milosrđe, postajemo u zajedništvu s tobom izvorom milosrđa i pomirenja.
Spasitelju naš, hvalimo te i slavimo što si nas po krštenju i potvrdi pridružio svom otajstvenom tijelu –Crkvi. Po Euharistiji zapečaćuješ vez ljubavi i mira; po sakramentu pomirenja liječiš rane našeg zemaljskog putovanja ili obnavljaš život milosti ako nije izgubljen. Isuse, veličamo te i čstimo radi tvoje riječi i sakramenata koji nas čine živim udovima Crkve. Zahvaljujemo ti za one, koji umjesto tebe upravljaju tvojim stadom koje si stekao svojom vlastitom krvlju. Gospodine, hvala ti također za sve ljude preko kojih smo smjeli primiti vjeru. Hvala ti za sve one koji su nas vodili putem ljubavi. Danas ti želimo posebno zahvaliti što u tvojoj svetoj krvi nalazimo smisao življenja, trpljenja i umiranja. Iz ljubavi si postao čovjekom, trpio i umro na križu; tako si nam omogućio da i mi možemo darovati svojim životom, trpljenjem i smrću istinsku ljubav Bogu Ocu i svim ljudima.
Zato se danas (iznova) posvjećujemo tvojoj predragocjenoj krvi. Obnavljamo svoju krsnu posvetu i želimo biti svjesniji, radosniji i spremniji članovi tvoga tijela – Crkve. Želimo svojim životom nadopunjati što još manjka otkupljenju svijeta. Naše vrijeme je tvoje. Naša radost da tebe razveseljujemo. Želimo da svojim trpljenjem sudjelujemo u tvojoj otkupiteljskoj ljubavi. S tobom želimo dati svoju krv i život za spasenje čovječanstva.
Gospodine, dopusti da budemo s tobom «rijeka milosrđa» koja pobjeđuje strah i zle duhove; koja daje snagu onima koji su u opasnosti, koje tješi i jača trpeće, koja pokazuje put onima koji ga traže, koja potiče zalutale na obraćenje, koja ohrabruje Bogu posvećene, koja pomaže umirućima a pokojnima dariva vječni mir.
Gospodine Isuse Kriste, radi svoje predragocjene krvi, daruj nam vjernost ovoj posveti koju ti danas upravljamo (obnavljamo). Učini da budemo revni u promatranju i štovanju otajstva tvoje ljubavi. Jačaj nas u širenju ove pobožnosti da bi još mnogi svjesnije imali udjela u molitvama predragocjene krvi i u našem životu koji neka služi proslavi Oca u nebu i spasenju čovječanstva. Amen.




- 17:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

NJEGA NEMA

njega nema


njega nema
osjećaš to jutrima
kada se bjelina dana razmazuje
po oknima prozora
i otvara ti oči

njega nema
u noćima kada ti mjesec obasjava lice
bljeskom srebrne svjetlosti
i svaki uzdah
pretvara se u bolan drhtaj

njega nema
ni dok sanjariš o makovima
prenježnih latica da bi dugo postojali
koji se svake godine iznova
vrate svome polju

samo njega nema



- 17:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

OČE NAŠ - TUMAČENJE

Oče naš


Izmoli molitvu polagano svjestan svake riječi koju izgovaraš. A onda se vrati na svaku riječ i osluškuj što ti po njoj Otac govori:

OČE: Veliki, neizmjerni, tajanstveni Bog - moj je pravi Otac. Ja nosim tragove njegove dobrote i ljubavi. Ja sam dijete ljubavi. Imam Oca koji me voli, koji mi se veseli, koji u meni uživa. Koliko ova temeljna istina moje vjere oživljuje, pokreće, preobražava moje misli, riječi, djela, čitavo moje biće?
NAŠ: On nije samo moj Otac. On je Otac svakog čovjeka, svih ljudi. Zato smo mi svi braća i sestre. Skrivena povezanost jedva se primjećuje. Treba puno truda i vremena da nam se pročiste oči srca da prepoznam sve ljude kao svoju braću i sestre. Kako ću u konkretnim ljudima prepoznati da su djeca Božja, za njih i s njima moliti, raditi?
KOJI JESI: Bog nije iluzija, imaginarna čežnja ljudskog bića za snagom, nježnošću, ljubavlju. Bog je najstvarnija stvarnost – temelj svake druge stvarnosti. Kako se stvarnost da Bog postoji odražava na moj život, na moje misli, riječi, djela?
NA NEBESIMA: Osim ovog vidljivog svijeta postoji isto tako stvaran, nevidljivi, duhovni svijet. Heb 11,3 kaže da «vidljivo nije nastalo iz vidljivoga, nego iz nevidljivoga» Koliko je nevidljiva, duhovna stvarnost prisutna u mom načinu razmišljanja i djelovanja?
SVETI SE IME TVOJE: Kad upoznamo Boga kakav jest trebat će nam vječnost da ga dostojno proslavimo, predanje čitavog bića Bogu da izreknemo ono što Bog zaslužuje. Koliko se po meni Bog sada slavi?
DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE: Kraljevstvo istine i pravde, ljubavi i mira, kraljevstvo svetosti i milosti, punina sreće i blaženstva. Čežnja za srećom su tragovi tog kraljevstva u mom srcu?
BUDI VOLJA TVOJA – KAKO NA NEBU TAKO I NA ZEMLJI: Volja Božja = Božja ljubav prema meni i svemu stvorenom. On zna i hoće ono što je za nas najbolje – zato želim da bude onako kako On hoće. Dopuštam li da Volja Božja po savjesti upravlja mojim životom?
KRUH NAŠ SVAGDANJI DAJ NAM DANAS: Kruh je život i sve ono što čuva i produžuje život. Povjeravam li rado Bogu svoj život i sve što taj život podržava? Očekujem li s povjerenjem Božju pomoć u svim mojim tjelesnim i materijalnim potrebama?
I OTPUSTI NAM DUGE NAŠE: Svi smo tako otrovani grijehom da se ne možemo sami izbaviti od tog zla koje nam priprema smrt. Kad nam Bog oprosti grijehe postajemo slobodni od zla i ne bojimo se smrti, jer smo «iz smrti prešli u život».
KAKO I MI OTPUŠTAMO DUŽNICIMA NAŠIM: Kad kažem bratu, sestri: Opraštam Ti, jeka mojih riječi od Božjeg Srca meni govori: Opraštam Ti.
I NE UVEDI NAS U NAPAST: Ne dopusti, Oče, takve okolnosti u kojima se neću moći osloboditi zavodljivosti grijeha. Neka mi Tvoja snaga i milost bude štit i obrana!
NEGO IZBAVI NAS OD ZLA: Snagom svoga Duha pobijedi zlo u meni i oko mene, da živim u dobroti, istini, ljubavi.




- 17:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

RAZLOZI ZA LJUBAV




Razlozi za ljubav:


Djevojka: Zbog čega ti se sviđam..? Zašto me voliš?
Mladić: Ne mogu reći razlog...ali zaista mi se sviđaš...
Djevojka: Ne možeš mi čak reći ni razlog...kako možeš reći da ti se sviđam? Kako možeš reći da me voliš?
Mladić: Stvarno ne znam razlog, ali uistinu te volim.
Žena: Ne! Želim da mi kažeš razlog. Mojoj prijateljici dečko zna reći zašto je voli a ti ne znaš!
Mladić: Dobro..dobro!!! Zato jer si lijepa, jer imaš sladak glas, jer si brižna, jer si puna ljubavi, jer si pažljiva, zbog tvog osmjeha, zbog svakog tvog pokreta...
Na žalost, nekoliko dana kasnije, djevojka je doživjela tešku nesreću s trajnim oštećenjima.
Mladić je tada pored nje položio pismo koje je sadržavalo:
Najdraža, ako te volim zbog tvog slatkog glasa...možeš li sad govoriti? Ne! Stoga te ne mogu voljeti. Ako te volim zbog tvoje pažljivosti i brižljivosti...Sad kad ih ne možeš iskazivati, ne mogu te voljeti. Ako te volim zbog tvog osmjeha, zbog svake tvoje kretnje.. Možeš li se sada smiješiti? Možeš li se sada kretati? Ne, stoga te ne mogu voljeti... Ako ljubav traži razlog, kao sad, nemam više razloga da te volim.
Treba li za ljubav razlog? Nikad!
Stoga, Još uvijek te volim... i zauvijek ću te voljeti!
NE TRAŽITE RAZLOGE, SAMO PRIMITE BEZBROJ TOPLIH POZDRAVA OD SRCA!
ŽELIM VAM PREDIVAN DAN!











- 16:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.08.2006., nedjelja

U V O D

Tekstovi koji slijede predstavljaju moju osobnu viziju shvaćanja i doživljavanja duhovnosti, gdje se Najkompleksnije želi pokušati spoznavati, predstavljati i provoditi Najjednostavnijim. Istinu je moguće spoznati jedino Mudrošću do koje se dolazi isključivo življenjem Osobne Praktične Duhovnosti Jedinstva Uma i Srca, odnosno spoznajom jedinstva svega, svih i svakoga – jedinstva i bratstva Univerzuma. Jer, Istina je u nama i oko nas. Bog je Jedan, Velika i Jedina Duša. Da, Bog je Ljubav.


Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.





ROBERT I. DUDNIK, DIPL. IUR.




- 18:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

VEDRINA DUHA

Nismo sami. Netko u nama stanuje. U dubini mojeg ograničenog bića živi Božja prisutnost, a to je prisutnost koja nema granica. Mi je, ljudski govoreći, tek naslućujemo. Isus nam je objavljuje. To je prisutnost Boga koji nije sam, Boga koji je Trojstvo, tj. ljubav. S nama je Bog koji me u ljubavi nosi kao Otac; Bog Sin koji je uzeo na sebe ljudsko tijelo da mi otkrije svoju konkretnu ljubav; Bog Duh Sveti koji prožima sve tajne moga bića. U trenutku kada postanemo svjesni te prisutnosti Boga koji je jedan i koji je silno bogat u svojim osobama, tada nastupa prosvjetljenje, to je duhovska radost. Tada čovjek nadilazi svoje granice, nije više ograničen zemaljskim mjerilima, već ulazi u dubine božanstva.
Ta spoznaja nadilazi sve. Nije stoga čudno da je u tom času čovjek sposoban sve prodati i postati vlasnikom te spoznaje, tog iskustva. Tada po prvi puta doživljavamo iskustvo da nam ništa više nije potrebno, da nam je Bog dovoljan za ispunjenje radosti koju nam više nitko ne može uzeti. Kada Bog postane središtem moga bića, više pitanja nema. Ima samo iskustvo punine.

Zvjezdan Linić




MOLITVA DUHU SVETOM

Duše Sveti, božanski cjelove Oca i Sina, izvore nebeskih milosti i mudrih savjeta, nebeski prijatelju duša, za Tobom žudim, zazivam Te i tražim.
Očisti mi pamet, napuni je svetim mislima, prosvijetli mi razum nebeskim svjetlom, užezi mi volju da me svega prožme Tvoja ljubav. Tebi se sva posvećujem i molim Te: udijeli mi svoje darove i milosti.


Kad bi Isus došao danas

Bi li se presvukao prije nego Ga pustiš unutra
ili bi sakrio neke časopise i postavio Bibliju na njihovo mjesto?
Bi li sklonio svoju svjetovnu glazbu, a izvadio crkvenu pjesmaricu?
Bi li mu mogao dopustiti da uđe odmah ili bi ga zavlačio naokolo?

Razmišljam… kada bi Spasitelj bio s tobom dan-dva,
bi li ti nastavio raditi stvari koje redovito radiš?
Bi li nastavio govoriti ono što uvijek govoriš?
Bi li se tvoj život nastavio kao što živiš svih drugih dana?

Bi li poveo Isusa sa sobom svugdje gdje ideš
ili bi možda promijenio svoje planove tih dana?
Bi li ti bilo drago upoznati ga sa svim svojim prijateljima
ili bi se ponadao da neki od njih neće doći dok On ne završi posjet?

Bi li ti bilo drago da On ostane s tobom za stalno
ili bi odahnuo kada konačno ode?
Možda bi bilo zanimljivo znati što bi ti stvarno radio
kad bi Isus došao danas kao osoba biti neko vrijeme s tobom...

Autor nepoznat




Blago čistima srcem



Želite li vidjeti Božji lik morate imati čisto srce, srce puno ljubavi…

Dokle god nismo sposobni osluškivati Božji glas koji progovara u tišini srca, nećemo znati moliti i svojim djelovanjem izraziti ljubav.

Molitva će vam dati čisto srce, a ono može vidjeti Boga.

Vidite li Boga u drugima, voljet ćete jedni druge...

Ako molimo, postat ćemo zraka Božje ljubavi u svojemu domu, na mjestu gdje živimo i u cijelom svijetu.

Danas je svijet gladan radosti što dolazi iz čistoga srca.

Majka Terezija




Nebo u našim rukama



Bog je položio nebo u naše ruke.
Ljudi jedni drugima stvaraju na zemlji
ili nebo ili pakao.

Bog jest i može djelotvorno biti prisutan
samo tamo gdje ljudi daju Njegovoj ljubavi ruke i noge
i toplinu vlastitog ljudskoga srca.
Jer Bog se daje osjetiti i iskusiti samo u ljubavi.
Samo u ljubavi mogu ljudi doći do vjere.

U nebu je sve povezano ljubavlju, s Bogom koji je ljubav.

Phil Bosmans





- 17:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

OGLEDALO LJUBAVI (MALA MEDITACIJA)

Ogledalo ljubavi (mala meditacija)



Koliko puta u danu, samo, ispadnem budala
Pred samim sobom, i pred drugima
Učim li na svojim pogreškama
ili svaki dan zaobilazim ogledalo
Zašto je tako teško i pokušati svakome dati ljubav
Netko je uzme i ponudi dalje,
onda ljubav ima smisla
Netko se na njoj hrani i ako jedan dan zakažeš
budeš prognan iz tog srca
Patetičaru, licemjeru, pričaš tu, a i sam ne vjeruješ
u to sve. Tko si ti
Da, ima i toga. Takvih ocjena
Ne traži ništa ljubavi za uzvrat, daj je -
ona se ne trži i ne kupuje, ne možeš je izvući na lutriji
Ljubav, ona je sve samo kad je daruješ











- 17:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

O MOJOJ DUŠI...

Drvo te pušta slobodnim.
Cvijeće te pušta slobodnim.
Sunce te pušta slobodnim.
Jesi li ikad čuo da cvijet miriše i želi privući tvoju pažnju?
Miris, toplina sunca, kiša, priroda kao i ljubav jednostavno postoje bez svoga objekta.
Ljubite li vi da se družite ili da budete samo s onim osobama koje vas emotivno osjećaju, a s drugima ste arogantni?
Je li to ljubav?
Javlja li se ljubav kada se javi neki objekt ili ona jednostavno jest?
Je li vam kada bilo teško u želucu kada ste vidjeli sječu šuma negdje daleko, iako vi od te šume nećete imati velike koristi? Ili kada ste gledali nevine kako trpe, iako ih ne znate?
Jeste li ikad maknuli kamen s ceste da se netko ne bi povrijedio?
Iako nikad nećete upoznati tog čovjeka.
Vjerojatno jeste.
Tada je bila ljubav i pojavila se na površini.
I ne tražite zasluge za to, jer je ljubav besplatna.(ZS)


- 17:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ZAŠTO NEVINI TRPE?

Zašto nevini trpe?


Jedno od pitanja koje ljudi najčešće postavljaju je upravo pitanje o problemu zla. Ako je Bog sve-dobro, svemoćan, zašto nevini trpe? Zašto su neke bebe rođene slijepe ili deformirane? Zašto su dozvoljeni ratovi? Ili je Bog ljubav i nije dovoljno moćan da eliminira bolest katastrofe, ili je svemoćan ali nije ljubav i zbog toga ne zaustavlja zlo.

Mi znamo da je Bog stvorio savršeni svemir za kojega je rekao da je dobar. Čovjek je imao slobodu da posluša ili ne posluša Boga. Vidimo iz Biblije da je zlo došlo na svijet kroz ljudsku neposlušnost ali isto tako vidimo da je taj čin imao dalekosežne posljedice za cijelo stvorenje, tako da danas zlo prožima cijeli svemir.

U svakom od nas prisutno je zlo. Mnogi ljudi pitaju: Zašto nas Bog ne oslobodi od zla? Zašto ne prekine ratove? No, ne shvaćaju da ako bi Bog to učinio dosljedno da nitko od nas ne bi preživio. Zamislite si kad bi Bog odlučio da će danas u ponoć uništiti svako zlo. Tko bi od nas ostao na životu pet minuta poslije ponoći?

No Bog je u svojoj ljubavi, učinio sve kako bi riješio problem zla u čovjeku. On je poslao Isusa Krista koji je svojom smrti i uskrsnućem, pobijedio zlo. Mnogi se pitaju o porijeklu zla, no kao što je C. S. Lewis primijetio, beskorisno je umovati o porijeklu zla. Važnije se suočiti s činjenicom zla. Jedino rješenje za tu činjenicu zla je Božje rješenje, Isus Krist.






- 17:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ČETIRI DUHOVNA ZAKONA








Prvi duhovni zakon

BOG TE LJUBI I ZA TVOJ ŽIVOT IMA PREKRASAN PLAN.

Božja ljubav
"Jer je Bog tako ljubio svijet da je dao Svog jedinorođjenog Sina, da svaki koji vjeruje u Njega ne pogine, nego da ima život vječni" (Ivan 3:16).

Božji plan
"Ja sam došao da ljudi imaju život i to u izobilju", izjavljuje Krist, što znači da im život bude potpun i smislen. (lvan 10:10b).

Drugi duhovni zakon

ČOVJEK JE GREŠAN I ODVOJEN OD BOGA, PA NE MOŽE POZNAVATI BOŽJI PLAN ZA SVOJ ŽIVOT NITI ISKUSITI BOŽJU LJUBAV.

Čovjek je grešan
"Jer su svi sagriješili i izgubili su slavu Božju" (Rimljanima 3:23).
Čovjek je bio stvoren da živi u zajedništvu s Bogom, ali radi svoje sebične volje odlučio je ići svojim putem, pa je zajedništvo s Bogom bilo prekinuto. Sebičnu volju ižrazenu buntovnim stavom prema Bogu ili pasivnom ravnodušnosću, Biblija naziva grijeh.

Čovjek je odvojen
"Jer je plaća za grijeh smrt" (što znači duhovno odvojenje od Boga) (Rimljanima 6:23).



Bog je svet a čovjek grešan. Između Boga i čovjeka nalazi se provalija koja ih razdvaja. Čovjek neprestano pokušava svojim vlastitim naporima (dobrim životom, moralnošću, filozofijom, religioznošću i sl.) doći do Boga i smislena života, ali njegovi su pokušaji bezuspješni.

Treći duhovni zakon

ISUS KRIST JE JEDINA BOŽJA ZAMJENA ZA ČOVJEKOV GRIJEH.
KROZ NJEGA MOŽEŠ SPOZNATI I ISKUSITI BOŽJU LJUBAV I PLAN ZA SVOJ ŽIVOT!

On je umro za nas
"A Bog pokazao svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas." (Rimljanima 5:8).

On je uskrsnuo
"Apostolima je poslije svoje muke također pružio mnoge dokaze da je živ: ukazivao im se četrdeset dana i govorio im o kraljevstvu Božjem" (Djela 1:3).

On je jedini put"Isus mu reče: Ja sam put, istina i život. Nitko ne može doći Ocu osim kroz Mene!" (Ivan 14:6)



Četvrti duhovni zakon

MORAMO OSOBNO PRIMITI ISUSA KRISTA KAO SPASITELJA I GOSPODINA.
TADA MOŽEMO SPOZNATI I ISKUSITI BOŽJU VOLJU I PLAN ZA SVOJ ŽIVOT.

Moramo primiti Krista
"A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u Njegovo ime" (Ivan 1:12).

Krista primamo kroz vjeru
"Milošću ste spašeni - po vjeri. To ne dolazi od vas, to je dar Božji. To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao." (Efežanima 2:8-9).

Krista primamo osobnim pozivom
(Govori Krist): "Evo stojim na vratima i kucam, ako tko čuje moj glas i otvori vrata ući ću k njemu." (Otkrivenje 3:20)

Prihvatiti Boga znači okrenuti se k Bogu od sebe, pouzdati se da će Krist doći u naš život i oprostiti naše grijehe i učiniti nas onakvim kakvima želi. Nije dovoljno pristati na temelju razuma na Njegov zahtjev ili proći kroz izvjesna čuvstvena iskustva.

Ova dva kruga predstavljaju dvije vrste života:



Koji krug predstavlja tvoj život? Koji krug bi želio da predstavlja tvoj život?



Upravo sada možeš primiti Krista vjerom kroz molitvu!
(Molitva je razgovor s Bogom)

Bog poznaje tvoje srce i ne zanimaju ga toliko tvoje riječi, koliko stav tvojega srca. Ovako bi, otprilike, trebala izgledati tvoja molitva:

"Gospodine Isuse, shvaćam da sam živio sebičnim životom i da sam protiv Tebe sagriješio. Oprosti mi grijehe. Otvaram svoj život i primam Te kao Spasitelja i Gospodina. Nadziri moj život. Učini me onakvim kakvim želiš."

Da li ova molitva izražava želju tvojeg srca?
Ako izražava, moli tu molitvu upravo sada i Krist će ući u tvoj život kao što je i obećao.

Kako možeš znati da je Krist u tvojem životu?
Jesi li primio Krista u svoj život? Prema Otkrivenju 3:30, gdje se Krist nalazi upravo sada? Krist je rekao da će uži u tvoj život. Može li te On prevariti? Onda, gdje je? Po kojem autoritetu znaš da je Bog odgovorio na tvoju molitvu? (Na temelju istinitosti samoga Boga i Njegove Riječi).

Biblija obećava vječni život onima koji prime Krista
"ovo je to svjedočanstvo: Bod nam je dao život vječni, i taj je život u njegovu Sinu. Tko ima Sina, ima život, tko nema Sina Božjega nema života. Ovo pišem vama koji vjerujete u ime Sina Božjega, da znate da imate život vječni" (1. Ivanova 5:11-13).

Što češće zahvaljuj Bogu da je Krist u tvojem životu i da te nikada neće ostaviti (Hebrejima 13:5). Možeš znati da Krist prebiva u tebi i da ima život vječni, od prvog trenutka kada si ga upoznao na temelju Njegova obecanja. Nikada te neće prevariti.



Ne oslanjaj se na osjećaje

Naš je autoritet obećanje Božje Riječi, a ne osjećaji. Kršćani žive po vjeri, u osobnu pouzdanju u Boga i Njegovu Riječ. Ovaj crtež prikazuje vezu izmedju činjenice (Bog i Njegovu Rijec), vjere (našeg pouzdanja u Boga i Njegovu Riječ) i osjećaja (rezultat naše vjere i poslušnosti) Ivan 14:21.



Lokomotiva će se kretati sa ili bez vagona. Nemoguće je da vagoni vuku lokomotivu, već lokomotiva vuče vagone. Isto je s nama kršćanima, ne smijemo se osloniti na osjećaje već se moramo vjerom pouzdati u Boga i u Njegova obećanja opisana u Bibliji.

Što sad, kad si primio Krista?
U trenutku kad si na temelju vjere primio Krista dogodile su se mnoge stvari, uključujući:

1. Krist je ušao u tvoj život (Otkrivenje 3:20, Kološanima 1:27)
2. Oprošteni su ti grijesi (Kološanima 1:14)
3. Postao si Božje dijete ( Ivan 1:12)
4. Započeo si nov život za koji te Bog stvorio (Ivan 10:10b, 2. Korinćanima 5:14, 15, 17)


Možeš li zamisliti nešto divnije od primanja Krista? Želiš li upravo sada kroz molitvu zahvaliti Bogu na svemu što je učinio za tebe? Čin zahvaljivanja Bogu dokazuje tvoju vjeru.



Prijedlozi za kršćanski rast

Duhovni rast proizlazi iz pouzdanja u lsusa Krista. » će živjeti od vjere« (Galaćanima 3:11).

Život vjere će ti omogućiti da se sve više pouzdaješ u Boga u svakoj sitnici života i da prakticiraš slijedeće:

Da svakog dana dođeš Bogu u molitvi (Ivan 15:7)
Da svaki dan čitaš Božju Riječ (Djela 17:11) - započni s evandjeljem po lvanu
Da svjedočiš za Krista svojim životom i riječima (Matej 4:19 i Ivan 15:8)
Da se oslanjaš na Boga u svakoj sitnici svojega života (1. Petrova 5:7)
Da dopustiš Svetom Duhu da nadzire tvoj svakodnevni život i da ti da silu potrebnu za svjedočenje (Galaćanima 5:16, 17 i Djela 1:8)




Važnost kršćanskog zajedništva

U Hebrejima 10:25 apostol Pavao opominje nas da ne zaboravimo da se zajedno sakupljamo... već da sokolimo jedan drugoga... Nekoliko grana zajedno lijepo gori, ali izvadite li jednu iz vatre, brzo će se ugasiti. Isto je s tvojim zajedništvom s drugim kršćanima. Ako ne posjećuješ crkvu gdje se slavi Krist i propovijeda Njegova Riječ, preuzmi inicijativu i pridruži se ljudima koji su takodjer pronašli Krista kao svojeg Spasitelja i iskusili Njegovu ljubav.



Ako ti ovaj traktat nešto znači, ili ako ti je osobno pomogao, molim te da ga nekom pročitaš ili pokloniš

Milijuni traktata »poznaješ li četiri duhovna zakona« odštampani su i podijeljeni širom svijeta. Posljedak je to da su stotine tisuća ljudi došli do osobnog zajedništva s Bogom, koje im je omogućeno kroz Njegova Sina, Isusa Krista. Otkrili smo da većina ljudi kada stvarno razumiju, žele postati kršćanima.


- 16:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.08.2006., subota

U V O D

Tekstovi koji slijede predstavljaju moju osobnu viziju shvaćanja i doživljavanja duhovnosti, gdje se Najkompleksnije želi pokušati spoznavati, predstavljati i provoditi Najjednostavnijim. Istinu je moguće spoznati jedino Mudrošću do koje se dolazi isključivo življenjem Osobne Praktične Duhovnosti Jedinstva Uma i Srca, odnosno spoznajom jedinstva svega, svih i svakoga – jedinstva i bratstva Univerzuma. Jer, Istina je u nama i oko nas. Bog je Jedan, Velika i Jedina Duša. Da, Bog je Ljubav.


Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.





ROBERT I. DUDNIK, DIPL. IUR.




- 19:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

SVRHA BRAKA

KAD BOG ŽELI UČINITI VELIKE STVARI, ODABIRE MUŠKARCA, A KAD ŽELI NEVJEROJATNE STVARI, ODABIRE ŽENU. BRAK JE UPRAVO ZATO JER BOG ŽELI ČINITI VELIKE I NEVJEROJATNE STVARI. SVRHA BRAKA JE I DA JEDNO DRUGO MOTIVIRAJU DA ČINE ONO NAJVIŠE ŠTO MOGU. JER TREBA NAM NETKO TKO ĆE NAS PRISILJAVATI DA DADEMO SVE OD SEBE, DA RAZVIJAMO SVE SVOJE MOGUĆNOSTI.
SVRHA BRAKA JE VJEČNA LJUBAV ZA KOJU NAS BRAK TREBA ODGAJATI I U NJU VODITI.
Ljubav je zaista neslomljiva, pater Luka Rađa


- 19:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

DUHOVNOST

Duhovnost



KAZATI 5 x DA LJUBAVI:

da stvoriteljskoj Ljubavi,

da Ljubavi koja oslobađa,

da Ljubavi koja zove i šalje,

da životu Ljubavi još i u smrti,

da pobjedničkoj, uskrsloj i savršenoj Ljubavi.

Willi Lambert, Tražiti i nalaziti Boga u svemu



DUHOVNOST NIJE BIJEG!

Duhovnost
se ne može naučiti
bijegom iz svijeta
umaknuvši stvarima,
ili odlaskom u osamu i odvajanjem od svijeta.
U stvari,
moramo se naučiti nutarnjoj samoći
gdje god bili ili s kim god se nalazili.
Moramo naučiti prodirati u stvari
i tamo Boga nalaziti.
(Eckhart)


- 18:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.08.2006., petak

U V O D

Tekstovi koji slijede predstavljaju moju osobnu viziju shvaćanja i doživljavanja duhovnosti, gdje se Najkompleksnije želi pokušati spoznavati, predstavljati i provoditi Najjednostavnijim. Istinu je moguće spoznati jedino Mudrošću do koje se dolazi isključivo življenjem Osobne Praktične Duhovnosti Jedinstva Uma i Srca, odnosno spoznajom jedinstva svega, svih i svakoga – jedinstva i bratstva Univerzuma. Jer, Istina je u nama i oko nas. Bog je Jedan, Velika i Jedina Duša. Da, Bog je Ljubav.


Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.





ROBERT I. DUDNIK, DIPL. IUR.




- 10:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

POSVETNA MOLITVA SRCU ISUSOVOM

POSVETNA MOLITVA SRCU ISUSOVOM




Isuse, Ti Srce Božje, zahvaljujem Ti,
Što mogu vjerovati u Tvoju ljubav.
Ti me blago promatraš,
Ti promatraš moje srce.
Tvoja mi ljubav daje snagu,
Da iznova započnem.
Sada znam, da te mogu ljubiti.
Sada znam da ti meni govoriš.
Isuse ja predajem svoje srce Tvojoj ljubavi.
Drži me čvrsto na Tvojemu Srcu!
Ja se pouzdajem u Tebe,
Tebi želim pripadati zauvijek,
Ti ćeš me izbaviti od propasti.

Isuse, Ti poznaješ moje slabosti,
Tako sam često bio nevjeran,
Ti si me pozivao,
Ali se nisam odazivao.
Ti si me želio upotrijebiti,
Ali ja nisam bio spreman za tvoje planove.
Ti si me želio sačuvati od Zloga,
A ja sam bio gluh za Tvoj glas.
Isuse, molim te, povedi me pravim putem!
I ne odbaci me od Tvoga Srca.
Upiši me u Tvoj dlan,
Sakrij me u Tvoje Srce,
Istrgni me iz svake propasti.

Presveto Srce Isusovo,
Budi moje utočište,
U životu i ljubavi,
U patnjama i borbama
U smrtnom času i u vječnosti.
Amen.






- 10:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

U V O D

Tekstovi koji slijede predstavljaju moju osobnu viziju shvaćanja i doživljavanja duhovnosti, gdje se Najkompleksnije želi pokušati spoznavati, predstavljati i provoditi Najjednostavnijim. Istinu je moguće spoznati jedino Mudrošću do koje se dolazi isključivo življenjem Osobne Praktične Duhovnosti Jedinstva Uma i Srca, odnosno spoznajom jedinstva svega, svih i svakoga – jedinstva i bratstva Univerzuma. Jer, Istina je u nama i oko nas. Bog je Jedan, Velika i Jedina Duša. Da, Bog je Ljubav.


Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.





ROBERT I. DUDNIK, DIPL. IUR.




- 09:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

K A R I Z M E - MOLITVA ISCJELJENJA

TOMISLAV IVANČIĆ
MOLITVA ISCJELJENJA

Sjeti se Bog te stvorio iz ljubavi.
Zamislio te, zaželio, projektirao i nosio te u svom srcu kao umjetnik svoje djelo.
Onda je jednom rekao, neka bude... I samo zato Bog više čezne za tobom, za tvojom blizinom, ti si Njegovo dijete. Sjeti se On je Sina svoga poslao ta te spasi, oslobodi, izliječi, da uzme tvoju krivicu.
Isus je sada tu. On čeka da ga večeras pustiš u svoj život, da dotakne svaku tvoju ranu. Sjeti se On te otkupio, platio za tebe svojim životom. Njemu pripadaš. Nemoj ga odbiti, ražalostiti...
(opusti se...osluhni svoje disanje...)

PRIJE NEGO TE OBLIKOVAH U MAJČINOJ UTROBI JA TE ZNADOH...
(To ti poručuje tvoj Stvoritelj po proroku Jeremiji 1,5)

Hvala Ti Oče što sam prvo bila u Tvom srcu, u Tvom naručju. Ti si dušu moju stvorio i bolje je poznaješ nego ja sam.
Ti si u srcu mome stavio čežnju da te tražim i pronlazim da se Tbom ispunim.Ti si za mene sve stvorio i pripremio i moje pretke i moje roditelje. Hvala ti za to. Hvalati što mi i sada šalješ Isusa da on svojom silom zaustavi zlo, bolest, sklonost za grijeh psihihički, fizički, i duhovni. Što sam naslijedio, što me snašlo kad sam ušao u ovaj svijet.
Ti Isuse možeš prekinuti sve negativne niti koje me vežu za moje pretke. Ti si krvlju svojom pobijedio.
Ti možeš ukloniti sve nasljedne bolesti i sklonosti duše i tijela koje vučem od svojih pradjedova.
Hvala ti što me oslobađaš i činiš sve novo.

Prorok kaže: GOSPODIN ME POZVAO OD KRILA MATERINA, OD UTROBE MAJKE MOJE SPOMENUO SE MOGA IMENA. (Iz 49,1)

Isus se raduje tvome začeću. ON je baš tebe želio. On je u onu malu točkicu tvoga početka sve zapisao: tvoj spol, tvoje oči, tvoju kosu, tvoje sposobnosti, tvoje talente, tvoje dane, tvoju osobnost, tvoje ime ime i prezime.
Hvala ti Isuse što sam ja željeno dijete, ne slučajno, nego stvoreno s točno određenim smislom i ciljem.
Hvala ti što si me imenom pozvao u ovaj svijet i da me ne zaboraviš.
U DLANOVE SVOJE SI ME UREZAO, HVALA TI!
Hvala Ti što je baš ovo mjesto, u ovoj zemlji, u ovoj obitelji, u ovoj župi, za mene i bez mene bi bilo prazno.
Hvala Ti što sam Tvojoriginal i što sam Tvoje dijete.


(u utrobi majke)
JER TI SI MOJE STVORIO BUBREGE
SATKAO ME U KRILU MAJČINU
- kaže psalmist (PS 139)

Isus je oblikovao tvoje malo biće ne majka. Pokrenuo je tvoje srce dok si bio dva centimetra malen.
Formirao tvoje udove, mozak, lice,bubrege, pluća. On se brinuo da imaš toplinu, vodu, hranu, zaštitu.
SVIJETU SI SKRIVEN ALI NE I ISUSU.
Hvala Ti Isuse što sam stvoren tako čudesno što su djela Tvoja predivna
Hvala Ti što me nježno držiš kao kap vode.
Hvala Ti št o sam voljen, željen, prihvaćen.
Hvala Ti za svaki mjesec u majčinoj utrobi-dok se moje biće razvijalo,a Ti bdio.
Hvala Ti što sam bio pod tvojom zaštitom, što je tvoj dah šaptao mome: "Ne boj se s tobom sam, sve ć e biti u redu"

(rođenje)
Psalmista sa zanosom pjeva:
IZ KRILA MAJČINA TI SI ME IZVEO
OD KRILA MAJČINA TI SI BOG MOJ

Krajem 9. mjeseca u utrobi majke-postaje tijesno. moj stvaratelj me priprema za avanturu rođenja.
Majka je žalosna dok rađa.Ali kad dijete rodi više se ne sjeća muka zbig radosti što je rodila čovjeka na svijet.

Isuse ti znaš kako je meni bilo teško. Sad zamisli u duhu Isusa kako te On prvi uzima u ruke. Njegov dodir liječi od stresa rođenja.
Isuse hvala ti što me ti prvi prihvaćaš. Ti me prvi gledaš s ushićenjem. Ti mi prvi govoriš: Ti si moj - moja danas te rodih.
Ti si Isuse zadovoljan sa mnom-nisi iznenađen mojim spolom. Ti si svo znao. Ti se diviš i kažeš: Baš divno dijete-baš takvo sam želio.
Hvala Ti Isuse za novi svijet u koji sam ušao, za oca i majku. Prihvaćam one koje si ti izabrao.
Voljan sam živjeti. Hvala što si sa mnom i što se više ne moram bojati.Nitko me neće ugrabiti iz tvoje ruke-tako si obećao ti. HVALA TI!

(djetinjstvo)
Preko proroka stvoritelj tvoj ti kaže:
DOJENČAD ĆU TVOJU NA RUKAMA NOSITI I
MILOVATI NA KOLJENIMA I KAO ŠTO MATI
TJEŠI SINA TAKO ĆU JA TEBE UTJEŠITI

Hvala Ti Isuse za moje prve godine. Nisam znao da si me u naručje uzimao kad sam bio sam u strahu, u mraku, kad sam bio bolestan a nitko nije znao što mi je...? Ti si se naginjao nada mnom i šaptao mi: "Ne boj se crviću " Ti si milje moje!
HVALA TI ISUSE!

Tvoj stvoritelj te podsjeća:

A JA SAM TE HODATI UČIO DRŽEĆI TE ZA RUKE TVOJE,
AL TI NE SPOZNAŠE, SA SAM SE ZA TE BRINUO

Hvala Ti Isuse što si Ti učvršćivao moje noge što si ti bio uz mene, za ruku me držao u mojim prvim koracima.
Hvala ti što si me uspravljao, podizao, igrao se sa mnom.
(Dopusti Isusu da dođe u ovo razdoblje tvoga života ... smiješ ga zamisliti kako te vodi za ruku i priča ti priču.)


Bog moj govori:

AKO TE OTAC I MATI OSTAVE JA TE OSTAVITI NEĆU

(Ps 27,10)

Hvala ti Isuse što nikad nisam bio sam. Ti si bio sa mnom kada su me ostavili kod bake, u jaslicama, kod tuđih ljudi, kada sam morao u bolnicu, kada je majka puno radila, kada je tata otišao u drugu zemlju da zaradi kruh.
(Sada gledaj sebe kao malog dječaka - djevojčicu u Isusovu zagrljaju. To jenajdjelotvorniji lijek. )

I kada sam krenuo u školu ti si Isuse išao sa mnom. Ti si bio pored mene kad sam pisao zadaću. Ti sad Isuse dotakni ovo što me boli iz tog razdoblja - kad sam bio izrugan, kad pred pločom nisam znao, kad se učiteljica ljutila, kad me korila.

HVALA TI ISUSE ŠTO SI TI PRAVI PRIJATELJ.


(pubertet)

Bog te podsjeća na svoje milosrđe
PA I KAD BUDEŠ GRIJEŠIO IMAT ĆU SUĆUTI

Započeo je tvoj pubertet, promjene na tijelu, bure u tebi, zbunjenost, bunt, neposlušnost, nove emocije,požuda. Sjeti se svojih prvih grijeha bludnosti, laži, nesporazuma sa roditeljima, cigareta,alkohola.
Isuse hvala Ti što si me i tada razumio,što me nisi osudio,ni odbacio.
(Gledaj sebe u tom razdoblju i Isusa kako ti prilazi,sućutno te gleda i pruža ti ruku)

Hvala Ti Isuse što si Ti najbolji kolega

(mladost)

NEĆE TE VIŠE ZVATI OSTAVLJENIM
NEGO ĆE TE ZVATI MOJA MILINA
- Tako kaže tvoj Gospodin

Isuse prođi krozmoju mladost- Ti najbolje znaš kad mi ljubav nije bila uzvraćena,kad sam
bio-bila ostavljan-a,povrijeđen-a,razočaran-a.Ili ako te muž ostavio.
Iztliječi me Isuse u tom području.
Hvala ti Isuse što se više ne osjećam ostavljenim.mogu k Tebi doći - mogu biti tvoja milina.


(brak) Ti si moj smisao:
I KAO ŠTO SE MLADIĆ ŽENI NEVJESTOM
JA ĆU SE TOBOM OŽENITI - kaže Bog (Iz 62,4)

Hval Ti Isuse što si ušao i u moj brak.Hvala Ti što svaku bol i razočaranost nerazumijevanje mogu s tobom podijeliti,tebi dati.Hvala ti što si moja utjeha.Ti mi Isuse daj ljubav
za svog bračnog druga,obnovi i izliječi moj brak.
(Sada gledaj sebe i svog bračnog druga kako je Isus između vas - stavlja svoju jednu ruku na jednog a drugu na drugog- zbližuje vas, pomiruje , liječi. I vi pružate ruke jedno drugom. Hvala ti Isuse.)
Ako si sam ili sama, Isus je tvoj drug, prijatelj, zaručnik - nisi sam-zapamti to. Imaš najboljeg zaručnika - prijatelja.


(starost)
I na kraju Bog ti govori:
DO STAROSTI VAŠE JA ĆU OSTATI ISTI DO VAŠIH SJEDINA PODUPIRAT ĆU VAS...
NOSIT ĆU VAS DALJE, POMAGATI I IZBAVLJATI
(Iz 46,4)
Hvala Ti Isuse što me nisi zaboravio u mojoj starosti. Hvala ti što i mene hoćeš pomilovati i ositi kad mi noge zakažu, kad sam žalostan i sam- sama.
Hvala ti što ostajem tvoje dijete i u starosti. Hvala ti što je starost s Tobom lijepa. Što me podupireš - ti si moj štap.
Hvala Ti što me pomažeš i liječiš u bolesti.
Hvala Tišto ćeš i u smrti biti sa mnom i svoje anđele poslati da me ponesu u tvoje kraljevstvo.
Hvala ti što se ničega ne moram bojati.

(Sada na kraju molitve, ti sam u svom srcu reci hvala Isusu.On te gleda i čeka tvoje poovjerenje i tvoju zahvalnost. Zahvaljuj mu za sve trenutke svoga života, posebno za one koje si mu prinio u ovoj molitvi na iscjeljenje.
Nemoj biti škrt na riječima hvale i malen u vjeri da te je Isus iscijelio ako si ga iskreno molio.)

- 09:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.08.2006., srijeda

U V O D

Tekstovi koji slijede predstavljaju moju osobnu viziju shvaćanja i doživljavanja duhovnosti, gdje se Najkompleksnije želi pokušati spoznavati, predstavljati i provoditi Najjednostavnijim. Istinu je moguće spoznati jedino Mudrošću do koje se dolazi isključivo življenjem Osobne Praktične Duhovnosti Jedinstva Uma i Srca, odnosno spoznajom jedinstva svega, svih i svakoga – jedinstva i bratstva Univerzuma. Jer, Istina je u nama i oko nas. Bog je Jedan, Velika i Jedina Duša. Da, Bog je Ljubav.


Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.





ROBERT I. DUDNIK, DIPL. IUR.




- 18:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE

UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Otk 11, 19a; 12, 1 - 6a. 10ab: Ps 46; 1 Kor 15, 20 - 27a
Lk 1, 39 -36

Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći!
U one dane Marija se žurno zaputi u planinski kraj prema jednom gradu Judinu. Uđe u kuću Zaharijinu i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta ču Marijin pozdrav, zaigra dijete u njezinoj utrobi, i Elizabeta se napuni Duhom Svetim. Zatim klikne jakim glasom: " Najblagoslovljenija si ti među ženama! I blagoslovljen plod utrobe tvoje! Odakle onda meni to da majka Gospodina moga dolazi k meni? Jer čim pozdrav tvoj dođe do mojih ušiju, od veselja mi dijete zaigra u utrobi. Blago onoj koja povjerova da će ispuniti što joj je rečeno od Gospodina."

Hvalospjev Marijin
Marija reče:
"Slavi duša moja Gospodina; duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome; jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju. Gle! Os sad će me "blaženom zvati" svi naraštaji, jer mi velike stvari učini Silni, čije je ime sveto, i čije se milosrđe proteže od koljena do koljena nad onima koji ga štuju. Junačko djelo izvede mišicom svojom: rasprši one koji su oholi u misli srca svoga; zbaci s prstolja vladare, a uzvisi neznatne; gladne zasiti dobrima, a bogataše otpusti praznih ruku; priskoči u pomoć Izraelu, sluzi svome, sjećajući se milosrđa - kao što obeća ocima našim - u prilog Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka."
Marija ostade s Elizabetom oko tri mjeseca; zatima se vrati svojoj kući.


Lk 1, 39 - 56



BLAGDAN UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Danas sveta Crkva slavi blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije Majke našeg Spasitelja Isusa Krista. Na blagdan Svih Svetih 1950. godine usredištu kršćanstva u Rimu progovorio je sam Isus Krist preko pape Pia XII, koji je svečano izjavio kako je od Boga objavljena istina, da je Blažena Djevica Marija nakon završetka svog zemaljskog života s dušom i tjelom uznesenana nebo. Najstarija crkvena predaja kaže da je Majka Božja poslje Isusova Uzašašća živjela na zemlji još dvadeset i pet godina i navršila sedamdeset i dvije godine života. Nako vrijema živjela je u Jeruzalemu, a ondaje sveti Ivan apostol odveo u Efez. Tako je Marija provodila dane svog zemaljskog života u molitvi i razmatranju o proživljenim otajstvima. Uz to je kao Majka Crkve savjetovala, tješila apostole i prvu kršćansku zajednicu, poticala ih na sutrajnost, strpljivost i odanost u vjeri u Krista koji ih čeka na nebu.
Tako je deset godna Majka Božja uz svetog Ivana proboravila u Efezu, a zatim se opet vratila u Jeruzalem, jer više nije mogla biti daleko od mjesta koja su joj bila sveta zbog uspomene na njezinog Božanskog Sina. Čim se Blažena Djevica Marija vratila u Jeruzalem obišla je sva sveta mjesta s dubokom vjerom i najvećom pobožnošću, dakle obišla je križne postaje svoga predragoga Sina.
Isus Krist nije uzeo svoju presvstu Majku Mariju odmah sa sobom na nebo, jer je htio da ona bude još neko vrijeme kršćanima na utjehu. Ali je u Mariji neprestano gorjela čežnja da se na nebu što prije združi sa svojim Sinom. Iz svega srca i duše željela je da što prije dođe na nebo. Gospodina je uslišao njezinu molitvi i poslao je anđela da joj navijeti čas blaženoga preminuća. Prije odlaska u nebo željela je vidjeti svoje apostole. Isus je ispunio tu želju svojoj dragoj majci. Tako su se kod njezinog smrtnog kreveta skupili svi apostoli, osim svetog Tome. One stigao tri dana kasnije, i zaželio je vidjeti Majku Božju barem mrtvu u grobu. Tada su otvorili grob, ali ne nađoše u grobu Marijina tijela, nego osjetiše miris Marijinih haljina, ičuli su anđeosko pjevanje, kako je Blažena Djevica Marija uznesena na nebo s dušom i tijelom. Marija je uskrišena odmah nakon smrti dušom i tijelom uznesena na nebo, da atmo od nebesnika, anđela i svetaca, kerubina i serafina, patriajarha i proroka, pa i od samog Presvetog Trojstva primi hvalu i slavu za svoj bogobojazni život na zemlji. Marija je dušom i tijelom uznesena na nebo, jer je Majka Božja, a to je njezina najveća odlika. Marija je uznesena na nebo, jer je bezgriješna djevičanska Majka. Marija je uznesena na nebo da primi plaću i krunu svog života. Najprije je nebo sišlo u njezinu utrobu za nas i naše spasenje. A onda je Ona uzašla na nebo opet za nas i naše spasenje. Isus je svoju dragu majku uskrisio i poveo je k sebi u nebo. Tako Sin Sožji svojoj Majci daje prijestolje neba, jer mu je njegova Majka tako spremno dala prijestolje svojega srca. Presvsto Trojstvo je uistinu božanski nagradilo njezinu vjernost i odanost za vrijeme njezinog zemaljskog života. A sasvim je i dolikovalo da tijelo Bezgrešne Djevice Marije Majke Božje, koja nije okaljala ni jednu sijenku grijeha, na zahvati zakon raspadanja. Bog je Mariju pozvao u svoja nebesa i tako joj je uzvratio ljubav za ljubav. i tako je Sin Božji Isus Krist isplatio dug svojoj predragoj Majci Mariji. Marijinim uznesenjem na nebo i čovječanstvo je isplatilo svoj dug nebesima. Sin je Božji bio na zemlji i postao je posrednikom po kojem smo Bogu dali dužnu zadovoljštinu. A Marija je zauzvrat otišla u Božja nebesa i postala posrednica po kojoj Bog daje milost ljudima. Tako se Marijinim uznesenjem povezalo nebo i zemlja, nastao je međusobni život, prostrujale su milosti i molitve. Stvorena je jedinstvena zajednica, jedno općinstvo svih po kristu posvećenih, onih na nebu, nas na zamlji i onih u čistilištu.
Prva stoljeća uopće ne svtkuju dan Marijine smrti ili rođenadan za nebo, kako je bio običaj kod apostola i mučenika, nego se odmah u početku svetkuje Marijino Uznesenje u nebo. A to je jedan od nebitnih dokaza da je prva Crkva živjela u uvjerenju, da je Marija nakon smrti bila uskrišena, te dušom i tijelom bila uzeta na nebo. Vjerni Božji narod koji je razasut počitavoj kugli zemaljskoj uvijek je vjerovao da je Marija neokaljana Djevica i Majka Sina Božjega umrla od žarkog čeznuća za svojim Sinom. Svi pravi kršćani su uvijek vjerovali, da njezin Božanski Sin nije mogao dozvoliti, da u zemlji istrune ono tijelo od kojeg je On primio ljudku narav. Sav kršćanski katolički narod je neprestano živio u uvjerenju da je Blaženu Djevicu Mariju njezin Sin Isus Krist brzo iza smrti uskrisio i s dušom i s tijelom uzeo na nebo. Ona koja je u duši i tijelu čista, neokaljana, bezgriješna, Bog nije moga o dopustiti da na kraju njezion tijelo postane hrana crvima. U krilo Djevice Marije utjelovio se sam Bog, koji je od njezine prečiste krvi uzeo ljudsku narav, dakle čovječje tijelo. Kao što tijelo Isusovo nije istrulo u grobu, tako je dolikovalo da ni Marijino tijelo ne istrune u grobu. Kako da kuša smrt i trulost Ona po kojoj je svima došao život i radost. Marija je živa pokaznica i njasvetije Svetohranište Sina Božjega, zato Ona nije smjela i nije mogla istrunuti u zemlji.
U Južnoj Africi je djelovao jedan revni misionar Petar Desang, Flamanac rodom iz Belgije. Tu ga jednom pozovu u bolnicu k jednom bolesniku, koji je govorio flamanski. Izneneađen misionar pohiti k bolesniku da mu podijeli svete sakramente umirućih. Ali bolesnik neće ni da govori o vjerskim stvarima već neprestano ponavlja bogohulne psovke. Misionar se trudio da bolesnika pripravi na ispovijed, ali uzalud. Tada mu počme govoriti o nebesima, o muci Isusovoj, o paklu, o pravdi i milosrđu Božjem, ali i to bijaše sve uzalud. Nesretnik je izjavio da želi umrijeti onako kako je živio. Misionar sav nemoćan tada opazi na bolesnikovim prsima svjetlu medaljicu Majke Božje, Blažene Djevice Marije pa reče bolesniku: "Prijatelju ja vas ne razumijem, na prsima nosite medaljicu Majkle Božje, a za sakramente nećet ni da čujete". Tada se bolesnik primiri i ispruži, te poče polako pričati. Bit će skoro 40 godina otkako sam u Hallu u Belgiji izvukao iz vode nekog dječaka koji se davio. Njegova mi je majka tada u znak zahvalnosti silom naturila ovaj lančić i medaljicu što ga je skinula sa spašenog sinčića. Uzeo sam to za uspomenu s obećanjem da ću svaki dan moliti po jednu "Zdravo Mariju". I to sam obećanje održao sve do sada.
Misionar je tada briznuo u plač i zagrlio bolesnika. Sav uzbuđen od ganuća reče bolesniku: "O moj Spasitelju"! Taj sam dječak ja, što ste ga vi izvukli iz vode. Kao električna struja prostruji milost Božja udovima bolesnika. Tada se više nije mogao opirati. Zamoli misionara da mu pomogne, te da se dobro ispovijedi zacijeli svoj život. Misionar Petar Desang podijeli mu sa veseljem sakramente umirućih te je bolesnik brzo nakon ispovijedi i Pričesti smiren držeći u rukama blagoslovljenu medaljicu Blažene Djevice Marije, još jednom zaufano i žarko molio "Zdravo Marijo", a misionar nad umirućim nastavio je moliti "Hvala Ti i čast Bezgrešna Majko Marijo! Tvoja mi je medaljica jednom spasila život, a sada je ona opet istrgla dušu ovog bijednika iz đavolskih panđa". Naša nebeska Majka Blažena Djevica Marija brine se za svu svoju djecu, a posebno se brine i zauzima za one koji su se pokolebali u svojoj vjeri, u zvanju i krepostima. A najviše se zauzima za umiruće, koji stoje na rubu vječne propasti. Molimo svaki dan Blaženu Djevicu Mariju i samo ćemo tako osigurati sebi njezinu pomoć i zaštitu i u živote ovdje na zemlji i na času smrti naše Amen!

iz knjige: GOSPODNJE I SVETAČKE PROPOVIJEDI, fra Andrija
Živković,UPT, Đakovo 2000.











* Uvodna riječ


Uvodna riječ i poruka posjetiteljima ...


* Foto galerija


Fotografije s naših usreta, duhovnih obnova .....


* Pjesme


Zavirite u našu zbirku svetih i prigodnih blagdanskih pjesama ...

* Multimedija


Pohranite na svoj PC neke od održanih misa i susreta /mp3 i AVI format/...

* Kršćanski linkovi


Potražite ovdje zanimljive stranice vezane za krščanstvo i sl..


ARHIVA Knjiga, fra Ivo Sv.Petar i Pavao Srce Isusovo, 23.06.06. Tijelovo, 15.06.06. Sv.Trojstvo, 11.06.06. Duhovi, 04.06.06.

























































































































































































UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Otk 11, 19a; 12, 1 - 6a. 10ab: Ps 46; 1 Kor 15, 20 - 27a
Lk 1, 39 -36

Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći!
U one dane Marija se žurno zaputi u planinski kraj prema jednom gradu Judinu. Uđe u kuću Zaharijinu i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta ču Marijin pozdrav, zaigra dijete u njezinoj utrobi, i Elizabeta se napuni Duhom Svetim. Zatim klikne jakim glasom: " Najblagoslovljenija si ti među ženama! I blagoslovljen plod utrobe tvoje! Odakle onda meni to da majka Gospodina moga dolazi k meni? Jer čim pozdrav tvoj dođe do mojih ušiju, od veselja mi dijete zaigra u utrobi. Blago onoj koja povjerova da će ispuniti što joj je rečeno od Gospodina."

Hvalospjev Marijin
Marija reče:
"Slavi duša moja Gospodina; duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome; jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju. Gle! Os sad će me "blaženom zvati" svi naraštaji, jer mi velike stvari učini Silni, čije je ime sveto, i čije se milosrđe proteže od koljena do koljena nad onima koji ga štuju. Junačko djelo izvede mišicom svojom: rasprši one koji su oholi u misli srca svoga; zbaci s prstolja vladare, a uzvisi neznatne; gladne zasiti dobrima, a bogataše otpusti praznih ruku; priskoči u pomoć Izraelu, sluzi svome, sjećajući se milosrđa - kao što obeća ocima našim - u prilog Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka."
Marija ostade s Elizabetom oko tri mjeseca; zatima se vrati svojoj kući.


Lk 1, 39 - 56



BLAGDAN UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Danas sveta Crkva slavi blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije Majke našeg Spasitelja Isusa Krista. Na blagdan Svih Svetih 1950. godine usredištu kršćanstva u Rimu progovorio je sam Isus Krist preko pape Pia XII, koji je svečano izjavio kako je od Boga objavljena istina, da je Blažena Djevica Marija nakon završetka svog zemaljskog života s dušom i tjelom uznesenana nebo. Najstarija crkvena predaja kaže da je Majka Božja poslje Isusova Uzašašća živjela na zemlji još dvadeset i pet godina i navršila sedamdeset i dvije godine života. Nako vrijema živjela je u Jeruzalemu, a ondaje sveti Ivan apostol odveo u Efez. Tako je Marija provodila dane svog zemaljskog života u molitvi i razmatranju o proživljenim otajstvima. Uz to je kao Majka Crkve savjetovala, tješila apostole i prvu kršćansku zajednicu, poticala ih na sutrajnost, strpljivost i odanost u vjeri u Krista koji ih čeka na nebu.
Tako je deset godna Majka Božja uz svetog Ivana proboravila u Efezu, a zatim se opet vratila u Jeruzalem, jer više nije mogla biti daleko od mjesta koja su joj bila sveta zbog uspomene na njezinog Božanskog Sina. Čim se Blažena Djevica Marija vratila u Jeruzalem obišla je sva sveta mjesta s dubokom vjerom i najvećom pobožnošću, dakle obišla je križne postaje svoga predragoga Sina.
Isus Krist nije uzeo svoju presvstu Majku Mariju odmah sa sobom na nebo, jer je htio da ona bude još neko vrijeme kršćanima na utjehu. Ali je u Mariji neprestano gorjela čežnja da se na nebu što prije združi sa svojim Sinom. Iz svega srca i duše željela je da što prije dođe na nebo. Gospodina je uslišao njezinu molitvi i poslao je anđela da joj navijeti čas blaženoga preminuća. Prije odlaska u nebo željela je vidjeti svoje apostole. Isus je ispunio tu želju svojoj dragoj majci. Tako su se kod njezinog smrtnog kreveta skupili svi apostoli, osim svetog Tome. One stigao tri dana kasnije, i zaželio je vidjeti Majku Božju barem mrtvu u grobu. Tada su otvorili grob, ali ne nađoše u grobu Marijina tijela, nego osjetiše miris Marijinih haljina, ičuli su anđeosko pjevanje, kako je Blažena Djevica Marija uznesena na nebo s dušom i tijelom. Marija je uskrišena odmah nakon smrti dušom i tijelom uznesena na nebo, da atmo od nebesnika, anđela i svetaca, kerubina i serafina, patriajarha i proroka, pa i od samog Presvetog Trojstva primi hvalu i slavu za svoj bogobojazni život na zemlji. Marija je dušom i tijelom uznesena na nebo, jer je Majka Božja, a to je njezina najveća odlika. Marija je uznesena na nebo, jer je bezgriješna djevičanska Majka. Marija je uznesena na nebo da primi plaću i krunu svog života. Najprije je nebo sišlo u njezinu utrobu za nas i naše spasenje. A onda je Ona uzašla na nebo opet za nas i naše spasenje. Isus je svoju dragu majku uskrisio i poveo je k sebi u nebo. Tako Sin Sožji svojoj Majci daje prijestolje neba, jer mu je njegova Majka tako spremno dala prijestolje svojega srca. Presvsto Trojstvo je uistinu božanski nagradilo njezinu vjernost i odanost za vrijeme njezinog zemaljskog života. A sasvim je i dolikovalo da tijelo Bezgrešne Djevice Marije Majke Božje, koja nije okaljala ni jednu sijenku grijeha, na zahvati zakon raspadanja. Bog je Mariju pozvao u svoja nebesa i tako joj je uzvratio ljubav za ljubav. i tako je Sin Božji Isus Krist isplatio dug svojoj predragoj Majci Mariji. Marijinim uznesenjem na nebo i čovječanstvo je isplatilo svoj dug nebesima. Sin je Božji bio na zemlji i postao je posrednikom po kojem smo Bogu dali dužnu zadovoljštinu. A Marija je zauzvrat otišla u Božja nebesa i postala posrednica po kojoj Bog daje milost ljudima. Tako se Marijinim uznesenjem povezalo nebo i zemlja, nastao je međusobni život, prostrujale su milosti i molitve. Stvorena je jedinstvena zajednica, jedno općinstvo svih po kristu posvećenih, onih na nebu, nas na zamlji i onih u čistilištu.
Prva stoljeća uopće ne svtkuju dan Marijine smrti ili rođenadan za nebo, kako je bio običaj kod apostola i mučenika, nego se odmah u početku svetkuje Marijino Uznesenje u nebo. A to je jedan od nebitnih dokaza da je prva Crkva živjela u uvjerenju, da je Marija nakon smrti bila uskrišena, te dušom i tijelom bila uzeta na nebo. Vjerni Božji narod koji je razasut počitavoj kugli zemaljskoj uvijek je vjerovao da je Marija neokaljana Djevica i Majka Sina Božjega umrla od žarkog čeznuća za svojim Sinom. Svi pravi kršćani su uvijek vjerovali, da njezin Božanski Sin nije mogao dozvoliti, da u zemlji istrune ono tijelo od kojeg je On primio ljudku narav. Sav kršćanski katolički narod je neprestano živio u uvjerenju da je Blaženu Djevicu Mariju njezin Sin Isus Krist brzo iza smrti uskrisio i s dušom i s tijelom uzeo na nebo. Ona koja je u duši i tijelu čista, neokaljana, bezgriješna, Bog nije moga o dopustiti da na kraju njezion tijelo postane hrana crvima. U krilo Djevice Marije utjelovio se sam Bog, koji je od njezine prečiste krvi uzeo ljudsku narav, dakle čovječje tijelo. Kao što tijelo Isusovo nije istrulo u grobu, tako je dolikovalo da ni Marijino tijelo ne istrune u grobu. Kako da kuša smrt i trulost Ona po kojoj je svima došao život i radost. Marija je živa pokaznica i njasvetije Svetohranište Sina Božjega, zato Ona nije smjela i nije mogla istrunuti u zemlji.
U Južnoj Africi je djelovao jedan revni misionar Petar Desang, Flamanac rodom iz Belgije. Tu ga jednom pozovu u bolnicu k jednom bolesniku, koji je govorio flamanski. Izneneađen misionar pohiti k bolesniku da mu podijeli svete sakramente umirućih. Ali bolesnik neće ni da govori o vjerskim stvarima već neprestano ponavlja bogohulne psovke. Misionar se trudio da bolesnika pripravi na ispovijed, ali uzalud. Tada mu počme govoriti o nebesima, o muci Isusovoj, o paklu, o pravdi i milosrđu Božjem, ali i to bijaše sve uzalud. Nesretnik je izjavio da želi umrijeti onako kako je živio. Misionar sav nemoćan tada opazi na bolesnikovim prsima svjetlu medaljicu Majke Božje, Blažene Djevice Marije pa reče bolesniku: "Prijatelju ja vas ne razumijem, na prsima nosite medaljicu Majkle Božje, a za sakramente nećet ni da čujete". Tada se bolesnik primiri i ispruži, te poče polako pričati. Bit će skoro 40 godina otkako sam u Hallu u Belgiji izvukao iz vode nekog dječaka koji se davio. Njegova mi je majka tada u znak zahvalnosti silom naturila ovaj lančić i medaljicu što ga je skinula sa spašenog sinčića. Uzeo sam to za uspomenu s obećanjem da ću svaki dan moliti po jednu "Zdravo Mariju". I to sam obećanje održao sve do sada.
Misionar je tada briznuo u plač i zagrlio bolesnika. Sav uzbuđen od ganuća reče bolesniku: "O moj Spasitelju"! Taj sam dječak ja, što ste ga vi izvukli iz vode. Kao električna struja prostruji milost Božja udovima bolesnika. Tada se više nije mogao opirati. Zamoli misionara da mu pomogne, te da se dobro ispovijedi zacijeli svoj život. Misionar Petar Desang podijeli mu sa veseljem sakramente umirućih te je bolesnik brzo nakon ispovijedi i Pričesti smiren držeći u rukama blagoslovljenu medaljicu Blažene Djevice Marije, još jednom zaufano i žarko molio "Zdravo Marijo", a misionar nad umirućim nastavio je moliti "Hvala Ti i čast Bezgrešna Majko Marijo! Tvoja mi je medaljica jednom spasila život, a sada je ona opet istrgla dušu ovog bijednika iz đavolskih panđa". Naša nebeska Majka Blažena Djevica Marija brine se za svu svoju djecu, a posebno se brine i zauzima za one koji su se pokolebali u svojoj vjeri, u zvanju i krepostima. A najviše se zauzima za umiruće, koji stoje na rubu vječne propasti. Molimo svaki dan Blaženu Djevicu Mariju i samo ćemo tako osigurati sebi njezinu pomoć i zaštitu i u živote ovdje na zemlji i na času smrti naše Amen!

iz knjige: GOSPODNJE I SVETAČKE PROPOVIJEDI, fra Andrija
Živković,UPT, Đakovo 2000.











* Uvodna riječ


Uvodna riječ i poruka posjetiteljima ...


* Foto galerija


Fotografije s naših usreta, duhovnih obnova .....


* Pjesme


Zavirite u našu zbirku svetih i prigodnih blagdanskih pjesama ...

* Multimedija


Pohranite na svoj PC neke od održanih misa i susreta /mp3 i AVI format/...

* Kršćanski linkovi


Potražite ovdje zanimljive stranice vezane za krščanstvo i sl..


ARHIVA Knjiga, fra Ivo Sv.Petar i Pavao Srce Isusovo, 23.06.06. Tijelovo, 15.06.06. Sv.Trojstvo, 11.06.06. Duhovi, 04.06.06.




















































































































































































UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Otk 11, 19a; 12, 1 - 6a. 10ab: Ps 46; 1 Kor 15, 20 - 27a
Lk 1, 39 -36

Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći!
U one dane Marija se žurno zaputi u planinski kraj prema jednom gradu Judinu. Uđe u kuću Zaharijinu i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta ču Marijin pozdrav, zaigra dijete u njezinoj utrobi, i Elizabeta se napuni Duhom Svetim. Zatim klikne jakim glasom: " Najblagoslovljenija si ti među ženama! I blagoslovljen plod utrobe tvoje! Odakle onda meni to da majka Gospodina moga dolazi k meni? Jer čim pozdrav tvoj dođe do mojih ušiju, od veselja mi dijete zaigra u utrobi. Blago onoj koja povjerova da će ispuniti što joj je rečeno od Gospodina."

Hvalospjev Marijin
Marija reče:
"Slavi duša moja Gospodina; duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome; jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju. Gle! Os sad će me "blaženom zvati" svi naraštaji, jer mi velike stvari učini Silni, čije je ime sveto, i čije se milosrđe proteže od koljena do koljena nad onima koji ga štuju. Junačko djelo izvede mišicom svojom: rasprši one koji su oholi u misli srca svoga; zbaci s prstolja vladare, a uzvisi neznatne; gladne zasiti dobrima, a bogataše otpusti praznih ruku; priskoči u pomoć Izraelu, sluzi svome, sjećajući se milosrđa - kao što obeća ocima našim - u prilog Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka."
Marija ostade s Elizabetom oko tri mjeseca; zatima se vrati svojoj kući.


Lk 1, 39 - 56



BLAGDAN UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Danas sveta Crkva slavi blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije Majke našeg Spasitelja Isusa Krista. Na blagdan Svih Svetih 1950. godine usredištu kršćanstva u Rimu progovorio je sam Isus Krist preko pape Pia XII, koji je svečano izjavio kako je od Boga objavljena istina, da je Blažena Djevica Marija nakon završetka svog zemaljskog života s dušom i tjelom uznesenana nebo. Najstarija crkvena predaja kaže da je Majka Božja poslje Isusova Uzašašća živjela na zemlji još dvadeset i pet godina i navršila sedamdeset i dvije godine života. Nako vrijema živjela je u Jeruzalemu, a ondaje sveti Ivan apostol odveo u Efez. Tako je Marija provodila dane svog zemaljskog života u molitvi i razmatranju o proživljenim otajstvima. Uz to je kao Majka Crkve savjetovala, tješila apostole i prvu kršćansku zajednicu, poticala ih na sutrajnost, strpljivost i odanost u vjeri u Krista koji ih čeka na nebu.
Tako je deset godna Majka Božja uz svetog Ivana proboravila u Efezu, a zatim se opet vratila u Jeruzalem, jer više nije mogla biti daleko od mjesta koja su joj bila sveta zbog uspomene na njezinog Božanskog Sina. Čim se Blažena Djevica Marija vratila u Jeruzalem obišla je sva sveta mjesta s dubokom vjerom i najvećom pobožnošću, dakle obišla je križne postaje svoga predragoga Sina.
Isus Krist nije uzeo svoju presvstu Majku Mariju odmah sa sobom na nebo, jer je htio da ona bude još neko vrijeme kršćanima na utjehu. Ali je u Mariji neprestano gorjela čežnja da se na nebu što prije združi sa svojim Sinom. Iz svega srca i duše željela je da što prije dođe na nebo. Gospodina je uslišao njezinu molitvi i poslao je anđela da joj navijeti čas blaženoga preminuća. Prije odlaska u nebo željela je vidjeti svoje apostole. Isus je ispunio tu želju svojoj dragoj majci. Tako su se kod njezinog smrtnog kreveta skupili svi apostoli, osim svetog Tome. One stigao tri dana kasnije, i zaželio je vidjeti Majku Božju barem mrtvu u grobu. Tada su otvorili grob, ali ne nađoše u grobu Marijina tijela, nego osjetiše miris Marijinih haljina, ičuli su anđeosko pjevanje, kako je Blažena Djevica Marija uznesena na nebo s dušom i tijelom. Marija je uskrišena odmah nakon smrti dušom i tijelom uznesena na nebo, da atmo od nebesnika, anđela i svetaca, kerubina i serafina, patriajarha i proroka, pa i od samog Presvetog Trojstva primi hvalu i slavu za svoj bogobojazni život na zemlji. Marija je dušom i tijelom uznesena na nebo, jer je Majka Božja, a to je njezina najveća odlika. Marija je uznesena na nebo, jer je bezgriješna djevičanska Majka. Marija je uznesena na nebo da primi plaću i krunu svog života. Najprije je nebo sišlo u njezinu utrobu za nas i naše spasenje. A onda je Ona uzašla na nebo opet za nas i naše spasenje. Isus je svoju dragu majku uskrisio i poveo je k sebi u nebo. Tako Sin Sožji svojoj Majci daje prijestolje neba, jer mu je njegova Majka tako spremno dala prijestolje svojega srca. Presvsto Trojstvo je uistinu božanski nagradilo njezinu vjernost i odanost za vrijeme njezinog zemaljskog života. A sasvim je i dolikovalo da tijelo Bezgrešne Djevice Marije Majke Božje, koja nije okaljala ni jednu sijenku grijeha, na zahvati zakon raspadanja. Bog je Mariju pozvao u svoja nebesa i tako joj je uzvratio ljubav za ljubav. i tako je Sin Božji Isus Krist isplatio dug svojoj predragoj Majci Mariji. Marijinim uznesenjem na nebo i čovječanstvo je isplatilo svoj dug nebesima. Sin je Božji bio na zemlji i postao je posrednikom po kojem smo Bogu dali dužnu zadovoljštinu. A Marija je zauzvrat otišla u Božja nebesa i postala posrednica po kojoj Bog daje milost ljudima. Tako se Marijinim uznesenjem povezalo nebo i zemlja, nastao je međusobni život, prostrujale su milosti i molitve. Stvorena je jedinstvena zajednica, jedno općinstvo svih po kristu posvećenih, onih na nebu, nas na zamlji i onih u čistilištu.
Prva stoljeća uopće ne svtkuju dan Marijine smrti ili rođenadan za nebo, kako je bio običaj kod apostola i mučenika, nego se odmah u početku svetkuje Marijino Uznesenje u nebo. A to je jedan od nebitnih dokaza da je prva Crkva živjela u uvjerenju, da je Marija nakon smrti bila uskrišena, te dušom i tijelom bila uzeta na nebo. Vjerni Božji narod koji je razasut počitavoj kugli zemaljskoj uvijek je vjerovao da je Marija neokaljana Djevica i Majka Sina Božjega umrla od žarkog čeznuća za svojim Sinom. Svi pravi kršćani su uvijek vjerovali, da njezin Božanski Sin nije mogao dozvoliti, da u zemlji istrune ono tijelo od kojeg je On primio ljudku narav. Sav kršćanski katolički narod je neprestano živio u uvjerenju da je Blaženu Djevicu Mariju njezin Sin Isus Krist brzo iza smrti uskrisio i s dušom i s tijelom uzeo na nebo. Ona koja je u duši i tijelu čista, neokaljana, bezgriješna, Bog nije moga o dopustiti da na kraju njezion tijelo postane hrana crvima. U krilo Djevice Marije utjelovio se sam Bog, koji je od njezine prečiste krvi uzeo ljudsku narav, dakle čovječje tijelo. Kao što tijelo Isusovo nije istrulo u grobu, tako je dolikovalo da ni Marijino tijelo ne istrune u grobu. Kako da kuša smrt i trulost Ona po kojoj je svima došao život i radost. Marija je živa pokaznica i njasvetije Svetohranište Sina Božjega, zato Ona nije smjela i nije mogla istrunuti u zemlji.
U Južnoj Africi je djelovao jedan revni misionar Petar Desang, Flamanac rodom iz Belgije. Tu ga jednom pozovu u bolnicu k jednom bolesniku, koji je govorio flamanski. Izneneađen misionar pohiti k bolesniku da mu podijeli svete sakramente umirućih. Ali bolesnik neće ni da govori o vjerskim stvarima već neprestano ponavlja bogohulne psovke. Misionar se trudio da bolesnika pripravi na ispovijed, ali uzalud. Tada mu počme govoriti o nebesima, o muci Isusovoj, o paklu, o pravdi i milosrđu Božjem, ali i to bijaše sve uzalud. Nesretnik je izjavio da želi umrijeti onako kako je živio. Misionar sav nemoćan tada opazi na bolesnikovim prsima svjetlu medaljicu Majke Božje, Blažene Djevice Marije pa reče bolesniku: "Prijatelju ja vas ne razumijem, na prsima nosite medaljicu Majkle Božje, a za sakramente nećet ni da čujete". Tada se bolesnik primiri i ispruži, te poče polako pričati. Bit će skoro 40 godina otkako sam u Hallu u Belgiji izvukao iz vode nekog dječaka koji se davio. Njegova mi je majka tada u znak zahvalnosti silom naturila ovaj lančić i medaljicu što ga je skinula sa spašenog sinčića. Uzeo sam to za uspomenu s obećanjem da ću svaki dan moliti po jednu "Zdravo Mariju". I to sam obećanje održao sve do sada.
Misionar je tada briznuo u plač i zagrlio bolesnika. Sav uzbuđen od ganuća reče bolesniku: "O moj Spasitelju"! Taj sam dječak ja, što ste ga vi izvukli iz vode. Kao električna struja prostruji milost Božja udovima bolesnika. Tada se više nije mogao opirati. Zamoli misionara da mu pomogne, te da se dobro ispovijedi zacijeli svoj život. Misionar Petar Desang podijeli mu sa veseljem sakramente umirućih te je bolesnik brzo nakon ispovijedi i Pričesti smiren držeći u rukama blagoslovljenu medaljicu Blažene Djevice Marije, još jednom zaufano i žarko molio "Zdravo Marijo", a misionar nad umirućim nastavio je moliti "Hvala Ti i čast Bezgrešna Majko Marijo! Tvoja mi je medaljica jednom spasila život, a sada je ona opet istrgla dušu ovog bijednika iz đavolskih panđa". Naša nebeska Majka Blažena Djevica Marija brine se za svu svoju djecu, a posebno se brine i zauzima za one koji su se pokolebali u svojoj vjeri, u zvanju i krepostima. A najviše se zauzima za umiruće, koji stoje na rubu vječne propasti. Molimo svaki dan Blaženu Djevicu Mariju i samo ćemo tako osigurati sebi njezinu pomoć i zaštitu i u živote ovdje na zemlji i na času smrti naše Amen!

iz knjige: GOSPODNJE I SVETAČKE PROPOVIJEDI, fra Andrija
Živković,UPT, Đakovo 2000.











* Uvodna riječ


Uvodna riječ i poruka posjetiteljima ...


* Foto galerija


Fotografije s naših usreta, duhovnih obnova .....


* Pjesme


Zavirite u našu zbirku svetih i prigodnih blagdanskih pjesama ...

* Multimedija


Pohranite na svoj PC neke od održanih misa i susreta /mp3 i AVI format/...

* Kršćanski linkovi


Potražite ovdje zanimljive stranice vezane za krščanstvo i sl..


ARHIVA Knjiga, fra Ivo Sv.Petar i Pavao Srce Isusovo, 23.06.06. Tijelovo, 15.06.06. Sv.Trojstvo, 11.06.06. Duhovi, 04.06.06.



























































































































































































U one dane Marija se žurno zaputi u planinski kraj prema jednom gradu Judinu. Uđe u kuću Zaharijinu i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta ču Marijin pozdrav, zaigra dijete u njezinoj utrobi, i Elizabeta se napuni Duhom Svetim. Zatim klikne jakim glasom: " Najblagoslovljenija si ti među ženama! I blagoslovljen plod utrobe tvoje! Odakle onda meni to da majka Gospodina moga dolazi k meni? Jer čim pozdrav tvoj dođe do mojih ušiju, od veselja mi dijete zaigra u utrobi. Blago onoj koja povjerova da će ispuniti što joj je rečeno od Gospodina."

Hvalospjev Marijin
Marija reče:
"Slavi duša moja Gospodina; duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome; jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju. Gle! Os sad će me "blaženom zvati" svi naraštaji, jer mi velike stvari učini Silni, čije je ime sveto, i čije se milosrđe proteže od koljena do koljena nad onima koji ga štuju. Junačko djelo izvede mišicom svojom: rasprši one koji su oholi u misli srca svoga; zbaci s prstolja vladare, a uzvisi neznatne; gladne zasiti dobrima, a bogataše otpusti praznih ruku; priskoči u pomoć Izraelu, sluzi svome, sjećajući se milosrđa - kao što obeća ocima našim - u prilog Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka."
Marija ostade s Elizabetom oko tri mjeseca; zatima se vrati svojoj kući.


Lk 1, 39 - 56



BLAGDAN UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Danas sveta Crkva slavi blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije Majke našeg Spasitelja Isusa Krista. Na blagdan Svih Svetih 1950. godine usredištu kršćanstva u Rimu progovorio je sam Isus Krist preko pape Pia XII, koji je svečano izjavio kako je od Boga objavljena istina, da je Blažena Djevica Marija nakon završetka svog zemaljskog života s dušom i tjelom uznesenana nebo. Najstarija crkvena predaja kaže da je Majka Božja poslje Isusova Uzašašća živjela na zemlji još dvadeset i pet godina i navršila sedamdeset i dvije godine života. Nako vrijema živjela je u Jeruzalemu, a ondaje sveti Ivan apostol odveo u Efez. Tako je Marija provodila dane svog zemaljskog života u molitvi i razmatranju o proživljenim otajstvima. Uz to je kao Majka Crkve savjetovala, tješila apostole i prvu kršćansku zajednicu, poticala ih na sutrajnost, strpljivost i odanost u vjeri u Krista koji ih čeka na nebu.
Tako je deset godna Majka Božja uz svetog Ivana proboravila u Efezu, a zatim se opet vratila u Jeruzalem, jer više nije mogla biti daleko od mjesta koja su joj bila sveta zbog uspomene na njezinog Božanskog Sina. Čim se Blažena Djevica Marija vratila u Jeruzalem obišla je sva sveta mjesta s dubokom vjerom i najvećom pobožnošću, dakle obišla je križne postaje svoga predragoga Sina.
Isus Krist nije uzeo svoju presvstu Majku Mariju odmah sa sobom na nebo, jer je htio da ona bude još neko vrijeme kršćanima na utjehu. Ali je u Mariji neprestano gorjela čežnja da se na nebu što prije združi sa svojim Sinom. Iz svega srca i duše željela je da što prije dođe na nebo. Gospodina je uslišao njezinu molitvi i poslao je anđela da joj navijeti čas blaženoga preminuća. Prije odlaska u nebo željela je vidjeti svoje apostole. Isus je ispunio tu želju svojoj dragoj majci. Tako su se kod njezinog smrtnog kreveta skupili svi apostoli, osim svetog Tome. One stigao tri dana kasnije, i zaželio je vidjeti Majku Božju barem mrtvu u grobu. Tada su otvorili grob, ali ne nađoše u grobu Marijina tijela, nego osjetiše miris Marijinih haljina, ičuli su anđeosko pjevanje, kako je Blažena Djevica Marija uznesena na nebo s dušom i tijelom. Marija je uskrišena odmah nakon smrti dušom i tijelom uznesena na nebo, da atmo od nebesnika, anđela i svetaca, kerubina i serafina, patriajarha i proroka, pa i od samog Presvetog Trojstva primi hvalu i slavu za svoj bogobojazni život na zemlji. Marija je dušom i tijelom uznesena na nebo, jer je Majka Božja, a to je njezina najveća odlika. Marija je uznesena na nebo, jer je bezgriješna djevičanska Majka. Marija je uznesena na nebo da primi plaću i krunu svog života. Najprije je nebo sišlo u njezinu utrobu za nas i naše spasenje. A onda je Ona uzašla na nebo opet za nas i naše spasenje. Isus je svoju dragu majku uskrisio i poveo je k sebi u nebo. Tako Sin Sožji svojoj Majci daje prijestolje neba, jer mu je njegova Majka tako spremno dala prijestolje svojega srca. Presvsto Trojstvo je uistinu božanski nagradilo njezinu vjernost i odanost za vrijeme njezinog zemaljskog života. A sasvim je i dolikovalo da tijelo Bezgrešne Djevice Marije Majke Božje, koja nije okaljala ni jednu sijenku grijeha, na zahvati zakon raspadanja. Bog je Mariju pozvao u svoja nebesa i tako joj je uzvratio ljubav za ljubav. i tako je Sin Božji Isus Krist isplatio dug svojoj predragoj Majci Mariji. Marijinim uznesenjem na nebo i čovječanstvo je isplatilo svoj dug nebesima. Sin je Božji bio na zemlji i postao je posrednikom po kojem smo Bogu dali dužnu zadovoljštinu. A Marija je zauzvrat otišla u Božja nebesa i postala posrednica po kojoj Bog daje milost ljudima. Tako se Marijinim uznesenjem povezalo nebo i zemlja, nastao je međusobni život, prostrujale su milosti i molitve. Stvorena je jedinstvena zajednica, jedno općinstvo svih po kristu posvećenih, onih na nebu, nas na zamlji i onih u čistilištu.
Prva stoljeća uopće ne svtkuju dan Marijine smrti ili rođenadan za nebo, kako je bio običaj kod apostola i mučenika, nego se odmah u početku svetkuje Marijino Uznesenje u nebo. A to je jedan od nebitnih dokaza da je prva Crkva živjela u uvjerenju, da je Marija nakon smrti bila uskrišena, te dušom i tijelom bila uzeta na nebo. Vjerni Božji narod koji je razasut počitavoj kugli zemaljskoj uvijek je vjerovao da je Marija neokaljana Djevica i Majka Sina Božjega umrla od žarkog čeznuća za svojim Sinom. Svi pravi kršćani su uvijek vjerovali, da njezin Božanski Sin nije mogao dozvoliti, da u zemlji istrune ono tijelo od kojeg je On primio ljudku narav. Sav kršćanski katolički narod je neprestano živio u uvjerenju da je Blaženu Djevicu Mariju njezin Sin Isus Krist brzo iza smrti uskrisio i s dušom i s tijelom uzeo na nebo. Ona koja je u duši i tijelu čista, neokaljana, bezgriješna, Bog nije moga o dopustiti da na kraju njezion tijelo postane hrana crvima. U krilo Djevice Marije utjelovio se sam Bog, koji je od njezine prečiste krvi uzeo ljudsku narav, dakle čovječje tijelo. Kao što tijelo Isusovo nije istrulo u grobu, tako je dolikovalo da ni Marijino tijelo ne istrune u grobu. Kako da kuša smrt i trulost Ona po kojoj je svima došao život i radost. Marija je živa pokaznica i njasvetije Svetohranište Sina Božjega, zato Ona nije smjela i nije mogla istrunuti u zemlji.
U Južnoj Africi je djelovao jedan revni misionar Petar Desang, Flamanac rodom iz Belgije. Tu ga jednom pozovu u bolnicu k jednom bolesniku, koji je govorio flamanski. Izneneađen misionar pohiti k bolesniku da mu podijeli svete sakramente umirućih. Ali bolesnik neće ni da govori o vjerskim stvarima već neprestano ponavlja bogohulne psovke. Misionar se trudio da bolesnika pripravi na ispovijed, ali uzalud. Tada mu počme govoriti o nebesima, o muci Isusovoj, o paklu, o pravdi i milosrđu Božjem, ali i to bijaše sve uzalud. Nesretnik je izjavio da želi umrijeti onako kako je živio. Misionar sav nemoćan tada opazi na bolesnikovim prsima svjetlu medaljicu Majke Božje, Blažene Djevice Marije pa reče bolesniku: "Prijatelju ja vas ne razumijem, na prsima nosite medaljicu Majkle Božje, a za sakramente nećet ni da čujete". Tada se bolesnik primiri i ispruži, te poče polako pričati. Bit će skoro 40 godina otkako sam u Hallu u Belgiji izvukao iz vode nekog dječaka koji se davio. Njegova mi je majka tada u znak zahvalnosti silom naturila ovaj lančić i medaljicu što ga je skinula sa spašenog sinčića. Uzeo sam to za uspomenu s obećanjem da ću svaki dan moliti po jednu "Zdravo Mariju". I to sam obećanje održao sve do sada.
Misionar je tada briznuo u plač i zagrlio bolesnika. Sav uzbuđen od ganuća reče bolesniku: "O moj Spasitelju"! Taj sam dječak ja, što ste ga vi izvukli iz vode. Kao električna struja prostruji milost Božja udovima bolesnika. Tada se više nije mogao opirati. Zamoli misionara da mu pomogne, te da se dobro ispovijedi zacijeli svoj život. Misionar Petar Desang podijeli mu sa veseljem sakramente umirućih te je bolesnik brzo nakon ispovijedi i Pričesti smiren držeći u rukama blagoslovljenu medaljicu Blažene Djevice Marije, još jednom zaufano i žarko molio "Zdravo Marijo", a misionar nad umirućim nastavio je moliti "Hvala Ti i čast Bezgrešna Majko Marijo! Tvoja mi je medaljica jednom spasila život, a sada je ona opet istrgla dušu ovog bijednika iz đavolskih panđa". Naša nebeska Majka Blažena Djevica Marija brine se za svu svoju djecu, a posebno se brine i zauzima za one koji su se pokolebali u svojoj vjeri, u zvanju i krepostima. A najviše se zauzima za umiruće, koji stoje na rubu vječne propasti. Molimo svaki dan Blaženu Djevicu Mariju i samo ćemo tako osigurati sebi njezinu pomoć i zaštitu i u živote ovdje na zemlji i na času smrti naše Amen!

iz knjige: GOSPODNJE I SVETAČKE PROPOVIJEDI, fra Andrija
Živković,UPT, Đakovo 2000.





























- 18:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.08.2006., utorak

U V O D

Tekstovi koji slijede predstavljaju moju osobnu viziju shvaćanja i doživljavanja duhovnosti, gdje se Najkompleksnije želi pokušati spoznavati, predstavljati i provoditi Najjednostavnijim. Istinu je moguće spoznati jedino Mudrošću do koje se dolazi isključivo življenjem Osobne Praktične Duhovnosti Jedinstva Uma i Srca, odnosno spoznajom jedinstva svega, svih i svakoga – jedinstva i bratstva Univerzuma. Jer, Istina je u nama i oko nas. Bog je Jedan, Velika i Jedina Duša. Da, Bog je Ljubav.


Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.





ROBERT I. DUDNIK, DIPL. IUR.




- 09:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

SLAVONIJO!

SLAVONIJO!



Ovu pjesmu samo tebi pletem,
Svaka riječ peče i boli,
Ona dušom, dušom govori,
A srce me boli.
Tvoje ruke nebu lete,
Čekaš dijete, sretne dane, jutro da osvane.
Dani prolaze, rat je,
Moja ruža bijela
Niti cvjeta, niti vene,
A vrijeme je!
O, dobri Bože moj,
Dal je u gradu Hrvata,
Dal je na zgarištu rata
I to dijete bilo,
I pod bijelom ružom,
Te dječje snove snilo?
Nad Hrvatskom bijela ruža osta,
Osta sirotica da prkosi gadu,
Da prkosi ratu,
U ime ljubavi, ljudi i djece.
Dok me nije,
Moja bijela ruža
Suza lila i lije.
Sve moje vene cvijeće,
Nitko ništa reći neće,
Samo srce tiho govori:
Ratniče,jak si,
Razbij sve i vrati se samo njoj,
Ruži bijeloj!
Sutra će
Jesenje vode Dravom teći,
Dunje će da žute,
Ja ću
Na blatnom slavonskom putu,
Svratit da popijem koju,
Za junake kojih nema,
I ružo, dušu tvoju.




ANTE BANDOV, PROF.


- 09:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.08.2006., ponedjeljak

U V O D

Tekstovi koji slijede predstavljaju moju osobnu viziju shvaćanja i doživljavanja duhovnosti, gdje se Najkompleksnije želi pokušati spoznavati, predstavljati i provoditi Najjednostavnijim. Istinu je moguće spoznati jedino Mudrošću do koje se dolazi isključivo življenjem Osobne Praktične Duhovnosti Jedinstva Uma i Srca, odnosno spoznajom jedinstva svega, svih i svakoga – jedinstva i bratstva Univerzuma. Jer, Istina je u nama i oko nas. Bog je Jedan, Velika i Jedina Duša. Da, Bog je Ljubav.


Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.





ROBERT I. DUDNIK, DIPL. IUR.




- 19:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

O BLAGDANU VELIKE GOSPE

Velika Gospa
Blagdan Velike Gospe, posebno mi je drag, jedan od najdražih dana u godini. Sutra ću biti u okolici Bjelovara, u mjestu Nova Rača, gdje je najveće proštenje (kram,kirvaj) u mojoj županiji. Tamo se nalazi velika,stara crkva posvećena Uzašašću Bl.Djevice Marije na nebo,što je drugi naziv za blagdan Velike Gospe. Imam baku i djeda u susjednom selu,pa sam tamo kao doma. Ljudi u tom kraju, žive za taj dan.To je ujedno i dan općine.Okupi se jako velik broj ljudi.toliko da svi ni ne stanu u crkvu.,mnogi ostanu i vani. Taj dan vidim mnoge rođake,koje jako rijetko vidim, jedne godine došli su rođaci iz Kanade, koje nikad prije nisam vidio. Prošle godine, vrijeme je bilo loše, nadam se da ove godine bude bolje.



Blažena Djevica Marija je omiljena širom Hrvatske, na blagdan Velike Gospe,ima toliko mjesta gdje se sakupi mnoštvo ljudi poput: Marije Bistrice,Međugorja,Trsata,Aljmaša,Sinja i mnogih drugih mjesta. Marija ima posebno mjesto u ljudskoj povijesti, sadašnjosti,a imat će i u buducnosti.Njoj je povjerena vrlo odgovorna zadaća da rodi Isusa i brine se o Njemu. Mogla je odbiti, imala je slobodnu volju, ali je prihvatila i rekla : “Neka mi bude po Riječi tvojoj.” Negdje sam pročitao,da Bog nije izabrao Mariju zbog ljepote, ugleda ili talenta, nego zbog poslušnosti i odanosti. Ona je imala veliko povjerenje u Boga, vjerojatno mnogo toga nije razumijela, ali se pouzdala u Boga i prepustila se Njegovoj volji.Bilo joj je jako teško mnogo puta. Sam Isusov porod bio je težak,kada se rodio u štalici. Zamislite da vi dobijete dijete u štali, kakvi su to teški uvjeti. Nedugo nakon toga Marija je s Isusom i sv.Josipom morala bježati u Egipat,jer je Kralj Herod naredio da ubiju svu novorodjenu mušku djecu.Bojao se da mu Isus ne otme prijestolje. Put u Egipat je bio naporan,išli su pješke preko pustinje. U Egiptu su bili izbjeglice u stranoj i nepoznatoj zemlji, gdje je i jezik bio drugačiji. Kasnije je Marija propatila kad se Isus izgubio u hramu,nisu ga mogli naći tri dana. Zamislite kako se roditelji osjećaju kad im dijete nestane i nema ga tri dana! A kakve je tek boli Marija trpjela kad je Isus bio mučen,raspet i visio na križu! Kao da joj je mač probadao dušu.
Mnogo je pretrpjela zbog Isusa,ali doživjela je i mnogo sreće.
Marija je izuzetno lijepa žena. Kad se ukazala sv.Bernardici u Lurdu, rekla je (Bernardica) da je Marija tako lijepa, da jedva čeka da umre pa da je ponovno vidi! Ta ljepota vjerojatno proizlazi iz ljepote Marijine duše.



- 18:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

SLAVONIJO!

SLAVONIJO!



Ovu pjesmu samo tebi pletem,
Svaka riječ peče i boli,
Ona dušom,dušom govori,
A srce me boli.
Tvoje ruke nebu lete,
Čekaš dijete,sretne dane, jutro da osvane.
Dani prolaze,rat je,
Moja ruža bijela
Niti cvjeta, niti vene,
A vrijeme je!
O, dobri Bože moj,
Dal je u gradu Hrvata,
Dal je na zgarištu rata
I to dijete bilo,
I pod bijelom ružom,
Te dječje snove snilo?
Nad Hrvatskom bijela ruža osta,
Osta sirotica da prkosi gadu,
Da prkosi ratu,
U ime ljubavi, ljudi i djece.
Dok me nije,
Moja bijela ruža
Suza lila i lije.
Sve moje vene cvijeće,
Nitko ništa reći neće,
Samo srce tiho govori:
Ratniče,jak si,
Razbij sve i vrati se samo njoj,
Ruži bijeloj!
Sutra će
Jesenje vode Dravom teći,
Dunje će da žute,
Ja ću
Na blatnom slavonskom putu,
Svratit da popijem koju,
Za junake kojih nema,
I ružo, dušu tvoju.




ANTE BANDOV, PROF.


- 18:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

PROROKOVANJA

21.11.2005.

U tebi je Bog sjedinio nebo i zemlju
ISUSOVA MAJKA

Ti si put kojim se ovdje na zemlji prilazi Bogu i vrata Gospodnja
Kad je sišao u tebi je Svemogući postao malenim i slabim
Pošto nam je otvorio svoje srce u tebi dragi moj narode
Moje srce u čezne da se smjesti u Vaše srce
Da se rodim vašem srcu!
Da me primite kao što primate malo dijete
Ako se neko boji
Jer ja sam sudac
Neka me prihvati kao dijete
Zato sam postao čovjek
Tako da najprije budem dijete
Da me se ne bojite
Malom djetetu tepate, grlite ga i ljubite
I ono grli Vas
Otvorite se ako je vaše srce prljavo, tvrdo
Ja ću ga očistiti, smekšati i napuniti svjetlom svoje ljubavi
Samo otvorite srce mojem dolasku među Vas
Ljubim Vas i blagoslivljam
Kad bi znali koliko Vas ljubim plakali bi od sreće



FRA. IVO PAVIĆ

- 18:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

BOŽE MOJ!

BOŽE MOJ!



Htio bih biti čovjek koji je shvaćen.
Htio bih biti čovjek koji pred sobom ima cilj za koji se isplati živjeti.
Htio bih biti čovjek koji posjeduje ono što nije privremeno, ono nešto što se ne može izgubiti.
Htio bih biti čovjek koji je voljen bez sebičnosti i zarobljavanja.
Htio bih …

BRANKO GRADEČAK - KING

- 18:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.08.2006., petak

U V O D

Tekstovi koji slijede predstavljaju moju osobnu viziju shvaćanja i doživljavanja duhovnosti, gdje se Najkompleksnije želi pokušati spoznavati, predstavljati i provoditi Najjednostavnijim. Istinu je moguće spoznati jedino Mudrošću do koje se dolazi isključivo življenjem Osobne Praktične Duhovnosti Jedinstva Uma i Srca, odnosno spoznajom jedinstva svega, svih i svakoga – jedinstva i bratstva Univerzuma. Jer, Istina je u nama i oko nas. Bog je Jedan, Velika i Jedina Duša. Da, Bog je Ljubav.


Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.




Robert I. Dudnik, dipl. iur.




- 10:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

EMANUEL - S NAMA BOG!

EMANUEL

Proroci su Ga naviještali.
Narodi su Ga čekali.
Po Duhu Svetom je začet bio.
U štalici se rodio i ljude volio.
Iscjeljivao ih je i za njih
Oca svoga molio.
Za otkupljenje grijeha ljudskih
Je teški križ nosio.
Na njega je raspet bio.
Neprijateljima je svojim oprostio.
Nikada nas nije napustio!
Treći dan je uskrsnuo i
Na nebo uzašao.
Branitelja, Duha Svetoga
Nam je poslao.
Kroz sve vjekove
S grešnim čovjekom je ostao.
I sada je s nama tu!
Kličimo mu s radošću!
Prijatelj
nad prijateljima

Imam jednog prijatelja, koji je prijatelj svih mojih prijatelja.
Uz mene je uvijek kad god ja to hoću. Linija Njegovog telefona nikada nije blokirana, kada Ga nazovem, On uvijek ima vremena da me sasluša. Moj poziv je uvijek dobrodošao i kod Njega ne postoji nezgodno vrijeme ni nezgodno mjesto. Kada Ga zaboravim, On je tužan zbog mene, jer zna da ću zabrljati bez Njega...
Imam jednog prijatelja koji me toliko voli, da ja to ne mogu ni zamisliti – voli me najviše na svijetu, a ni moje prijatelje ne voli ništa manje nego mene.
Čudan neki prijatelj, reći ćete, zar je uopće moguće da takav prijatelj postoji u današnjem svijetu?!
Da, postoji. To je prijatelj koji ima najljepše ime na svijetu.
Svoje je ime krvlju ispisao mojega prijatelja, zamolit ću Ga da vam šapne na uho svoje ime u dubinu moje duše i zlatnim slovima utisnuo u moje srce.
Ako nakon ovoga još niste pogodili ime.
Kad zapali tvoje srce plamenom ljubavi, bit ćeš siguran da je to ISUS.

Danijela De Micheli Vitturi, Split


VEČERNJI SUSRET


Isuse, dođoh Ti reći kako me u grlu guši
od isplakanih suza kako me boli u duši.
Dođoh Ti šaptati kako mi križ izrani rame
i kako ga teško nosim.
jer je pretežak za me.
Dođoh Ti se tužit u suton ovoga dana,
jer me zbuni tvoje raspelo.
Žižak Ti osvijetli lice,
raspeto, presveto tijelo.
U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam,
o, Bože, što da se tužim,
pa mene je pred Tobom sram.
Gle, Ti nijemo šutiš,
nikome se potužio nisi,
a Tvoje presveto tijelo
stravično na križu visi.
Probodene noge i ruke,
probodeno je srce Tvoje.
Kako je tuga tvoja teška
I sitne boli moje.
Isuse, dođoh, Ti se jadat u suton ovoga dana,
al motreć Tebe, išćeznu moja rana.

Vlč. Zlatko Sudac



Slavica Crnjac, Zagreb




- 10:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.08.2006., četvrtak

Dan molitve

Riječ !
Čitam Božju riječ polako, i po nekoliko puta,
i slušam što mi Bog govori.

--------------------------------------------------------------------------------

Mt 19,3-12



Pristupe tada Isusu farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: "Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?" On odgovori: "Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja."

--------------------------------------------------------------------------------


Što mi želiš reći, Gospodine?


preuzeto sa www.isusovci.hr


Meditacije

Susresti Isusa to je nešto najbolje što ti se može dogoditi. Isus mi daje snagu da nosim križ koji vodi putem spasenja, jača vjeru te daje snagu i mir. Svaki dan promatram kraljevstvo istine, pravde, ljubavi i mira. Često je razlog što smo u teškom grijehu taj što teško opraštamo sebi pa i drugima. Grijeh nas odvaja od Boga, grijeh je guba koja se čisti kada se dobro ispovjedimo jer nas tada Isus ljubi i vodi putem spasenja. Često dok molim u ime Isusovo događaju se dramatične stvari, neki padnu pod silom i snagom Duha Svetoga. To je počivanje u duhu, mnogi primaju darove ozdravljenja jer je naš Bog silan i velik. Moli srcem i slavi svoga Boga jer tada postaješ svjetlo svijeta za Krista koji daje da kiša pada dobrima i zlima. Onima koji se uzdaju u Boga snaga im se obnavlja. Kada dođe kraljevstvo istine i mira među ljudima sinovi će svjetla pobijediti sinove tame. Strategija bogate Slavonije može se dogoditi uz Božju pomoć i jaku vjeru.

Tada će zasjat sunce pravde i istine među ljudima. Želim vam uspjeh da pobijedimo oca laži. Kada zasja uskrsna svjetlost i kada se mi do kraja damo Bogu, on će na nas izliti obilje blagoslova. Naš Bog je silan i ostaje s nama do svršetka svijeta. Ne bojte se Isusa, otvorite mu vrata svoga srca, on vas želi ozdraviti. Tada će zasjati svjetlo uskrsnog jutra jer je Gospodin za nas na križu otkupio i oslobodio nas grijeha i patnje na putu spasenja. Amen.

Neka ti Bog sačuva ono što imaš, a voliš, a podari ono što nemaš, a želiš.

Svaki dan promatram što mi Bog govori. Naš Bog je silan i velik, izlijeva darove. Kada Bogu daješ sebe, primaš darove. Tvoja vjera raste i jača. Postaješ svjedok za Isusa. Često smo u teškim grijesima, ne opraštamo, okrećemo Isusu leđa, idemo drugim sektama (Sai Baba). Za njega kažu da je utjelovljeni Sotona (Hari krišna, New age). Bavimo se reikiem, odvojeni smo od Isusa koji nas je otkupio svojom mukom na križu. U neizrecivoj snazi križa otkrivaš sud svijetu i vlast Krista raspetoga. Često ljudi idu na pričest ne znajući što primaju, misleći: «Idu svi, idem i ja». Otac laži nas odvaja od Isusa jer želi da idemo u teške smrtne grijehe, držeći nas u lancima i okovima, a mi propadamo i tonemo. Znam mnoge bogate, lovce na materijalno, koji grabe i uzimaju od sirotinje. Nesretni su i duhovno bolesni, umorni čekajući nesvjesno Božji sud gdje ih nitko ne može zastupati jer nema pravne službe. Pojavit će se Gospodin i kada stane pred njega, pogledat će se oči u oči. Tada će mu Gospodin reći: «Odlazi prokletniče, ja te ne poznajem jer nisi ni ti mene poznao. Bio sam gladan, nisi me nahranio. Bio sam žedan, nisi me napojio. To su bili oni siromasi od kojih si uzeo sve a ništa im nisi dao. Ja sam ih poslao, a sada odlazi od mene, ja te ne poznajem. Ti mene nisi poznavao. Odlazi u muke paklene, tamo se žari i pali. Škripa zuba na teškim mukama, na Sotonskim rukama. Nesretniče, povratka ti nema.»

Tako će biti svima onima koji ne primjećuju bolesne i gladne. Blago siromasima jer njima Isus otvara vrata kraljevstva nebeskoga za patnju koju su podnijeli pomažući Isusu nositi križ. Jer on poznaje svakoga od nas. Isus nas neizmjerno voli. Zato nije kasno. Obrati se čovječe i vjeruj Evanđelju. Danas vam želim reći o duhovnim darovima slavljenja - dar jezika, dar prorokovanja, dar čudesa, dar izvanredne vjere i dar propovijedanja.

Kada je sišao Duh Sveti na apostole oni su slavili Boga. Kako su bili nadahnuti Duhom Svetim, Isusova ljubav ih je liječila. Dar izvanredne vjere događa se kada više ljudi moli. Tada im Bog progovara o istini i pravdi. Dar čudesa je nadnaravna pojava. Događa se u molitvi kada dopustiš sebi da umreš poput pšeničnog zrna koje padne na zemlju. Ja ću te iskoristiti i riječ koju ću ti dati imat će vlast i mom narodu donijet će pokajanje, ozdravljenje i oslobođenje.

Primite moj duh kao što zemlja upija vodu. Na meni je davati, a na vama primati. Ti ćeš mi poslužiti kao dokaz moga kraljevstva za obnovu moje Crkve. Gospodine, u tvoje ruke predajem svoj život, svoj duh, cijelo moje biće. Slavim Te, vjerujem Ti, uzdam se u Tebe, Ti si moj život, Ti si moja ljubav. Ja, tvoj svemoćni otac, obećao sam da ću biti s tobom, da ću biti riječ na tvojim usnama, pokretač tvojih dijela. Ja sam tvoj učitelj i druge ću učiti po tebi. Ja sam tvoj ozdravitelj i druge ću liječiti po tebi.

Mi smo pozvani na evangelizaciju. Trebamo pristupiti svim zaspalim katolicima i reći im koliko je naš Bog silan. Mi smo pozvani ljudima posvjedočiti Božju ljubav, ponovno prihvaćati u krilo Majke Crkve. Hvala Ti, Nebeski Oče, što je tvoja ljubav vječna. Hvala Ti, Nebeski Oče, na daru evangelizacije. To te molim u Isusovo ime. Amen.

Gospodine, proničeš me svega i poznaješ. Ti znaš sve što je u meni, gdje je moje srce otvoreno a gdje zatvoreno. Oslobodi me svih spona koje me sprečavaju da potpuno prihvatim tvoje darove. Ozdravi me osjećaja nevjere, krivice, straha, ogorčenja, neprihvaćanja sebe. Nebeski Oče, to te molim u Isusovo ime. Amen.

Božje oko vas gleda kada ljubite, opraštate i otvarate se Duhu Svetom, ništa mu se sakrit ne može. Tada dolaze sve milosti. Grijeh malo daje, a sve uzima. Tko malo ljubi, malo mu se oprašta. Bog Gospodina našega Isusa Krista, otac slave, dao vam duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati. Prosvijetlio vam oči i srca da ga upoznate. Koje li nade u pozivu njegovu među svetima i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo.

Svatko od nas trebao bi si odgovoriti na pitanja:
1. Što je za mene Bog?
2. Koliko ga molim?
3. Vjerujem li da me Gospodin ljubi?
4. Vjerujem li, ako ga zamolim, da me može ozdraviti?
5. Što je ispovijed?
6. Što je pričest?
7. Što je krizma?
8. Što je grijeh?
9. Što su darovi Duha Svetoga?

Ne bojte se silnika i moćnika koji vam žele zlo. Bojte se onoga tko vam može dušu baciti u pakao. Isusova je ljubav beskrajno velika. Dajte i dat će vam se. Oni koji mole, jačaju vjeru te postaju svjedoci istine, pravde, ljubavi i mira. Pogledajte u lice čovječje i vidjet ćete da vas Bog ljubi. Želim vam svu puninu Duha Svetoga. Obratite se i vjerujte Evanđelju.

Skloni smo bojati se svega što sami nismo iskusili. Isus Krist je iscjelitelj. U postupku ozdravljenja Gospodin Isus može koristiti psihologiju i medicinu. Postoje psihološki razlozi postojanju i ozdravljenju obiteljskog stabla. Čistilište i muke središnji su pojmovi za ozdravljenje kroz naraštaje. Položio sam ruke na čovjeka u podložnosti Gospodina Isusa Krista. Zamolio sam Gospodina da postavi dijagnozu korijena njegovog problema i osluškivao kako bi čuo riječ Njegovu. Gospodine Isuse, molim te za milost, da istinski oprostim sebi svoj najveći grijeh. Najveći grijeh, najveći prekršaj koji sam počinio u odnosu s tobom ja praštam samome sebi, Gospodine. Ti si mi oprostio i sada od tebe primam milost da iskreno oprostim samome sebi.

U ime Isusa Krista danas uzimam mač duha i oslobađam sebe i sadašnje naraštaje moje obitelji od svih učinaka okultne prakse prijašnjih naraštaja. Posljedice svake veze sa zlom koje od prijašnjih naraštaja dolaze po obiteljskom stablu ovoga trenutka prekidam. Dođi Duše Sveti i sva područja našega života ispuni ljubavlju, radošću i mirom. Amen.

Marijo, Majko Bezrešna, zaodjeni me u svjetlo, snagu i silu tvoje vjere. Oče, zapovijedi anđelima i svetima da mi budu na pomoć. Hvala Ti, Gospodine Isuse, što si moja mudrost, pravda, moje posvećenje i otkupljenje. Predajem se djelovanju tvoga Duha Svetoga i primam tvoju istinu o ozdravljenju.

Zaogrni nas svojim plaštom ljubavi da se prestraši neprijatelj. Sveti Mihovile i naš anđeo čuvaru, dođite i branite nas i naše obitelji u borbi protiv svega zla što obilazi svijetom. Molimo se da sve sile i snage zla odstupe istog časa od nas, od naših domova i naše zemlje. Zahvaljujemo Ti, Gospodine Isuse jer si vjeran Bog i osjećaš s nama.

Opraštajući drugima i dopuštajući gospodinu da uđe u prošlost naše ranjenosti, mi zapravo pozivamo Isusa da izliječi našu vlastitu iskrivljenu sliku o sebi, a to nas čini sposobnijima da pružimo i primimo ljubav. Svaki puta kada smo se osjećali odbačenima narušavala se naša slika o sebi samom. Međutim, sada molimo našeg Nebeskog Oca da tu sliku obnovi na temelju raznih izvora u stvarnu sliku o sebi. Nešto su nam drugi rekli, u nešto smo se sami uvjerili, nešto dolazi od zloga, nešto dolazi od Boga. Jedino nam Bog može dati istinsku sliku nas samih jer On jedini potpuno razumije ono što je stvarno. Jedino Bog može ispraviti naše krive slike o sebi te nas ponovno učiniti cjelovitima i njemu suobličenima. Naš prvi korak prema ozdravljenju je taj da shvatimo da je Bog sama ljubav. Vjerujmo u tu ljubav kojom nas je pomilovao dok se ukorjenjujemo u istini. On ljubav ukorijeni i utjelovi, a mi se otvaramo novoj, zdravoj i ispravnoj slici o sebi. Počnimo vjerovati da smo voljeni ljubavlju vječnom. Možemo se međusobno voljeti unatoč našim sposobnostima i grijesima, ne moramo biti savršeni da bi nas drugi voljeli. Pred Boga uvijek možemo doći upravo ovakvi kakvi jesmo. Molimo Gospodina našega Isusa Krista, Oca slave, da nam da duh mudrosti i objave kojom ćemo ga spoznati. Prosvijetlio nam oči i srca da upoznamo koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo.

Molitva

Dijete moje, ti si moja snaga kada otvoriš svoja usta; ti si moja snaga i kada šutiš; ti si moja snaga u obnavljanju moje Crkve jednostavno zato jer se ti i ja prepoznajemo. Čuvaj to blago iznad svega jer bez te dubine, ljepote i snage sve tvoje riječi ne vrijede ništa. Samo gledaj u mene tako da mogu produbiti i ojačati naš odnos. Biti ćeš toliko djelotvoran koliko mi dopustiš da budem tvoj otac, da te dižem, da te grlim, da te ljubim. Budi sve više moje dijete, budi sve više zaljubljen u moga sina. Sve više mu se raduj, mom planu za tebe. Raduj se meni, podaj mi slavu. Tada ću se služiti tobom, ti ćeš mi poslužiti za dolazak moga kraljevstva, za obnovu moje Crkve.

Poticaj za razmišljanje

Ljudi svagdje imaju slične probleme. Emocionalno stanje roditelja utječe na zametak u majčinoj utrobi. Isus Krist može odraslu osobu izliječiti od rana primljenih u majčinoj utrobi. Danas nam se otvaraju nove spoznaje o obiteljskoj baštini. Ljudi teže izbjeći suočavanja sa bolnim iskustvima. Rane koje nisu iscjeljene žive su zakopane. Emocionalna bol može se prenijeti krvnom vezom. Osoba u sebi može nositi rane starije od nje same. Određene slabosti možemo naslijediti od naših predaka. Te se slabosti mogu prepoznati iscjeljenjem. Proces ozdravljenja uključuje dijagnozu i terapiju. Sredstva dijagnoze su darovi Duha Svetoga. Isus Krist je terapija. Isusu ponesimo sve rane. Gospodin nas želi ozdraviti više nego sami želimo. Zahvaljujmo Nebeskom Ocu i slavimo Ga jer nas vodi putem opraštanja. Molimo Ga da nam da mudrost i duhovnu osjetljivost da Njegovu istinu primimo s dubljom spoznajom te da izgradi u nama sigurne temelje koji su potrebni da bismo molili za oslobođenje naraštaja i tako oslobađali sužnje. To Ga molimo u ime Isusovo. Amen.

Poticaj za razmišljanje

Skloni smo bojati se svega što sami nismo iskusili. Isus Krist iscjelitelj je u postupku ozdravljenja obiteljskog stabla. Čistilište i molitve za umrle središnji su pojmovi ozdravljenja kroz naraštaje. Oče, hvala Ti, jer u našim životima djeluješ na različite načine. Blagoslivljamo Te i slavimo Te jer nam počinješ otkrivati istinu o ozdravljenju naraštaja. Molimo te da nam po darovima Duha Svetoga otkriješ utjecaj prošlih naraštaja na naš život. Otvori nam srce da primamo tvoju istinu u Isusovo ime.

Koraci ka ozdravljenju

Možda poznajete neku osobu koja je imala pobačaj. Bože, Oče dolazimo k Tebi i molimo Te za dar viđenja da svaka osoba otvori Tebi i Tvome pomazanju posvećenje u ispunjenju koje daješ u daru viđenja. U Isusovo ime. Amen.

U ime Isusa Krista kao kršćani, prekinimo svaku mržnju, gorčinu, zamjerke, nepraštanja, požude, zavisti, proždrljivost, lijenost, oholost i sve negativno što dolazi od prošlih naraštaja. Odbacimo od sebe sve što ne pripada kraljevstvu Božjem. Zazivajmo dragocjenu Kristovu krv da zaštiti nas i naše obitelji. Zamolimo Duha Svetoga u Isusovo ime da prekine svaku negativnu emociju i da nas opere i očisti od svega negativnog što dolazi iz bilo kojeg naraštaja. Nebeski Oče, oprosti nam danas sve naše grijehe, pogreške i mane. Pokajmo se zbog svega onoga lošega u nama. Molimo Ga da nam oprosti što smo izgovarali Njegovo ime uzalud, što Mu nismo dovoljno vjerovali, što smo sumnjali u Njegovu dobrotu i ljubav prema nama.

Poticaj za razmišljanje

Bog je ljubav. Ranjava nas sve što nije ljubav. Nedostatak ljubavi ranjava i sebe i druge. Sva pokojna djeca moraju dobiti ime kao i dijete koje je rođeno. Okultnost se može prenositi kroz naraštaje. Bog će uvijek donijeti zdravlje ako ga pozovemo u svoje rane. Hvala Ti, Nebeski Oče, na daru prijateljstva. Hvala Ti što si nas pozvao među ove ljude, što ih volimo, što im služimo i što rastemo među njima. Molimo Te da ponovno očistiš naša srca, molitve i želje. Hvala Ti, Nebeski Oče, na daru zajedništva. Posebno Te molimo da nas ojačaš u onome u čemu smo slabi. To te molimo u Isusovo ime.

Budi u nama dar evangelizacije, dar poput uspavanog diva u našoj Crkvi i u našem narodu. Gospodina niti jedan drugi dar ne čini tako radosnim kao kada svoju braću i sestre, svoju djecu dovedete u Njegovo kraljevstvo. Nebeski Oče, molimo Te, da u nama uvećaš želju za služenjem. Zapali vatru u našoj duši, oprosti nam što se na različite načine opiremo tvome pozivu i što nam srce oglušuje na potrebe svijeta. Pred tebe donosimo sve one osobe naše prošlosti čiji nas grubi način evangelizacije odbija. Odričemo se svega što smo im zamjerili i opraštamo. Hvala Ti, Nebeski Oče, na daru evangelizacije.

Oprosti nam što nismo dovoljno molili, slavili te čitali Sveto pismo. Žao nam je što Ti nismo dali prvo mjesto u našim životima. Hvala Ti, Nebeski Oče, što nas potičeš da budemo u osobnoj molitvi. Oprosti nam naše grijehe protiv čistoće, požude, prevare, nemorala, knjiga, filmova, maštanja. Hvala Ti Oče što si nas oslobodio. Oprosti nam što nismo dovoljno brinuli za svoje zdravlje, što nismo pazili na svoju prehranu i odmor. Oprosti nam i kloni nas nemoralnih knjiga. Odričemo se svih negativnih osjećaja prema samima sebi. Danas se izmirujemo sa sobom po snazi Duha Svetoga. Nebeski Oče, molimo Te da svom svojom voljom oprostimo osobama koje su nas povrijedile u životu iako možda još i sada osjećamo ljutnju prema njima. Izmiri nas sa tom osobom. Hvala Ti, Nebeski Oče što nas oslobađaš. U Isusovo ime. Amen.

Zaogrni nas svojim plaštom ljubavi da se prestraši neprijatelj. Sveti Mihovile i naš anđeo čuvar, dođite i branite nas i naše obitelji u borbi protiv svega zla što obilazi svijetom. U ime Isusovo molimo da sve sile i snage zla odstupe od nas, od naših domova i naše zemlje. A mi ti zahvaljujemo, Gospodine Isuse jer si vjeran Bogu i osjećaš s nama sve naše domove. Ovo mjesto pečatim u krvi Kristovoj. Neka svaka osoba uđe u oproštenje i oslobođenje, neka žive vode poteku i odnesu svu bol.

Molitva

U ime Isusovo uzimam vlast i vežem sve demonske sile i snage u zraku, na zemlji, u vatri, u podzemlju, na onome svijetu, u prirodi, u vatri. Ti si Gospodin nad svemirom, dajem Ti slavu u ime Tvog stvoritelja. U Tvoje ime vežem sve demonske sile koje su pošle protiv nas i naših obitelji. Stavljam sve nas pod zaštitu Tvoje dragocjene krvi koja je prolivena za nas na križu. Marijo, naša Majko, tražimo Tvoju zaštitu i zagovor s presvetim srcem Isusovim za sve naše obitelji.

MOLITVA

Kad bi sada trebalo moliti, što bi rekli Bogu?! Bi li ovako mogla biti izgovorena tvoja molitva?! Zašto, Bože, meni su rekli da tebe nema, a ja sam mislio da je istina. Ali jedne noći ugledao sam tvoje zvjezdano nebo i shvatio da su me prevarili. Znaš, Bože, bit će teška bitka i tko zna možda ću pokucati na Tvoja vrata. Hoćeš li me primiti? Evo, Bože, čujem Tvoju trubu, ja se smrti više ne bojim. Znaš koja je temeljna kršćanska molitva.

Znaš li što vjernik katoličke crkve vjeruje. Evo sadržaja vjerovanju apostolskom. Imaš li ti iskustva vjere? Jesi li kada osjetio da ti je Bog sasvim blizu? Jesi li kada doživio iznenadnu Božju pomoć? Je li ti Bog već kada uslišio tvoju molitvu? Možeš li reći da si Boga već susreo? Jesi li dovoljno kritičan u svojoj vjeri ili u svojoj nevjeri? Pomisli na trenutak tko si ti. Stani pred samoga sebe i gledaj odakle si došao na zemlju, zašto baš u ovu obitelj, ovaj narod, zašto moraš nositi baš ovo tijelo. Prostor oko tebe nije prazan. On je prepun znakova, prepun izvor tvoga života. Zovemo ga Bog Stvoritelj, zaručnik života. Prepusti se toj istini da ti postojiš stojeći pred onim tko te poslao na svijet pred Boga. Život je čudesan. Neka to uvjerenje iz glave prijeđe u tvoje srce i život. Ostani tako nekoliko minuta. A onda pokušaj reći ili napisati koju riječ, molitvu Bogu. Moja najdublja čežnja je da moj život bude prepun smisla.

Znaš li što znanost kaže i zna o postanku svemira, zemlje i svijeta. Može li se dokazati da Boga nema. Tko ima pravo?! Možeš li doći do istine? Što misliš, tko je Isus iz Nazareta?

Nepoznati, koji se vječito skrivaš mom oku, pokaži mi da si živ. Srce te moje sluti. Izađi iz skrovišta i otkri mi lice svoje. Bože, ako postojiš, ne dopusti da ostajem daleko od bogatstva života koje mi daješ. Ali ako te nema, oslobodi me od nedjeljenosti i mlakosti. Daj mi uvijek da govorim istinu.

Sjedi u mirnu prostoriju, opusti se i pokušaj misliti srcem pred sobom. Vidiš ljudsku povijest. Jedna rijeka te povijesti. Svjetla junačka u svakom čovjeku. Vidiš tu dvojnost najvećih svetaca. Tko će od vas optužiti za grijeh Isusa iz Nazareta? Pođi k njemu i osluškuj kraj njega tajnu pobjede nad grijehom. Pokušaj razgovarati s Isusom. Molitva je ulazak u vjeru. Njome stupaš u dodir s Isusom, s Bogom. Njome se sjedinjuješ s Bogom. Uključi se u Boga. Kroz molitvu struji Božje znanje i Božja snaga u tebi. Da bi mogao razumijeti govor grijeha, potrebna je ne samo ljudska nego i Božja inteligencija. Zato se pomoli prije nego što počneš čitati slijedeću katehezu. Molitva te sjedinjuje s Bogom, u njoj s Bogom razgovaraš. Slušaj Boga i njemu govori.

Ako svoj um i srce, svoj duh uključiš u Boga, sjediniš s Bogom, čut ćeš Božji glas u sebi. O, Bože, Tvoje je ime sveto. Daj sjaj svoga svijetla da uvidim tko sam i što me sputava te ne mogu k Tebi. Bojim te se, Bože, jer sam grešan čovjek. Htio bi voljeti ljude, ali su mi mržnja i laž bliži. Htio bi započeti gledati novi svijet ali sam nemoćan i bezvoljan. Nadahni mi vjeru da se s Tobom može i ono što izgleda nemoguće. Nauči me svom putu.

Ostani nakon kateheze nekoliko minuta u šutnji i razmišljanju. Ako vjeruješ u Isusa zamoli ga da se njegova vlast i život u Tebi ostvari. Dođi kraljevstvo Tvoje. Možda je trenutak da pođeš na dobru ispovijed. Jesi li spreman pomiriti se. Shvaćaš li da je najveća đavolska varka i zamka u tome da te posvađa s drugima i da te ljude usmjeri jedne protiv drugih. Nemoj više suditi. Prepoznaj svakoga čovjeka kao brata. Promisli ima li u tvom životu vrednota za koje si spreman dati život. Tisuću puta postavljaj pitanje što je život. Blago vama poštenima. Sva su vam vrata otvorena i svi vam vjeruju.

Kažite mi gdje ima ljubavi, kažite mi gdje da bježim od zla. Moli Isusa da ti otkrije pa da shvatiš sljedeći govor o njemu. Isuse, sve ruke svijeta pustošile su moj dom. Krist je sada na domaku našega srca u ovom bogatom svijetu. Krist je siromašan, gladan, bez utočišta, on prosi, kuca na vrata, na srce i ljudi ga tjeraju. Šalju ga od jednih vrata do drugih vrata, od jednog srca do drugog. Krist je svagda u svijetu na domaku našeg srca. Molitva je snaga koja čovjeka preobražava. Po molitvi Duh Sveti čini u tebi Isusova djela. Isus otkupitelj ulazi u tebe. Isusova te sloboda vodi. Pronađi vremena i budi s Isusom. Možda će ti doći na jezik molitve. Bože koji si me do ovoga časa doveo nevidljiv, vodi me i dalje do konca mojih želja. Isuse i Bože moj, Ti srećo života moga, Spasitelju moj, čuj vapaj srca moga. Toliko te trebam. Ja sve gledam kako ću ti ugoditi, a nešto pomisliti što ti može žao biti. Molim Te, Bože, za malo snage i ljubavi za svakoga čovjeka. Srce mi je bolno, ne zna kamo će krenuti. Isuse, daj mi duha svoga i reci put kojim treba krenuti jer Ti si jedini put istine i ljubavi. Srce mi je na smrt bolno tražeći tebe dobri Bože. Zato te molim, o dođi Duše Sveti, ozdravi moje bolno srce svojim presvetim srcem. Presveta Majko nebeska i moja majko i svega svijeta majko tebi se utječem. Molim te pomozi mi jer ti znaš boli svake majke. Samo je tvoje bezgrešno srce puno ljubavi. Zato Te molim, Gospe moja, prenesi sve moje muke i boli Presvetom srcu sina Tvoga Isusa Krista. Daj mi pravi put sve do raja jer želim prikazati svoju svu sreću, bol Gospodinu Bogu Spasitelju i Otkupitelju. Molim te Majko oprosti za svu tugu koju smo ti nagnali kada smo ti izdali sina Tvoga i stavili na križ. Osjećam kako ti je bilo. Zato Te molim, oprosti nam jer samo ti možeš. Ti prikaži nas, Majko, sinu svome, Isusu Kristu i Bogu našemu Spasitelju i Otkupitelju svijeta.

Zato ove noći, Gospodine, predajem se u Tvoje presvete ruke, obitelj svoju i svoj dom. Nadam se da me Ti, Gospodine, nećeš nikada napustiti. Gospodine Bože moj, ne skrivaj lica svoga. Tako mi je teško. Vidim ljude koji propadaju u teškim grijesima, zli ih drži u lancima. Toliko branitelja susrećem koji nemaju izlaza za egzistenciju i žele si oduzeti život. Gospodin pati u svakom čovjeku, bilo koje vjere. Pogledaj lice čovječje i vidjet ćeš da te Bog ljubi. Ne slušajte one koji vam kažu da pravde neće biti. Jedina pravda je Isus Krist. Najveća sramota je bila objesiti Spasitelja na križ. Imajte tu vjeru, budite razboriti.

Kršćani, ne bojte se silnika i moćnika koji ubijaju vaše tijelo. Bojte se onoga koji kad ubije može baciti u pakao. Isuse, molim Te žarko, neka dođe Tvoje kraljevstvo među ljudima, kraljevstvo istine, pravde i mira. Tada će zasjat sunce pravde, naš Bog i sve moje. Ne skrivaj lice, ja te želim osluškivati. Tvoju blagu riječ koja otvara putove kraljevstva među ljudima. Tada će vjera naša rasti i mi ćemo se više voljeti. Grijeh nas odvaja od ljubavi Božje. Po ovom ćete svi znati da ste moji učenici i ako budete imali ljubavi jedni za druge po ovome ćete svi znati da ste moji.

Učimo drugoga gledati Isusovim očima. Isus je svojim pogledom liječio. Njegov pogled donosio je radost. Zato su ljudi hrlili za njim, tražili susret s njim. Susret s Isusom rađao je radošću jer se Isus sam radovao svakome čovjeku. On nije glumio radost nego ju je doista osjećao. Čemu se Isus radovao u susretu s čovjekom, kako se mogao radovati kada je znao kakvi su ljudi?! Mogao se radovati jer je gledao svjetlom Duha Svetoga. Takav pogled je proročki dar budući da je Isus i na nas izlio svoga duha i dao nam udio u svojoj proročkoj službi. Možemo li gledati? Učimo od njega što je Isus vidio u čovjeku. Gledao je sve slojeve njegova biča, nije se zaustavljao na vanjštinama. Zato Mu je pogled bio smiren, cjelovit, nadahnut, blagoslovljen. Koji su to slojevi? Osam ih je.

Prvi sloj: Privlačna ili odbojna vanjština, vanjski izgled, način govora, vladanje. Mi se na tome zaustavljamo. Robovi smo vanjskog dojma te po njemu stvaramo stavove i odnose prema ljudima. Jasno da na takvom temelju odnosi ne mogu biti zdravi.
Drugi sloj: Pojedina čovjekova djela ga obnavljaju, pokazuju kakav je. Tako mi mislimo i pri tome se većinom vratimo jer ta djela gledamo i procjenjujemo u svom vlastitom osobnom sebičnom svjetlu. Krivo ih tumačimo. Najgore je što na temelju jednog lošeg ili manje dobrog čina stvaramo sud o čitavom čovjeku. Slika je kriva i pogled zatvoren. Ne može se radovati.
Treći sloj: Čitav čovjekov život kad bismo vidjeli da svim njegovim djelima imali bismo samo cjelovitu sliku, doznali bismo čovjeka čitava. Tako mislimo, a opet se varamo zato jer je to nemoguće, jer bi ta matematički cjelovita slika bila opet subjektivna, ovisna o našem tumačenju, o našim osobnim stavovima, raspoloženju. Svatko bi imao drugačiju sliku o istom predmetu promatranja.
Četvrti sloj: Sve što su preci čovjeku predali, sva baština pokoljenja koja se prenijela po genima u tijelo, a po njemu u dušu. Dugačak niz posve nepoznat čak i njemu samome, prisutan je u čovjeku i oblikuje njegovo vladanje, njegov lik.
Peti sloj: Utjecaj okoline, odgoj koji je počeo od najranijeg djetinjstva, od časa začeća. Sve prihvaćenosti i neprihvaćenosti, svi ugodni i neugodni doživljaji, sve se ovo u čovjeku nataložilo. Ostalo je prisutno, njemu samome nije poznato, a oblikuje ga i to ne samo njega nego i njegove emocije. Sve se ovo slijeva u vanjštinu, stvara ugodan ili neugodan pojam po kojem čovjeka sudimo, a da ga uopće niti ne poznajemo.
Šesti sloj: Sve što je čovjek tijekom života u sebi nakupio - uspjesi, neuspjesi, pokušaji, krivi koraci, stranputice, frustracije, sve što je urodilo kompleksima. Ovamo spadaju i osjećaji krivnje kojih čovjek većinom nije svjestan i ne priznaje ih a živi pod neizdrživim pritiskom. Vlada se čudno, smeta drugima, izaziva odbojnost. Mi ne znamo odakle sve to dolazi. Isus je to znao i zato je prije svake druge reakcije osjećao sućut sa svakim čovjekom i njegovom unutarnjom patnjom.
Osmi sloj: Sve što Božji duh govori čovjeku, a on govori svakome, ne samo onima koji taj glas čuju i onima koji u nj vjeruju, ne samo onima koji žive u neistraživanim dubinama svakog ljudskog srca.
Među ovim slojevima nema oštre granice. Čovjek izvire iz mnogih izvora. Isus je sve vidio, klanja se Božjoj prisutnosti i divi se bogatstvu svakog ljudskog srca. Prepoznaje u čovjeku dijete Božje, svoju vlastitu sliku, možda ranjenu, iznakaženu ali dragocjenu. Taj pogled on sada nudi nama po njemu. On može sve obnoviti. To je naš Bog koji nas je otkupio svojom mukom i patnjom. Na križu će zasjati sunce pravde, istine, ljubavi i mira. Sa Bogom stječeš sva blaga svijeta. Odreci se grijeha, vjeruj onome koji te može spasiti. Neka vas čuva dobri Bog, podari snagu, vjeru i mir. Neka dođe kraljevstvo istine, ljubavi i mira.

Susrećem se sa mnogo branitelja, osjećam njihove patnje i boli. Tako mi je teško. Neki mi pričaju strahote koje su preživjeli u logorima. Tako mi je teško. Onaj tko pati, taj će vidjeti svakog patnika. Jer u patnji se događa uskrsna radost, odsjaj sunca. Gospodine, zašto te nema, ne skrivaj lica svoga, želim Te. Obrati se čovječe i vjeruj Evanđelju sa Isusom. Možemo stvarati bolje sutra i bogatu Bogom danu Lijepu našu. Svaki onaj koji pati, taj ljubi.

Sve patnje i boli stavimo pred križ Gospodnji. Gospodin nas želi ozdraviti. Dajte Bogu sebe. Tada dolaze ozdravljenja. Gospodin će izliti svoje darove i mome narodu donijeti oslobođenje u borbi protiv svega svijeta. Obrati se i vjeruj Evanđelju. I ne boj se onoga koji može ubiti tijelo. Bojte se onoga koji kada ubije tijelo može baciti u pakao. Tamo su velike muke i patnje. Gospodine, Bože moj, tako silan i velik, ne skrivaj lica svoga. Podari nam prosvjetljenje, Duh Sveti, da razlikujemo što nam želiš reći i odupiremo se silama zla. Hvala Ti što nas ljubiš i ozdravljaš. Na križu si nas oslobodio svojom mukom. Raširio si ruke da nam pokažeš svoju neizmjernu ljubav. Čuj, o Jahve, riječi moje, jecanje moje, razaberi i osvrni se na glas moga prizivanja. O, Kralju moj i Bože moj, jer tebe vruće zazivam. Jahve, zorno glas mi čuješ, a ja Ti zorno već lijem molitve u nadi čekajući. Jer Ti nisi Bog kome je nepravda mila, zlobniku nema boravka s tobom. Opaki ne mogu opstati pred Tvojim pogledom. Ti uništavaš lažljivce, varalice i krvopije. Po velikoj dobroti Tvojoj ući ću u dom Tvoj, past ću ničice pred svetim domom Tvojim. Neka se raduju oni što se utječu Tebi, neka kliču sve dovijeka. Štiti ih, i neka se vesele u tebi oni koji ljube ime Tvoje. Jer pravednika, Jahve, Ti blagosloviš, dobrotom ga svojom štitiš i zaklanjaš. Ljubim Jahvu jer čuje vapaj molitve moje. Uđite na uska vrata jer široka vode u propast i mnogo ih je koji idu za njim. Tijesan je put koji vodi u život i malo ih je koji nalaze sve što žele. Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima. U tome je sav zakon i proroci. Činite zadovoljštinu mome prečistom srcu. Sve što čovjek uništi Bog u Isusu može popraviti. Uvijek mu se možemo vratiti. Odupri se zlu, raskini ga, pogazi ga. Božja riječ je jasna. Možete je primiti ili odbaciti. Bog tebe ipak nikada ne odbacuje. Bog želi, Bog daruje, Bog štiti. Predaj mu svoj život, svoje boli. On će te ozdraviti i osloboditi. Neka vas blagoslovi, podari zdravlje, mir i sreću Trojedini Bog, Otac, Sin i Duh Sveti.

Ljubav treba živjeti i evo ti Boga. Vjera je rad na sebi, ne možeš stati jer ili napreduješ ili nazaduješ. To je misterij. Bog neće protiv Vaše slobode, kada se najmanje nadaš Bog te dotakne od ozdravljenja do oslobođenja. Ali moraš ga pokrenuti, stvarni život s Bogom događa se u nama.

Zemlja patnje. Jednog blagoslovljenog dana Bog nas uvede u zemlju patnje, ne bojmo se izgubiti ono što ne znamo, Bog nam da bolest, gubitak posla ili smrt nekog bližnjeg i na taj način nas Bog odgaja. Teški trenuci su blagoslovljeni trenuci jer oni nas mijenjaju i zato su od Boga darovani. Iz toga smo nešto naučili i to cijelo naše iskustvo je zemlja ljubavi. Ne ostajem stalno u toj patnji jer jednog dana nas Bog odvede u zemlju ljubavi. Pogled na križ nije samo patnja nego vrhunac ljubavi. Isus je ljubav i patnja, poistovjetio je sve u svom životu. Križ je jedini put našeg spasenja i jedini smisao našeg života, uzmi svoj križ jer znamo kome se povjeravamo.
Zemlja šutnje nakon zemlje ljubavi. Nakon zemlje ljubavi Bog nas dovede u zemlju šutnje. Tu nam Bog otkriva sve tajne života i smrti i tada se počinjemo čuditi kao mala djeca. U zemlju šutnje obično dođeno pred smrt. Treba slušati ne samo ušima nego srcem zato su tu riječi sredstvo, ali ne mogu izreći sve osjećaje. Osjećaj sebe u tišini i evo nam Boga, dopustimo si biti u šutnji.

Smrt je zadnja faza. Čovjek koji ima vjere u sebe je svjestan čovjek i to je najvrednije. Svako zlo treba oprostiti jer je učinjeno iz straha i to nesvjesno, zato smo nesretni, a sve imamo zato što je naše praiskustvo iskustvo Boga. To je osnov raspoloženja koje nosimo u sebi, ako to znamo lakše nam je živjeti.

Slušanje tih događanja, duhovnost kao umjetnost kušanja i osjećanja u našim srcima unutarnjeg značenja tog pričanja sve do istinske preobrazbe, nema bića koje nema potrebu za duhovnošću. Duhovno srce je prazno ako imaš sve materijalno a nemaš duhovnosti. Što više imaš, to više tražiš, to više srcem osjećaš da to nije to. Duhovnost stoji u korjenima našeg postojanja. Ako u srcu nešto nije u redu nemaš mira, nemaš sreće. Duhovnost je proživljena riječ Božja. Pred misterijem rođenja i smrti čovjek zanijemi i tada se događa Bog. Nemoguće je riječima opisati ta iskustva. Bog se živi, njega se ljubi, o njemu se može govoriti. Treba se iz glave spustiti u srce jer ljubav se ne može dokazati.

Nerazumijevanjem žrtve i odricanja čovjek je sam sebi postao zlatno tele. Sve je podredio ugodi i nasladi. Čovjek je sam postao Bogom. Stvorili smo savršen ideal žene i muškarca. Zgodni, mršavi, preplanuli, ali ljudi su si postali stranci. Društvo nam nalaže što moramo biti i tu smo se izgubili. Današnje društvo ne poznaje žrtvu jer ne poznaje odricanje. Sve smo prilagodili sebi, čak i Boga i Njegove zapovijedi. Živimo u vremenu zakona. Svaka država ima puno zakona, nema ljubavi. Danas se nudi strast i tjelesna ugoda. To je mentalitet našeg vremena. Da se Isus, kojim slučajem, sada rodio prošao bi gore nego u svoje vrijeme.
Gubitak privatnosti: Čovjek je izgubio privatnost. Prate nas ugode (telefon, Internet, satelit). No, ako misliš pronaći bolje od Krista, grdno se varaš. Što posiješ to ćeš žeti.
Čežnja za Bogom: Čezneš za Bogom jer te ništa na ovom svijetu ne zadovoljava. Čežnja za Bogom je zadnja patnja kada ni u čemu ovozemaljskom ne uživaš. Takva patnja pročišćava od egoizma i ništa više nije važno. Živjeti u tijelu, a srce čezne za Bogom je najgora patnja, a ne možeš ništa učiniti jer moraš proživjeti život. Kada to osjetimo u tijelu sada, lakše je nego u čistilištu. Bolje nam je ovdje na zemlji osjetiti čežnju za Bogom.
Prvi problem zbog kojeg ljudi ne mogu sebi oprostiti i sebe zavoljeti: opterećujemo se jesmo li rekli sve grijehe, neopraštanje drugima srcem. Moramo oprostiti i nedopustiti drugima da gaze po nama. Bog je silna ljubav prema nama. No, što si bliže Bogu osjećaš se grešnijim. Mir vama! Uvijek sam bio s vama i pružao svoju ruku, narode moj, baštino moja. K meni se okreni, sklopi mir sa mnom. Ljubim vas čitavu vječnost. Vratite se k meni pa ću se ja vratiti k vama. Sijte žetvu ljubavi da zadobijete ljubav. Sijte žetvu mira, naslijedit ćete moj mir. Slijedite, blagoslovljeni od moje duše, žetvu pomirenja i zadobit ćete slavu. Ne plačite nad materijalnim stvarima, podignite oči k nebu ineka vaše srce traži nebeske znakove i zakone tako da po njima moje kraljevstvo nebesko uđe u vaše srce i da se moja volja vrši u vašim srcima kao što se vrši u srcima svih svetih na nebu. Kada biste znali tu poruku mira koju vam i danas još uvijek nudim ne biste propustili da je zagrabite, ali tu su stvari stvarne. Otkrivaj se samo pravoj djeci. Kraljevstvo Nebesko otkriva se jednostavnima i poniznima. Ispravite svoje srce, imat ćete svoju nagradu. Na kraju, i ako kažete što ti sada možeš ponuditi, kažem vam ponudite mi svoje srce i ja ću vam pomoći zbog vašeg manjka vjere. Otvorite svoje srce i ja ću ga pretvoriti u nebo za sebe, vašeg Boga, u kojeg ja mogu biti slavljena. Dođite i jedite od ploda koji vam danas nudim dok još ima vremena. Hvalit ću svoga Gospodina i moja će duša živjeti samo za njega. Samo ću njemu služiti, moja će usta samo njemu pjevati, srce će moje pokloniti svu pažnju njemu i moje će srce kucati za njega. Amen.

Dođi Duše Presveti, izli na nas bujice svojih milosti i stvori nove duhove u svojoj Crkvi, u svojim biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama, nevjernicima, grešnicima i svima nama u svim narodima svijeta, u svim rasama. Potresi nas svojim božanskim vihorom, očisti nas svakoga grijeha i zablude i od svakoga zla Bezgrešne Djevice, Tvoje prečiste zaručnice, Isusove i naše Majke Marije, Kraljice Mira.
Moj Bože, vjerujem, ja se kajem, ja se ufam i ja Te ljubim. Molim Te, oprosti onima koji ne vjeruju, ne klanjaju se i ne ljube Te. Hvalit ću svoga Gospodina i moja će duša živjeti samo za Njega. Samo ću Njemu služiti, moja će usta samo Njemu pjevati, srce će moje pokloniti svu pažnju Njemu i moje će srce kucati za Njega. Amen.

Neka se grešnik obrati od svog zlog puta. Tražite Gospodina dok se još može. Otvorite mu svoje srce koje krvari zbog naših grijeha. Dajte Bogu sebe i primat ćete milost. Gospodine, volim Te, ljubim Te, opraštam. Gospodin će dati po vašoj vjeri. Zato se obratite, vjerujte mojoj riječi koja vam daje oproštenje. Isuse, dođoh ti reći kako me u grlu guši od isplakanih suza, kako me boli u duši. Dođoh ti šapnuti kako mi križ izrani rane i kako ga teško nosim jer je pretežak za mene. Dođoh ti se tužiti u suton dana ovoga jer me odviše peče i boli ova rana. Kleknuh da ti se jadam, ali me zbuni tvoje raspelo. Žižak ti osvijetli lice, raspeto presveto tijelo, u suzama izmučen i izboden, raspet sam. O, Bože, što da se tužim. Pa mene je pred Tobom sram. Gle, Ti nijemo šutiš, nikome se potužio nisi, a Tvoje Presveto tijelo stravično na križu visi. Probodene noge i ruke, probodeno srce Tvoje i sitne boli moje. Isuse, dođoh ti se jadati u suton ovoga dana, ali motreći Tebe isčeznu moja rana. Neka vas blagoslovi božanska ljubav, podari zdravlje, oslobođenje i ozdravljenje. Sve vas, vaše domove pečatim u krvi Krista raspetog i umrlog. Blagoslov Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetoga neka bude sa vama. Mir vama.

Dramatični dar duhovne obnove. Obraćenice padaju pod silom Duha Božjega, vrlo dojmljivi molitveni susreti. Vjernicima na koje je snažno utjecala zajednička molitva otkažu noge, padaju ničice, a neki progovaraju stranim jezicima. Na blagoslovima se čeka u dugim redovima, vjernici dolaze iz susjednih zemalja zapadne Europe pa čak i Amerike. Obratite se od krivih bogova i vratite se Bogu živome i pravome koji ima silu i snagu i pun je ljubavi i sućuti za one koji se kaju i opraštaju. Slijepi gledaju, hromi hodaju, nijemi pjevaju, bilo je i onih koji su glasno u suzama proživljavali izliječenje rana, najčešće trauma iz djetinjstva i potresne emocije. Molitvom fra Ive dvije su djevojke oslobođene trauma iz djetinjstva nakupljenih zbog odrastanja bez roditelja. «Meni to nije umor nego odmor, kada sam s Gospodinom ja sam na godišnjem odmor», kratko je znojno na čelu prokomentirao fra Ivo. Fra Ivo Pavić ima dar ozdravljenja za bolesti kostiju zglobova, ekstremiteta, vida i sluha, karcinoma, dijabetesa, PTSP-a, napetosti...

Zašto Bog dopušta bolest?
1) Bog dopušta bolest da te ozdravi i da proslaviš Njegovo ime
2) Bog dopušta bolest kao naš put pročišćenja i posvećenja
3) Demonološki uzrok
4) Kada smo sami krivi za naše bolesti, Bog dopušta bolest da bi se proslavio
Svako dobro djelo se vrati. Vatikan potiče ovakve karizmatske pokrete te smatra da će se Crkva iznutra oporaviti karizmatskim obnovama i spomenutim darovima Duha Svetoga.

Draga moja djeco, zašto mi ne otvorite svoje srce, zašto mi nanosite bol. Moje srce krvari zbog vaših grijeha, neprijatelj vaš i duša želi vas odvojiti od moje ljubavi koja je neizmjerno velika. Za vas sam trpio gork muku, na križu sam vas spasio. Otvorite mi svoje srce, a ja ću vam dati svoje. Izlit ću velike milosti. Bit ćete mi svjedoci za moje kraljevstvo istine, pravde i mira koje sa vama ostaje do svršetka svijeta. Obratite se i vjerujte Evanđelju.

PORUKA ZA NOVAKE
Govori Gospodine, sluga Tvoj sluša. Draga djeco, ljubljeni moji, zašto idete pod zastavu onih koji vas žele uništiti kao vuci grabežljivci. Obratite se u skrušenoj i valjanoj ispovijedi. Grijeh je guba. Tada se odvajate od moje ljubavi. Trpio sam za vas i spasio vas svojom mukom na križu. Ja ću vam dati snagu i silu duha istine, pravde i mira. Ja vas volim i blagoslivljam Bogom Ocem, Bogom Sinom i Bogom Duhom Svetim, vjerujte mi. Moje rane su vas spasile, bez mene ne možete ništa, ni bez duha istine koju ću na vas izliti. Vaša će vjera jačati, bit ćete mi svjedoci do nakraj svijeta. Djelo je moje vršiti volju onoga koji me poslao i dovršiti djelo Njegovo. Otac doista ne sudi nikome. Slave od ljudi ne tražite. Ljubavi Božje nemate u sebi. Ja sam došao u ime Oca svoga i vi ga primite. Ljubim Te, Bože moj, svim svojim srcem i dušom, više nego sve drugo na svijetu jer si dostojan svake ljubavi svoga bližnjega kao sama sebe. O, Bože, užeži oganj svoje ljubavi mojem srcu. Neću te nikada napustiti, moje prečisto srce bit će tvoje utočište i put koji će te dovesti do Boga. Svaki dan molite krunicu da biste izmolili mir i kraj rata. Neka grešnici više ne vrijeđaju Gospodina Boga našega koji je već toliko vrijeđan. Svaki grijeh, nepravda, nepoštenje, čin protiv ljubavi i dobrote je kao ubod trnja u Gospino srce. Molitvom i pokorom se pokajmo i dobrim djelima vadimo to trnje. Grijesi svijeta jako su veliki. Kada bi ljudi znali što je to vječnost, učinili bi sve promjene u svojem životu.

Naši koraci mogu ići zajedno, naše se ruke mogu sklapati zajedno, naše srce može kucati zajedno, naš unutarnji osjećaj zajedno je zahvala našem Duhu Svetom, naše uši mogu slušati tišinu zajedno. Djeco moja, svojim pouzdanjem možete me zazvati. Ja se ne zatvaram. Stojim pred vama s ljubavlju svoga srca. Ja sam ovdje da vas učinim sretnima. Majka Božja preplavila je cijelo čovječanstvo zrakama milosti, plamenom svoje ljubavi, sada i na času smrti naše. Amen.
Neokaljano srce moje majke hoće da izlije na cijelu zemlju u svojoj gorućoj ljubavi prema vama. Ja ne mogu razumijeti neke ljude koji mi nanose udarce. Nailazi na nerazumijevanje, želi pomoći, ali ne može jer je Sotona, otac laži zavladao njima. Velike prepreke. Bože, zašto te nema. Ne skrivaj lica svoga ljubavlju kojom nas ljubiš. Daj mi milost da ne pokleknem pred silnikom i moćnikom koji želi uništiti moju dušu. Hvala Ti, Oče, što je Tvoja ljubav tako jako velika.

1945. na biskupiju Đakovačko-srijemsku je nabačen urok. Moramo se moliti da Isus prosvijetli našeg biskupa da mu otvori put kako bi mogao Isus doći i spasiti svijet grijehom narušen. Karizmatike dovesti molitvom. Možemo pobijediti oca laži koji je kao ričući lav želio nas uništiti. Svežimo ga u lanac i bacimo u bunar da se više nikada ne vrati. U svijetu postoji deset tisuća vračeva koji rade protiv Isusa. U Domovinskom ratu je više dragi Bog opsovan nego li je ispaljeno granata. Neka zna hrvatski narod da neće to proći dok se vrijeđa dragi Bog. Tada će zasjati sunce pravde, istine i mira Bogom nam dane Lijepe naše RH.

Isus: ovom molitvom krunice želim da Otac nebeski preko nje udjeli pomoć dušama. Ljubavlju Božjom sašižem srca činite ovo za svakog kralja Oca milosrdne ljubavi. Blagoslivljaj i ljubi svoju djecu. Po ovoj krunici spašavaju se duše, širite je da vječni Otac spasi svijet. Obećanje Boga Oca onima koji će najmanje tri puta moliti ove zazive:

1. istrgnut ću ih na očigledan način iz ruke neprijatelja
2. otklonit ću zapreke koje ti se nalaze na putu savršenstva
3. poslat ću ti Anđela čuvara koji će te braniti od zasjeda đavolskih
4. ti ćeš ustrajati na putu kreposti
5. ti ćeš potpuno spoznati svoje nedostatke
6. ti ćeš zadobiti snagu da se oslobodiš svojih grešnih navika
7. ja ću učvrstiti tvoju vjeru, tvoju nadu i tvoju ljubav
8. ja ću te izbaviti iz materijalnih poteškoća
9. tvoja će obitelj živjeti u skladu i uzajamnoj ljubavi
10. ako me vrijeđate, možete dobiti rak na jeziku

Tko bi želio pomoći bližnima treba barem pola sata dnevno moliti ove zazive.

Dragi moji ljubljeni prijatelji, na vas ću izliti Duha Svetoga. Duh Sveti će vas voditi u svu istinu, otvarat će vam putove grijehom narušene koje su ljudi svojim grijesima nanijeli. Bez Duha ne možete ništa učiniti. Duh istine je treća Božanska osoba koja vas vodi k meni. Mnogi ljudi su duhovno bolesni jer imaju sve, a nemaju Duha Svetoga. Njihova vjera je mrtva. Sveti Duh je poljubac Oca i Sina. Ako želiš imati blago svijeta moraš biti prijatelj sa Duhom Svetim, tada će zasjat sunce pravde, istine i mira. Od Lijepe naše Bogom dane Hrvatske stvarajmo harmoniju ljubavi u valjanoj ispovijedi.

Ja vas blagoslivljam u ime Krista umrlog i raspetog, neka svaka osoba uđe u potpuno oslobađanje i ozdravljenje. Neka žive vode poteku i odnesu svu bol.

Njemi pjevaju, gubavi se čiste, hromi hodaju, siromasima se navješta Evanđelje. Riječ Božja. Obratite se jer se približava vaše otkupljenje. Obratite se onom koji će vas ozdraviti i dati mir koji svijet ne može dati, da vam zasja sunce pravde, istine i mira. Amen, aleluja!

U velikoj patnji od pobijanja kad više ne možeš shvatiti Božje putove i njegova djela tvoja se duša muči. Zašto Bog šuti? Zašto on ne uđe u tvoj život i ne pomogne? Zašto je sve to besmisleno? Zašto i u današnjim svjetskim zbivanjima sve više pobjeđuje zlo? Možda te muče pitanja da li su tvoji grijesi zaista oprošteni? Da li je odluka koju si donio ili kako si postupio sa nekim čovjekom bila dobra? Da li si u određenoj situaciji pošao pravim putem? Ti ne nalaziš mir od tog napadanja. Sapet si u takvim mislima kao začaranom krugu. Tvoj duh i tvoja duša neizrecivo trpe. Trpi, međutim, i Bog koji je Otac, koji te ljubi i ne želi da se ti tako mučiš. On ti želi pomoći da izađeš iz tog začaranog kruga i da prevladaš napadaje i promašaje. Dapače, bit ćeš bliži Bogu nego prije. Zato uvijek iznova govori: Oče moj, ja te ne razumijem, ali se pouzdajem u tebe. Sve patnje i boli stavite pod noge i križ Gospodnji i ne bojte se ići za Isusom. On vam može dati mir koji svijet ne može dati. Primit ćete duh istine, tada će zasjati sunce pravde, vaša će vjera rasti i jačati. Marija naša majko zaručnice Duha Svetoga, pokaži nam put do Isusa.

Sve vas i vaše domove pečatim u krvi Isusa Krista raspetog i umrlog. Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh neka ostanu zauvijek s vama, a neka žive vode poteku i odnesu svu bol. Hvala ti Oče, hvala ti Majko, aleluja, amen!

Gospodine, ne skrivaj lice svoje, potpuno se tebi otvaram. Daj mi da u svakom čovjeku prepoznam tebe, u siromasima, gladnima, hromima, slijepima i invalidima, i da se ne bojim silnika i močnika koji uništavaju moje srce. Daj mi da susretnem tebe i da svoj križ patnje i boli do kraja donesem u vječnost.

Isuse, hvala ti za tvoju muku,
Isuse, hvala ti za tvoj križ kojim si nas spasio,
Isuse, hvala ti za tvoje srce probijeno za nas.

Daj nam svog duha da se možemo odupirati silama zla. U Tvoje ruke predajem svu moju braću i sestre i prijatelje, neka tvoja Božanska krv očisti ih u čistilištu od patnja koje podnose. Vjerujem da ćeš me uslišiti. Hvala ti Isuse, hvala ti Nebeska Majko, kraljice mira i zaručnice Duha Svetoga!

Ono što nama u ovim vremenima najviše treba jest Duh Sveti. Sve što se događa u Crkvi događa se u sili i snazi Duha Svetoga, treće Božanske osobe koju najmanje poznajemo. Isus Krist, druga Božanska osoba, najviše zato što se utjelovio i postao čovjekom, bio je jedan od nas i po njemu mi upoznajemo Boga Oca. Isus je rekao: "Tko vidi mene, vidi Oca." Tako nam Isus ostavlja mogućnost upoznavanja Boga Oca.

Znamo da je Blažena Djevica Marija po Duhu Svetome začela Isusa. Dok je hodao ovom zemljom Isus je obećao poslati tješitelja Duha Svetoga prije svog odlaska u smrt. Isus je rekao apostolima: "Neću vas ostaviti. Poslat ću vam drugog zagovornika koji je Duh Sveti." Mi znamo i vjerujemo da je Duh Sveti pravi Bog.
Molimo te Duše Sveti dođi i rasvjetli nam pamet, otvori nam srca da možemo razumjeti tvoje biće. Molimo te Duše Sveti diši u nama i osvježi naše živote. Volimo te.

Kraljice i Mati mira, ne plači, Kraljice mira, mole te djaca mira. Ne plači ružo divlja već sirena budi, da ti glazba harmoniju života svira. Ne plači ružo divlja vole te djeca mira. Ave ave Marija, Kraljice i Majko mira.

Jutros na početku novoga dana dolazim ti pun pouzdanja darovati ovaj dan. Upravljaj danas mojim duhom, mojom voljom i mojim mislima, riječima i djelima. Vodi me putem kojim danas trebam hodit, štiti me od neprijateljskih zasjeda da ti mogu služiti. Nepodjeljena srca preporučujem ti majko sve ljude, napose Sv. Oca Benedikta, biskupe i svećenike i cijeli tvoj narod. Do kraja zemlje blagoslovi i čuvaj Gospo sve koji su mi dragi i sve ljude koje danas susretnem. Daj mi Sveta Marijo snagu da s tobom svladam sve zapreke, neka me ništa ne priječi ostvarivati volju Božju. Čuvaj me od pada, daj mi kročiti naprijed, a da se ne okrećem. Čuvaj me Majko i pomozi mi doći u Kraljevstvo tvoga Sina da ondje budem primljen na hvalu slave tvoje. Amen.

Molitva koje je Isus preporučio
Molitva pouzdanja Srcu Isusovom
O Gospodine Isuse Kriste tvom Presvetom
srcu pouje ravam svoju molbu
samo pogledaj na mene a onda čini
što tvoje srce želi neka se želja tvoga srca ispunja
ja se na tvoje srce oslanjam u njega se
pouzdajem tvome se milosrđu
prepuštam. Ja sam anđeo mira
moli sa mnom i kleknivši na zemlju
sagne čelo do tla moj Bože ja vjerujem ja
se klanjam ja se ufam je te ljubim
Molim te oprosti onima koji ne vjeruju
Ne kaju se ne ufaju se ne ljubi te o moj
Isuse oprosti nam naše grijehe

Očuvaj nas od paklenog ognja
Dovedi u raj duše osobito one kojima
Je najpotrebnije tvoje milosrđe
Anđeo se pojavi treći puta noseći u
Ruci kalež nad kojim je lebdjela hostija
iz koje su kapale kaplje krvi u kalež on ostavi
kalež i hostiju lebdjeti u zraku prostire
se na zemlju ničice i ponovi tri
puta ovu molitvu presveto trojstvo
oče sine duše sveti duboko ti se kajem
i prikazujem ti predragocjeno tijelo
i krv dušu, božanstvo našega Isusa Krista
koji je prisutan u svim sveto hraištima
svijeta. Kao zadovoljštinu za nemir
uvrede i svetogrđe kojima te vrijeđaju
ljudi po neizmjernim zaslugama njegova
presvetog srca i po zagovoru
Bezgrešnog srca Marijina molim te
Za obraćenje jadnih grešnika

Moj zločasti protivnik kontrolira mislima
Milijuna ljudi osobito onih koji su u
Politici vrijeme je došlo zaista je
Ovdje kad će oni odabrani od sotone prije
Mnogo eona potpuno vladati da uništi
Moj narod

Moja stvorenja zloima potpunu kontrolu
I sve dobro što postoji mora se uzdržavati
i moliti vjerovati i ostati u meni
iako će ova vremena biti opasna vjerujte i neboj te se
ovo se mora dogoditi da se ispuni
očeva božanska volja sve što će uskoro
početi će trajati nekoliko godina činiti će se kao da je
zlo pobijedilo ali na kraju ja vaš Bog sam
taj koji je pobjednik poslije ovoga vremena
iznim ne nevolje moja vjerni ostanak
koji preostane će uživati tisuću godina
mira kako sam obečao otvori oči sve
je počelo nema povratka vrlo će malo
duša ostati sa mnom ali one koje će zaista
zaslužiti vječni spasa vrati se meni
slijedite me živite život po svršenim
primjerima koje sam vam dao Isus Marija
Josip ja vaš Bog sam govorio
Čekajte i vidite japiš sve što
Spremam kazati jer će se ovo uskoro ostvariti
Sve što će biti to je istina molite obratite se
Budite poslušni molite za siromašne
Duše glasujte.

Za istinu krv mučenika vapi k Bogu da očisti
zemlju krv nevinih pobačene nejačad vapi k
Bogu neželim da propadne vaše tijelo i mučenje duše
Vi morate imati mir da ću vam snagu provedite više
vremena u molitvi rastući u mojim milostima
idite naprijed u moje ime moj blagoslov
svako od vas mir vama

Zatim Isus progovorio kažem ti da
Će uskoro mnogi moji blagoslovljeni
Kipovi roniti suzama a također i krvarite
Ove moje svete opomene vašeg isusa
Marije josipa raznih svetaca i anđela
Biti vaše područje častite naše suze
Blagoslivljajte svoje obitelji prijatelje
I kolege ovo je znak naše velike
Zabrinutosti za vas i naše bliskosti s
Vama premda će mnoge prave svećenike
Progoniti ja vas nikad neću ostaviti nebo
Će vas zagrliti o dobri i vjerni sinovi
Obratite se već danas i vratite se pravoj
misi koja je mojim ustima izrečena
mojim rukama mojim nogama a osobito
mojim srcem srcem ljubavi i istine za
sve ljude posvuda

Ja vaš isus progovorio sam amen tako budi
Moja crkva mora biti očišćena kako njezin narod
Tako izgrade jer je sotona i njegove zle uši razorilo
Svu svjetlost vratite se moj narode svome Bogu
Moli i čekaj jer je ovaj zlokoban dan blizu
Ja sam jedini sam istiniti sotona i njegovi
Sljedbenici svako dnevno se miješaju među vas i
Imaju sotonski utjecaj na slabe i nesigurne
Duše vašem bogu zemlja pothvata danas će se sve
Pogoršati svaki element prirode koristit će se da
Uništi grijeh i grešnika
Ljudi će koristiti sva zla sredstva da unište
Svaku pojedinu stvar milosrđa neću pokazivati
Prema grešnicima ili mlakuma danas vam
Kažem paziti amen
Progovorio sa čujte me otvori oči otvori uši
Sve počelo nema povratka vrlo će malo
Duša ostati sa mnom ali one koje će zaista
Zaslužiti vječni spas vratite se meni slijedite
Me živite život po savršenim primjerima a koje
sam vam dao Isus marija josipa zatim otac
progovorio vaša zemlja

je skoro na kraju kad jednom potonete do ove
točke poslat ću znakove s neba i vidjet kad
sve ovo dogodi znat će te da je kraj blizu
ove se stvari moraju dogoditi budite potpuno
spremni jer je čas kucnuo moja volja ovo
je trenutak za gorljivu molitvu budite
zahvalni što nosite križ u ovom životu jer
je korišten kako treba može očistiti vaše duše od
mnogih grijeha obratiti druge duše od mnogih grijeha i
otvorite vam vrata neba molite za obraćenja svih
siromašnih duša moja riječ je istina primite
se jer velik čas je blizu moja crkva je kuča
molitve moj blagoslov svakom od vas
ako zbog slabosti ljudi sveta crkva bude u
tami gospodin će također poslati tamu
koja će zaustaviti opake u njihovim
pothvatima pokvare nosti molite jer je ovo vaša
veza između neba i vaših srdaca
majko ljubim te čuvaj riječ Božju pred
čovjećanstvom pokaži odlučnost i budi jaka
za Boga koji te odabrao našu majku
zauvjek za kraljicu svih hrata i
cijeloga svijeta vaše jedine brige moraju
biti vaših duša srastanje
Vaš svijet i većina ljudi su potpuno bezbrižni
Kucnuo je čas kada će se svi osjetiti i vidjeti
Moju zakašnjelu pravdu kao moja ruka
Snažno pa da na zemlju nikakva milosrđa neću
Pokazivati prema grešnicima ili mlakima
Danas vam kažem pazite amen
Progovorio sam čujte me

Zašto me ne ljubiš odlaziš neprijatelju
Koji vas želi uništiti obratite se meni
Koji i sam isina pravda i mir
Ne bojte se silnika i močnika
Bojte se se onog koji može dušu i tijelo baciti
U pakao tamo u teškim mukama na sotonskim
Rukama neću vas ostaviti
Sa vama ostajem do svršetka svijeta
Ja sam pobijedio ne boj te se
Amen

Isuse molim te prekri me svojom božanskom
Krvi zatim je naš trojedini bog progovorio
Šaljem svoju riječ širom svijeta da vas upozorim
Da ću uskoro uništiti grijeh i grešnika koji
Se ne kaju vi čujte moje rijeći ali je odbite
Sveto pismo je danas živo u vašem svijetu
Vi ga vidite čujete i prezirete većina ljudi
Vjeruju da su ove poruke sud i propast
A ipak one su hitna upozorenja s neba vašeg
Boga koji je milosrdan i koji vas ljubi
Većina mojih sinova svećenika ne poučava
Moju rijeć o zadnjim vremenima grijehu
Njegovoj šteti za duše i čitav svijet oni
Za pravo odbijaju o tom govoriti ovo je zato
Jer toliko mnogo svećenika nisu moji već
Potpuno protiv mene ovi svećenici su slobodni
Duhovi oni su od svijeta a ne od boga oni
Žele nadzor ali nemaju ljubavi već su oholi i
hvalisavi ovo će ih odvesti do velikog pada
mnogi se nikad neće obratiti idite naprijed
da ću vam mnogo snage provedite mnogo
više vremena u molitvi rastući u mojim
milostima idite naprijed u moje ime
ime moj blagoslov svakom od vas mali broj
svećenika su stvarno moji još manje
političara koji su moji vaš planeta vaša zemlja
je bezbožna a i spremna da ju kompletno
preuzme sotona odvepe i uništenja ja sam
snaga ja sam vaša volja ja sam vaš put
moja se rijeć istina pripremite se jer veliki
čas je blizu molitva i vašom ljubavlju
svijet će poći na bolju molitvu i vašom
ljubavlju svijet će poći na bolji put i ljubav
će zavladati svijetom život na zemlji je
katkad život tvoje duše tvoga duha je vječan.
Mi nikada ne umiremo vječno ili s bogom ili
Sa sotonom život kojega svaka osoba vodi
Na zemlji zapečačuje njezinu vječnu
Sudbinu znakovi se sada događaju posvuda
Širom svijeta blaga upozorenja od boga
Da pomogne ljudima da se promjene i probude
Bog želi da se sav njegov narod vrati njemu
I živi vječno u nebeskom stanu koji im je pripravljen
Svakodnevno gledam kako tisuće duša
Strovaljuju u pakao ljubi svoju braću širom svijeta
Molite spašavajući samo jednu dušu možete
Spasiti vlastitu. Hvala ti što si nam bila majka
I čitavo ti nebo zahvaljuje što širiš božju rijeć ljubi
Te tvoji sinovi upoznati boga znaći ljubiti ga.

60-ta komemoracija Blajburškim tragedijama i oproštenje. Oduzeli su mi mladost, zvanje, zaručnika i san o sreći. Oduzeli ste mi rodni kraj i Slavoniju, more i domovinu. Zatvorili ste mi braću i prijatelje te napunili jame nevinima. Istrebili, izmrcvarili, preplašili i mlade i stare, narod. Raselili ste one nepokorive. Htjeli ste oduzeti vjeru, jezik i ime, osiromašili ste seljake, radnike, ušutili školovane. Sad ste došli na kraj. Sve ste porušili što se dalo i dovršili ste sebe. Palili ste i sve ste izgubili. Vlast, silu, povijesnu slavu i napuhani ponos. Meni je svejedno jeste li poniženi, osramoćeni i optuženi, niste uništili istinu. Povijesna istina ima zadnju riječ o ubojicama "u ime moga naroda", o spomenicama koje se nadimljuju nad ovako smrvljenim čovjekom. Istina ostaje istina, istina je moja osvetnica. Istina je vaša kazna. Kad je sve ovo rečeno, možete zamoliti oproštaj mene i naroda. Bog oprašta sve pa tako i oni, koji ga slijede.

Dijelite, kako je lijepo dijeliti! Dijete radosti, dječjih suza dijete ideala.

Čovjek, kako je teško biti čovjek, čovjek sputan, okovan, čovjek ugrožen, umoran, bez ideala, čovjek potišten. Svijet čovjeka se vrti oko njega, dok smo djeca ne znamo cijeniti slobodu koju imamo, radost koju širimo, ideje koje donosimo i odbacujemo. Pokušavamo što prije odrasti! Što to u zrelosti imamo da pokušavamo što prije postati ljudi. Odjednom slobodu tražimo, radost priželjkujemo, a za ideal molimo. Što smo gazili, pokušavamo uzdizati.

Lađa Crkve neće potonuti zbog postojećih rupa i zabluda ljudi jer ima garanciju od samog Krista, ali Kršćani mogu svojom neplodnošću postati uzrok besciljnog lutanja mnogim tražiteljima istine. I ako bismo sada nastojali lađu Crkve osloboditi nepotrebnog tereta kako bi na njoj bilo više mjesta za nove putnike koji čekaju na red za ukrcaj, a postojeći da se mogu što udobnije smjestiti i mirno ploviti prema nebeskoj domovini, potrebno je bez oklijevanja izvršiti pospremanje, izbaciti iz lađe nepotreban teret. Ne bojte se Kristu otvoriti vrata, naš Bog je silan i velik, daje nam patnje boli jer nas ljubi i ostaje s nama do svršetka svijeta.

Susresti Isusa kao prijatelja kojem možemo otvoriti svoje srce. Pogledaj u lice čovječe i vidit ćeš da vas Isus ljubi. U svakom patniku Isus pati. Ne bojte se silnika i moćnika koji žele uništiti vašu dušu, bojte se onoga koji može uništiti je i baciti u pakao, tamo su velike muke. Na velikim mukama na Sotonskim rukama tamo se žari i pali. Obratite se i vjerujte u moju ljubav koju ću vam dati. Zasjati će sunce istine, pravde i mira među ljudima bogate lijepe naše domovine. Dođite, Isus vas zove.

Svemogući vječni Bože, po svome si nam jedinorođenču obećao Duha Svetog, usrdno te molim za sebe, tebi se posve predajem, odvrati od mene Zlog Duha, svaku zabludu i grijeh, da budem čist i slobodan. Hram Duha Svetog potvrdi riječ naše vjere da ne govorimo u prazno, već s onim snagama i milošću kojom je tvoj jedinorođenac izbavio svijet od zla po Kristu gospodinu našem. Amen.

Gospodine Bože naš, ti nam objavljuješ pravi život, uklanjaš iskvarenost, jačaš vjeru, podržavaš nas i krijepiš ljubav, molim te u ime ljubljenog tvog sina gospodina našega Isusa Krista i u snazi Duha Svetoga odagnaj od mene, sluge svojega, nevjeru, sumnju, idolopoklonstvo, magiju, čaranje, zazivanje duhova, gramzljivost za novcem, neprijateljstvo i razori svaku zloću. Pozvao si me da pred tobom budem svet i bez ljage, obnovi u meni Duh vjere i pobožnosti, strpljivosti i nade, umjerenosti i čistoće, ljubavi i mira po Kristu gospodinu našemu Amen.

Zamoli Duha Svetoga da ti otvori srce da razumiješ veličinu njegova boravka u tebi. Moli Gospodina da te iznutra prosvjetli kako bi spoznao sve ono što te zaustavlja. Na putu k njemu Isuse ako hoćeš možeš me ozdraviti. Isuse, smiluj se meni, pogledaj moje rane, otkrij potajne zapreke do tebe, Isuse, Duha mi svoga podaj i smiluj se Amen.

Zašto Bože čovjek pati, zašto mora umrijeti u cvijetu mladosti, zašto prometne nesreće, zašto hendikepirani, zašto ratovi? Zato jer nas Bog kuša. Jedina prava istina je križ Gospodnji koji te vodi putem spasenja. Prihvati ga da bi imao milost i zdravlje. Za mene su to veliki izazovi. Pastiri koji želite biti Božji, čeka vas patnja i osuda. Mene su pljuvali i vas će. Mene su razapeli i vas će jer ste Božji. Osuda su vrata da se približiš meni. Ljudi i tvoji najbolji prijatelji sudit će te. Ne bojte se, ja sam s vama do svršetka svijeta. Ja sam pobijedio svijet.

Ponekad želim da se javiš, Bože moj, u najmračnijem kutu, da budem siguran da si ti. Poznam ljude koji Krista trebaju. Razlog: ne poznaju ga i svjesno ili nesvjesno pomirili su se s kotrljanjem sitnih radosti. Želite svu svježinu Duha Svetoga, Duh istine, pravde, dobrote i optimizma. Moli da možeš odgovoriti Isusu i poći za njim. Živi po evanđelju i nebo će rasti tamo gdje si posijao. Molim Duha Svetoga da nam pomogne i vodi nas u istinu. Uzmi križ i slijedi me. Pustimo Boga, on spašava, ovako mogu govoriti samo oni koji ljube.

Neka zna hrvatski narod kada se prestane vrijeđati moje ime izlit ću milost, tada će zasjat sunce istine i pravde. Ne bojte se otvoriti vrata Isusu da uđe kralj mira koji trpi zbog nas, a mi smo ga izdali.

Ne bojte se, ja sam s vama. Dat ću vam duha istine da se oduprete silama zla. Čovjek koji pati ne može da ne vidi siromahe u svakom čovjeku i patniku. Što više patiš, to si bliže meni. Tada me susrećeš. Na svijetu si da umreš, tko izgubi svoj život, taj će ga naći. Ja sam s tobom, kada patiš i kada ti je teško. Ja sam pobijedio svijet. Otvori se mom Duhu Svetom, tada primaš milosti Duha Svetoga, Duha istine, pravde i mira.

Isusova je vjera obećanje, ništa se u tebi ne može promijeniti. Vjera je temelj, moli za vjeru, moli za povjerenje da možeš biti svet. Moli Gospodina da te iznutra prosvjetli kako bi spoznao sve ono što te zaustavlja na putu k njemu. Ti, Duše Sveti, stanuješ u meni, ti me vodiš, u tebi je moj život. Ti mi daješ svoju službu. Čeznem za tobom i za njime, otvaram se tvome djelovanju.

Gospodine, evo me na raskrižju života, tvome i mome. Oprosti se, ti plačeš, moj križ svejedno gori, ti toneš u svom snu, a ja koracam i grcam i gledam prema beskraju. Moj križ gori, moj križ, a tvoje ime.

Ova snaga odozgo toga je posve
Drugačija od obične ljudske snage
Jer dolazi od Boga i pogađa u dubine
Tvoje duše i pokreće ako ti govori
Sam duh Božji tada on potiće samo
Korjene tvog bića on govori samoj
Srži tvog srca Bože istina je
Ja još uvijek spavam i počivam
I stoga me tako često napada
Tama Bože probudi moju dušu načini
Me, čovjekom molitve dijete kad dođe
Noć svjetlo moraš tražiti više nego se
boriti zlo mi je kad vidim I počinjem drhtati
kada osjetim bolove Bože bori
se ti za mene i umjesto mene ljudsko
dijete znam tebe i tvoja dijela imaš
samo malo snage ali veliku čežnju nemoj se
plašiti jer sam pred tobom otvori vrata koja
više nitko ne može zatvorit tako
pobijedi tamo ću ja dati hranu

S drveta života koje se nalazi u Božijem raju.
Bože plašim se nije to strah od smrti nego strah
Bože bojim se tame koja donosi križ nemoj se
plašiti jer ja sam bio mrtav i gle ja živim
nosio sam križ i gle ja sam uskrsnio ako sa
mnom nosiš križ sa mnom ćeš živjeti u
vječnosti zašto se boriš za ono što nema
trajnu vrijednost zašto se trudiš oko onoga
što te ne može umrijeti bez mene ne možeš
pobijediti bori se za vječno tada ćeš imati vječni
život i sve ostalo još ut to Bezgrešno srce Marijino
prepuno dobrote pokaži nam svoju ljubav
budi naše utočište na ovoj zemlji srce Isusa
i Marije biti će jedno naše utočište u danima
nevolje o da bi vrata tvoga srca Marijo došla
na sve narode ove zemlje ljubimo te iznad
svega probudi u našim srcima pravu ljubav
učini da naše srce čezne za tobom o Marijo
mila dobrostivane zaboravi nas kada sagriješimo
grešnici neka nas tvoje majčinsko srce oslobodi
od svih duhovnih bolesti udjeli nam.

Milost da tvoje prečisto majčinsko
Srce oslobodi od svih duhovnih
Bolesti udjeli nam milost da tvoje
Prečisto majčinsko srce promatramo
da bismo se posvetili
žaru tvoga bezgrešnog srca amen
posveti se svakom srcu Isusovom
i Marijinom oni će biti naše jedino
utočište oni nas vode i prate na putu
svijetla koji nas vodi stvoritelju
donoseći nam pravu sreću
dopusti nama slugama svojim molimo te
gospodine Bože da se neprestano
radujemo duševnom i tjelesnom
zdravlju i da se slavnim
zagovorom djevice izbavimo od sadašnje
žalosti i uživamo vječne radosti po Kristu
gospodinu našem Amen.
Gospodine Bože naš gospodaru vjekova
svemogući ti koji si sve sazdao ti koji
si učitelj i liječnik naših duša
gospodine Isuse ti si došao da ozdraviš
ranjenje i tjeskobne srca molim te
da ozdraviš traume koje izazivaju nemir u
mom srcu ozdravi gospodine sve one rane
koje su u mom životu

Prouzročili korjene grijeha hoću oprostit
Svima onima koji su me uvrijedili pogledaj
Na one unutarnje rane zbog koji nisam sposoban
Oprostiti ti koji si došao izliječiti srca
Slomljena ozdravi moje srce
Ozdravi gospodine one moje unutarnje rane
Koje su uzrok tjelesnim bolestima
Daruj ti svoje srce primi ga gospodine
Očisti ga i daj mi osjećaj tvog božanskog
Srca pomozi mi da budem ponizan i blag
Da mogu ponovo zadobiti zbog sigurnosti
Da si ti uskrsnuće i život učini me vrijednosnim
Svjedokom tvog uskrnuća tvoje pobjede nad
grijehom i smrću tvoje prisutnosti kao život među
nama amen gospodin je moj i neću se bojati onoga
što bi mi mogao učiniti čovjek
naređujem i zapovjedam snagom Boga svemogućega
u ime Isusa Krista spasitelja po nećistim da me odmah
sad napusti da me zauvijek ostave i da idu u vječni pakao
Isus je došao zbog mene maleni odbačeno gospodine
Hvala ti za Mariju nebesku majku zaručnicu
Duha svetog hvala ti za tvoj križ

Ljubavi na kojem si nas spasio tvoje su nas rane izlječile
Marijo zaručnice duha svetog vodi nas našem spasitelju
Isusu koji nam je ostavi za zapovjed ljubavi
Zapovjed vam novu dajem ljubite jedni druge kao što sam
Ja vas ljubio po ovom će svi upoznati da ste moji učenici
Ako budete imali ljubavi jedni za druge. Želim vam svu
Svježinu duh svetog duha istine mira ljubavi
Hval ti Isuse hvala ti majko hvala ti Duše sveti
Tisuće puta postavljam pitanje što je život
Svi šute gledaju i odlaze želim nešto
Drugo hoću nešto novo treba nekom otići
I poćeti sve od početka a da poslije opet dolazi dosada
I onda ponovo lutaj traži nešto drugo zar tako
Cijelog života kaži mi gje ima ljubavi kažite mi
Gdje da se sklonim od mržnje žao mi je čovjeka oh
ugasite mržnju ljudi su nam potrebni i nikad
ne može živjeti bez oproštenja živite i borite se
kako najbolje umijete moli se Bogu i volite prirodu
a najviše ljubav pažnje i saučešća ostavite za ljude u
Bogu braću svoju čiji je život nestali pramen svijetla između dvije
Beskonačnosti voli ljude često pomozite i uvijek ih poželite jer
Su nam svi ljudi potrebni.


Gospodine Isuse sine očev pošalji sada
Na zemlju svog puha daj da se od Duh sveti
Nastani u srcima svih ljudi kako bi svi
Bili sačuvani od propasti nesreća i rata
Neka žena svih naroda koja je nekoć bila
Marija bude naša zagovornica Gospodine
Isuse Kriste sine Boga živoga tvoja volja
Da radosnu vijest navjesta svim narodima
a te da svi mogu spoznati tvoju volju
i biti spašeni Dođite Isusu vas zove dođite
da vidite Isusa jer on daje milost blagost
strpljivost za ovaj napaćeni narod
želim svu svježinu duh sveti duh istine
pravde i mira. Bog vas blagoslovio i vodio
vas na put spasenja . Dao vam Duha istine
optimizma i pravde na putu spasenja
postoji patnja onaj koji pati taj ljubi
uzmi svoj križ i slijedi me rasti i gdje si
posijani. Blag Boga oca Boga sina Boga duh
svetoga sve vas počasti i u krv isusa Krista
umrlog i razapetog neka svak osoba uđe u
potpuno oslobođenje i ozdravljenje
Hvala ti Isuse

Branko Gradečak King

Na čast svetih pet rana

Kristovih


Isuse, klanjam se svetoj rani tvoje desne ruke i zahvaljujem Ti za velike boli koje si trpio meni za ljubav.

Predragocjena krvi moga Otkupitelja, koja si potekla iz te rane, blagoslovi me božanskom snagom da uvijek činim dobro i da se vježbam u kreposti.

Isuse, klanjam se tvojoj rani lijeve ruke i zahvaljujem ti za velike boli koje si trpio meni za ljubav.

Dragocjena krvi moga Spasitelja, koja si potekla iz te rane, očisti mi srce od svak
e zle napasti, da se u moja djela ne umiješa nikakav nered i nikakav grijeh.
Isuse, klanjam se svetoj rani tvoje desne noge i zahvaljujem ti za velike boli koje si trpio meni za ljubav.

Tvoja sveta Krv, koja je potekla iz te rane neka bude snaga koja će me jačati u mojoj slabosti da tebi, živome Bogu, iskreno služim i da postojano idem putem Tvoga zakona.

Isuse, klanjam se svetoj rani tvoje lijeve noge i zahvaljujem Ti za velike boli koje si trpio meni za ljubav.

Učini da tvoja dragocjena Krv, koja je potekla iz te rane, siđe na mene na spas moje duše.

Isuse, klanjam se svetoj rani Tvoga božanskog Srca i zahvaljujemo Ti za boli smrtne tjeskobe koju si trpio meni za ljubav, dok Tvoja presveta duša nije napustila Tvoje srce.

O krvi najdostojnija svakog klanjanja i ljubavi, koja si potekla iz ranjenog Srca Isusova, napuni mi srce njegovom ljubavlju, da ne prestane ljubiti sve do posljednjeg kucanja u smrtnom času.


Molitva za suvremenike

Za one koji Boga traže, ali se poput Nikodema
To ne usude naizvan pokazati:
Više odvažnosti, Gospodine!
Za one koji traže istinu, ali poput Pilata
Ne traže odgovor:
Više svjetla, Gospodine!
Za one koji poput lakomog bogataša svoje blago
Zatvaraju pred nevoljnim siromahom:
Više suosjećanja, Gospodine!
Za one koji su poput farizeja zadovoljni
Samo vanjskom pobožnošću:
Više dubine, Gospodine!
Za one koji poput Tome vjeruju samo ono
Što rukama mogu opipati:
Više vjere, Gospodine!
Za one koji poput svećenika i levita,
U prispodobi o milosrdnom Samarjaninu,
Tuđoj nesreći okreću leđa:
Više ljubavi, Gospodine!
Za one koji su poput bogatog mladića
Izmiču većim zadaćama:
Više spremnosti, Gospodine!
Za one koji poput Šimuna Cirenca
Tek silom idu za tobom:
Više poleta, Gospodine!
Za one koji poput rimskih vojnika
U ime pravde dijele udarce:
Više obzirnosti, Gospodine!
Za one koji poput Samarijanke
Žeđaju pokraj puta:
Vode koja teče u život vječni, Gospodine!
Za apostole svega svijeta koje si izabrao
Poput Dvanaestorice:
Vjernost do mučeništva,
Ako je to potrebno, Gospodine!

Vlč. Zlatko Sudac


- 20:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

U V O D

Tekstovi koji slijede predstavljaju moju osobnu viziju shvaćanja i doživljavanja duhovnosti, gdje se Najkompleksnije želi pokušati spoznavati, predstavljati i provoditi Najjednostavnijim. Istinu je moguće spoznati jedino Mudrošću do koje se dolazi isključivo življenjem Osobne Praktične Duhovnosti Jedinstva Uma i Srca, odnosno spoznajom jedinstva svega, svih i svakoga – jedinstva i bratstva Univerzuma. Jer, Istina je u nama i oko nas. Bog je Jedan, Velika i Jedina Duša. Da, Bog je Ljubav.


Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.




Robert I. Dudnik, dipl. iur.




- 19:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

K A R I Z M E - DAROVI DUHA SVETOGA

Susresti Isusa to je nešto najbolje što ti se može dogoditi. Isus mi daje snagu da nosim križ koji vodi putem spasenja, jača vjeru te daje snagu i mir. Svaki dan promatram kraljevstvo istine, pravde, ljubavi i mira. Često je razlog što smo u teškom grijehu taj što teško opraštamo sebi pa i drugima. Grijeh nas odvaja od Boga, grijeh je guba koja se čisti kada se dobro ispovjedimo jer nas tada Isus ljubi i vodi putem spasenja. Često dok molim u ime Isusovo događaju se dramatične stvari, neki padnu pod silom i snagom Duha Svetoga. To je počivanje u duhu, mnogi primaju darove ozdravljenja jer je naš Bog silan i velik. Moli srcem i slavi svoga Boga jer tada postaješ svjetlo svijeta za Krista koji daje da kiša pada dobrima i zlima. Onima koji se uzdaju u Boga snaga im se obnavlja. Kada dođe kraljevstvo istine i mira među ljudima sinovi će svjetla pobijediti sinove tame.

Tada će zasjat sunce pravde i istine među ljudima. Želim vam uspjeh da pobijedimo oca laži. Kada zasja uskrsna svjetlost i kada se mi do kraja damo Bogu, on će na nas izliti obilje blagoslova. Naš Bog je silan i ostaje s nama do svršetka svijeta. Ne bojte se Isusa, otvorite mu vrata svoga srca, on vas želi ozdraviti. Tada će zasjati svjetlo uskrsnog jutra jer je Gospodin za nas na križu otkupio i oslobodio nas grijeha i patnje na putu spasenja. Amen.

Neka ti Bog sačuva ono što imaš, a voliš, a podari ono što nemaš, a želiš.

Svaki dan promatram što mi Bog govori. Naš Bog je silan i velik, izlijeva darove. Kada Bogu daješ sebe, primaš darove. Tvoja vjera raste i jača. Postaješ svjedok za Isusa. Često smo u teškim grijesima, ne opraštamo, okrećemo Isusu leđa, idemo drugim sektama (Sai Baba). Za njega kažu da je utjelovljeni Sotona (Hari krišna, New age). Bavimo se reikiem, odvojeni smo od Isusa koji nas je otkupio svojom mukom na križu. U neizrecivoj snazi križa otkrivaš sud svijetu i vlast Krista raspetoga. Često ljudi idu na pričest ne znajući što primaju, misleći: «Idu svi, idem i ja». Otac laži nas odvaja od Isusa jer želi da idemo u teške smrtne grijehe, držeći nas u lancima i okovima, a mi propadamo i tonemo. Znam mnoge bogate, lovce na materijalno, koji grabe i uzimaju od sirotinje. Nesretni su i duhovno bolesni, umorni čekajući nesvjesno Božji sud gdje ih nitko ne može zastupati jer nema pravne službe. Pojavit će se Gospodin i kada stane pred njega, pogledat će se oči u oči. Tada će mu Gospodin reći: «Odlazi prokletniče, ja te ne poznajem jer nisi ni ti mene poznao. Bio sam gladan, nisi me nahranio. Bio sam žedan, nisi me napojio. To su bili oni siromasi od kojih si uzeo sve a ništa im nisi dao. Ja sam ih poslao, a sada odlazi od mene, ja te ne poznajem. Ti mene nisi poznavao. Odlazi u muke paklene, tamo se žari i pali. Škripa zuba na teškim mukama, na Sotonskim rukama. Nesretniče, povratka ti nema.»

Tako će biti svima onima koji ne primjećuju bolesne i gladne. Blago siromasima jer njima Isus otvara vrata kraljevstva nebeskoga za patnju koju su podnijeli pomažući Isusu nositi križ. Jer on poznaje svakoga od nas. Isus nas neizmjerno voli. Zato nije kasno. Obrati se čovječe i vjeruj Evanđelju. Danas vam želim reći o duhovnim darovima slavljenja - dar jezika, dar prorokovanja, dar čudesa, dar izvanredne vjere i dar propovijedanja.

Kada je sišao Duh Sveti na apostole oni su slavili Boga. Kako su bili nadahnuti Duhom Svetim, Isusova ljubav ih je liječila. Dar izvanredne vjere događa se kada više ljudi moli. Tada im Bog progovara o istini i pravdi. Dar čudesa je nadnaravna pojava. Događa se u molitvi kada dopustiš sebi da umreš poput pšeničnog zrna koje padne na zemlju. Ja ću te iskoristiti i riječ koju ću ti dati imat će vlast i mom narodu donijet će pokajanje, ozdravljenje i oslobođenje.

Primite moj duh kao što zemlja upija vodu. Na meni je davati, a na vama primati. Ti ćeš mi poslužiti kao dokaz moga kraljevstva za obnovu moje Crkve. Gospodine, u tvoje ruke predajem svoj život, svoj duh, cijelo moje biće. Slavim Te, vjerujem Ti, uzdam se u Tebe, Ti si moj život, Ti si moja ljubav. Ja, tvoj svemoćni otac, obećao sam da ću biti s tobom, da ću biti riječ na tvojim usnama, pokretač tvojih dijela. Ja sam tvoj učitelj i druge ću učiti po tebi. Ja sam tvoj ozdravitelj i druge ću liječiti po tebi.

Mi smo pozvani na evangelizaciju. Trebamo pristupiti svim zaspalim katolicima i reći im koliko je naš Bog silan. Mi smo pozvani ljudima posvjedočiti Božju ljubav, ponovno prihvaćati u krilo Majke Crkve. Hvala Ti, Nebeski Oče, što je tvoja ljubav vječna. Hvala Ti, Nebeski Oče, na daru evangelizacije. To te molim u Isusovo ime. Amen.

Gospodine, proničeš me svega i poznaješ. Ti znaš sve što je u meni, gdje je moje srce otvoreno a gdje zatvoreno. Oslobodi me svih spona koje me sprečavaju da potpuno prihvatim tvoje darove. Ozdravi me osjećaja nevjere, krivice, straha, ogorčenja, neprihvaćanja sebe. Nebeski Oče, to te molim u Isusovo ime. Amen.

Božje oko vas gleda kada ljubite, opraštate i otvarate se Duhu Svetom, ništa mu se sakrit ne može. Tada dolaze sve milosti. Grijeh malo daje, a sve uzima. Tko malo ljubi, malo mu se oprašta. Bog Gospodina našega Isusa Krista, otac slave, dao vam duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati. Prosvijetlio vam oči i srca da ga upoznate. Koje li nade u pozivu njegovu među svetima i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo.

Svatko od nas trebao bi si odgovoriti na pitanja:
1. Što je za mene Bog?
2. Koliko ga molim?
3. Vjerujem li da me Gospodin ljubi?
4. Vjerujem li, ako ga zamolim, da me može ozdraviti?
5. Što je ispovijed?
6. Što je pričest?
7. Što je krizma?
8. Što je grijeh?
9. Što su darovi Duha Svetoga?

Ne bojte se silnika i moćnika koji vam žele zlo. Bojte se onoga tko vam može dušu baciti u pakao. Isusova je ljubav beskrajno velika. Dajte i dat će vam se. Oni koji mole, jačaju vjeru te postaju svjedoci istine, pravde, ljubavi i mira. Pogledajte u lice čovječje i vidjet ćete da vas Bog ljubi. Želim vam svu puninu Duha Svetoga. Obratite se i vjerujte Evanđelju.

Skloni smo bojati se svega što sami nismo iskusili. Isus Krist je iscjelitelj. U postupku ozdravljenja Gospodin Isus može koristiti psihologiju i medicinu. Postoje psihološki razlozi postojanju i ozdravljenju obiteljskog stabla. Čistilište i muke središnji su pojmovi za ozdravljenje kroz naraštaje. Položio sam ruke na čovjeka u podložnosti Gospodina Isusa Krista. Zamolio sam Gospodina da postavi dijagnozu korijena njegovog problema i osluškivao kako bi čuo riječ Njegovu. Gospodine Isuse, molim te za milost, da istinski oprostim sebi svoj najveći grijeh. Najveći grijeh, najveći prekršaj koji sam počinio u odnosu s tobom ja praštam samome sebi, Gospodine. Ti si mi oprostio i sada od tebe primam milost da iskreno oprostim samome sebi.

U ime Isusa Krista danas uzimam mač duha i oslobađam sebe i sadašnje naraštaje moje obitelji od svih učinaka okultne prakse prijašnjih naraštaja. Posljedice svake veze sa zlom koje od prijašnjih naraštaja dolaze po obiteljskom stablu ovoga trenutka prekidam. Dođi Duše Sveti i sva područja našega života ispuni ljubavlju, radošću i mirom. Amen.

Marijo, Majko Bezrešna, zaodjeni me u svjetlo, snagu i silu tvoje vjere. Oče, zapovijedi anđelima i svetima da mi budu na pomoć. Hvala Ti, Gospodine Isuse, što si moja mudrost, pravda, moje posvećenje i otkupljenje. Predajem se djelovanju tvoga Duha Svetoga i primam tvoju istinu o ozdravljenju.

Zaogrni nas svojim plaštom ljubavi da se prestraši neprijatelj. Sveti Mihovile i naš anđeo čuvaru, dođite i branite nas i naše obitelji u borbi protiv svega zla što obilazi svijetom. Molimo se da sve sile i snage zla odstupe istog časa od nas, od naših domova i naše zemlje. Zahvaljujemo Ti, Gospodine Isuse jer si vjeran Bog i osjećaš s nama.

Opraštajući drugima i dopuštajući gospodinu da uđe u prošlost naše ranjenosti, mi zapravo pozivamo Isusa da izliječi našu vlastitu iskrivljenu sliku o sebi, a to nas čini sposobnijima da pružimo i primimo ljubav. Svaki puta kada smo se osjećali odbačenima narušavala se naša slika o sebi samom. Međutim, sada molimo našeg Nebeskog Oca da tu sliku obnovi na temelju raznih izvora u stvarnu sliku o sebi. Nešto su nam drugi rekli, u nešto smo se sami uvjerili, nešto dolazi od zloga, nešto dolazi od Boga. Jedino nam Bog može dati istinsku sliku nas samih jer On jedini potpuno razumije ono što je stvarno. Jedino Bog može ispraviti naše krive slike o sebi te nas ponovno učiniti cjelovitima i njemu suobličenima. Naš prvi korak prema ozdravljenju je taj da shvatimo da je Bog sama ljubav. Vjerujmo u tu ljubav kojom nas je pomilovao dok se ukorjenjujemo u istini. On ljubav ukorijeni i utjelovi, a mi se otvaramo novoj, zdravoj i ispravnoj slici o sebi. Počnimo vjerovati da smo voljeni ljubavlju vječnom. Možemo se međusobno voljeti unatoč našim sposobnostima i grijesima, ne moramo biti savršeni da bi nas drugi voljeli. Pred Boga uvijek možemo doći upravo ovakvi kakvi jesmo. Molimo Gospodina našega Isusa Krista, Oca slave, da nam da duh mudrosti i objave kojom ćemo ga spoznati. Prosvijetlio nam oči i srca da upoznamo koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo.

Molitva

Dijete moje, ti si moja snaga kada otvoriš svoja usta; ti si moja snaga i kada šutiš; ti si moja snaga u obnavljanju moje Crkve jednostavno zato jer se ti i ja prepoznajemo. Čuvaj to blago iznad svega jer bez te dubine, ljepote i snage sve tvoje riječi ne vrijede ništa. Samo gledaj u mene tako da mogu produbiti i ojačati naš odnos. Biti ćeš toliko djelotvoran koliko mi dopustiš da budem tvoj otac, da te dižem, da te grlim, da te ljubim. Budi sve više moje dijete, budi sve više zaljubljen u moga sina. Sve više mu se raduj, mom planu za tebe. Raduj se meni, podaj mi slavu. Tada ću se služiti tobom, ti ćeš mi poslužiti za dolazak moga kraljevstva, za obnovu moje Crkve.

Poticaj za razmišljanje

Ljudi svagdje imaju slične probleme. Emocionalno stanje roditelja utječe na zametak u majčinoj utrobi. Isus Krist može odraslu osobu izliječiti od rana primljenih u majčinoj utrobi. Danas nam se otvaraju nove spoznaje o obiteljskoj baštini. Ljudi teže izbjeći suočavanja sa bolnim iskustvima. Rane koje nisu iscjeljene žive su zakopane. Emocionalna bol može se prenijeti krvnom vezom. Osoba u sebi može nositi rane starije od nje same. Određene slabosti možemo naslijediti od naših predaka. Te se slabosti mogu prepoznati iscjeljenjem. Proces ozdravljenja uključuje dijagnozu i terapiju. Sredstva dijagnoze su darovi Duha Svetoga. Isus Krist je terapija. Isusu ponesimo sve rane. Gospodin nas želi ozdraviti više nego sami želimo. Zahvaljujmo Nebeskom Ocu i slavimo Ga jer nas vodi putem opraštanja. Molimo Ga da nam da mudrost i duhovnu osjetljivost da Njegovu istinu primimo s dubljom spoznajom te da izgradi u nama sigurne temelje koji su potrebni da bismo molili za oslobođenje naraštaja i tako oslobađali sužnje. To Ga molimo u ime Isusovo. Amen.

Poticaj za razmišljanje

Skloni smo bojati se svega što sami nismo iskusili. Isus Krist iscjelitelj je u postupku ozdravljenja obiteljskog stabla. Čistilište i molitve za umrle središnji su pojmovi ozdravljenja kroz naraštaje. Oče, hvala Ti, jer u našim životima djeluješ na različite načine. Blagoslivljamo Te i slavimo Te jer nam počinješ otkrivati istinu o ozdravljenju naraštaja. Molimo te da nam po darovima Duha Svetoga otkriješ utjecaj prošlih naraštaja na naš život. Otvori nam srce da primamo tvoju istinu u Isusovo ime.

Koraci ka ozdravljenju

Možda poznajete neku osobu koja je imala pobačaj. Bože, Oče dolazimo k Tebi i molimo Te za dar viđenja da svaka osoba otvori Tebi i Tvome pomazanju posvećenje u ispunjenju koje daješ u daru viđenja. U Isusovo ime. Amen.

U ime Isusa Krista kao kršćani, prekinimo svaku mržnju, gorčinu, zamjerke, nepraštanja, požude, zavisti, proždrljivost, lijenost, oholost i sve negativno što dolazi od prošlih naraštaja. Odbacimo od sebe sve što ne pripada kraljevstvu Božjem. Zazivajmo dragocjenu Kristovu krv da zaštiti nas i naše obitelji. Zamolimo Duha Svetoga u Isusovo ime da prekine svaku negativnu emociju i da nas opere i očisti od svega negativnog što dolazi iz bilo kojeg naraštaja. Nebeski Oče, oprosti nam danas sve naše grijehe, pogreške i mane. Pokajmo se zbog svega onoga lošega u nama. Molimo Ga da nam oprosti što smo izgovarali Njegovo ime uzalud, što Mu nismo dovoljno vjerovali, što smo sumnjali u Njegovu dobrotu i ljubav prema nama.

Poticaj za razmišljanje

Bog je ljubav. Ranjava nas sve što nije ljubav. Nedostatak ljubavi ranjava i sebe i druge. Sva pokojna djeca moraju dobiti ime kao i dijete koje je rođeno. Okultnost se može prenositi kroz naraštaje. Bog će uvijek donijeti zdravlje ako ga pozovemo u svoje rane. Hvala Ti, Nebeski Oče, na daru prijateljstva. Hvala Ti što si nas pozvao među ove ljude, što ih volimo, što im služimo i što rastemo među njima. Molimo Te da ponovno očistiš naša srca, molitve i želje. Hvala Ti, Nebeski Oče, na daru zajedništva. Posebno Te molimo da nas ojačaš u onome u čemu smo slabi. To te molimo u Isusovo ime.

Budi u nama dar evangelizacije, dar poput uspavanog diva u našoj Crkvi i u našem narodu. Gospodina niti jedan drugi dar ne čini tako radosnim kao kada svoju braću i sestre, svoju djecu dovedete u Njegovo kraljevstvo. Nebeski Oče, molimo Te, da u nama uvećaš želju za služenjem. Zapali vatru u našoj duši, oprosti nam što se na različite načine opiremo tvome pozivu i što nam srce oglušuje na potrebe svijeta. Pred tebe donosimo sve one osobe naše prošlosti čiji nas grubi način evangelizacije odbija. Odričemo se svega što smo im zamjerili i opraštamo. Hvala Ti, Nebeski Oče, na daru evangelizacije.

Oprosti nam što nismo dovoljno molili, slavili te čitali Sveto pismo. Žao nam je što Ti nismo dali prvo mjesto u našim životima. Hvala Ti, Nebeski Oče, što nas potičeš da budemo u osobnoj molitvi. Oprosti nam naše grijehe protiv čistoće, požude, prevare, nemorala, knjiga, filmova, maštanja. Hvala Ti Oče što si nas oslobodio. Oprosti nam što nismo dovoljno brinuli za svoje zdravlje, što nismo pazili na svoju prehranu i odmor. Oprosti nam i kloni nas nemoralnih knjiga. Odričemo se svih negativnih osjećaja prema samima sebi. Danas se izmirujemo sa sobom po snazi Duha Svetoga. Nebeski Oče, molimo Te da svom svojom voljom oprostimo osobama koje su nas povrijedile u životu iako možda još i sada osjećamo ljutnju prema njima. Izmiri nas sa tom osobom. Hvala Ti, Nebeski Oče što nas oslobađaš. U Isusovo ime. Amen.

Zaogrni nas svojim plaštom ljubavi da se prestraši neprijatelj. Sveti Mihovile i naš anđeo čuvar, dođite i branite nas i naše obitelji u borbi protiv svega zla što obilazi svijetom. U ime Isusovo molimo da sve sile i snage zla odstupe od nas, od naših domova i naše zemlje. A mi ti zahvaljujemo, Gospodine Isuse jer si vjeran Bogu i osjećaš s nama sve naše domove. Ovo mjesto pečatim u krvi Kristovoj. Neka svaka osoba uđe u oproštenje i oslobođenje, neka žive vode poteku i odnesu svu bol.

Molitva

U ime Isusovo uzimam vlast i vežem sve demonske sile i snage u zraku, na zemlji, u vatri, u podzemlju, na onome svijetu, u prirodi, u vatri. Ti si Gospodin nad svemirom, dajem Ti slavu u ime Tvog stvoritelja. U Tvoje ime vežem sve demonske sile koje su pošle protiv nas i naših obitelji. Stavljam sve nas pod zaštitu Tvoje dragocjene krvi koja je prolivena za nas na križu. Marijo, naša Majko, tražimo Tvoju zaštitu i zagovor s presvetim srcem Isusovim za sve naše obitelji.

MOLITVA

Kad bi sada trebalo moliti, što bi rekli Bogu?! Bi li ovako mogla biti izgovorena tvoja molitva?! Zašto, Bože, meni su rekli da tebe nema, a ja sam mislio da je istina. Ali jedne noći ugledao sam tvoje zvjezdano nebo i shvatio da su me prevarili. Znaš, Bože, bit će teška bitka i tko zna možda ću pokucati na Tvoja vrata. Hoćeš li me primiti? Evo, Bože, čujem Tvoju trubu, ja se smrti više ne bojim. Znaš koja je temeljna kršćanska molitva.

Znaš li što vjernik katoličke crkve vjeruje. Evo sadržaja vjerovanju apostolskom. Imaš li ti iskustva vjere? Jesi li kada osjetio da ti je Bog sasvim blizu? Jesi li kada doživio iznenadnu Božju pomoć? Je li ti Bog već kada uslišio tvoju molitvu? Možeš li reći da si Boga već susreo? Jesi li dovoljno kritičan u svojoj vjeri ili u svojoj nevjeri? Pomisli na trenutak tko si ti. Stani pred samoga sebe i gledaj odakle si došao na zemlju, zašto baš u ovu obitelj, ovaj narod, zašto moraš nositi baš ovo tijelo. Prostor oko tebe nije prazan. On je prepun znakova, prepun izvor tvoga života. Zovemo ga Bog Stvoritelj, zaručnik života. Prepusti se toj istini da ti postojiš stojeći pred onim tko te poslao na svijet pred Boga. Život je čudesan. Neka to uvjerenje iz glave prijeđe u tvoje srce i život. Ostani tako nekoliko minuta. A onda pokušaj reći ili napisati koju riječ, molitvu Bogu. Moja najdublja čežnja je da moj život bude prepun smisla.

Znaš li što znanost kaže i zna o postanku svemira, zemlje i svijeta. Može li se dokazati da Boga nema. Tko ima pravo?! Možeš li doći do istine? Što misliš, tko je Isus iz Nazareta?

Nepoznati, koji se vječito skrivaš mom oku, pokaži mi da si živ. Srce te moje sluti. Izađi iz skrovišta i otkri mi lice svoje. Bože, ako postojiš, ne dopusti da ostajem daleko od bogatstva života koje mi daješ. Ali ako te nema, oslobodi me od nedjeljenosti i mlakosti. Daj mi uvijek da govorim istinu.

Sjedi u mirnu prostoriju, opusti se i pokušaj misliti srcem pred sobom. Vidiš ljudsku povijest. Jedna rijeka te povijesti. Svjetla junačka u svakom čovjeku. Vidiš tu dvojnost najvećih svetaca. Tko će od vas optužiti za grijeh Isusa iz Nazareta? Pođi k njemu i osluškuj kraj njega tajnu pobjede nad grijehom. Pokušaj razgovarati s Isusom. Molitva je ulazak u vjeru. Njome stupaš u dodir s Isusom, s Bogom. Njome se sjedinjuješ s Bogom. Uključi se u Boga. Kroz molitvu struji Božje znanje i Božja snaga u tebi. Da bi mogao razumijeti govor grijeha, potrebna je ne samo ljudska nego i Božja inteligencija. Zato se pomoli prije nego što počneš čitati slijedeću katehezu. Molitva te sjedinjuje s Bogom, u njoj s Bogom razgovaraš. Slušaj Boga i njemu govori.

Ako svoj um i srce, svoj duh uključiš u Boga, sjediniš s Bogom, čut ćeš Božji glas u sebi. O, Bože, Tvoje je ime sveto. Daj sjaj svoga svijetla da uvidim tko sam i što me sputava te ne mogu k Tebi. Bojim te se, Bože, jer sam grešan čovjek. Htio bi voljeti ljude, ali su mi mržnja i laž bliži. Htio bi započeti gledati novi svijet ali sam nemoćan i bezvoljan. Nadahni mi vjeru da se s Tobom može i ono što izgleda nemoguće. Nauči me svom putu.

Ostani nakon kateheze nekoliko minuta u šutnji i razmišljanju. Ako vjeruješ u Isusa zamoli ga da se njegova vlast i život u Tebi ostvari. Dođi kraljevstvo Tvoje. Možda je trenutak da pođeš na dobru ispovijed. Jesi li spreman pomiriti se. Shvaćaš li da je najveća đavolska varka i zamka u tome da te posvađa s drugima i da te ljude usmjeri jedne protiv drugih. Nemoj više suditi. Prepoznaj svakoga čovjeka kao brata. Promisli ima li u tvom životu vrednota za koje si spreman dati život. Tisuću puta postavljaj pitanje što je život. Blago vama poštenima. Sva su vam vrata otvorena i svi vam vjeruju.

Kažite mi gdje ima ljubavi, kažite mi gdje da bježim od zla. Moli Isusa da ti otkrije pa da shvatiš sljedeći govor o njemu. Isuse, sve ruke svijeta pustošile su moj dom. Krist je sada na domaku našega srca u ovom bogatom svijetu. Krist je siromašan, gladan, bez utočišta, on prosi, kuca na vrata, na srce i ljudi ga tjeraju. Šalju ga od jednih vrata do drugih vrata, od jednog srca do drugog. Krist je svagda u svijetu na domaku našeg srca. Molitva je snaga koja čovjeka preobražava. Po molitvi Duh Sveti čini u tebi Isusova djela. Isus otkupitelj ulazi u tebe. Isusova te sloboda vodi. Pronađi vremena i budi s Isusom. Možda će ti doći na jezik molitve. Bože koji si me do ovoga časa doveo nevidljiv, vodi me i dalje do konca mojih želja. Isuse i Bože moj, Ti srećo života moga, Spasitelju moj, čuj vapaj srca moga. Toliko te trebam. Ja sve gledam kako ću ti ugoditi, a nešto pomisliti što ti može žao biti. Molim Te, Bože, za malo snage i ljubavi za svakoga čovjeka. Srce mi je bolno, ne zna kamo će krenuti. Isuse, daj mi duha svoga i reci put kojim treba krenuti jer Ti si jedini put istine i ljubavi. Srce mi je na smrt bolno tražeći tebe dobri Bože. Zato te molim, o dođi Duše Sveti, ozdravi moje bolno srce svojim presvetim srcem. Presveta Majko nebeska i moja majko i svega svijeta majko tebi se utječem. Molim te pomozi mi jer ti znaš boli svake majke. Samo je tvoje bezgrešno srce puno ljubavi. Zato Te molim, Gospe moja, prenesi sve moje muke i boli Presvetom srcu sina Tvoga Isusa Krista. Daj mi pravi put sve do raja jer želim prikazati svoju svu sreću, bol Gospodinu Bogu Spasitelju i Otkupitelju. Molim te Majko oprosti za svu tugu koju smo ti nagnali kada smo ti izdali sina Tvoga i stavili na križ. Osjećam kako ti je bilo. Zato Te molim, oprosti nam jer samo ti možeš. Ti prikaži nas, Majko, sinu svome, Isusu Kristu i Bogu našemu Spasitelju i Otkupitelju svijeta.

Zato ove noći, Gospodine, predajem se u Tvoje presvete ruke, obitelj svoju i svoj dom. Nadam se da me Ti, Gospodine, nećeš nikada napustiti. Gospodine Bože moj, ne skrivaj lica svoga. Tako mi je teško. Vidim ljude koji propadaju u teškim grijesima, zli ih drži u lancima. Toliko branitelja susrećem koji nemaju izlaza za egzistenciju i žele si oduzeti život. Gospodin pati u svakom čovjeku, bilo koje vjere. Pogledaj lice čovječje i vidjet ćeš da te Bog ljubi. Ne slušajte one koji vam kažu da pravde neće biti. Jedina pravda je Isus Krist. Najveća sramota je bila objesiti Spasitelja na križ. Imajte tu vjeru, budite razboriti.

Kršćani, ne bojte se silnika i moćnika koji ubijaju vaše tijelo. Bojte se onoga koji kad ubije može baciti u pakao. Isuse, molim Te žarko, neka dođe Tvoje kraljevstvo među ljudima, kraljevstvo istine, pravde i mira. Tada će zasjat sunce pravde, naš Bog i sve moje. Ne skrivaj lice, ja te želim osluškivati. Tvoju blagu riječ koja otvara putove kraljevstva među ljudima. Tada će vjera naša rasti i mi ćemo se više voljeti. Grijeh nas odvaja od ljubavi Božje. Po ovom ćete svi znati da ste moji učenici i ako budete imali ljubavi jedni za druge po ovome ćete svi znati da ste moji.

Učimo drugoga gledati Isusovim očima. Isus je svojim pogledom liječio. Njegov pogled donosio je radost. Zato su ljudi hrlili za njim, tražili susret s njim. Susret s Isusom rađao je radošću jer se Isus sam radovao svakome čovjeku. On nije glumio radost nego ju je doista osjećao. Čemu se Isus radovao u susretu s čovjekom, kako se mogao radovati kada je znao kakvi su ljudi?! Mogao se radovati jer je gledao svjetlom Duha Svetoga. Takav pogled je proročki dar budući da je Isus i na nas izlio svoga duha i dao nam udio u svojoj proročkoj službi. Možemo li gledati? Učimo od njega što je Isus vidio u čovjeku. Gledao je sve slojeve njegova biča, nije se zaustavljao na vanjštinama. Zato Mu je pogled bio smiren, cjelovit, nadahnut, blagoslovljen. Koji su to slojevi? Osam ih je.

Prvi sloj: Privlačna ili odbojna vanjština, vanjski izgled, način govora, vladanje. Mi se na tome zaustavljamo. Robovi smo vanjskog dojma te po njemu stvaramo stavove i odnose prema ljudima. Jasno da na takvom temelju odnosi ne mogu biti zdravi.
Drugi sloj: Pojedina čovjekova djela ga obnavljaju, pokazuju kakav je. Tako mi mislimo i pri tome se većinom vratimo jer ta djela gledamo i procjenjujemo u svom vlastitom osobnom sebičnom svjetlu. Krivo ih tumačimo. Najgore je što na temelju jednog lošeg ili manje dobrog čina stvaramo sud o čitavom čovjeku. Slika je kriva i pogled zatvoren. Ne može se radovati.
Treći sloj: Čitav čovjekov život kad bismo vidjeli da svim njegovim djelima imali bismo samo cjelovitu sliku, doznali bismo čovjeka čitava. Tako mislimo, a opet se varamo zato jer je to nemoguće, jer bi ta matematički cjelovita slika bila opet subjektivna, ovisna o našem tumačenju, o našim osobnim stavovima, raspoloženju. Svatko bi imao drugačiju sliku o istom predmetu promatranja.
Četvrti sloj: Sve što su preci čovjeku predali, sva baština pokoljenja koja se prenijela po genima u tijelo, a po njemu u dušu. Dugačak niz posve nepoznat čak i njemu samome, prisutan je u čovjeku i oblikuje njegovo vladanje, njegov lik.
Peti sloj: Utjecaj okoline, odgoj koji je počeo od najranijeg djetinjstva, od časa začeća. Sve prihvaćenosti i neprihvaćenosti, svi ugodni i neugodni doživljaji, sve se ovo u čovjeku nataložilo. Ostalo je prisutno, njemu samome nije poznato, a oblikuje ga i to ne samo njega nego i njegove emocije. Sve se ovo slijeva u vanjštinu, stvara ugodan ili neugodan pojam po kojem čovjeka sudimo, a da ga uopće niti ne poznajemo.
Šesti sloj: Sve što je čovjek tijekom života u sebi nakupio - uspjesi, neuspjesi, pokušaji, krivi koraci, stranputice, frustracije, sve što je urodilo kompleksima. Ovamo spadaju i osjećaji krivnje kojih čovjek većinom nije svjestan i ne priznaje ih a živi pod neizdrživim pritiskom. Vlada se čudno, smeta drugima, izaziva odbojnost. Mi ne znamo odakle sve to dolazi. Isus je to znao i zato je prije svake druge reakcije osjećao sućut sa svakim čovjekom i njegovom unutarnjom patnjom.
Osmi sloj: Sve što Božji duh govori čovjeku, a on govori svakome, ne samo onima koji taj glas čuju i onima koji u nj vjeruju, ne samo onima koji žive u neistraživanim dubinama svakog ljudskog srca.
Među ovim slojevima nema oštre granice. Čovjek izvire iz mnogih izvora. Isus je sve vidio, klanja se Božjoj prisutnosti i divi se bogatstvu svakog ljudskog srca. Prepoznaje u čovjeku dijete Božje, svoju vlastitu sliku, možda ranjenu, iznakaženu ali dragocjenu. Taj pogled on sada nudi nama po njemu. On može sve obnoviti. To je naš Bog koji nas je otkupio svojom mukom i patnjom. Na križu će zasjati sunce pravde, istine, ljubavi i mira. Sa Bogom stječeš sva blaga svijeta. Odreci se grijeha, vjeruj onome koji te može spasiti. Neka vas čuva dobri Bog, podari snagu, vjeru i mir. Neka dođe kraljevstvo istine, ljubavi i mira.

Susrećem se sa mnogo branitelja, osjećam njihove patnje i boli. Tako mi je teško. Neki mi pričaju strahote koje su preživjeli u logorima. Tako mi je teško. Onaj tko pati, taj će vidjeti svakog patnika. Jer u patnji se događa uskrsna radost, odsjaj sunca. Gospodine, zašto te nema, ne skrivaj lica svoga, želim Te. Obrati se čovječe i vjeruj Evanđelju sa Isusom. Možemo stvarati bolje sutra i bogatu Bogom danu Lijepu našu. Svaki onaj koji pati, taj ljubi.

Sve patnje i boli stavimo pred križ Gospodnji. Gospodin nas želi ozdraviti. Dajte Bogu sebe. Tada dolaze ozdravljenja. Gospodin će izliti svoje darove i mome narodu donijeti oslobođenje u borbi protiv svega svijeta. Obrati se i vjeruj Evanđelju. I ne boj se onoga koji može ubiti tijelo. Bojte se onoga koji kada ubije tijelo može baciti u pakao. Tamo su velike muke i patnje. Gospodine, Bože moj, tako silan i velik, ne skrivaj lica svoga. Podari nam prosvjetljenje, Duh Sveti, da razlikujemo što nam želiš reći i odupiremo se silama zla. Hvala Ti što nas ljubiš i ozdravljaš. Na križu si nas oslobodio svojom mukom. Raširio si ruke da nam pokažeš svoju neizmjernu ljubav. Čuj, o Jahve, riječi moje, jecanje moje, razaberi i osvrni se na glas moga prizivanja. O, Kralju moj i Bože moj, jer tebe vruće zazivam. Jahve, zorno glas mi čuješ, a ja Ti zorno već lijem molitve u nadi čekajući. Jer Ti nisi Bog kome je nepravda mila, zlobniku nema boravka s tobom. Opaki ne mogu opstati pred Tvojim pogledom. Ti uništavaš lažljivce, varalice i krvopije. Po velikoj dobroti Tvojoj ući ću u dom Tvoj, past ću ničice pred svetim domom Tvojim. Neka se raduju oni što se utječu Tebi, neka kliču sve dovijeka. Štiti ih, i neka se vesele u tebi oni koji ljube ime Tvoje. Jer pravednika, Jahve, Ti blagosloviš, dobrotom ga svojom štitiš i zaklanjaš. Ljubim Jahvu jer čuje vapaj molitve moje. Uđite na uska vrata jer široka vode u propast i mnogo ih je koji idu za njim. Tijesan je put koji vodi u život i malo ih je koji nalaze sve što žele. Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima. U tome je sav zakon i proroci. Činite zadovoljštinu mome prečistom srcu. Sve što čovjek uništi Bog u Isusu može popraviti. Uvijek mu se možemo vratiti. Odupri se zlu, raskini ga, pogazi ga. Božja riječ je jasna. Možete je primiti ili odbaciti. Bog tebe ipak nikada ne odbacuje. Bog želi, Bog daruje, Bog štiti. Predaj mu svoj život, svoje boli. On će te ozdraviti i osloboditi. Neka vas blagoslovi, podari zdravlje, mir i sreću Trojedini Bog, Otac, Sin i Duh Sveti.

Ljubav treba živjeti i evo ti Boga. Vjera je rad na sebi, ne možeš stati jer ili napreduješ ili nazaduješ. To je misterij. Bog neće protiv Vaše slobode, kada se najmanje nadaš Bog te dotakne od ozdravljenja do oslobođenja. Ali moraš ga pokrenuti, stvarni život s Bogom događa se u nama.

Zemlja patnje. Jednog blagoslovljenog dana Bog nas uvede u zemlju patnje, ne bojmo se izgubiti ono što ne znamo, Bog nam da bolest, gubitak posla ili smrt nekog bližnjeg i na taj način nas Bog odgaja. Teški trenuci su blagoslovljeni trenuci jer oni nas mijenjaju i zato su od Boga darovani. Iz toga smo nešto naučili i to cijelo naše iskustvo je zemlja ljubavi. Ne ostajem stalno u toj patnji jer jednog dana nas Bog odvede u zemlju ljubavi. Pogled na križ nije samo patnja nego vrhunac ljubavi. Isus je ljubav i patnja, poistovjetio je sve u svom životu. Križ je jedini put našeg spasenja i jedini smisao našeg života, uzmi svoj križ jer znamo kome se povjeravamo.
Zemlja šutnje nakon zemlje ljubavi. Nakon zemlje ljubavi Bog nas dovede u zemlju šutnje. Tu nam Bog otkriva sve tajne života i smrti i tada se počinjemo čuditi kao mala djeca. U zemlju šutnje obično dođeno pred smrt. Treba slušati ne samo ušima nego srcem zato su tu riječi sredstvo, ali ne mogu izreći sve osjećaje. Osjećaj sebe u tišini i evo nam Boga, dopustimo si biti u šutnji.

Smrt je zadnja faza. Čovjek koji ima vjere u sebe je svjestan čovjek i to je najvrednije. Svako zlo treba oprostiti jer je učinjeno iz straha i to nesvjesno, zato smo nesretni, a sve imamo zato što je naše praiskustvo iskustvo Boga. To je osnov raspoloženja koje nosimo u sebi, ako to znamo lakše nam je živjeti.

Slušanje tih događanja, duhovnost kao umjetnost kušanja i osjećanja u našim srcima unutarnjeg značenja tog pričanja sve do istinske preobrazbe, nema bića koje nema potrebu za duhovnošću. Duhovno srce je prazno ako imaš sve materijalno a nemaš duhovnosti. Što više imaš, to više tražiš, to više srcem osjećaš da to nije to. Duhovnost stoji u korjenima našeg postojanja. Ako u srcu nešto nije u redu nemaš mira, nemaš sreće. Duhovnost je proživljena riječ Božja. Pred misterijem rođenja i smrti čovjek zanijemi i tada se događa Bog. Nemoguće je riječima opisati ta iskustva. Bog se živi, njega se ljubi, o njemu se može govoriti. Treba se iz glave spustiti u srce jer ljubav se ne može dokazati.

Nerazumijevanjem žrtve i odricanja čovjek je sam sebi postao zlatno tele. Sve je podredio ugodi i nasladi. Čovjek je sam postao Bogom. Stvorili smo savršen ideal žene i muškarca. Zgodni, mršavi, preplanuli, ali ljudi su si postali stranci. Društvo nam nalaže što moramo biti i tu smo se izgubili. Današnje društvo ne poznaje žrtvu jer ne poznaje odricanje. Sve smo prilagodili sebi, čak i Boga i Njegove zapovijedi. Živimo u vremenu zakona. Svaka država ima puno zakona, nema ljubavi. Danas se nudi strast i tjelesna ugoda. To je mentalitet našeg vremena. Da se Isus, kojim slučajem, sada rodio prošao bi gore nego u svoje vrijeme.
Gubitak privatnosti: Čovjek je izgubio privatnost. Prate nas ugode (telefon, Internet, satelit). No, ako misliš pronaći bolje od Krista, grdno se varaš. Što posiješ to ćeš žeti.
Čežnja za Bogom: Čezneš za Bogom jer te ništa na ovom svijetu ne zadovoljava. Čežnja za Bogom je zadnja patnja kada ni u čemu ovozemaljskom ne uživaš. Takva patnja pročišćava od egoizma i ništa više nije važno. Živjeti u tijelu, a srce čezne za Bogom je najgora patnja, a ne možeš ništa učiniti jer moraš proživjeti život. Kada to osjetimo u tijelu sada, lakše je nego u čistilištu. Bolje nam je ovdje na zemlji osjetiti čežnju za Bogom.
Prvi problem zbog kojeg ljudi ne mogu sebi oprostiti i sebe zavoljeti: opterećujemo se jesmo li rekli sve grijehe, neopraštanje drugima srcem. Moramo oprostiti i nedopustiti drugima da gaze po nama. Bog je silna ljubav prema nama. No, što si bliže Bogu osjećaš se grešnijim. Mir vama! Uvijek sam bio s vama i pružao svoju ruku, narode moj, baštino moja. K meni se okreni, sklopi mir sa mnom. Ljubim vas čitavu vječnost. Vratite se k meni pa ću se ja vratiti k vama. Sijte žetvu ljubavi da zadobijete ljubav. Sijte žetvu mira, naslijedit ćete moj mir. Slijedite, blagoslovljeni od moje duše, žetvu pomirenja i zadobit ćete slavu. Ne plačite nad materijalnim stvarima, podignite oči k nebu ineka vaše srce traži nebeske znakove i zakone tako da po njima moje kraljevstvo nebesko uđe u vaše srce i da se moja volja vrši u vašim srcima kao što se vrši u srcima svih svetih na nebu. Kada biste znali tu poruku mira koju vam i danas još uvijek nudim ne biste propustili da je zagrabite, ali tu su stvari stvarne. Otkrivaj se samo pravoj djeci. Kraljevstvo Nebesko otkriva se jednostavnima i poniznima. Ispravite svoje srce, imat ćete svoju nagradu. Na kraju, i ako kažete što ti sada možeš ponuditi, kažem vam ponudite mi svoje srce i ja ću vam pomoći zbog vašeg manjka vjere. Otvorite svoje srce i ja ću ga pretvoriti u nebo za sebe, vašeg Boga, u kojeg ja mogu biti slavljena. Dođite i jedite od ploda koji vam danas nudim dok još ima vremena. Hvalit ću svoga Gospodina i moja će duša živjeti samo za njega. Samo ću njemu služiti, moja će usta samo njemu pjevati, srce će moje pokloniti svu pažnju njemu i moje će srce kucati za njega. Amen.

Dođi Duše Presveti, izli na nas bujice svojih milosti i stvori nove duhove u svojoj Crkvi, u svojim biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama, nevjernicima, grešnicima i svima nama u svim narodima svijeta, u svim rasama. Potresi nas svojim božanskim vihorom, očisti nas svakoga grijeha i zablude i od svakoga zla Bezgrešne Djevice, Tvoje prečiste zaručnice, Isusove i naše Majke Marije, Kraljice Mira.
Moj Bože, vjerujem, ja se kajem, ja se ufam i ja Te ljubim. Molim Te, oprosti onima koji ne vjeruju, ne klanjaju se i ne ljube Te. Hvalit ću svoga Gospodina i moja će duša živjeti samo za Njega. Samo ću Njemu služiti, moja će usta samo Njemu pjevati, srce će moje pokloniti svu pažnju Njemu i moje će srce kucati za Njega. Amen.

Neka se grešnik obrati od svog zlog puta. Tražite Gospodina dok se još može. Otvorite mu svoje srce koje krvari zbog naših grijeha. Dajte Bogu sebe i primat ćete milost. Gospodine, volim Te, ljubim Te, opraštam. Gospodin će dati po vašoj vjeri. Zato se obratite, vjerujte mojoj riječi koja vam daje oproštenje. Isuse, dođoh ti reći kako me u grlu guši od isplakanih suza, kako me boli u duši. Dođoh ti šapnuti kako mi križ izrani rane i kako ga teško nosim jer je pretežak za mene. Dođoh ti se tužiti u suton dana ovoga jer me odviše peče i boli ova rana. Kleknuh da ti se jadam, ali me zbuni tvoje raspelo. Žižak ti osvijetli lice, raspeto presveto tijelo, u suzama izmučen i izboden, raspet sam. O, Bože, što da se tužim. Pa mene je pred Tobom sram. Gle, Ti nijemo šutiš, nikome se potužio nisi, a Tvoje Presveto tijelo stravično na križu visi. Probodene noge i ruke, probodeno srce Tvoje i sitne boli moje. Isuse, dođoh ti se jadati u suton ovoga dana, ali motreći Tebe isčeznu moja rana. Neka vas blagoslovi božanska ljubav, podari zdravlje, oslobođenje i ozdravljenje. Sve vas, vaše domove pečatim u krvi Krista raspetog i umrlog. Blagoslov Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetoga neka bude sa vama. Mir vama.

Dramatični dar duhovne obnove. Obraćenice padaju pod silom Duha Božjega, vrlo dojmljivi molitveni susreti. Vjernicima na koje je snažno utjecala zajednička molitva otkažu noge, padaju ničice, a neki progovaraju stranim jezicima. Na blagoslovima se čeka u dugim redovima, vjernici dolaze iz susjednih zemalja zapadne Europe pa čak i Amerike. Obratite se od krivih bogova i vratite se Bogu živome i pravome koji ima silu i snagu i pun je ljubavi i sućuti za one koji se kaju i opraštaju. Slijepi gledaju, hromi hodaju, nijemi pjevaju, bilo je i onih koji su glasno u suzama proživljavali izliječenje rana, najčešće trauma iz djetinjstva i potresne emocije. Molitvom fra Ive dvije su djevojke oslobođene trauma iz djetinjstva nakupljenih zbog odrastanja bez roditelja. «Meni to nije umor nego odmor, kada sam s Gospodinom ja sam na godišnjem odmor», kratko je znojno na čelu prokomentirao fra Ivo. Fra Ivo Pavić ima dar ozdravljenja za bolesti kostiju zglobova, ekstremiteta, vida i sluha, karcinoma, dijabetesa, PTSP-a, napetosti...

Zašto Bog dopušta bolest?
1) Bog dopušta bolest da te ozdravi i da proslaviš Njegovo ime
2) Bog dopušta bolest kao naš put pročišćenja i posvećenja
3) Demonološki uzrok
4) Kada smo sami krivi za naše bolesti, Bog dopušta bolest da bi se proslavio
Svako dobro djelo se vrati. Vatikan potiče ovakve karizmatske pokrete te smatra da će se Crkva iznutra oporaviti karizmatskim obnovama i spomenutim darovima Duha Svetoga.

Draga moja djeco, zašto mi ne otvorite svoje srce, zašto mi nanosite bol. Moje srce krvari zbog vaših grijeha, neprijatelj vaš i duša želi vas odvojiti od moje ljubavi koja je neizmjerno velika. Za vas sam trpio gork muku, na križu sam vas spasio. Otvorite mi svoje srce, a ja ću vam dati svoje. Izlit ću velike milosti. Bit ćete mi svjedoci za moje kraljevstvo istine, pravde i mira koje sa vama ostaje do svršetka svijeta. Obratite se i vjerujte Evanđelju.

PORUKA ZA NOVAKE
Govori Gospodine, sluga Tvoj sluša. Draga djeco, ljubljeni moji, zašto idete pod zastavu onih koji vas žele uništiti kao vuci grabežljivci. Obratite se u skrušenoj i valjanoj ispovijedi. Grijeh je guba. Tada se odvajate od moje ljubavi. Trpio sam za vas i spasio vas svojom mukom na križu. Ja ću vam dati snagu i silu duha istine, pravde i mira. Ja vas volim i blagoslivljam Bogom Ocem, Bogom Sinom i Bogom Duhom Svetim, vjerujte mi. Moje rane su vas spasile, bez mene ne možete ništa, ni bez duha istine koju ću na vas izliti. Vaša će vjera jačati, bit ćete mi svjedoci do nakraj svijeta. Djelo je moje vršiti volju onoga koji me poslao i dovršiti djelo Njegovo. Otac doista ne sudi nikome. Slave od ljudi ne tražite. Ljubavi Božje nemate u sebi. Ja sam došao u ime Oca svoga i vi ga primite. Ljubim Te, Bože moj, svim svojim srcem i dušom, više nego sve drugo na svijetu jer si dostojan svake ljubavi svoga bližnjega kao sama sebe. O, Bože, užeži oganj svoje ljubavi mojem srcu. Neću te nikada napustiti, moje prečisto srce bit će tvoje utočište i put koji će te dovesti do Boga. Svaki dan molite krunicu da biste izmolili mir i kraj rata. Neka grešnici više ne vrijeđaju Gospodina Boga našega koji je već toliko vrijeđan. Svaki grijeh, nepravda, nepoštenje, čin protiv ljubavi i dobrote je kao ubod trnja u Gospino srce. Molitvom i pokorom se pokajmo i dobrim djelima vadimo to trnje. Grijesi svijeta jako su veliki. Kada bi ljudi znali što je to vječnost, učinili bi sve promjene u svojem životu.

Naši koraci mogu ići zajedno, naše se ruke mogu sklapati zajedno, naše srce može kucati zajedno, naš unutarnji osjećaj zajedno je zahvala našem Duhu Svetom, naše uši mogu slušati tišinu zajedno. Djeco moja, svojim pouzdanjem možete me zazvati. Ja se ne zatvaram. Stojim pred vama s ljubavlju svoga srca. Ja sam ovdje da vas učinim sretnima. Majka Božja preplavila je cijelo čovječanstvo zrakama milosti, plamenom svoje ljubavi, sada i na času smrti naše. Amen.
Neokaljano srce moje majke hoće da izlije na cijelu zemlju u svojoj gorućoj ljubavi prema vama. Ja ne mogu razumijeti neke ljude koji mi nanose udarce. Nailazi na nerazumijevanje, želi pomoći, ali ne može jer je Sotona, otac laži zavladao njima. Velike prepreke. Bože, zašto te nema. Ne skrivaj lica svoga ljubavlju kojom nas ljubiš. Daj mi milost da ne pokleknem pred silnikom i moćnikom koji želi uništiti moju dušu. Hvala Ti, Oče, što je Tvoja ljubav tako jako velika.

1945. na biskupiju Đakovačko-srijemsku je nabačen urok. Moramo se moliti da Isus prosvijetli našeg biskupa da mu otvori put kako bi mogao Isus doći i spasiti svijet grijehom narušen. Karizmatike dovesti molitvom. Možemo pobijediti oca laži koji je kao ričući lav želio nas uništiti. Svežimo ga u lanac i bacimo u bunar da se više nikada ne vrati. U svijetu postoji deset tisuća vračeva koji rade protiv Isusa. U Domovinskom ratu je više dragi Bog opsovan nego li je ispaljeno granata. Neka zna hrvatski narod da neće to proći dok se vrijeđa dragi Bog. Tada će zasjati sunce pravde, istine i mira Bogom nam dane Lijepe naše RH.

Isus: ovom molitvom krunice želim da Otac nebeski preko nje udjeli pomoć dušama. Ljubavlju Božjom sašižem srca činite ovo za svakog kralja Oca milosrdne ljubavi. Blagoslivljaj i ljubi svoju djecu. Po ovoj krunici spašavaju se duše, širite je da vječni Otac spasi svijet. Obećanje Boga Oca onima koji će najmanje tri puta moliti ove zazive:

1. istrgnut ću ih na očigledan način iz ruke neprijatelja
2. otklonit ću zapreke koje ti se nalaze na putu savršenstva
3. poslat ću ti Anđela čuvara koji će te braniti od zasjeda đavolskih
4. ti ćeš ustrajati na putu kreposti
5. ti ćeš potpuno spoznati svoje nedostatke
6. ti ćeš zadobiti snagu da se oslobodiš svojih grešnih navika
7. ja ću učvrstiti tvoju vjeru, tvoju nadu i tvoju ljubav
8. ja ću te izbaviti iz materijalnih poteškoća
9. tvoja će obitelj živjeti u skladu i uzajamnoj ljubavi
10. ako me vrijeđate, možete dobiti rak na jeziku

Tko bi želio pomoći bližnima treba barem pola sata dnevno moliti ove zazive.

Dragi moji ljubljeni prijatelji, na vas ću izliti Duha Svetoga. Duh Sveti će vas voditi u svu istinu, otvarat će vam putove grijehom narušene koje su ljudi svojim grijesima nanijeli. Bez Duha ne možete ništa učiniti. Duh istine je treća Božanska osoba koja vas vodi k meni. Mnogi ljudi su duhovno bolesni jer imaju sve, a nemaju Duha Svetoga. Njihova vjera je mrtva. Sveti Duh je poljubac Oca i Sina. Ako želiš imati blago svijeta moraš biti prijatelj sa Duhom Svetim, tada će zasjat sunce pravde, istine i mira. Od Lijepe naše Bogom dane Hrvatske stvarajmo harmoniju ljubavi u valjanoj ispovijedi.

Ja vas blagoslivljam u ime Krista umrlog i raspetog, neka svaka osoba uđe u potpuno oslobađanje i ozdravljenje. Neka žive vode poteku i odnesu svu bol.

Njemi pjevaju, gubavi se čiste, hromi hodaju, siromasima se navješta Evanđelje. Riječ Božja. Obratite se jer se približava vaše otkupljenje. Obratite se onom koji će vas ozdraviti i dati mir koji svijet ne može dati, da vam zasja sunce pravde, istine i mira. Amen, aleluja!

U velikoj patnji od pobijanja kad više ne možeš shvatiti Božje putove i njegova djela tvoja se duša muči. Zašto Bog šuti? Zašto on ne uđe u tvoj život i ne pomogne? Zašto je sve to besmisleno? Zašto i u današnjim svjetskim zbivanjima sve više pobjeđuje zlo? Možda te muče pitanja da li su tvoji grijesi zaista oprošteni? Da li je odluka koju si donio ili kako si postupio sa nekim čovjekom bila dobra? Da li si u određenoj situaciji pošao pravim putem? Ti ne nalaziš mir od tog napadanja. Sapet si u takvim mislima kao začaranom krugu. Tvoj duh i tvoja duša neizrecivo trpe. Trpi, međutim, i Bog koji je Otac, koji te ljubi i ne želi da se ti tako mučiš. On ti želi pomoći da izađeš iz tog začaranog kruga i da prevladaš napadaje i promašaje. Dapače, bit ćeš bliži Bogu nego prije. Zato uvijek iznova govori: Oče moj, ja te ne razumijem, ali se pouzdajem u tebe. Sve patnje i boli stavite pod noge i križ Gospodnji i ne bojte se ići za Isusom. On vam može dati mir koji svijet ne može dati. Primit ćete duh istine, tada će zasjati sunce pravde, vaša će vjera rasti i jačati. Marija naša majko zaručnice Duha Svetoga, pokaži nam put do Isusa.

Sve vas i vaše domove pečatim u krvi Isusa Krista raspetog i umrlog. Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh neka ostanu zauvijek s vama, a neka žive vode poteku i odnesu svu bol. Hvala ti Oče, hvala ti Majko, aleluja, amen!

Gospodine, ne skrivaj lice svoje, potpuno se tebi otvaram. Daj mi da u svakom čovjeku prepoznam tebe, u siromasima, gladnima, hromima, slijepima i invalidima, i da se ne bojim silnika i močnika koji uništavaju moje srce. Daj mi da susretnem tebe i da svoj križ patnje i boli do kraja donesem u vječnost.

Isuse, hvala ti za tvoju muku,
Isuse, hvala ti za tvoj križ kojim si nas spasio,
Isuse, hvala ti za tvoje srce probijeno za nas.

Daj nam svog duha da se možemo odupirati silama zla. U Tvoje ruke predajem svu moju braću i sestre i prijatelje, neka tvoja Božanska krv očisti ih u čistilištu od patnja koje podnose. Vjerujem da ćeš me uslišiti. Hvala ti Isuse, hvala ti Nebeska Majko, kraljice mira i zaručnice Duha Svetoga!

Ono što nama u ovim vremenima najviše treba jest Duh Sveti. Sve što se događa u Crkvi događa se u sili i snazi Duha Svetoga, treće Božanske osobe koju najmanje poznajemo. Isus Krist, druga Božanska osoba, najviše zato što se utjelovio i postao čovjekom, bio je jedan od nas i po njemu mi upoznajemo Boga Oca. Isus je rekao: "Tko vidi mene, vidi Oca." Tako nam Isus ostavlja mogućnost upoznavanja Boga Oca.

Znamo da je Blažena Djevica Marija po Duhu Svetome začela Isusa. Dok je hodao ovom zemljom Isus je obećao poslati tješitelja Duha Svetoga prije svog odlaska u smrt. Isus je rekao apostolima: "Neću vas ostaviti. Poslat ću vam drugog zagovornika koji je Duh Sveti." Mi znamo i vjerujemo da je Duh Sveti pravi Bog.
Molimo te Duše Sveti dođi i rasvjetli nam pamet, otvori nam srca da možemo razumjeti tvoje biće. Molimo te Duše Sveti diši u nama i osvježi naše živote. Volimo te.

Kraljice i Mati mira, ne plači, Kraljice mira, mole te djaca mira. Ne plači ružo divlja već sirena budi, da ti glazba harmoniju života svira. Ne plači ružo divlja vole te djeca mira. Ave ave Marija, Kraljice i Majko mira.

Jutros na početku novoga dana dolazim ti pun pouzdanja darovati ovaj dan. Upravljaj danas mojim duhom, mojom voljom i mojim mislima, riječima i djelima. Vodi me putem kojim danas trebam hodit, štiti me od neprijateljskih zasjeda da ti mogu služiti. Nepodjeljena srca preporučujem ti majko sve ljude, napose Sv. Oca Benedikta, biskupe i svećenike i cijeli tvoj narod. Do kraja zemlje blagoslovi i čuvaj Gospo sve koji su mi dragi i sve ljude koje danas susretnem. Daj mi Sveta Marijo snagu da s tobom svladam sve zapreke, neka me ništa ne priječi ostvarivati volju Božju. Čuvaj me od pada, daj mi kročiti naprijed, a da se ne okrećem. Čuvaj me Majko i pomozi mi doći u Kraljevstvo tvoga Sina da ondje budem primljen na hvalu slave tvoje. Amen.

Molitva koje je Isus preporučio
Molitva pouzdanja Srcu Isusovom
O Gospodine Isuse Kriste tvom Presvetom
srcu pouje ravam svoju molbu
samo pogledaj na mene a onda čini
što tvoje srce želi neka se želja tvoga srca ispunja
ja se na tvoje srce oslanjam u njega se
pouzdajem tvome se milosrđu
prepuštam. Ja sam anđeo mira
moli sa mnom i kleknivši na zemlju
sagne čelo do tla moj Bože ja vjerujem ja
se klanjam ja se ufam je te ljubim
Molim te oprosti onima koji ne vjeruju
Ne kaju se ne ufaju se ne ljubi te o moj
Isuse oprosti nam naše grijehe

Očuvaj nas od paklenog ognja
Dovedi u raj duše osobito one kojima
Je najpotrebnije tvoje milosrđe
Anđeo se pojavi treći puta noseći u
Ruci kalež nad kojim je lebdjela hostija
iz koje su kapale kaplje krvi u kalež on ostavi
kalež i hostiju lebdjeti u zraku prostire
se na zemlju ničice i ponovi tri
puta ovu molitvu presveto trojstvo
oče sine duše sveti duboko ti se kajem
i prikazujem ti predragocjeno tijelo
i krv dušu, božanstvo našega Isusa Krista
koji je prisutan u svim sveto hraištima
svijeta. Kao zadovoljštinu za nemir
uvrede i svetogrđe kojima te vrijeđaju
ljudi po neizmjernim zaslugama njegova
presvetog srca i po zagovoru
Bezgrešnog srca Marijina molim te
Za obraćenje jadnih grešnika

Moj zločasti protivnik kontrolira mislima
Milijuna ljudi osobito onih koji su u
Politici vrijeme je došlo zaista je
Ovdje kad će oni odabrani od sotone prije
Mnogo eona potpuno vladati da uništi
Moj narod

Moja stvorenja zloima potpunu kontrolu
I sve dobro što postoji mora se uzdržavati
i moliti vjerovati i ostati u meni
iako će ova vremena biti opasna vjerujte i neboj te se
ovo se mora dogoditi da se ispuni
očeva božanska volja sve što će uskoro
početi će trajati nekoliko godina činiti će se kao da je
zlo pobijedilo ali na kraju ja vaš Bog sam
taj koji je pobjednik poslije ovoga vremena
iznim ne nevolje moja vjerni ostanak
koji preostane će uživati tisuću godina
mira kako sam obečao otvori oči sve
je počelo nema povratka vrlo će malo
duša ostati sa mnom ali one koje će zaista
zaslužiti vječni spasa vrati se meni
slijedite me živite život po svršenim
primjerima koje sam vam dao Isus Marija
Josip ja vaš Bog sam govorio
Čekajte i vidite japiš sve što
Spremam kazati jer će se ovo uskoro ostvariti
Sve što će biti to je istina molite obratite se
Budite poslušni molite za siromašne
Duše glasujte.

Za istinu krv mučenika vapi k Bogu da očisti
zemlju krv nevinih pobačene nejačad vapi k
Bogu neželim da propadne vaše tijelo i mučenje duše
Vi morate imati mir da ću vam snagu provedite više
vremena u molitvi rastući u mojim milostima
idite naprijed u moje ime moj blagoslov
svako od vas mir vama

Zatim Isus progovorio kažem ti da
Će uskoro mnogi moji blagoslovljeni
Kipovi roniti suzama a također i krvarite
Ove moje svete opomene vašeg isusa
Marije josipa raznih svetaca i anđela
Biti vaše područje častite naše suze
Blagoslivljajte svoje obitelji prijatelje
I kolege ovo je znak naše velike
Zabrinutosti za vas i naše bliskosti s
Vama premda će mnoge prave svećenike
Progoniti ja vas nikad neću ostaviti nebo
Će vas zagrliti o dobri i vjerni sinovi
Obratite se već danas i vratite se pravoj
misi koja je mojim ustima izrečena
mojim rukama mojim nogama a osobito
mojim srcem srcem ljubavi i istine za
sve ljude posvuda

Ja vaš isus progovorio sam amen tako budi
Moja crkva mora biti očišćena kako njezin narod
Tako izgrade jer je sotona i njegove zle uši razorilo
Svu svjetlost vratite se moj narode svome Bogu
Moli i čekaj jer je ovaj zlokoban dan blizu
Ja sam jedini sam istiniti sotona i njegovi
Sljedbenici svako dnevno se miješaju među vas i
Imaju sotonski utjecaj na slabe i nesigurne
Duše vašem bogu zemlja pothvata danas će se sve
Pogoršati svaki element prirode koristit će se da
Uništi grijeh i grešnika
Ljudi će koristiti sva zla sredstva da unište
Svaku pojedinu stvar milosrđa neću pokazivati
Prema grešnicima ili mlakuma danas vam
Kažem paziti amen
Progovorio sa čujte me otvori oči otvori uši
Sve počelo nema povratka vrlo će malo
Duša ostati sa mnom ali one koje će zaista
Zaslužiti vječni spas vratite se meni slijedite
Me živite život po savršenim primjerima a koje
sam vam dao Isus marija josipa zatim otac
progovorio vaša zemlja

je skoro na kraju kad jednom potonete do ove
točke poslat ću znakove s neba i vidjet kad
sve ovo dogodi znat će te da je kraj blizu
ove se stvari moraju dogoditi budite potpuno
spremni jer je čas kucnuo moja volja ovo
je trenutak za gorljivu molitvu budite
zahvalni što nosite križ u ovom životu jer
je korišten kako treba može očistiti vaše duše od
mnogih grijeha obratiti druge duše od mnogih grijeha i
otvorite vam vrata neba molite za obraćenja svih
siromašnih duša moja riječ je istina primite
se jer velik čas je blizu moja crkva je kuča
molitve moj blagoslov svakom od vas
ako zbog slabosti ljudi sveta crkva bude u
tami gospodin će također poslati tamu
koja će zaustaviti opake u njihovim
pothvatima pokvare nosti molite jer je ovo vaša
veza između neba i vaših srdaca
majko ljubim te čuvaj riječ Božju pred
čovjećanstvom pokaži odlučnost i budi jaka
za Boga koji te odabrao našu majku
zauvjek za kraljicu svih hrata i
cijeloga svijeta vaše jedine brige moraju
biti vaših duša srastanje
Vaš svijet i većina ljudi su potpuno bezbrižni
Kucnuo je čas kada će se svi osjetiti i vidjeti
Moju zakašnjelu pravdu kao moja ruka
Snažno pa da na zemlju nikakva milosrđa neću
Pokazivati prema grešnicima ili mlakima
Danas vam kažem pazite amen
Progovorio sam čujte me

Zašto me ne ljubiš odlaziš neprijatelju
Koji vas želi uništiti obratite se meni
Koji i sam isina pravda i mir
Ne bojte se silnika i močnika
Bojte se se onog koji može dušu i tijelo baciti
U pakao tamo u teškim mukama na sotonskim
Rukama neću vas ostaviti
Sa vama ostajem do svršetka svijeta
Ja sam pobijedio ne boj te se
Amen

Isuse molim te prekri me svojom božanskom
Krvi zatim je naš trojedini bog progovorio
Šaljem svoju riječ širom svijeta da vas upozorim
Da ću uskoro uništiti grijeh i grešnika koji
Se ne kaju vi čujte moje rijeći ali je odbite
Sveto pismo je danas živo u vašem svijetu
Vi ga vidite čujete i prezirete većina ljudi
Vjeruju da su ove poruke sud i propast
A ipak one su hitna upozorenja s neba vašeg
Boga koji je milosrdan i koji vas ljubi
Većina mojih sinova svećenika ne poučava
Moju rijeć o zadnjim vremenima grijehu
Njegovoj šteti za duše i čitav svijet oni
Za pravo odbijaju o tom govoriti ovo je zato
Jer toliko mnogo svećenika nisu moji već
Potpuno protiv mene ovi svećenici su slobodni
Duhovi oni su od svijeta a ne od boga oni
Žele nadzor ali nemaju ljubavi već su oholi i
hvalisavi ovo će ih odvesti do velikog pada
mnogi se nikad neće obratiti idite naprijed
da ću vam mnogo snage provedite mnogo
više vremena u molitvi rastući u mojim
milostima idite naprijed u moje ime
ime moj blagoslov svakom od vas mali broj
svećenika su stvarno moji još manje
političara koji su moji vaš planeta vaša zemlja
je bezbožna a i spremna da ju kompletno
preuzme sotona odvepe i uništenja ja sam
snaga ja sam vaša volja ja sam vaš put
moja se rijeć istina pripremite se jer veliki
čas je blizu molitva i vašom ljubavlju
svijet će poći na bolju molitvu i vašom
ljubavlju svijet će poći na bolji put i ljubav
će zavladati svijetom život na zemlji je
katkad život tvoje duše tvoga duha je vječan.
Mi nikada ne umiremo vječno ili s bogom ili
Sa sotonom život kojega svaka osoba vodi
Na zemlji zapečačuje njezinu vječnu
Sudbinu znakovi se sada događaju posvuda
Širom svijeta blaga upozorenja od boga
Da pomogne ljudima da se promjene i probude
Bog želi da se sav njegov narod vrati njemu
I živi vječno u nebeskom stanu koji im je pripravljen
Svakodnevno gledam kako tisuće duša
Strovaljuju u pakao ljubi svoju braću širom svijeta
Molite spašavajući samo jednu dušu možete
Spasiti vlastitu. Hvala ti što si nam bila majka
I čitavo ti nebo zahvaljuje što širiš božju rijeć ljubi
Te tvoji sinovi upoznati boga znaći ljubiti ga.

60-ta komemoracija Blajburškim tragedijama i oproštenje. Oduzeli su mi mladost, zvanje, zaručnika i san o sreći. Oduzeli ste mi rodni kraj i Slavoniju, more i domovinu. Zatvorili ste mi braću i prijatelje te napunili jame nevinima. Istrebili, izmrcvarili, preplašili i mlade i stare, narod. Raselili ste one nepokorive. Htjeli ste oduzeti vjeru, jezik i ime, osiromašili ste seljake, radnike, ušutili školovane. Sad ste došli na kraj. Sve ste porušili što se dalo i dovršili ste sebe. Palili ste i sve ste izgubili. Vlast, silu, povijesnu slavu i napuhani ponos. Meni je svejedno jeste li poniženi, osramoćeni i optuženi, niste uništili istinu. Povijesna istina ima zadnju riječ o ubojicama "u ime moga naroda", o spomenicama koje se nadimljuju nad ovako smrvljenim čovjekom. Istina ostaje istina, istina je moja osvetnica. Istina je vaša kazna. Kad je sve ovo rečeno, možete zamoliti oproštaj mene i naroda. Bog oprašta sve pa tako i oni, koji ga slijede.

Dijelite, kako je lijepo dijeliti! Dijete radosti, dječjih suza dijete ideala.

Čovjek, kako je teško biti čovjek, čovjek sputan, okovan, čovjek ugrožen, umoran, bez ideala, čovjek potišten. Svijet čovjeka se vrti oko njega, dok smo djeca ne znamo cijeniti slobodu koju imamo, radost koju širimo, ideje koje donosimo i odbacujemo. Pokušavamo što prije odrasti! Što to u zrelosti imamo da pokušavamo što prije postati ljudi. Odjednom slobodu tražimo, radost priželjkujemo, a za ideal molimo. Što smo gazili, pokušavamo uzdizati.

Lađa Crkve neće potonuti zbog postojećih rupa i zabluda ljudi jer ima garanciju od samog Krista, ali Kršćani mogu svojom neplodnošću postati uzrok besciljnog lutanja mnogim tražiteljima istine. I ako bismo sada nastojali lađu Crkve osloboditi nepotrebnog tereta kako bi na njoj bilo više mjesta za nove putnike koji čekaju na red za ukrcaj, a postojeći da se mogu što udobnije smjestiti i mirno ploviti prema nebeskoj domovini, potrebno je bez oklijevanja izvršiti pospremanje, izbaciti iz lađe nepotreban teret. Ne bojte se Kristu otvoriti vrata, naš Bog je silan i velik, daje nam patnje boli jer nas ljubi i ostaje s nama do svršetka svijeta.

Susresti Isusa kao prijatelja kojem možemo otvoriti svoje srce. Pogledaj u lice čovječe i vidit ćeš da vas Isus ljubi. U svakom patniku Isus pati. Ne bojte se silnika i moćnika koji žele uništiti vašu dušu, bojte se onoga koji može uništiti je i baciti u pakao, tamo su velike muke. Na velikim mukama na Sotonskim rukama tamo se žari i pali. Obratite se i vjerujte u moju ljubav koju ću vam dati. Zasjati će sunce istine, pravde i mira među ljudima bogate lijepe naše domovine. Dođite, Isus vas zove.

Svemogući vječni Bože, po svome si nam jedinorođenču obećao Duha Svetog, usrdno te molim za sebe, tebi se posve predajem, odvrati od mene Zlog Duha, svaku zabludu i grijeh, da budem čist i slobodan. Hram Duha Svetog potvrdi riječ naše vjere da ne govorimo u prazno, već s onim snagama i milošću kojom je tvoj jedinorođenac izbavio svijet od zla po Kristu gospodinu našem. Amen.

Gospodine Bože naš, ti nam objavljuješ pravi život, uklanjaš iskvarenost, jačaš vjeru, podržavaš nas i krijepiš ljubav, molim te u ime ljubljenog tvog sina gospodina našega Isusa Krista i u snazi Duha Svetoga odagnaj od mene, sluge svojega, nevjeru, sumnju, idolopoklonstvo, magiju, čaranje, zazivanje duhova, gramzljivost za novcem, neprijateljstvo i razori svaku zloću. Pozvao si me da pred tobom budem svet i bez ljage, obnovi u meni Duh vjere i pobožnosti, strpljivosti i nade, umjerenosti i čistoće, ljubavi i mira po Kristu gospodinu našemu Amen.

Zamoli Duha Svetoga da ti otvori srce da razumiješ veličinu njegova boravka u tebi. Moli Gospodina da te iznutra prosvjetli kako bi spoznao sve ono što te zaustavlja. Na putu k njemu Isuse ako hoćeš možeš me ozdraviti. Isuse, smiluj se meni, pogledaj moje rane, otkrij potajne zapreke do tebe, Isuse, Duha mi svoga podaj i smiluj se Amen.

Zašto Bože čovjek pati, zašto mora umrijeti u cvijetu mladosti, zašto prometne nesreće, zašto hendikepirani, zašto ratovi? Zato jer nas Bog kuša. Jedina prava istina je križ Gospodnji koji te vodi putem spasenja. Prihvati ga da bi imao milost i zdravlje. Za mene su to veliki izazovi. Pastiri koji želite biti Božji, čeka vas patnja i osuda. Mene su pljuvali i vas će. Mene su razapeli i vas će jer ste Božji. Osuda su vrata da se približiš meni. Ljudi i tvoji najbolji prijatelji sudit će te. Ne bojte se, ja sam s vama do svršetka svijeta. Ja sam pobijedio svijet.

Ponekad želim da se javiš, Bože moj, u najmračnijem kutu, da budem siguran da si ti. Poznam ljude koji Krista trebaju. Razlog: ne poznaju ga i svjesno ili nesvjesno pomirili su se s kotrljanjem sitnih radosti. Želite svu svježinu Duha Svetoga, Duh istine, pravde, dobrote i optimizma. Moli da možeš odgovoriti Isusu i poći za njim. Živi po evanđelju i nebo će rasti tamo gdje si posijao. Molim Duha Svetoga da nam pomogne i vodi nas u istinu. Uzmi križ i slijedi me. Pustimo Boga, on spašava, ovako mogu govoriti samo oni koji ljube.

Neka zna hrvatski narod kada se prestane vrijeđati moje ime izlit ću milost, tada će zasjat sunce istine i pravde. Ne bojte se otvoriti vrata Isusu da uđe kralj mira koji trpi zbog nas, a mi smo ga izdali.

Ne bojte se, ja sam s vama. Dat ću vam duha istine da se oduprete silama zla. Čovjek koji pati ne može da ne vidi siromahe u svakom čovjeku i patniku. Što više patiš, to si bliže meni. Tada me susrećeš. Na svijetu si da umreš, tko izgubi svoj život, taj će ga naći. Ja sam s tobom, kada patiš i kada ti je teško. Ja sam pobijedio svijet. Otvori se mom Duhu Svetom, tada primaš milosti Duha Svetoga, Duha istine, pravde i mira.

Isusova je vjera obećanje, ništa se u tebi ne može promijeniti. Vjera je temelj, moli za vjeru, moli za povjerenje da možeš biti svet. Moli Gospodina da te iznutra prosvjetli kako bi spoznao sve ono što te zaustavlja na putu k njemu. Ti, Duše Sveti, stanuješ u meni, ti me vodiš, u tebi je moj život. Ti mi daješ svoju službu. Čeznem za tobom i za njime, otvaram se tvome djelovanju.

Gospodine, evo me na raskrižju života, tvome i mome. Oprosti se, ti plačeš, moj križ svejedno gori, ti toneš u svom snu, a ja koracam i grcam i gledam prema beskraju. Moj križ gori, moj križ, a tvoje ime.

Ova snaga odozgo toga je posve
Drugačija od obične ljudske snage
Jer dolazi od Boga i pogađa u dubine
Tvoje duše i pokreće ako ti govori
Sam duh Božji tada on potiće samo
Korjene tvog bića on govori samoj
Srži tvog srca Bože istina je
Ja još uvijek spavam i počivam
I stoga me tako često napada
Tama Bože probudi moju dušu načini
Me, čovjekom molitve dijete kad dođe
Noć svjetlo moraš tražiti više nego se
boriti zlo mi je kad vidim I počinjem drhtati
kada osjetim bolove Bože bori
se ti za mene i umjesto mene ljudsko
dijete znam tebe i tvoja dijela imaš
samo malo snage ali veliku čežnju nemoj se
plašiti jer sam pred tobom otvori vrata koja
više nitko ne može zatvorit tako
pobijedi tamo ću ja dati hranu

S drveta života koje se nalazi u Božijem raju.
Bože plašim se nije to strah od smrti nego strah
Bože bojim se tame koja donosi križ nemoj se
plašiti jer ja sam bio mrtav i gle ja živim
nosio sam križ i gle ja sam uskrsnio ako sa
mnom nosiš križ sa mnom ćeš živjeti u
vječnosti zašto se boriš za ono što nema
trajnu vrijednost zašto se trudiš oko onoga
što te ne može umrijeti bez mene ne možeš
pobijediti bori se za vječno tada ćeš imati vječni
život i sve ostalo još ut to Bezgrešno srce Marijino
prepuno dobrote pokaži nam svoju ljubav
budi naše utočište na ovoj zemlji srce Isusa
i Marije biti će jedno naše utočište u danima
nevolje o da bi vrata tvoga srca Marijo došla
na sve narode ove zemlje ljubimo te iznad
svega probudi u našim srcima pravu ljubav
učini da naše srce čezne za tobom o Marijo
mila dobrostivane zaboravi nas kada sagriješimo
grešnici neka nas tvoje majčinsko srce oslobodi
od svih duhovnih bolesti udjeli nam.

Milost da tvoje prečisto majčinsko
Srce oslobodi od svih duhovnih
Bolesti udjeli nam milost da tvoje
Prečisto majčinsko srce promatramo
da bismo se posvetili
žaru tvoga bezgrešnog srca amen
posveti se svakom srcu Isusovom
i Marijinom oni će biti naše jedino
utočište oni nas vode i prate na putu
svijetla koji nas vodi stvoritelju
donoseći nam pravu sreću
dopusti nama slugama svojim molimo te
gospodine Bože da se neprestano
radujemo duševnom i tjelesnom
zdravlju i da se slavnim
zagovorom djevice izbavimo od sadašnje
žalosti i uživamo vječne radosti po Kristu
gospodinu našem Amen.
Gospodine Bože naš gospodaru vjekova
svemogući ti koji si sve sazdao ti koji
si učitelj i liječnik naših duša
gospodine Isuse ti si došao da ozdraviš
ranjenje i tjeskobne srca molim te
da ozdraviš traume koje izazivaju nemir u
mom srcu ozdravi gospodine sve one rane
koje su u mom životu

Prouzročili korjene grijeha hoću oprostit
Svima onima koji su me uvrijedili pogledaj
Na one unutarnje rane zbog koji nisam sposoban
Oprostiti ti koji si došao izliječiti srca
Slomljena ozdravi moje srce
Ozdravi gospodine one moje unutarnje rane
Koje su uzrok tjelesnim bolestima
Daruj ti svoje srce primi ga gospodine
Očisti ga i daj mi osjećaj tvog božanskog
Srca pomozi mi da budem ponizan i blag
Da mogu ponovo zadobiti zbog sigurnosti
Da si ti uskrsnuće i život učini me vrijednosnim
Svjedokom tvog uskrnuća tvoje pobjede nad
grijehom i smrću tvoje prisutnosti kao život među
nama amen gospodin je moj i neću se bojati onoga
što bi mi mogao učiniti čovjek
naređujem i zapovjedam snagom Boga svemogućega
u ime Isusa Krista spasitelja po nećistim da me odmah
sad napusti da me zauvijek ostave i da idu u vječni pakao
Isus je došao zbog mene maleni odbačeno gospodine
Hvala ti za Mariju nebesku majku zaručnicu
Duha svetog hvala ti za tvoj križ

Ljubavi na kojem si nas spasio tvoje su nas rane izlječile
Marijo zaručnice duha svetog vodi nas našem spasitelju
Isusu koji nam je ostavi za zapovjed ljubavi
Zapovjed vam novu dajem ljubite jedni druge kao što sam
Ja vas ljubio po ovom će svi upoznati da ste moji učenici
Ako budete imali ljubavi jedni za druge. Želim vam svu
Svježinu duh svetog duha istine mira ljubavi
Hval ti Isuse hvala ti majko hvala ti Duše sveti
Tisuće puta postavljam pitanje što je život
Svi šute gledaju i odlaze želim nešto
Drugo hoću nešto novo treba nekom otići
I poćeti sve od početka a da poslije opet dolazi dosada
I onda ponovo lutaj traži nešto drugo zar tako
Cijelog života kaži mi gje ima ljubavi kažite mi
Gdje da se sklonim od mržnje žao mi je čovjeka oh
ugasite mržnju ljudi su nam potrebni i nikad
ne može živjeti bez oproštenja živite i borite se
kako najbolje umijete moli se Bogu i volite prirodu
a najviše ljubav pažnje i saučešća ostavite za ljude u
Bogu braću svoju čiji je život nestali pramen svijetla između dvije
Beskonačnosti voli ljude često pomozite i uvijek ih poželite jer
Su nam svi ljudi potrebni.


Gospodine Isuse sine očev pošalji sada
Na zemlju svog puha daj da se od Duh sveti
Nastani u srcima svih ljudi kako bi svi
Bili sačuvani od propasti nesreća i rata
Neka žena svih naroda koja je nekoć bila
Marija bude naša zagovornica Gospodine
Isuse Kriste sine Boga živoga tvoja volja
Da radosnu vijest navjesta svim narodima
a te da svi mogu spoznati tvoju volju
i biti spašeni Dođite Isusu vas zove dođite
da vidite Isusa jer on daje milost blagost
strpljivost za ovaj napaćeni narod
želim svu svježinu duh sveti duh istine
pravde i mira. Bog vas blagoslovio i vodio
vas na put spasenja . Dao vam Duha istine
optimizma i pravde na putu spasenja
postoji patnja onaj koji pati taj ljubi
uzmi svoj križ i slijedi me rasti i gdje si
posijani. Blag Boga oca Boga sina Boga duh
svetoga sve vas počasti i u krv isusa Krista
umrlog i razapetog neka svak osoba uđe u
potpuno oslobođenje i ozdravljenje
Hvala ti Isuse.

- 18:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #

U V O D

Tekstovi koji slijede predstavljaju moju osobnu viziju shvaćanja i doživljavanja duhovnosti, gdje se Najkompleksnije želi pokušati spoznavati, predstavljati i provoditi Najjednostavnijim. Istinu je moguće spoznati jedino Mudrošću do koje se dolazi isključivo življenjem Osobne Praktične Duhovnosti Jedinstva Uma i Srca, odnosno spoznajom jedinstva svega, svih i svakoga – jedinstva i bratstva Univerzuma. Jer, Istina je u nama i oko nas. Bog je Jedan, Velika i Jedina Duša. Da, Bog je Ljubav.


Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.




Robert I. Dudnik, dipl. iur.




- 11:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

PROSTOR DUHA - MOLITVA S PAPOM

Molitva s Papom
Pozivamo te da se pridružiš Papi i kršćanima diljem svijeta u njegovoj molitvenoj nakani za ovaj mjesec:

Da siročad ne bude lišena
nužne brige oko svoje ljudske i kršćanske formacije.
Da kršćanski vjernici budu svjesni uzvišenosti svojega misijskog poziva
u svakoj sredini i u svakoj prigodi.

te
Da naši svećenici budu svjesni uzvišenosti svojeg dostojanstva,
te da svojom navjestiteljskom riječju i primjerom života
privode ljude Kristu.

Povratak na Prostor Duha Dnevno Prikazanje


Apostolat molitve U Apostolatu molitve milijuni ljudi diljem svijeta ujedinjuju se zajedno svaki dan kroz molitvu, koja je istovremena jednostavna i duboka. Molitva poseban naglasak stavlja na Dnevno prikazanje. Čineći ovo Prikazanje čovjek svako jutro svraća svoju pozornost na Boga u kratkotrajnoj molitvi, stavljajući ga u središte dana koji slijedi.

Dnevno prikazanje Bože, naš Oče, prikazujem ti sav svoj dan.Prikazujem ti svoje molitve, misli, riječi, djela i trpljenjau jedinstvu s tvojim Sinom Isusom Kristomkoji se tebi u Euharistiji trajno prikazuje za spasenje svijeta.Neka Duh Sveti, koji je vodio Isusa,bude danas i moj vođa i moja snagada mogu svjedočiti tvoju ljubav.A s Marijom, Gospodinovom Majkom i Majkom Crkve,molim te osobito za nakane što ih Sveti otac za ovaj mjesecpreporučuje molitvama svih vjernika.
Povratak na Prostor Duha Razmišljanje za ovaj mjesec



Razmišljanje za ovaj mjesec - SiročadPozivamo te da se pridružiš Papi i kršćanima diljem svijeta u njegovoj molitvenoj nakani za ovaj mjesec:
Užurbanost života i svakodnevni pritisci zahtjevaju trenutke samoće. No glavninu vremena provodimo u zajednici ljudi. Svakako, najčešće i najdulje s onima koji su nam u životu bliski mili i dragi: obitelj, prijatelji.Teško nam pada kad u našim patnjama ostajemo sami i nemamo nikoga uza se. Kako li je tek onima koji nemaju nikoga svoga: oni koji su ostavljeni od svojih roditelja, ili su im roditelji umrli, ili stradali u ratu ili su žrtve ljudske mržnje. Nedostaje im topla riječ, zagrljaj; da im netko kaže “vrijediš” ili “volim te”.Toliko je danas siročadi u svijetu kojima je potrebna zaštita i osnovni uvijeti u kojima će se razvijati do punine i zrelosti ljudske osobe. Postoje centri i institucije koje skrbe za takve osobe i pružaju im osnovna sredstva kako bi preživili. No, je li to dovoljno? A što kasnije, kad ti ljudi napuste te institucije? Molimo da siročad ne bude lišena nužne brige oko svoje ljudske i kršćanske formacije.







- 10:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

PROSTOR DUHA - DEVETNICA ZA MIR

Mir na Zemlji – 1. dan

1963. godine Papa Ivan XXIII objavio je svijetu koji je živio u sjeni opasnosti od rata, svoju veliku encikliku pod nazivom "Pacem in Terris" - Mir na zemlji. Neustrašivo je govorio o potrebi božanski uspostavljenog reda u ljudskim odnosima koji je temelj za mir.
Mir neće prebivati u svijetu sve dok ne nađe svoj dom u srcu svake pojedine osobe, sve dok svaka osoba u sebi ne očuva red od Boga određen da ga se čuva. (Mir na zemlji)
Mir počinje od mene. Moleći danas u Prostoru Duha, posebno mogu biti otvoren daru mira u mome srcu. To je dar kojeg se ne može silom iznuditi.

Čeznući za mirom, prisjetimo se naše braće i sestara drugih vjera koji također čeznu za mirom.

Molitva Budiste

Dozivajući u svijest prisutnost velikog milosrđa, ispunimo vlastita srca milosrđem – prema nama samima i prema svim živim bićima.

Molimo da sva živa bića shvate da su braća i sestre i da ih hrani isti izvor života.




Mir na Zemlji – 2. dan

Prije četrdeset godina Papa Ivan XXIII podsjetio je svijet na ‘četiri stupa’ na kojima počiva mir. Oni su temelj ispravnog poretka u našem svijetu.
To je poredak koji se temelji na istini, gradi na pravdi, podržava i pokreće ljubavlju, a ostvaruje pod okriljem slobode.
Dok zajedno molimo u Prostoru Duha, podržimo nadu za ovaj svijet, da ponovno uspostavimo božanski poredak u našem srcu i u svijetu. Sjetimo se da Gospodin progovara svakom srcu prema njegovu stanju i potrebama.

Naša braća i sestre mnogih vjera – i svi drugi – dijele našu čežnju za mirom.

Molitva Muslimana

O Bože! Naš Gospodaru! Ti si po svojoj biti i karakteristikama vječni život i trajan mir. Trajan mir dolazi od tebe i vraća se k tebi. Naš Uzdržavatelju! Podari nam život istinskog mira i uvedi nas u boravište mira. O Veličanstveni i Dobrostivi! Ti si blagoslovljen i uzvišen.




Mir na Zemlji – 3. dan

Pacem in Terris (1963) govori svakome da pripada jednoj ljudskoj obitelji i pokazuje se u svjetlu zajedničkih nastojanja svih ljudi da žive u sigurnosti, pravdi i nadi u budućnost.

Četrdeset godina poslije, više no ikada, postali smo djeca globalne obitelji. Danas mi, molim te, otvori srce prema potrebama onih ljudi koji mi se čine najudaljenijima.

Dok mi Kršćani čeznemo za mirom, sjetimo se naše braće i sestara, pripadnika drugih vjera, koji dijele našu čežnju.

Molitva Židova

Podari nam, o Oče, da otpočinemo u miru i ponovno ustanemo i uživamo u životu. Razastri iznad nas pokrivač svoga mira, vodi nas svojim dobrim savjetom i spasi nas radi svoga imena. Budi štit oko nas i odagnaj svakog neprijatelja, svaku bolest, nasilje, glad i žalost. Skloni nas u sjenu svojih krila, jer si ti Bog koji nas vodi i štiti, vladar milosrđa i suosjećanja... Blagoslovljen da si Gospodine, ti koji rasprostireš zaštitu svoga mira iznad nas, iznad svog izraelskog naroda i cijeloga svijeta.




Mir na Zemlji – 5. dan
Međunarodna zajednica, koja 1948. godine donosi povelju o neotuđivim pravima svake ljudske osobe, nije uspjela u pokušaju posvješćivanja obaveza koje iz te povelje proizlaze. Obveza je ono što uspostavlja granice unutar kojih se ta prava moraju ispunjavati kako ne bi postala samo vježbanje ljudske samovolje. Veća svijest o univerzalnim ljudskim obvezama više bi pridonijela širenju mira. (Ivan Pavao II)
Dok danas molim u Prostoru Duha, svjestan sam da me Gospodin nikada ni na što ne prisiljava. Njegov glas je glas ljubavi.

Dok mi Kršćani čeznemo za mirom, sjetimo se naše braće i sestara, pripadnika drugih vjera, koji dijele našu čežnju.

Molitva Sikha

Milošću imena Božjega
Neka svijet bude uzdignut još više,
Neka po tvojoj dobroti Gospodine
Bude još više dobra u čovječanstvu.




Mir na Zemlji – 6. dan
Blaženi Ivan XXIII bio je čovjek koji se nije bojao budućnosti. Potaknut vjerom u Providnost, čak i onda kada je prijetila stalna opasnost od sukoba, nije oklijevao okupiti vođe svoga vremena oko nove vizije svijeta. Pokušajmo i mi imati isti pogled na svijet kao on: vjera u milosrdnog Boga koji nas poziva na bratstvo, i povjerenje u ljude našeg doba jer i oni, kao i svi drugi prije njih, nose sliku Božju u svojoj duši. (Ivan Pavao II)
Naša braća i sestre mnogih vjera – i svi drugi – dijele našu čežnju za mirom.

Molitva jedanaestogodišnjeg indijskog dječaka
kada je čuo o borbama na granici svoje zemlje.

Gospodine, učini da ovaj svijet traje što je moguće duže.




Mir na Zemlji – 7. dan
Svatko tko stoji uz Krista mora biti izvor svjetlosti u svijetu, jezgra ljubavi, kvasac u mnoštvu. Ostvarenje toga odgovarat će mjeri duhovnog jedinstva s Bogom. (Pacem in Terris)
Naša braća i sestre mnogih vjera – i svi drugi – dijele našu čežnju za mirom.

Hindu molitva

O Bože, vodi nas iz nestvarnog k Stvarnome. O Bože, vodi nas iz tame prema Svijetlu. O Bože, vodi nas iz smrti u besmrtnost. Mir svima. O Bože Svemogući, neka bude mir na nebeskim sferama. Neka bude mir na zemlji. Neka vode budu mirne. Neka trave budu zdrave, a drveće i biljke donesu mir svima. Neka nam sva blagotvorna bića donesu mir. Neka tvoj mir počiva nad svima, i neka tvoj mir također dođe i na mene.




Mir na Zemlji – 8. dan
Neka Krist raspiri čežnju svih ljudi da prevladaju zapreke koje ih razdvajaju, da ojačaju veze međusobne ljubavi, da nauče razumijevati jedni druge i oprostiti onima koji su ih povrijedili. Neka po njegovoj moći i nadahnuću svi ljudi prime u svoje srce jedni druge kao braću i sestre, i neka mir za kojim čeznu uvijek među njima cvjeta i vlada. (Pacem in Terris)
Mogu li danas u Prostoru Duha dozvoliti Božjoj Riječi da uzburka iskrene želje i čežnje moga srca?

Muškarci i žene cijeloga svijeta čeznu za mirom.

Baha'i molitva

Budi velikodušan u napretku i zahvalan u različitosti. Budi pravedan u svome sudu i pažljiv u govoru. Budi svijetiljka onima koji hodaju u tami i dom za stranca. Budi oči slijepome i vodeće svijetlo stopama zalutalog. Budi dah života tijelu čovječanstva, svježina ljudskome srcu i plod na drvetu poniznosti.




Mir na Zemlji – 9. dan
Molimo stoga sa svom gorljivošću za taj mir kojeg nam naš Božanski otkupitelj može dati. Neka on iz ljudskih srca odstrani sve ono što može ugroziti mir. Neka on preobrazi sve ljude u svjedoke svoje istine, pravde i bratske ljubavi. Neka svojim svijetlom prosvijetli razum onih koji vladaju, tako da osim brige za materijalna dobra svojih naroda, mogu im također osigurati najpravedniji dar mira. (Pacem in Terris)
Kako me to Gospodin želi preobraziti u svoga ‘svjedoka’? Mogu li se danas tome otvoriti dok razmatram Božju Riječ?

Naša braća i sestre mnogih vjera – i svi drugi – dijele našu čežnju za mirom.

Molitva sv. Franje Asiškog

Gospodine, učini me oruđem svoga mira.
Gdje je mržnja, da donosim ljubav.
Gdje je uvreda, da donosim praštanje.
Gdje je sumnja, da donosim vjeru.
Gdje je očaj, da donosim nadu.
Gdje je tama, da donosim svijetlo.
Gdje je žalost, da donosim radost.










- 10:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.08.2006., ponedjeljak

UVOD

Tekstovi koji slijede predstavljaju moju osobnu viziju shvaćanja i doživljavanja duhovnosti, gdje se Najkompleksnije želi pokušati spoznavati, predstavljati i provoditi Najjednostavnijim. Istinu je moguće spoznati jedino Mudrošću do koje se dolazi isključivo življenjem Osobne Praktične Duhovnosti Jedinstva Uma i Srca, odnosno spoznajom jedinstva svega, svih i svakoga – jedinstva i bratstva Univerzuma. Jer, Istina je u nama i oko nas. Bog je Jedan, Velika i Jedina Duša. Da, Bog je Ljubav.


Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.




Robert I. Dudnik, dipl. iur.




- 18:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

EVANĐELJE PO DIBOGENU

R O B E R T I. D U D N I K












E V A N Đ E L J E
P O D I B O G E N U:
D U H O V N I R E V O L U C I O N A R
P O V R A T A K G N O S T I K A
Učenje jednoga samane iz susjedstva









Osijek, listopada 2006. godine















































majci Katarini i u Gospodinu blagopokojnome ocu Ivanu

















NEEM I PEEPAL
U GRADU BESMRTNIKA
ILITI
HODOČAŠĆE IZMEĐU SVJETOVA















PRAVO NA RAD

Trebah mjesto radno dobiti...
I dok se toplo nadah, grijuć se
Na sunčanoj zraci optimizma,
Pokisnuh na ljetnom pljusku bešćutnosti.


PRAZNIK RADA


U pogledu čovjeka što za ručak čekao je grah,
Oglednu se miris s roštilja i – pocrveni...



O DUBINI NUTRINE MOJE

Jutrom, kada budim se,
U zrcalu suze se ogleda duša moja.
I smije se
Ili plače...


KRIŽ MOJ...

Suša me sjeti
Na miris ozona.
Bez križa svojega,
Bio bih pretežak.








...POMAŽE MI NOSIT ON!

Jučer su ljudi srce mi ranili...
Danas ga je iscjelio Isus!
Sutra ću se sjećati
Dana današnjega.





TRKAČ

Ne, nisam ja tek neki invalid.


Ja čovjek sam koji kolicima
U duhu svome nepokolebljivo trči,
Prestižuć one
Što omeđeni su zidom nerazumijevanja – invalidi.





BLIŽNJI

Patnja nas uči
Drugima u oči gledati.






DJEVOJKA S DRUGE OBALE DUŠE

Prijateljica je daleka jave mojih sanja...
I bliz stranac sanja moje jave.


DUHOVNE OČI

Tko srcem gleda,
Bolje nego očima vidi.

Jer stanuje Svjetlost u biću njegovu.


SVITANJE

Umire noć
U porođajnom kriku dana.





POZDRAV

Noć maše danu što odlazi
Osmijehom zvijezda bisernog neba.


PJESNIK

Slavuj smije se plačem svoga pjeva,
Dok gajem odzvanja tišina
Ko potmula tutnjava oluje što se valja,
Da sve loše u zaborav odnese...






RAZGOVOR S ISUSOM

Bičuju nemilosrdno zidovi uma ljudskoga
Tanku kožu duše moje,
A uspomena licemjerja peče, ko rana živa,
Solju iskušavana...

Da, Gospodine, poniziše mene,
Još me dublje u sjećanje Tvoje urezujući!
I znam: ja patnjom sad sam Tebi nalik.
Slatka je to nagrada, za čašu žuči što ju pijem!

Opraštam ja njima,
U Tvoje presveto Ime!
Da, ne znaju što čine.

Prepuštajuć svoj život, pouzdanjem, Tebi,
Osjećam da k meni vratio se mir.

Gospodine, Ti znaš
Što je najbolje za mene.
Amen.



CILJ

Ne, čovječe, nemoj bježati od Krista!
Nego bježi k Njemu.
I nemoj patnji reći:”Ne!”
Jer, ona je sestra tvoje postojanosti.


SPAVAČ

Žudnja za svijetom, zima je tvog ljeta.
I zatvor bez brave i rešetaka.


ISTINA

Težak je Put Istine i Života.
Na Njemu moja duša lebdi – u Lakoći!


KONSTANTA

Zorom budi me jutro, mirisnim poljupcem dana,
A večer mi šapće slatkom uspavankom noći.


RIJEKA

Svježinom žilave ustrajnosti starine,
Uvijek mlada, još je ona,
Vječna putnica što ostaje tu,
Podsjećajuć me na smisao Križa.




MORE SINJE

Okusom soli dubine tužnih očiju,
Prastaru priču ono meni zbori
O hladnoj pjeni suza nečijeg plača,
Srce što žari – ko otrov meduze...

U pijesku, tragovi borbe nenasiljem,
Ruža Malog princa...

I opojan miris lahora Zlantnog žala.


BUĐENJE

Zrakom poljupca mekih usana,
Jutrom Sunce kuca tiho
Na vratima mojih snenih očiju,
Nježno mi šapćuć: “Dobar dan...”


SUSRET

Sunčajuć se na osmijehu djevojčice u prolazu,
Opazih rađanje kristalne kaplje plača u oku njezinomu.


VLAS

Dok čekao sam suosjećanje svijeta,
Nađoh sijedu.





IZ STAROG VINOGRADA

Pretače cvrčak, neumorno, žegu podnevnu
U hladovinu zdenca glasne pjesme ljeta,
A cestom, vijugavo dugom, kroz plimu prašine,
Korakom olovnim, kući hodi vinogradar,
Kupajuć nadu srca svoga
U moru svježe modrine dozrela grožđa,
Što plod je krvavo žuljavih ruku
I gusta znoja lica njegova.

Požar, nečujan i titrav, lukavo se zrakom skiće
Ko tat, prijeteć, nepijeno vino – u nepovrat da odnese.
Oblak tmasti, ljutit, grmi u daljini.

A čovjeku duša zadrhti – od hladnoće.


ŽENA

Njezino je biće dragulj snova,
Cvijećem majčinstva što rađa javu čovječanstva!

I cijeli jedan neponovljiv, malen, dragi Svemir,
Ona je kraljica ljubavi srca njegova!

Vidarica mudra, žena je blaga,
Djelima dobrim, predanih ruku,
Utjehom nježnosti rječitih usana,
Ko melemom liječeć – kad rane mu dušu.





TITRAJI

Od glasa do glasa otkucaja sata
S crkvenoga tornja,
Uz lepet golubljih krila
I priče iste umornih grlica, vrana, vrabaca i svraka,
Plivač sam u moru milozvučne tišine.



IGRA SJENA


Dok ga je nasmrt iz trave vrebao mačak,
Ugleda vrabac kruh hljeba kraj puta.

I odjeknu zrakom slobodan lepet krila života...





SPOZNAJE



Ponekad smijeh na plač podsjeti,
A suza zna pozvati na radost.

Prolaze ljudi teških misli...
Ja statičan sam.

Srcu mi sve lakše.


Odzvanja tišina.
U društvu misli i – ja.



Dozrijevaju u osami misli mudre, svevremene,
Snagom slatkog soka plodova južnog voća.










U samoći – zajedništvo s Bogom,
A u mnoštvu – usamljeni ljudi.



Poruči mi oblak putujući nebom:
“Samo je Vječnost – neprolazna.”



U zraku osta riječ,
Punina značenja.






PUT OSMIJEHA



Razgovarasmo, razmjenjujući biserje duhovnosti
Što prikupljeno bješe na sunčanim obalama rijeka naših duša...

Gospođa i ja bližnji postasmo, za korak blaga Vječnosti,
Na Putu osmijeha – u Kraljevstvo srca.



UNUTARNJI SVEMIR


U sve dublje sanje tonuh
Opipavajuć monotoniju s asfaltne trake
Što bučila je tiho u daljini...

I sklopivši oči ugledah Zlatno žalo u blizini.
I školjkom htjedoh zov valova kušati,
Da, njome htjedoh miris mora slušati...

Cvilež tragova kočenja propara mi oči.
Prenem se.
I čujem:
Bijaše to samo još jedna u nizu dugih automobilskih lijenosti
U smiraj nemira samo još jednoga u nizu dugih radnih dana
Nervoznih ljudi
Što s posla polagano hitahu kući...

ZAGOVORNA MOLITVA NAKANE



Ondje gdje Patnja nije više nego umorna sjena kćeri Prošlosti,
Da, tamo je Kraljevstvo nebesko!
Ono je ovdje, u nama i s nama, da, zaista je među nama,
Ako dopustimo da nas Gospodinova Istina oslobodi!


Ključ koji otvara sva vrata zove se Oprostom.
Doista, mjerom kojom opraštamo, oprost ćemo dobiti.
Jer, bližnji naš zove za Rukama nade glasom duše slomljene
Što čežnja k Bogu mu je ime...


Od drugih nemojmo ništa unaprijed očekivati.
Ne kritizirajmo, niti sudimo!


Imajmo milosrđa,
Učeći udarce ovoga svijeta primati kristolikim strpljenjem,
Ustrajnom poniznošću, na slavu Božju!
Tako ćemo i u slabosti,
Duhom Svetim potpomognuti, jakima biti!


U Božju se Providnost pouzdajmo,
Jer Isus nam je Prijatelj vječni,
I od brata vjerniji!
Amen.







DANAS JE LIJEP DAN!


Niska osunčanih bisera na zvončiću cvijeta poslije kiše,
Nedjeljna misa pred početkom.































T R I K R A T K E P R I Č E
























(NE)OBIČNA PACIFISTIČKA PRIČA

Jer danas je sutrašnje jučer


Tema se ove priče, na žalost, događala, događa se i događat će se bilo gdje. Svaka sličnost sa stvarnim događajima je slučajna.
Ljudima treba vremena da shvate stvari. No, kada ih jednom približe svojoj svijesti, ništa ih neće moći spriječiti da krenu pravim putem. Zadatak umjetnika i umjetnosti jest da taj spoznajni proces svedu na što je moguće kraće razdoblje.


Zar i ti sine … a bijaše Božić.
Zima je, nebo osuto zvijezdama. Bila je to duga noć, jasna kao dan, a opet - noć pred bitku jer takav je Naravni zakon: svaki prošli ili sadašnji rat u sebi nosi klicu budućih.
Da, svatko ima svoj križ, ali nisu svi isti.
Kresnuo je žigicu. Za onih nekoliko trenutaka koliko je plamičak potrajao na sjevernjaku što je neumoljivo propuhivao kosti, shvati svu psihologiju mjesta. Većina je pisala bližnjima. Neki su pušeći sjetno zagonetnim pogledom promatrali crvenkasti sjaj žeravice, odbijajući pri tome koncentrične oblačiće dima u zrak. Jedni su meditirajući brzo micali usnama u molitvi, dok su drugi, oni «uravnoteženiji», podmazivali oružje pripremajući ga za skorašnju uporabu.
On nije ni pisao, ni pušio, niti je obraćao pozornost na oružje. U ovome času osjećao je jedino silnu potrebu da razgovara s Bogom. I to je, na neki način, bila molitva, samo neformalna, ponešto drukčija, njemu svojstvena. «Oprosti nam, Bože, našu licemjernost. Oprosti nam što prečesto mislimo jedno, govorimo drugo, a činimo treće. Oprosti što tvrdimo da suosjećamo, da razumijemo patnje, a u stvari prečesto nije tako. Oprosti nam, dragi Bože, što nepromišljeno i sebično molimo: U vodstvu budi uz nas, jer naš cilj je pravedan! Pomozi da pobijedimo neprijatelja! Oprosti nam što prečesto ne možemo shvatiti da Si Ti stvorio svijet Ljubavi i Mira, a ne svijet rata.»
Iz razmišljanja ga prene pitanje: «Hoćeš li kave, prijatelju?» Okrene se i prihvati pruženi aluminijski lončić, uljudno se zahvalivši. Bila je to tzv. bijela kava: surogat pomiješan s mlijekom u prahu.
Razmišljao je o roditeljima, sestri, djedu. Prisjećao se djetinjstva i kako je promatrao djeda dok ore zemlju pripremajući ju za novi urod pšenice i kukuruza. Šakom pokuša usitniti polu-zaleđeni grumen iz rova u kojem je ležao, zamišljajući njegovu ljetnu toplinu. Rovovi su ga uistinu činili sputanim, gotovo klaustrofobičnim.
Misli ga zatim odnesoše rodnome gradu, igri i danima bezbrižnosti, školskim drugovima i prvim simpatijama. Sve to bijaše prelijepo, tako lijepo da baš i nije bio posve siguran da se sve zbilo kako misli da jest. No, sada to više i nije toliko važno. Ionako je sve to već prošlost.
Nitko ga već dugo vremena nije nazvao prijateljem. «Zašto ljudi ne bi mogli biti braća i koliko bih ja osobno mogao učiniti u tome smislu?»
«Tamo su oni, tvoji neprijatelji, ovdje si ti. Ubij što više tih gadova!», glasila je posljednja zapovijed prije odlaska na bojište.
«Jesu li oni «s druge strane» doista moji neprijatelji? Nije li većina njih, upravo kao i ja, spletom nesretnih okolnosti «bačena» u borbu, a da ih pri tome nitko ništa nije pitao? Nisu li i oni ljudi kao ja, obični, «mali» ljudi s tisućama sitnih strahova, nada i želja? Ili možda, ipak, nije tako? Što ako neki od njih upravo s užitkom žele osvajati, paliti, rušiti, mučiti i ubijati? U tome smo slučaju «mi ovdje» - branitelji», pomisli čvrsto automatom pritisnuvši grudi. «Problem je u tome što svatko od nas misli da je …» Teški koraci. Bat vojničkih čizama vrati ga u stvarnost. «Čak i ne poznajem te ljude. Nikada ih u životu nisam susreo niti sam upoznao njihovu istinsku narav. Što su mi, dakle, učinili? Ništa. A ja sam ovdje doveden sa zadatkom da ih ubijem, da ubijam ljude!»
Iz lijevoga džepa šinjela izvadi lisnicu i fotografije članova obitelji i njegove djevojke. On je bio student četvrte godine filozofskoga fakulteta, a ona na završnoj godini likovne akademije. I sve je prekinuo ovaj prokleti rat.
Iz lisnice uze novčanicu i opet kresne žigicu. Polagano novčanicu prinese plamičku i pričeka da ju on zahvati. Zatim, onako potiho za sebe, zaključi: «Novac je izvor mnogih zala.» Jedan suborac zbunjeno odvrati: «Što», a on samo kratko odgovori: «Ništa, ništa», izbjegavajući daljnji razgovor. «Baš si glup», reče samome sebi, « novac sigurno ne bi toliko predstavljao i značio kada bi ljudi uspjeli razviti svoju samosvijest glede nužnosti veće međusobne solidarnosti. No to je proces, a za takvo što je potrebno puno vremena. A nitko s izvjesnošću ne može reći koliko ga u stvari još imamo.»
Djed je bio i lovac. On, njegov unuk se nikada nije previše zanimao za djedovu staru pušku. Još uvijek pamti onaj posebni izraz starčevih očiju kojim kao da se ispričavao Prirodi kada bi štogod ulovio.
«Pucaj», rekao mu je jednom djed, dajući mu da isproba oružje. «Ne, hvala.» «Zašto?» «Jednostavno ne želim.» «U redu, dječače.» O tome više nisu razgovarali.
«Ako poginem moji će sigurno patiti do kraja života. Kako li bi ona to podnijela, hoće li me brzo preboljeti? Nakon nekog vremena, vjerojatno, da. To je normalno. Ne bi ni bilo dobro kada bi bilo drukčije. Svatko ima pravo na osobnu sreću. Ne smijem svima njima priuštiti suočavanje sa svojom pogibijom, nisu to zaslužili! Dakle, moram preživjeti. Kako? Ubijajući. Zaključak je vrlo jednostavan: ako ja ne ubijem njih, oni će, najvjerojatnije ubiti mene. Zašto? Zbog gologa instinkta samozaštite, zbog čiste datosti potrebe za fizičkim postojanjem, zbog straha od smrti. No svejedno: nemam pravo ubiti.» Shvati da u njemu istovremeno žive dvije strane njegovoga «ja»: jedno božansko, anđeosko – ispunjeno blagoslovom nesebičnosti, dobrote i ljubavi i drugo sotonsko, demonsko – ispunjeno prokletstvom egoizma, zloće i mržnje. Tijelom mu prođoše žmarci, strese se.
Odnekud se javi ćuk. Kažu da ta ptica najavljuje nečiju skorašnju smrt. «Danas će mnogi umrijeti. Što će biti ako poginem? Ništa, jedan manje.» Smrti se nije bojao, ali – naravno, nije želio umrijeti. «Možda ipak preživim. Ne, ne treba uljepšavati stvari. Radostan sam kada ništa ne očekujem, a ipak nešto dobijem. U suprotnom osjećam prazninu, kao da me netko prevario… Vjerujem li ja uistinu u stvarnost predivnoga Božjeg dara mogućnosti vječnoga života svakome od nas ponaosob, života koji će zaista biti slobodan, lišen ikakve patnje ili samo mislim da vjerujem u takvo što? Sigurno je jedno: do vječnosti je nužno proživjeti život i na ovoj Zemlji već prema tome kakve su «uloge» kome dodijeljene.»
Ustane i pođe prema obližnjoj stijeni. U nogama je osjećao konstantnu, tupu bol od dugotrajnoga boravljenja u rovu. U zaklonu se rečene stijene nalazio prostor tzv. poljske kuhinje na kojemu su pripremali hranu. S ognjišta uzme komadić ugljena i njime na stijeni velikim slovima napiše VOLIM TE. Nasmiješi se. «Najkraće ljubavno pismo», pomisli. Toga se trenutka osjeti blaženim i bijaše neizmjerno sretan. «Potrudi se da živ stigneš kući, stari moj! Imaš za koga živjeti», reče poluglasno i vrati se u rov.
Dan se polagano rađao u praskozorju, a nebo bijaše krvavo.
« Sada sam samo broj», zaključi cinično nervozno se igrajući metalnom pločicom što mu je visjela o vratu. «Ljudstvo. Da, postao sam djelić ljudstva.» Već je posve jasno mogao vidjeti glatke cijevi minobacača i mitraljeska gnijezda na suprotnoj strani.
«Često se pitamo zašto Svevišnji dopušta nasilje. Jednostavno zato što imamo mogućnost izbora. Želim li dobro, bit će dobro. Želim li pak zlo, bit će zlo. Brinem li o biljci puninom ljubavi, podarit će me cvijetom. Ukoliko pak ljubav izostane, biljka će zacijelo uvenuti. Imam li psa i s poštovanjem se ophodim prema njemu, požrtvovno će me braniti od napasnika. Budem li ga zlostavljao, jednoga će me dana i sam napasti.»
U daljini se iznenada začu neprirodna grmljavina. Artiljerijska priprema. Pljusne kiša granata, a onda nastupi teška, zlokobna tišina nakon koje se gotovo uvijek dogodi nešto značajno.
«Pripremi se, puni, otkoči, repetiraj, nož na pušku!»
Opet tišina, a zatim šifrirana poruka: I SUNCE SE PONOVNO RAĐA.
«Za mnom, juriiiš!!!»
Poput robota krene naprijed bez razmišljanja. Na licima u maskama, golim licima bez maski, ocrtavahu se strašne grimase. I dok su minobacači zaglušno tukli, a mitraljezi nemilosrdno štektali, palucajući svojim smrtonosnim vatrenim jezicima, on je grozničavo mislio:»Bože, samo da stignem do njih», nastojeći što brže pretrčati brisani prostor između rovova.
Osjeti vruću, resku bol u grudima. Padajući smiješno raširi ruke kao da želi zagrliti Sunce…




































LEGENDA O VUKO-PSU I CRNORUNOJ OVCI


Možda vam se ova božićno-novogodišnje-uskršnja čestitka učini neuobičajenom, pomalo čudnom. Ona to na neki način i jest. Ukoliko, međutim, uistinu dobronamjerno zavirite i u najskrivenije kutke vlastite duše, pozorno osluškujući milozvučnu glazbu najtananijih struna svojega srca, shvatit ćete da "Legenda o vuko-psu i crnorunoj ovci" u sebi nosi jasno izraženu Jedinstvenu i Veličanstvenu, Vječnu Poruku Božića i Uskrsa.

Koliko smo i jesmo li uopće tolerantni? Ovo je priča o svima nama, a ipak, ponajprije, o "drukčijima." Pod pojmom "drukčiji" mislim na bezbroj varijacija na vrlo sličnu ili, pak, posve istu temu među svim stvorenjima, kako među biljkama i životinjama, tako i među ljudima. Zazirete li od "opasnih" biljaka, životinja ili ljudi? Ako da, zašto da, ako ne, zašto ne? Jesu li vaša odbojnost i strah doista opravdani ili možda, ipak, nisu? Jer, sam Bog želi postojanje različitosti. Da nije tako, zar bi ju Stvoritelj dopuštao? Svako je biće svake sekunde drukčije od onoga drugoga, čak i od samoga sebe. To je temeljno načelo Naravnoga zakona: kako bismo opstali, moramo biti tolerantni. Stoga vas, poštovani čitatelji, najtoplije molim: postupno, ali ustrajno se učimo bivati sve tolerantnijima prema sebi i drugima, kako s obzirom na spol i spolnost, rasu, boju kože, rođenje i podrijetlo, duhovnost, vjeroispovijest i ateizam, altruizam i egoizam, bračno i imovinsko stanje, mišljenja, stavove i sklonosti, nacionalnost i državljanstvo, zdravstveno stanje i životnu dob, (ne)zaposlenost, ovisnost, (ne)inkriminiranost, naobrazbu, zanimanje i zvanje, politička i ideološka uvjerenja, tako i s obzirom na sve ine manifestacije različitosti. Jer prečesto nam se čini da je lako suditi. Posljedice, naime, mogu biti preteške.
Prema mome najdubljem uvjerenju svaka energija i svaka materija, svako stvorenje, svatko od nas ima misiju: razlog, svrhu i cilj svojega postojanja na ovome svijetu. Usudio bih se reći da su osobe s invaliditetom u stvari "anđeli slomljenih krila": ovdje su kako bi i sebi i tzv. zdravim osobama kroz međusobno dosljedno prakticiranje Jedinstvenoga Zakona Ljubavi mogle ponuditi puni smisao života što se u stvarnosti najvjerodostojnije očituje činjenjem Dobrih Djela.
Izvjesnost izloženosti jedinstvenome i jednakom fenomenu procesa starenja, obolijevanja, invalidnosti i smrtnosti svih stvorenja na ovome svijetu, kao i siromaštvu pojedinaca i društava, jednom riječju patnji, prema mome najdubljem uvjerenju, puninu svojega smisla ostvaruje u samodisciplini postupnoga umanjivanja, te kasnijega nestanka, kako vlastite, tako i sebičnosti drugih. Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode. Sama se bit punine smisla, svrhe i cilja (sreće) života može spoznati i ostvariti jedino u davanju za druge. Sve na ovome svijetu međusobno je povezano, u srodstvu je po uzročno-posljedičnom načelu Naravnoga zakona, tj. po načelu "ja sam ti – ti si ja": sve što se dogodi drugome, jednom će se, zasigurno, dogoditi i nama samima. I upravo zato treba dobro paziti o čemu promišljamo i govorimo, te što činimo u sadašnjosti.
Nipošto ne bih želio da me se ovom prigodom na bilo koji način pogrešno shvati. Nije mi namjera nikoga prozivati, ne daj bože osuđivati, već vas samo, poštovani čitatelji, pokušati potaći na promišljanje o stanju svijesti i općega praga tolerancije našega društva prema pojedincima ili skupinama koji su na bilo koji način "drukčiji" od većine. Koji u umovima i srcima većine nas ostaju ipak tek samo usputna manjina, miljama udaljena od naših "normalnih" svjetova sebičnosti i konformizma. Koje ni malo nije ni lako ni jednostavno svrstati u uobičajene "kalupe" društvenih stereotipa, da ne kažem prosječnosti, tako da se njima, ako je ikako moguće, ne želimo suviše zamarati. Ovo je priča o (ne)suosjećanju i (ne)solidarnosti, priča o njima, o "drukčijima."
Neki, za one o kojima ću ovoga puta pisati, vjeruju da su plod snoviđenja, alegorije, legende ili, pak, bajke. Bilo kako mu drago, u svakome snoviđenju, alegoriji, legendi ili bajci postoji barem djelić vječne Istine. Priča što slijedi zasigurno ima svoju poruku. Neka o njoj svatko sam donese svoj sud.
Da, on je vuko-pas. Najbolja, plemenita, čudesna mješavina Majke Prirode: u srcu istodobno Ratnik, nezavisan, usamljeni, gordi, nepokolebljivi, divlji vuk i Mirotvorac, beskrajno odan, požrtvovni, prepun razumijevanja i bezuvjetne Ljubavi, najbolji čovjekov prijatelj - pas. On ima svoju Misiju. Poslan je biti Hodočasnikom. Hodočasničkim Glasom Savjesti Neumitne Datosti dvaju svjetova: svijeta vukova i svijeta pasa. Zadatak mu uopće nije lak. Pomiriti naizgled nepomirljivo: vatru i vodu. On se ne žali i strpljivo nosi ono što mu je dano. I oprašta. No, najteže je biti isti, a opet drukčiji. Prečesto je, naime, nedovoljno ili pogrešno shvaćen taj vuko-pas. Unatoč ili upravo usprkos struji i svim mijenama prostora i vremena, on ostaje dosljedan: ide dalje, ne odustaje. Njegova je poruka jednostavna: koliko se god na prvi pogled činile ili uistinu bile različitima, vatra i voda su ni manje ni više dijelovi istoga, jedinstvenog i vječnog mozaika cjeline Svemira, one su samo dva prirodna elementa, dvije tek naizgled različite manifestacije jedne te iste Stvarnosti koje jednostavno ne mogu ostvariti sav svoj smisao i svu ljepotu svoje punine ukoliko međusobno ne koegzistiraju. Njihova sudbina je tolerancija i zajedništvo. Zato se ne vrijedi opirati, već to treba shvatiti, prihvatiti i živjeti. Jer, Jedinstvo je u Različitosti, različitost je blagoslov, ne prokletstvo. Postupno, on je razvio suosjećanje za sva stvorenja na ovome svijetu: kako za biljke i životinje, tako i za ljude, spoznajući neraskidivu povezanost zrcalnoga Bratstva među njima.
I ako jednom, negdje sretnete toga vuko-psa, samo se nasmiješite i mahnite mu na pozdrav. Ukoliko tada, u dubinama svoje duše osjetite iznenadnu i neopisivu radost topline zbog toga slučajnog susreta, znat ćete da ste na Pravome, na njegovu Putu: Putu Božje, Neprolazne Ljubavi.
Crnoruna ovca. Ista u srcu, duhu i duši, ista u nutrini (Ti, Bože, znaš da je ona samo Tvoje stvorenje, jedna pitoma i draga, obična (?) ovca), a izvana, opet, nekako, drukčija. Je li na bilo koji način biti "drukčijim" od većine dar i blagoslov ili kazna i prokletstvo? Na to pitanje svatko sam mora pokušati pronaći odgovor. Evo mojega osobnog stava: ukoliko činjenica da ste "drukčiji" djeluje na vas tako da svakim danom istinski želite spoznavati ponešto novoga o punini vječne Istine, postajući boljom i potpunijom osobom, koja želi i nastoji pomoći što je moguće većemu broju pojedinaca, posebice sebi sličnima, s obzirom na to da ste "nepopravljivi", tolerantni optimist nesebično altruističkih sklonosti, tada je "biti drukčijim" za vas zasigurno dar i blagoslov. Ukoliko, međutim, činjenica da ste "drukčiji" djeluje na vas tako da svakim danom postajete gorom osobom koja je opterećena pesimizmom, sebičnošću, pohlepom, netolerantnošću, zavišću ili mržnjom, tada je "biti drukčijim" za vas zasigurno kazna i prokletstvo.
"Drukčiji", uz Božju pomoć strpljivo i ustrajno izgrađujući svoju osobnost, postupno na dar i blagoslov mogu dobiti Duhovne Oči kojima će spoznavati svjetove i istine što za svu Vječnost ostaju neshvatljive, daleke i nedostupne površnim, nemarnim i uspavanim "normalnima". Sami odlučite i izaberite što ćete i kamo ćete.
Jedina prava, istinska i potpuna spoznaja biti same Istine trajno se i uvijek iznova ispunjava u Jedinstvenome Zakonu Ljubavi što se u stvarnosti najvjerodostojnije očituje činjenjem Dobrih Djela. Jer, "…vjera bez djela je mrtva." Budući da je Sam po Sebi, u Svojoj Biti, Čista i Bezuvjetna Ljubav u svim njezinim pojavnim manifestacijama, Bog želi da sva Njegova stvorenja žive u međusobnome Bratstvu. Jedino u što možemo biti posve sigurni jest da nitko, ništa, nikada i nigdje ni za svu Vječnost to neće uspjeti promijeniti!
Crnoruna je ovca svakoga dana zajedno s bjelorunima veselo i razigrano trčkarala pašnjacima, željno upijajući svaku kasno proljetnu zraku topline podnevnoga Sunca. Strpljivo je i ustrajno crnoruna ovca nastojala osjećati se, biti i ostati korisnom, prihvaćenom članicom stada svoje bielorune braće i sestara. Gotovo je uvijek prva zapažala grabežljivce i upozoravala stado kada bi ga vukovi dolazili napasti. Zapazila je nešto zanimljivo: vukovi, Bog zna zašto, nju, crnorunu ovcu, nikada nisu napadali. Jednom se, tako, nakon što je ostala sama, izdvojena od ostatka stada, crnoruna ovca zaputila nepreglednim prostranstvima uma, promišljajući: "Tko je, kada i gdje više vrijednosti pridavao duhu i duši, nutrini stvorenja, negoli vanjštini, tijelu? Jer, vanjština se odmah zapazi. Za nutrinu je potreban trud i vrijeme, potrebno je Bratstvo. Tko uistinu može razumjeti drugoga? Onaj tko živi poput njega. U svakome od nas istovremeno žive i ovca i vuk. Treba samo uznastojati da što češće prevlada Dobro." Iz razmišljanja ju prene jedva čujan šum. Mnogo je puta slušala o njemu, čvrsto vjerujući i nadajući se da će ga bar jedanput sresti. I sada je pred njom stajao upravo on: vuko-pas. S puno međusobnoga poštovanja onjušiše jedno drugo, za pozdrav. Crnoruna se ovca prosvijetli u trenu: " I on i ja smo "drukčiji". Jedino sam Stvoritelj potpuno zna koliko smo u nutrini nalik jedno na drugo. Mi imamo zajedničku Misiju, zajedničko Poslanje. Biti Mostom što spaja samo naizgled dvije udaljene obale jedne te iste Rijeke: svijet ovaca i svijet vukova." Vuko-pas, naćulivši uši, iznenada zamakne u gustiš, a crnoruna ovca začu dobro joj poznati Glas Pastira što vodi u sigurnost Doma i stada, u sigurnost Božje blizine.


































CRVENI GURU U VRTU PLAVIH RUŽA


I.


Svojega smo bližnjega pozvani vidjeti i čuti srcem!


“Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.” (Mt: 25,40)

Bio je Božić. Blagdan kojim proslavljamo rođenje Isusa Krista Gospodina. Dan kada je, prije više od dvije tisuće godina, Bog sam poželio postati toliko blizak čovjeku da se utjelovio po Svome Jedinorođenom Sinu Isusu, Koji nam neprestance, pa tako i ovoga Božića, poručuje: "Ne, čovječe, nisi izgubljen, nisi sam! Tvoj život ima smisao - jer Bogu je, meni je stalo do tebe! I znaj: Bog te ljubi, jer je Ljubav, ja te ljubim, jer sam Ljubav! Da, čovječe: došao sam te osloboditi. Osloboditi ropstva tvojega grijeha, došao sam te otkupiti da se mogneš vratiti Kući, k svojemu nebeskom Ocu, da mogneš postati i ostati djetetom Božjim!"
Papa Ivan Pavao II. u svojoj je knjizi “Prijeći prag nade” napisao: “Tko god ti bio, znaj da si voljen! Sjeti se da je Evanđelje je poziv na radost! Ne zaboravi da imaš Oca i da svaki život, pa i onaj najbeznačajniji za ljude, u Njegovim očima ima vječnu i neizmjernu vrijednost!”
Onima koji pate, u Ime Isusa Gospodina, želim poručiti: Radujte se što ste drukčiji, jer ste izabrani! Tako ćete najlakše ući u kraljevstvo Božje!
Tijekom Svojega mesijanskog boravka na Zemlji, Isus Gospodin je najviše vremena, očitujući Svoju božansku moć iscjeljivanja, proveo upravo s ljudima poput nas, s invalidima. Neka ta spoznaja bude zalogom vaše vjere, nade i ljubavi! A zdravim se osobama želim približiti Isusovim riječima: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.” (Mt: 25,40)
Dragi prijatelji invalidi, od svega vam srca želim i Duha Svetoga molim da ovoga Božića uzmognete reći: “Invalidnost i kolica za mene napokon sada više nisu teret, već blagoslov!”
Ostaje nepobitnom činjenica prema kojoj nitko osim samoga Stvoritelja ne može potpuno i do kraja proniknuti u osobnost pojedinca, shvaćajući ga bez ostatka. To, međutim, nipošto ne znači da svoju ličnost ne trebamo izgrađivati na toleranciji i čovječnosti, u iskrenome nastojanju da uvijek iznova što bolje razumijemo i sebe i bližnjega. U ovome plemenitom cilju kao misao vodilja može nam poslužiti i sljedeći navod sv. Ivana od Križa: “Da bi došao do onoga u čemu sada ne uživaš, moraš proći onuda gdje ne uživaš. Da bi stigao do onoga što ne znaš, moraš proći ono što ne znaš. Da bi posjedovao ono što nemaš, moraš ništa ne imati.” (Uzlazak na brdo Karmel, 1, 13, 11)











II.



Svjedočanstvo vjere - živjeti Krista

Budući, dakle, da imamo uzvišena velikog svećenika, Isusa, Sina Božjega koji je prošao kroz nebesa, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo! Nemamo, naime, velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskušan u svemu (kao i mi) samo što nije sagriješio.” (Heb. 4,14-15)


Uskrs. Najveći, najradosniji kršćanski blagdan, blagdan proslave jednoga čudesnog, jedinstvenog i neponovljivog događaja u cijeloj povijesti čovječanstva, događaja kojim nam sam uskrsnuli Isus Krist Gospodin poručuje da nismo zaboravljeni, da nismo sami, donoseći naprotiv duh ljubavi, mira, nade i pobjede nad teškoćama što ih donosi život.
Želja mi je ovom Vas prigodom upoznati sa svjedočanstvom američke spisateljice, slikarice, pjevačice i glumice gđe. Joni Eareckson-Tada kroz njezin roman "Joni", tu "nezaboravnu priču o stradanju, borbi, ljubavi i radostima".
Zahvaljujući ponajprije nemjerljivom doprinosu i nesebičnoj pomoći njezine divne obitelji pune toploga kršćanskog razumijevanja i strpljivosti, kao i brizi braće i sestara iz organizacije “Mladi za Krista”, te vjernicima svoje Crkve, Joni je relativno brzo prevladala depresiju i samosažaljenje.
Postepeno shvaćajući da se ne treba pitati zašto Bog nešto dopušta, već radi čega, na što nas time Bog želi navesti, što nam to posredstvom patnje tako ustrajno pokušava reći, odnosno koja je svrha, cilj patnji što ih Bog dopušta, Joni je svoj križ prihvatila Jobovom nepokolebljivom vjernošću i strpljenjem.
Svoju spoznaju o Isusu Gospodinu Joni je izrazila ovim riječima: “Za tih dugih noćnih sati zamišljala sam da Isus stoji kraj mog Strykera. (naziv uređaja kojim se u humanoj medicini imobiliziraju pacijenti neposredno nakon prijeloma vratne kralježnice, op. a.) Zamišljala sam ga kao jaku osobu punu razumijevanja koja bi dubokim utješnim glasom govorila upravo meni: “Da, ja sam s tobom sve dane. Ako sam te ljubio toliko da sam dao svoj život za tebe, ne misliš li da ja znam kako da najbolje upravljam tvojim životom, čak i ako si uzeta?” Stvarnost Pisma sastojala se u tome da je Bog sad bio sa mnom. Kraj mene u mojoj sobi! A to je bila utjeha koju sam trebala. Otkrila sam da Gospodin Isus Krist stvarno može imati razumijevanje za moje prilike. Na križu, dok je proživljavao one grozne trenutke čekajući na smrt, i on je bio nepokretan, bespomoćan, uzet. Isus je znao što znači kad se ne možeš kretati - kad ne možeš počešati nos, pomaknuti se ili obrisati suze s lica. On je bio paraliziran na križu. Nije mogao pokretati ni ruke ni noge. Krist je iskusio ovo što i ja osjećam!” “Budući, dakle, da imamo uzvišena velikog svećenika, Isusa, Sina Božjega koji je prošao kroz nebesa, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo! Nemamo, naime, velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskušan u svemu (kao i mi) samo što nije sagriješio.” (Heb. 4,14-15)
Bog je uvijek na strani patnika! Njegov Jedinorođeni Sin Isus Krist dokazao je to Osobno Svojim Križem na Golgoti, po Svojoj Muci i Smrti, poistovječujući se s patnicima cijeloga svijeta, postavši i sam Patnikom. U svakome stvorenju, svakom čovjeku, svakom patniku, svakom invalidu treba vidjeti Krista.
Međutim, Krist Svoje Poslanje nije završio Mukom i Smrću. Isus je i uskrsnuo, pružajući na taj način mogućnost svim ljudima da vjerom u Njega, te činjenjem dobrih djela u Njegovo Ime, poštujući i izvršavajući tako Gospodinovu Zapovijed Ljubavi prema bližnjemu, zavrijede biti sudionicima vječnoga života.
Rastom u vjeri i pouzdanjem u Svjetlo koje nadjačava svaku tamu, uz nadu koja pobjeđuje svako očajanje, čineći ga privremenim i prolaznim, Joni je mogla ustvrditi: “Invalidska kolica za mene više nisu teret, nego Božji blagoslov! Nije važno što sada ne mogu hodati, što ne mogu plesati. Hodat ću i plesati u Raju, kada budem gledala Boga licem u lice, kad budem imala novo, proslavljeno, vječno tijelo!”
Završavajući knjigu, Joni je poručila:”Vjerujem... da će se većina mladih odlučiti za Boga. No bit ću zahvalna Bogu ako to učini i samo jedna osoba. Ako to bude i jedna osoba, vrijedilo je zato živjeti osam godina u invalidskim kolicima.” (do završetka pisanja, odnosno objavljivanja svojega prvijenca, autobiografskog romana “JONI" 1976., gđa. Joni Eareckson-Tada je već osam godina proživjela u invalidskim kolicima, op. a.)




















































PRIJEDLOZI ZA POBOLJŠANJE STATUSA OSOBA S
INVALIDITETOM U REPUBLICI HRVATSKOJ































Shvaćanja, doživljavanja i stavovi o osobama s invaliditetom, te samoj invalidnosti kao datosti življenja bila su, jesu i bit će determinirana prevladavajućom sviješću ljudi koja je, opet, bila, jest i bit će uvjetovana tipovima društveno-ekonomskih formacija u kojima su se, civilizacijski napredujući i razvijajući se, nalazila pojedina društva kao cjeline .Tako je moguće razlikovati shvaćanja, doživljavanja i stavove o osobama s invaliditetom u prvobitnoj zajednici, robovlasničkome društvu, feudalizmu, kapitalizmu, te u državama s više-manje bivšim modelima socijalističkoga društveno-ekonomskog načina upravljanja i privređivanja.

Promatrano s povijesne distance, odnos se zajednice prema osobama s invaliditetom prije pojave kapitalističkih društvenih odnosa može okarakterizirati kao pretežito ignorirajući: osoba s invaliditetom često je bila (?) doživljavana “kaznom” i “sramotom”, kako za obitelj, tako i za društvo, živeći lišena dostojanstva i pripadajućih joj, neotuđivih prava ljudske osobe, izložena poruzi, nerijetko i zlostavljanju.

U posljednjih dvjestotinjak godina, odnosno od donošenja američke Deklaracije o neovisnosti 1776. godine, kao i francuske Deklaracije o pravima čovjeka i građanina 1789., nadahnutih u prvome redu načelima prirodnoga prava, a kojima je proklamirana jednakost, sloboda, te pravo svakoga na osobnu sreću, postupno se, nabolje, mijenjaju i stavovi zajednice prema osobama s invaliditetom: osnivaju se prve škole, domovi i druge specijalizirane ustanove za smještaj osoba s invaliditetom.

Tijekom 20. stoljeća sve više na važnosti dobiva i obrazovanje, radno osposobljavanje i zapošljavanje osoba s invaliditetom, donose se zakoni o zaštiti i pravu na rad osoba s invaliditetom, a razne fondacije za potporu osoba s invaliditetom, kao i udruge građana utemeljene poradi promicanja interesa pojedinih kategorija invalida postaju nezaobilazni socijalni i politički čimbenici. U desetljećima nakon Drugoga svjetskog rata mnoge razvijene zemlje zapadnoga svijeta donijele su sveobuhvatne nacionalne programe potpomognute i odgovarajućim sustavima pravnih normi čija je temeljna svrha i cilj socijalna i ekonomska integracija osoba s invaliditetom, a što je rezultiralo i donošenjem Deklaracije o invalidima od strane Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1975. godine.

Premda je sadašnji socijalni, gospodarski i pravni status većine osoba s invaliditetom u Republici, nažalost, još uvijek, između ostaloga, opterećen i negativnostima prošlosti, slobodni smo ustvrditi da, ukoliko u dogledno vrijeme doista želi postati, biti i ostati dijelom mentalnog, socijalnog, gospodarskog, pravnog i kulturnoga zapadnog civilizacijskog kruga, Hrvatska što je prije moguće mora cjelovito i stvarno poboljšati položaj svih svojih građana s invaliditetom.

Ostaje nepobitnom činjenica prema kojoj nitko osim samoga Stvoritelja ne može potpuno i do kraja proniknuti u osobnost pojedinca, shvaćajući ga bez ostatka. To, međutim, nipošto ne znači da svoju ličnost ne trebamo izgrađivati na toleranciji i čovječnosti, u iskrenome nastojanju da uvijek iznova što bolje razumijemo i sebe i bližnjega. U ovome plemenitom cilju kao misao vodilja može nam poslužiti i sljedeći navod sv. Ivana od Križa: “Da bi došao do onoga u čemu sada ne uživaš, moraš proći onuda gdje ne uživaš. Da bi stigao do onoga što ne znaš, moraš proći ono što ne znaš. Da bi posjedovao ono što nemaš, moraš ništa ne imati.” (Uzlazak na brdo Karmel, 1, 13, 11)

Slobodni smo se pozvati na Opću deklaraciju o pravima čovjeka, Deklaraciju o pravima invalida, Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom, Deklaraciju o pravima djeteta, kao i Konvenciju o pravima djeteta Ujedinjenih naroda, poglavito odredbe koje se odnose na osobe (djecu) sa smetnjama u razvoju i teškoćama u svakodnevnom životu. Konvencija predviđa posebna zdravstvena prava za hendikepiranu djecu, koja će im omogućiti “potpun i dostojan život, u uvjetima koji osiguravaju dostojanstvo, razvijaju samopouzdanje i olakšavaju djetetovo sudjelovanje u društvenom životu” (čl. 23/l). Djeca ometena u razvoju (fizičkom i psihičkom) imaju pravo na posebnu zaštitu glede zdravlja, rehabilitacije, obrazovanja, vježbanja, rekreacije itd; na socijalnu integraciju i individualni razvoj (čl. 23/3), preventivnu zdravstvenu brigu, te medicinski, psihologijski i funkcionalni tretman (čl. 23/4). U svezi Ustava Republike Hrvatske pozivamo se na tekst onih članaka kojima su regulirana prava i obveze osoba s invaliditetom.

U sustav temeljnih načela djelovanja predlaže se uvođenje novoga pristupa službe djelima ljubavi na dobrobit bližnjega kojim se obuhvaćaju i razrađuju sve Gospodinovim zapovijedima, međunarodnim pravom, Ustavom i pravnim poretkom Republike Hrvatske dopuštene aktivnosti usmjerene na promicanje i ostvarivanje dobrobiti, slobode i punine ljudskoga dostojanstva svake ljudske osobe, posebice osoba s invaliditetom. Put djela ljubavi na dobrobit bližnjega jednostavno znači: moliti za osobe s invaliditetom, pozivajući ih da i one, također, mole za bližnje, propovijedati o osobama s invaliditetom, htjeti misliti, govoriti i pisati o osobama s invaliditetom, htjeti umjetnički stvarati o invalidima i za njih, htjeti osjetiti, htjeti vidjeti, htjeti čuti, htjeti shvatiti i htjeti pomoći osobama s invaliditetom. Put djela ljubavi na dobrobit bližnjega jest način života, alternativa boljega.

Zalažemo se za misiju trajnoga promicanja vrijednosti odgovornosti pojedinca i zajednice za kvalitetan život osoba s invaliditetom u svezi postupnoga, ali permanentnog stvaranja uvjeta za njihovu konkretnu korisnost, kojom bi postali subjekti, a ne tek objekti, puki promatrači društvenih i institucionalnih zbivanja što određuju razinu njihovoga društvenog statusa, kroz poticanje i osnaživanje prihvaćanja i suradničkoga zbližavanja svih srodnih udruga i zainteresiranih subjekata regije, razotkrivanjem stereotipnoga stava i mišljenja prema kojemu osobe s invaliditetom od zajednice stalno nešto traže, uz stvaranje novoga prema kojemu osobe s invaaliditetom mogu i te kako puno dati i sebi i drugima. Svrha i cilj našega postojanja i djelovanja je trajan, strpljiv i uporan rad na stvaranju što višega stupnja svjesnosti i senzibilnosti pojedinca i zajednice za čovječniji, bolji svijet, te doživljavanje osoba s invaliditetom punopravnim članovima zajednice.

Glede religije i vjere u životu osoba s invaliditetom, posebice se zalažemo za svekoliko promicanje duhovnosti, koja će nam zasigurno pomoći u pronalaženju izvora snage pri ustrajavanju u svakodnevnom životu.

U svezi prosvjećivanja predlažemo djelovanje na svijest većinske, tzv. zdrave populacije glede osoba s invaliditetom realizacijom projekta “Osoba s invaliditetom – moj bližnji”, te isto tako djelovanje na svijest osoba s invaliditetom, o njima samima kao jednako vrijednim i punopravnim članovima zajednice. U ostvarivanju navedenih ciljeva predlažemo djelovanje posredstvom javnih medija: tiska, radija, televizije, knjigama i publikacijama, organiziranjem predavanja i tribina sa što je moguće većim spektrom tema o svim problemima osoba s invaliditetom.

Osobe s invaliditetom je općenito moguće razvrstati na: gluhe i slijepe osobe, osobe s tjelesnim invaliditetom, osobe s mentalnom retardacijom, te gluho-slijepe osobe, a za djecu invalide u uporabi je zakonski termin "djeca s poteškoćama u razvoju".

Predlaže se suradnja s predškolskim ustanovama (dječjim vrtićima) i pomagati radi što uspješnijega uključivanja djece s poteškoćama u razvoju u odgojno-obrazovne programe zajedno s tzv. zdravom populacijom. Ukazujemo na potrebu iznalaženja odgovarajućih rješenja glede kabinetskoga nastavnog sustava u osnovnoškolskim, srednjoškolskim i visokoškolskim obrazovnim ustanovama, a u svrhu prilagodbe za potrebe osoba s invaliditetom. Smatramo nužnom dodatnu edukaciju stručnog kadra, pri čemu mislimo i na odgovarajuće osposobljene odgojitelje i prosvjetne djelatnike, poglavito kada je u pitanju obrazovanje prema reduciranom nastavnom programu koje se primjenjuje kod rada s blaže mentalno retardiranim osobama uključenima u redoviti obrazovni sustav. Što se tiče zapošljavanja osoba s invaliditetom, promičemo zakonsku reguliranost obvezatnoga otvaranja određenog broja radnih mjesta namijenjenih osobama s invaliditetom u svim tvrtkama i javnim ustanovama. Poslodavatelji bi morali biti posebno novčano stimulirani (ili zakonski obvezani) od strane države u svrhu zapošljavanja osoba s invaliditetom koje se, dapače, na Zapadu smatraju većinom dobrim, stručnim i savjesnim zaposlenicima. Alternativno se predlaže revitalizacija ili izgradnja stanovito većeg broja tvrtki specijaliziranih za zapošljavanje osoba s invaliditetom (tzv. zaštitne radionice).

Promičemo znanstveno, kulturno, umjetničko i drugo stvaralaštvo osoba s invaliditetom. Što se tiče športa, rekreacije i hobija osoba s invaliditetom naglašavamo potrebu uključivanja u navedene aktivnosti. Svjedoci smo velikih športskih uspjeha na para-olimpijadama, pa moguće individualne potencijale treba pravilno usmjeriti.


Zalažemo se i za pokretanje inicijative dopune Zakona o radu glede ponovnog uvođenja mogućnosti korištenja prava izvedenih iz instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena za osobe s invaliditetom, posebice slijepe osobe, te osobe vezane uz uporabu invalidskih kolica ili štaka prilikom kretanja u svakodnevnom životu.
U okviru pozitivnih odredaba važećega Zakona o radu, nažalost, n e p o s t o j i niti jedna odredba kojom bi, na adekvatan način, bila regulirana mogućnost korištenja prava izvedenih iz instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena, čime su osobe s invaliditetom, posebice slijepe osobe, kao i one osobe s invaliditetom koje su u svakodnevnom životu vezane uz uporabu invalidskih kolica ili štaka dovedene u posvema nelogičan i diskriminirajući položaj glede ostvarivanja prava na posebne uvjete rada, a u odnosu na ostalu, većinsku, tzv. zdravu populaciju djelatnika. U članku 66. Zakona o radu predviđena su stanovita prava u svezi skraćenoga radnog vremena, ali samo za «roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju», što osobe s invaliditetom ostavlja bez pravne zaštite.

S obzirom na to da su prema prijašnjim propisima osobe s invaliditetom obrazovane u školskim ustanovama specijaliziranog tipa ostvarivale pravo na uračunavanje vremena provedenog na srednjoškolskom obrazovanju u redoviti radni staž, zalažemo se za priznavanje navedenoga prava i za osobe s invaliditetom obrazovane u redovitim školskim ustanovama.

Osoba s invaliditetom ostvaruje pravo na doplatak za pomoć i njegu i kada nije u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapoštavanje. Nije, međutim, moguće kumulativno ostvariti i pravo na osobnu invalidninu i pravo na doplatak za pomoć i njegu. Uz osobnu invalidninu ili doplatak za pomoć i njegu moguće je, pak, realicirati i doplatak za djecu, pri čemu se prava po osnovi invaliditeta ne uračunavaju u prosjek prihoda po članu obitelji.

Dječji se doplatak za djecu s poteškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom ostvaruje i nakon što je osoba navršila 27. godinu života ukoliko je prije nego što je osoba s invaliditetom navršila 27. godinu života podnesen zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu.

Zalažemo se da Upravni odbor Hrvatske radio televizije dopuni Odluku o povlaštenoj TV pretplati za određene kategorije osoba s invaliditetom na način da taksativnim navođenjem pojedinih dijagnoza kojima se povlastica priznaje budu obuhvaćene i osobe s mentalnom retardacijom.

Zalažemo se za uvođenje instituta tzv. osobne mirovine po osnovi invaliditeta za sve kategorije osoba s invaliditetom u iznosu prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.
Osobe koje završe osposobljavanje za samostalan rad u težem su materijalnom položaju od onih koje se nisu osposobljavale, budući da se vrlo teško zapošljavaju, a zakonski se smatraju radno sposobnima.

Prema pozitivnim odredbama Zakona o socijalnoj skrbi osoba određena prava može realizirati ili po osnovi svoga invaliditeta ili po osnovi materijalnoga statusa ili, pak, kumulativno, a posebice može podnijeti:

1. zamolbu za provedbu vještačenja u svrhu donošenja rješenja o kategorizaciji (mora se provesti do 18. godine života),
2. zamolbu za provedbu vještačenja o stupnju tjelesne invalidnosti,
3. zamolbu za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu,
4. zamolbu u svrhu donošenja rješenja o ostvarivanju prava na naknadu za tjelesno oštećenje,
5. zamolbu za ostvarivanje prava na doplatak za pomoć i njegu,
6. zamolbu za ostvarivanje prava na doplatak za djecu,
7. zamolbu za ostvarivanje prava na pomoć za uzdržavanje,
8. zamolbu za ostvarivanje prava na pomoć za podmirenje troškova stanovanja,
9. zamolbu za donošenje rješenja o ostvarivanju prava na staž osiguranja s povećanim trajanjem,
10. zamolbu za izdavanje vinjeta za ostvarivanje prava na oslobođenje od obveze plaćanja cestarine,
11. zamolbu za dodjelu jednokratne pomoći,
12. žalbu na prvostupanjska rješenja.

Članak 55. Zakona o socijalnoj skrbi glasi: "Pravo na osobnu invalidninu ima teže tjelesno ili mentalno oštećena osoba ili osoba s trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, a čije je oštećenje ili bolest nastala prije navršene 18. godine života, ako osobnu invalidninu ne ostvaruje po drugoj osnovi."

Prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi status većine osoba s invaliditetom je poboljšan. Članak 23. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi, odnosno članak 44., stavak 1. Zakona o socijalnoj skrbi naime, glasi: "Pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu, iako je prihod po članu obitelji, odnosno prihod samca veći od prihoda utvrđenog u članku 43. ovoga Zakona ima: teže tjelesno ili mentalno oštećena osoba, teže psihički bolesna osoba, osoba s težim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, slijepa, gluha i gluho-slijepa osoba koja nije osposobljena za samostalan život i rad."

Članak 10. stavak 1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom glasi: "Tijela državne uprave, tijela sudbene vlasti i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javne službe, izvan proračunski fondovi te pravne osobe u vlasništvu ili u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske dužni su na primjerenom radnom mjestu, prema vlastitom odabiru, u primjerenim radnim uvjetima imati zaposleno:

- do 3l. prosinca 2004. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih 49 zaposlenih,
- do 3l. prosinca 2008. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svaka 32 zaposlena,
- do 3l. prosinca 20l2. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svaka 24 zaposlena,
- do 3l. prosinca 20l6. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih l9 zaposlenih, a
- do 3l. prosinca 2020. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih l6 zaposlenih".


Zalažemo se za istupanje prema svim oblicima društvenih institucija, posebice organima državne vlasti, sveobuhvatno razrađenim (operacionaliziranim) nacionalnim programom argumentirane kratkoročne i dugoročne gospodarske isplativosti promjene dosadašnjega pristupa načinu rješavanja problematike osoba s invaliditetom stvaranjem učinkovitoga sustava djelovanja na lokalnoj, kao i najvišoj državnoj razini. U tu je svrhu nužno potrebito osnivanje ureda, zavoda, ministarstva i slično, a sve kako bi se u što boljoj mjeri upotrijebile raspoložive sposobnosti osoba s invaliditetom, pružajući im mogućnost individualizacije, uz izraženu samostalnost privređivanja, koja rezultira osjećajem prihvaćenosti, osobne općedruštvene korisnosti i smislenosti.

Permanentno se, nadalje, zalažemo i za donošenje integralnoga, općeg Zakona o osobama s invaliditetom, te zahtijevati promicanje trajnih interesa osoba s invaliditetom od strane zastupnika u Zastupničkome domu Hrvatskoga sabora.

Posebice se zalažemo za zajedničko i jedinstveno istupanje svih udruga osoba s invaliditetom u borbi za oživotvorenje prava osoba s invaliditetom, jer je zajedništvo nužno potrebito radi što veće učinkovitosti.

U svezi sa zadovoljavanjem životnih potreba osoba oštećena vida i osoba oštećena sluha, predlažemo planiranje, projektiranje te izvedbu posebnih uređaja (kao što su npr. zvučni ili svjetlosni signalni uređaji).

Graditeljske prepreke jedan su od najvećih, nedostatno riješenih problema osoba s invaliditetom, pa predlažemo nužnost preispitivanja Pravilnika o prostornim standardima, urbanističko-tehničkim uvjetima i normativima za sprečavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera a koji je, temeljem Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora (“N.N.” broj 54/80), objavljen u “Narodnim novinama” još 16. studenoga 1982. godine, odnosno pozitivnih Zakona o gradnji (N.N. l75/03.) i Pravilnika o projektima potrebnim za osiguranje pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i drugim osobama smanjene pokretljivosti (N.N. l04/03.) njihovu dosljednu primjenu, te zahtijevamo rigorozno sankcioniranje svih subjekata koji su odgovorni za njihovo nepoštivanje. Smatramo nužnom i hitnom potrebu prilagođavanja nogostupa izradom spustova (rampi) za nesmetano kretanje u invalidskim kolicima, pristupe trgovinama i javnim ustanovama, zdravstvenim službama, crkvama, muzejima, kinima, kazalištima, školama. Zalažemo se za namjensku prilagodbu toaleta i uvođenje univerzalnih telefonskih govornica na svim javnim mjestima u gradovima i na autoputovima, kao i uvođenje univerzalnih električnih instalacija, a za potrebe osoba s invaliditetom. Zalažemo se, također, za ugradnju univerzalnih dizala u svim građevinskim objektima, gdje je ugradnja tehnički izvediva, izgradnju specijaliziranih stambenih objekata namijenjenih stanovanju osoba s invaliditetom (domovi za samostalno stanovanje).

Predlažemo obnovu projekta “Osobe s invaliditetom u javnom prometu”. Ukazujemo na nužnost omogućavanja pristupa osoba s invaliditetom u autobuse, na željezničke postaje i u vlakove, brodove i trajekte, te zrakoplove pomoću pokretnih rampi za kretanje u invalidskim kolicima. Održavanjem kontinuirane suradnje s Prometnom policijom MUP-a, ustrajat ćemo na strogoj i trajnoj kontroli parkirališnih mjesta namijenjenih za uporabu od strane osoba s invaliditetom. Predlažemo i suradnju sa Povjerenstvom za osobe s invaliditetom osnovanim pri Vladi Republike Hrvatske.

Permanentan cilj treba biti i pomoć pri realizaciji nabave svih vrsta ortopedskih pomagala i drugih pomagala potrebitih za osobe s invaliditetom. Zalažemo se za ishođenje prava na oslobođenje od obveze plaćanja poreza na dodanu vrijednost (PDV) pri kupnji osobnog automobila, te ortopedskih i drugih pomagala, a za potrebe civilnih invalida, i to na način da se civilni invalidi I. skupine (100 %) potpuno oslobode obveze plaćanja PDV-a pri kupnji osobnog vozila ili ortopedskog i drugog pomagala, a smatramo da je i ostale civilne invalide potrebito osloboditi obveze plaćanja PDV-a pri kupnji osobnog automobila ili ortopedskog i drugog pomagala u postotku koji odgovara njihovom osobnom stupnju invaliditeta.

Kontinuiranom opservacijom općega stanja svih kategorija osoba s invaliditetom, kako u Osječko-baranjskoj županiji, tako i Republici Hrvatskoj, slobodni smo zapaziti da je najveći broj osoba s invaliditetom, nažalost, u nedostatnoj mjeri educiran o pravima koja na temelju svoje invalidnosti može ostvariti u pravnome sustavu Republike Hrvatske.
Zalažemo se za promicanje pružanja svih oblika pravne pomoći osobama s invaliditetom, kao i za sustavno organiziranje pravnog zastupanja njihovih asocijacija, uz redovito izvješćivanje o donošenju novih pravnih propisa kojima se reguliraju prava i obveze osoba s invaliditetom.

Budući da rehabilitaciju smatramo najvažnijom za sadašnji i budući samostalan život osoba s invaliditetom, koja će ih učiniti što je moguće manje ovisnima o pomoći drugih, tzv. zdravih osoba, posebno treba raditi na upoznavanju s materijalima o načinima rada s invalidima, tipovima vježbi, kao i izborom te nabavkom ortopedskih i drugih pomagala za potrebe osoba s invaliditetom. Mišljenja smo da je potrebito uvesti praksu individualnog rada kinezi-terapeuta, kućnu njegu, suradnju s centrima za pomoć osobama s invaliditetom, kao i sveobuhvatno uvođenje primjene instituta profesionalnoga osobnog pomagača u svakodnevnome životu osoba s invaliditetom.

Zalažemo se, nadalje, za sveobuhvatnu resocijalizaciju osoba s invaliditetom, poglavito glede problema psihologijske naravi na relaciji odnosa tzv. zdravih osoba i osoba s invaliditetom te obrnuto, uključivanje osoba s invaliditetom u svakodnevni život nakon vremena izolacije koje je nastalo kao posljedica saniranja pretrpljene traume (ozljede). S obzirom na to da je obitelj osnovna biologijska, odgojna i socijalna zajednica, zastupamo mišljenje prema kome je za osobu s invaliditetom obitelj najčešće nezamjenjiva socijalna sredina koja najbolje može osigurati njezin pravilan i potpun razvoj.
U najtoplijoj nadi da će, u dogledno vrijeme, uz Božju pomoć, kao i pomoć ljudi dobre volje, navedeni prijedlozi za poboljšanje statusa osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj istinski zaživjeti, najsrdačnije Vas pozdravljam, uz obilje Božjih blagoslova!






























































V R I J E M E JE D A S E K R E N E


k o l u m n e

















Zašto pišem?



Moje je osobno nepokolebljivo uvjerenje da osobe s invaliditetom imaju pravo i obvezu biti tretirane i osjećati se prihvaćenim, jednakopravnim članovima zajednice.
Premda je uistinu puno razloga zbog kojih sam se odlučio na pisanje ove kolumne, svi se oni u konačnici, mogu svesti na jedan jedini: pokušati ozbiljiti osobe s invalidnošću i hendikepom onakvima kakve one doista jesu, sa što je moguće većim brojem aspekata njihove kompleksne egzistentnosti, doprinoseći na taj način boljemu osobnome i interakcijskom razumijevanju, kako osoba s invaliditetom među sobom, tako i njih i njihove okoline.
Kolumnom, nadalje, poglavito želim dati svoj skromni osobni doprinos demistifikaciji tabua invalidnosti promoviranjem puta djela ljubavi na dobrobit bližnjega koji jednostavno znači htjeti misliti, govoriti i pisati o osobama s invaliditetom, htjeti umjetnički stvarati o invalidima i za njih, htjeti osjetiti, htjeti vidjeti, htjeti čuti, htjeti shvatiti i htjeti pomoći osobama s invalidnošću i hendikepom. Želim biti glasom čovječnosti i nade, pružajući osobama s invalidnošću i hendikepom punu moralnu i djelatnu potporu u prevladavanju teškoća što ih donosi svakodnevnica našega života, uz nepokolebljivo uvjerenje da osobe s invaliditetom imaju pravo i obvezu biti tretirane i osjećati se prihvaćenim, jednakopravnim članovima zajednice.
Nastojat ću osobe s invaliditetom ohrabriti i potaknuti ih da otvoreno progovore o svome osobnom i društvenome statusu pozivom na konkretno iznošenje prijedloga za njegovo poboljšanje, istovremeno apelirajući na kompetentne državne institucije svih razina, kao i sve ljude dobre volje, da nam pomognu u dosezanju toga cilja. Vjerujem da će osobe s invalidnošću i hendikepom iščitavajući moje tekstove u mnogočemu pronaći zrcalnu sliku svojih vlastitih životnih putova. Tekstove također toplo preporučam onim tzv. zdravim osobama koje žele dublje zakoračiti u razumijevanje života osoba s invaliditetom, pomažući u prevladavanju jaza između dvaju svjetova: “svijeta zdravih” i “svijeta invalida”.



"Glas čovječnosti"



Udruga "Glas čovječnosti" svojim će postojanjem i djelovanjem na području Osječko-baranjske županije nastojati biti korektivom sui generis svijesti i savjesti većinske tzv. zdrave populacije glede vrlo kompleksne tematike osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj.
"Glas čovječnosti" Udruga za potporu osoba s invalidnošću i hendikepom Osječko-baranjske županije je novoosnovana udruga, utemeljena 27. svibnja 2003. godine, ustrojena kao nestranačka, nevladina i neprofitna organizacija dragovoljno udruženih članova: svih kategorija osoba s invalidnošću i hendikepom, članova njihovih obitelji, kao i svih fizičkih i pravnih osoba koje svojim radom žele pomoći Udruzi u svrhu organiziranoga i trajnog poticanja radnji i mjera na promicanju skrbi, socijalnog statusa svih kategorija osoba s invalidnošću i hendikepom, habilitacije, rehabilitacije, obrazovanja, zapošljavanja, pružanja pravne pomoći osobama s invalidnošću i hendikepom, te njihove rekreacije i športa. Udruga trenutno ima 160 članova, uz tendenciju daljnjega povećanja članstva.
Misija udruge je trajno promicanje vrijednosti odgovornosti pojedinca i zajednice za kvalitetan život osoba s invaliditetom u svezi postupnoga, ali permanentnog stvaranja uvjeta za njihovu konkretnu korisnost, kojom bi postali subjekti, a ne tek objekti, puki promatrači društvenih i institucionalnih zbivanja što određuju razinu njihovoga društvenog statusa, kroz poticanje i osnaživanje prihvaćanja i suradničkoga zbližavanja svih srodnih udruga i zainteresiranih subjekata regije, razotkrivanjem stereotipnoga stava i mišljenja prema kojemu osobe s invaliditetom od zajednice stalno nešto traže, uz stvaranje novoga prema kojemu osobe s invaliditetom mogu i te kako puno dati i sebi i drugima. Svrha i cilj našega postojanja i djelovanja je trajan, strpljiv i uporan rad na stvaranju što višega stupnja svjesnosti i senzibilnosti pojedinca i zajednice za čovječniji, bolji svijet, te doživljavanje osoba s invaliditetom punopravnim članovima zajednice.



Korektiv savjesti



Udruga će se zalagati za istupanje prema svim oblicima društvenih institucija, posebice organima državne vlasti, sveobuhvatno razrađenim (operacionaliziranim) nacionalnim programom argumentirane kratkoročne i dugoročne gospodarske isplativosti promjene dosadašnjega pristupa načinu rješavanja problematike osoba s invalidnošću i hendikepom stvaranjem učinkovitoga sustava djelovanja na lokalnoj, kao i najvišoj državnoj razini Smatramo nužnom i hitnom potrebu prilagođavanja nogostupa izradom spustova (rampi) za nesmetano kretanje u invalidskim kolicima, pristupe trgovinama i javnim ustanovama, zdravstvenim službama, crkvama, muzejima, kinima, kazalištima, školama. Članstvo se zalaže za obnovu projekta “Osobe s invaliditetom u javnom prometu”. Zalažemo se za izhođenje prava na oslobođenje od obveze plaćanja Poreza na dodanu vrijednost (PDV) pri kupnji osobnog automobila, te ortopedskih i drugih pomagala, a za potrebe civilnih invalida, i to na način da se civilni invalidi I. skupine (100 %) potpuno oslobode obveze plaćanja PDV-a pri kupnji osobnog vozila ili ortopedskog i drugog pomagala, S obzirom na evidenciju članstva kojom ćemo raspolagati, surađivat ćemo s predškolskim ustanovama (dječjim vrtićima) i pomagati radi što uspješnijega uključivanja djece s invalidnošću i hendikepom u odgojno-obrazovne programe zajedno sa zdravom populacijom. Ukazujemo na potrebu iznalaženja odgovarajućih rješenja glede kabinetskoga nastavnog sustava u osnovnoškolskim, srednjoškolskim i visokoškolskim obrazovnim ustanovama, a u svrhu prilagodbe za potrebe osoba s invaliditetom. Punu će, međutim, osobnu smislenost samo-potvrđivanjem i socijalnom integracijom, po našemu sudu, osobe s invaliditetom u Hrvatskoj ostvariti jedino omogućavanjem zakonskoga, pozitivno diskriminirajućeg uključivanja u svijet rada. Udruga će se zalagati za promicanje pružanja besplatne pravne pomoći svim kategorijama osoba s invaliditetom.








Djelatnosti Udruge



Osnovne djelatnosti Udruge su:
ekumensko i međureligijsko promicanje duhovnosti, promicanje duha zajedništva svih kategorija osoba s invalidnošću i hendikepom, okupljanje svih kategorija osoba s invaliditetom, članova njihovih obitelji, kao i svih gradjana dobre volje koji su spremni pomoći u realizaciji ciljeva i djelatnosti Udruge, otkrivanje i evidentiranje svih kategorija osoba s invaliditetom, te praćenje i proučavanje njihovih problema, kao i davanje inicijative za njihovo rješavanje u skladu s općim interesima društva u cjelini, zalaganje za unapređivanje odgojne i obrazovne, profesionalne, medicinske i socijalne habilitacije, kao i zapošljavanje osoba s invaliditetom, praćenje i predlaganje izmjena i dopuna zakonskih i drugih propisa u svrhu promicanja dobrobiti osoba s invaliditetom, kao i pružanja pomoći u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava i obveza, sukladno materijalnom statusu članova s invaliditetom, pomoć Udruge u ostvarivanju rehabilitacije njezinim potpunim financiranjem ili sufinanciranjem, u nabavci ortopedskih i drugih pomagala, u rješavanju stambenih pitanja, u smještavanju u domove i druge specijalizirane ustanove, te u organiziranju aktivnosti u svrhu usmjeravanja roditelja u provođenju rehabilitacije djece s invaliditetom, prikupljanje i raspodjela humaniterne pomoći članovima Udruge, pokretanje inicijativa i organiziranje akcija za sprečavanje nastanka novih, kao i uklanjanje postojećih graditeljskih prepreka, organiziranje društvenih, kulturnih, zabavnih, športskih i rekreacijskih aktivnosti osoba s invaliditetom, izdavanje lista Udruge sukladno zakonu, osnutak i djelovanje likovnoga, glazbenog, literarnog i dramskog kluba "Glas čovječnosti", suradnja s nadležnim organima uprave, službama, ustanovama i drugim organizacijama.



Smisao patnje (I.)



Notorna je činjenica da osobe s invaliditetom imaju slične, ako ne i posve iste težnje i potrebe kao i ostali, tzv. zdravi ljudi koje se mogu izraziti jednom zajedničkom, osnovnom potrebom svakoga od nas - potrebom za ljubavlju kroz prihvaćenost.
Zbog kojih je, uopće, razloga potrebito razmišljati i raspravljati o nečemu što je jednom riječju moguće opisati izrazom patnja: o starosti, bolesti, invalidnosti ili hendikepu, kada se većini nas sve to često doimlje tako nepoznatim, nestvarnim i dalekim, nezanimljivim, dapače strašnim i stoga – odbojnim? Dopustite da istaknem nekoliko prednosti. Navikom promišljanja o patnji ponajprije proširujemo osobne duhovne horizonte postajući tolerantniji prema sebi samima i svojim bližnjima. Postojanje patnje na ovome svijetu, dakle, samo po sebi predstavlja uvijek novu prigodu za činjenje dobrih djela. Razmišljajući i razgovarajući o starosti, bolesti, invalidnosti ili hendikepu postajemo svjesniji veličine vrijednosti dara zdravlja, istovremeno se psihološki pripremajući za to da na što bezbolniji način prihvatimo mogućnost odnosno izvjesnost da starost ili bolest, invalidnost ili hendikep postanu suputnicima naše svakodnevne životne stvarnosti. Jer, dok se invalidnost ili hendikep događaju tek izvjesnima, starost i/ili bolest jednoga će se dana dogoditi svima nama. Zato, kada god susretnemo stariju, bolesnu, siromašnu ili, pak, osobu s invalidnošću i hendikepom, budimo joj nadahnuti pružiti ruku potpore, potvrđujući time značaj svojega i njezina ljudskog dostojanstva.



Tako bijaše



Već sam život u svijetu koji je graditeljski i tehnološki oblikovan pretežito prema potrebama većinske, tzv zdrave populacije predstavlja nemalu teškoću, uz nepobitnu činjenicu da su osobe s invaliditetom trajna manjina ovoga svijeta. Egzistencija u tako neprilagođenome okružju, nažalost, donosi niz otežavajućih okolnosti koje se najčešće očituju u vrlo upitnoj mogućnosti kretanja najvećim dijelom javnih površina, zdravstvenih, obrazovnih i kulturnih ustanova, crkava, trgovina, sredstava javnoga prijevoza, kao i u vrlo čestim, izrazitim poteškoćama pri zapošljavanju. U nastojanju da što više i bolje osobno doprinesu rješavanju svojih mnogobrojnih teškoća, većina osoba s invaliditetom organizirana je u nevladinim udrugama građana, odnosno savezima udruga.
Shvaćanja, doživljavanja i stavovi o osobama s invaliditetom, te samoj invalidnosti kao datosti življenja bila su, jesu i bit će determinirana prevladavajućom sviješću ljudi koja je, opet, bila, jest i bit će uvjetovana tipovima društveno-ekonomskih formacija u kojima su se, civilizacijski napredujući i razvijajući se, nalazila pojedina društva kao cjeline. Tako je moguće razlikovati shvaćanja, doživljavanja i stavove o osobama s invaliditetom u prvobitnoj zajednici, robovlasničkome društvu, feudalizmu, kapitalizmu, te u državama s više-manje bivšim modelima socijalističkoga društveno-ekonomskog načina upravljanja i privređivanja.
Promatrano s povijesne distance, odnos se zajednice prema osobama s invaliditetom prije pojave kapitalističkih društvenih odnosa može okarakterizirati kao pretežito ignorirajući: osoba s invaliditetom često je bila (?) doživljavana “kaznom” i “sramotom”, kako za obitelj, tako i za društvo, živeći lišena dostojanstva i pripadajućih joj, neotuđivih prava ljudske osobe, izložena poruzi, nerijetko i zlostavljanju.



Smisao patnje (II.)



Sveti je Ivan od Križa rekao: “ Da bi došao do onoga u čemu sada ne uživaš, moraš proći onuda gdje ne uživaš. Da bi stigao do onoga što ne znaš, moraš proći ono što ne znaš. Da bi posjedovao ono što nemaš, moraš ništa ne imati.” (Uzlazak na brdo Karmel, 1, 13, 11)
U posljednjih dvjestotinjak godina, odnosno od donošenja američke Deklaracije o neovisnosti 1776. godine, kao i francuske Deklaracije o pravima čovjeka i građanina 1789., nadahnutih u prvome redu načelima prirodnoga prava, a kojima je proklamirana jednakost, sloboda, te pravo svakoga na osobnu sreću, postupno se, nabolje, mijenjaju i stavovi zajednice prema osobama s invaliditetom: osnivaju se prve škole, domovi i druge specijalizirane ustanove za smještaj osoba s invaliditetom.
Tijekom 20. stoljeća sve više na važnosti dobiva i obrazovanje, radno osposobljavanje i zapošljavanje osoba s invaliditetom, donose se zakoni o zaštiti i pravu na rad osoba s invaliditetom, a razne fondacije za potporu osoba s invaliditetom, kao i udruge građana utemeljene poradi promicanja interesa pojedinih kategorija invalida postaju nezaobilazni socijalni i politički čimbenici. U desetljećima nakon Drugoga svjetskog rata mnoge razvijene zemlje zapadnoga svijeta donijele su sveobuhvatne nacionalne programe potpomognute i odgovarajućim sustavima pravnih normi čija je temeljna svrha i cilj socijalna i ekonomska integracija osoba s invaliditetom, a što je rezultiralo i donošenjem Deklaracije o invalidima od strane Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1975. godine.
Premda je sadašnji socijalni, gospodarski i pravni status većine osoba s invaliditetom u Republici, nažalost, još uvijek, između ostaloga, opterećen i negativnostima prošlosti, slobodni smo ustvrditi da, ukoliko u dogledno vrijeme doista želi postati, biti i ostati dijelom mentalnog, socijalnog, gospodarskog, pravnog i kulturnoga zapadnog civilizacijskog kruga, Hrvatska što je prije moguće mora cjelovito i stvarno poboljšati položaj svih svojih građana s invaliditetom.



Graditeljske prepreke



Ponekad me, zbog mnogobrojnih graditeljskih prepreka, kretanje gradom u invalidskim kolicima podsjeti na sudjelovanje u vrlo zahtjevnome i iscpljujućem rallyju “Paris – Dakar”.
Ostaje nepobitnom činjenica prema kojoj nitko osim samoga Stvoritelja ne može potpuno i do kraja proniknuti u osobnost pojedinca, shvaćajući ga bez ostatka. To, međutim, nipošto ne znači da svoju ličnost ne trebamo izgrađivati na toleranciji i čovječnosti, u iskrenome nastojanju da uvijek iznova što bolje razumijemo i sebe i bližnjega.
Svijet kakav poznajemo tehnološki je i graditeljski još sve donedavna u potpunosti bio oblikovan prema potrebama većinske, tzv. zdrave populacije što graditeljske i ine prepreke na koje nailazi prilikom kretanja “savlađuje” automatski, neprimjetnom lakoćom. To bi se na prvi pogled moglo činiti posve prirodnim, normalnim i stoga prihvatljivim stanjem stvari. No, je li, doista, baš uvijek tako? Jeste li ikada razmišljali o tome koliko truda i napora moraju uložiti majke koje svoje bebe guraju u dječjim kolicima kako bi prešle preko svih graditeljskih i sličnih prepreka što se pojavljuju tijekom samo jedne obične šetnje gradom? Ili, pak, o bolesnim i starijim osobama kojima kretanje gradom također predstavlja znatnu poteškoću? A o osobama s invaliditetom koje su vezane uz svakodnevnu uporabu invalidskih kolica? Jeste li sigurni da ćete se bez teškoća moći popeti do svojega stana na katu kada zađete u treću životnu dob? Već i iz ovih nekoliko pitanja moguće je uvidjeti kolika je važnost promišljanja o narečenoj problematici, kao i osobni doprinos postupnome uklanjanju graditeljskih i drugih ometala u kretanju. Jer barijere se, u stvari, tiču svakoga od nas.








Raditi i dalje



Ovom prigodom želim progovoriti o specifičnosti problematike graditeljskih prepreka i drugih ometala u životu osoba s invaliditetom. Treba iskreno reći da su, barem što se Osijeka tiče, u posljednjih desetak godina, doduše pretežito u središtu grada, učinjene stanovite poboljšice glede uklanjanja graditeljskih prepreka izgradnjom prilaznih spustova (rampi) namijenjenih kretanju osoba u invalidskim kolicima, a što osobno ističem kao nadasve hvalevrijedan gest spremnosti da se, barem na taj način, donekle ublaže svakodnevne životne teškoće naših sugrađana s invaliditetom, uz istovremenu napomenu kako učinjeno još niti izdaleka nije i dostatno. Jer kako u kolicima doći do gradskoga središta ukoliko i drugdje po gradu nisu izgrađeni prilazni spustovi (rampe)? Ili invalidi u glavama moraju imati kompjuterski točnim pamćenjem memorirane nekakve svoje “posebne” zemljovide Osijeka koji bi im trebali omogućiti koliko-toliko zadovoljavajuće kretanje Gradom na Dravi?
Nužnom i hitnom držim potrebu prilagođavanja nogostupa izradom spustova (rampi) za nesmetano kretanje osoba koje rabe invalidska kolica, kao i omogućavanje pristupa trgovinama i javnim ustanovama, zdravstvenim službama, crkvama, muzejima, kinima, kazalištima, školama i fakultetima. Zalažem se i za namjensku prilagodbu toaleta, te uvođenje univerzalnih telefonskih govornica na svim javnim mjestima u gradovima i na autoputovima, kao i uvođenje univerzalnih električnih instalacija za uporabu od strane osoba s invaliditetom.



Um i srce



…“Sad sjedi u kolica/(Ne boj se, neće Ti ništa)./Prošeći Gradom./Teško je, zar ne?/Ne ustaj!/Samo nastavi šetati…/Čudiš se?/I ja se čudim…” (Ulomak ciklusa “Tebi, koji znaš što je trnje” iz zbirke pjesama istoga naslova, autora Roberta Dudnika)
Graditeljske prepreke jedan su od najvećih problema s kojim se u svome svakodnevnom životu suočavaju osobe s invaliditetom, pa je, kako bi on u dogledno vrijeme bio riješen na adekvatan način, nužna dosljedna primjena Pravilnika o prostornim standardima, urbanističko-tehničkim uvjetima i normativima za sprečavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera, a koji je, temeljem Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora (“N.N.” broj 54/80), objavljen u “Narodnim novinama” još 16. studenoga 1982. godine, odnosno pozitivne Nacionalne strategije jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2003. do 2006. godine (N.N. 13/03), Zakona o gradnji (N.N. l75/03) i Pravilnika o projektima potrebnim za osiguranje pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i drugim osobama smanjene pokretljivosti (N.N. l04/03).
Nužno je, nadalje, i rigorozno sankcioniranje svih subjekata odgovornih za nepoštivanje odredbi narečenoga važećeg Pravilnika iz 2003. godine čijim normama je na vrlo kvalitetan način razrađena, kako problematika samih arhitektonskih barijera, tako i predstavljeni pojedini modeli za njihovo postupno uklanjanje.
Neophodna je i ugradnja univerzalnih dizala u svim onim građevinskim objektima u kojima je to tehnički izvedivo, kao i izgradnja specijaliziranih stambenih objekata namijenjenih stanovanju osoba s invaliditetom (domovi za samostalno stanovanje).


Tijelo i duh



"... Ne govori ništa./ Samo slušaj Tišinu./ Tišina stvarno obećava./Ako Ju želiš čuti." "Tko srcem gleda,/ Bolje nego očima vidi./ Jer stanuje Svjetlost u biću njegovu." (Ulomak pjesme "Filozofska" iz ciklusa "Tražim Te...", zbirke pjesama "Tebi, koji znaš što je trnje", autora Roberta Dudnika i neobjavljena pjesma "Duhovne oči" istoga autora)
Također se zalažem za obnovu projekta “Osobe s invaliditetom u javnom prometu”, ukazujući na nužnost omogućavanja pristupa osoba s invaliditetom u autobuse, na željezničke postaje i u vlakove, brodove, trajekte i zrakoplove.
Nužno je, nadalje, ustrajati na dosljednoj i trajnoj kontroli parkirališnih mjesta čija je svrha olakšavanje kretanja i sudjelovanja osoba s invaliditetom u prometu, dok se glede zadovoljavanja životnih i radnih potreba osoba oštećena vida i osoba oštećena sluha zalažem za planiranje, projektiranje te izvedbu ili nabavu znatno većega broja posebnih uređaja (kao što su npr. zvučni ili svjetlosni signalni uređaji).
Slobodan sam pozvati Vas, štovani čitatelji, da zajedno sa mnom meditirate o sljedećemu: što li vidi onaj tko ne sluša, što li čuje onaj tko ne gleda? Jeste li se ikada zapitali koje su različitosti, kakva je kakvoća ili možebitne prednosti života u "svijetu bijeloga štapa", života u "svijetu tišine" ili, pak, života u "svijetu vjere i svjetla" osoba s mentalnom retardacijom? Kako biste bili u mogućnosti što zornije predočiti način života slijepih, gluhih, ili gluho-slijepih osoba, predlažem da pokušate izvesti ovu vježbu: sami ste, nalazite se u prostoriji punoj svakovrsnih predmeta do koje ne dopiru vanjski zvukovi. Presavijenim rupcem prekrite oči, pazeći da ne "virite" kroz ili preko njega. Osluškujući tišinu, samo uz pomoć štapa, polaganim korakom, bez "sudaranja" s predmetima, prijeđite s jednoga na drugi kraj prostorije. Zatim opipom pokušajte "prepoznati" svaki predmet pojedinačno.



Između svjetova



Vjeru i pouzdanje jača potpora ili pak slabi nebriga bližnjih. Invalidnost ne treba shvaćati i doživljavati kaznom već, naprotiv, izvrsnom prilikom da se, načinom života kojim prihvaćamo svoj križ, kao i činjenjem dobra bratu čovjeku, približimo Kristu, postajući Mu sve više nalik!
Slijepe, gluhe, gluho-slijepe ili osobe s mentalnom retardacijom se u svome svakodnevnom životu, poput osoba s tjelesnim invaliditetom, susreću s nizom prepreka: od komunikacijsko-orijentacijskih i graditeljsko-prometnih, preko obrazovno-radnih do emocionalno-psiholoških, kako u interakcijama s osobama čije su potrebe slične njihovima, tako još i više u odnosima između osoba s invaliditetom i pripadnika većinske, tzv. zdrave populacije. I dok je uz, doduše, permanentno nužnu mjeru dobre volje komunikacijsko-orijentacijske, graditeljsko-prometne, pa i obrazovno-radne prepreke moguće koliko-toliko uspješno prevladati, prepreke emocionalno-psihološke naravi ili kako ih ja često nazivam "barijere u glavama i srcima" predstavljaju, nažalost, vrlo velik, ako ne i najveći problem.
Nužno je trajno osiguravati tiskanje udžbenika i ostale literature na Brailleovomu pismu u svrhu obrazovanja slijepih osoba (hvalevrijedno je objavljivanje Uredbe o osnivanju Hrvatske knjižnice za slijepe od dana 04. studenoga 1999. godine). Potrebito je, nadalje, kontinuirano osiguravati sredstva za školovanje ili nabavu što većega broja pasa vodiča (pasmina labrador ili njemački ovčar) za potrebe slijepih osoba. Slobodan sam predložiti da se, po uzoru na zapadni svijet, u dogledno vrijeme, u obrazovnome sustavu Republike Hrvatske ustali upoznavanje učeničke i studentske populacije s osnovama znakovnoga jezika gluhih osoba.
U svezi s pravima i obvezama osoba s mentalnom retardacijom, ističem zakonsku obvezu redovitih obrazovnih ustanova da u svoje nastavne procese uključuju i osobe s blažim stupnjem mentalne retardacije, rukovodeći se, naravno, prilagođenim planovima i programima rada. Potrebito je i promicanje sve učestalije prakse samostalnoga stanovanja osoba s mentalnom retardacijom, tzv. inkluzije.






Genijalni um




Prvi preduvjet postupne, svekolike socijalne integracije psihički oboljelih osoba, kao i osoba oboljelih od bolesti ovisnosti, po mome osobnom sudu, jest postizanje višega stupnja svijesti o narečenoj tematici, što je moguće ostvarivati samo trajnim promicanjem nužnosti procesa društvene “demistifikacije” stavova i shvaćanja, kako o duševnim bolestima općenito, tako i o bolestima ovisnosti, prezentiranjem predmetne tematike što širem krugu čitateljstva, slušateljstva ili gledateljstva.
Premda niti psihički oboljele osobe, niti osobe oboljele od bolesti ovisnosti nije striktno moguće svrstati u kategoriju osoba s invaliditetom, o njima sam odlučio pisati zato što je, ipak, kako za jedne, tako i za druge, simboličkim jezikom govoreći, moguće ustvrditi da se, poput osoba s invalidnošću, u svome svakodnevnom životu i prečesto susreću sa svakovrsnim “zidovima”, tj. hendikepom sui generis. Prepreka je doista puno: od posvemašnje ignorancije po principu “događanja nekome drugom” ili “ne želim imati ništa s tim”, preko samookrivljavanja i samosažaljenja u svezi postojeće situacije, do nerazumijevanja, izolacije i straha društvene okoline jer: “oni su drukčiji”.
A potrebito je imati samo malo dobre volje kako bi se, zalazeći ispod površine vanjske “fasade”, spoznala istinska bit, ono “pravo lice” ukupnih životnih čežnji i psihički oboljelih osoba i osoba oboljelih od bolesti ovisnosti, što ih je ukupno moguće izraziti jednom, istovrsnom i zajedničkom čežnjom svakoga ljudskog srca: čežnjom za razumijevanjem, prihvaćenošću i toplinom, riječju ljubavlju u punini aspekata svih njezinih značenja.
Odvažite li se u mislima poći stazama začudne čarobnosti “svijeta genijalnog uma”, mogli biste putem susresti mnoštvo duša koje ne žele ništa drugo doli, nadvladavanjem vlastite individualne egzistentnosti, postati, biti i ostati neodvojivim dijelom zajedničke svijesti vječnoga kraljevstva Ljubavi.










Put prosvjetljenja




Odvažite li se u mislima poći stazama začudne čarobnosti “svijeta genijalnog uma”, mogli biste putem susresti mnoštvo duša koje ne žele ništa drugo doli, nadvladavanjem vlastite individualne egzistentnosti, postati, biti i ostati neodvojivim dijelom zajedničke svijesti vječnoga kraljevstva Ljubavi.
Ovdje želim ponešto reći o vrlo inspirativnome primjeru nobelovca Johna Forbesa Nasha Jr., matematičkoga genija, poznatog po otkriću nekorporativnih igara matematičke teorije kompeticije koje mu je, između ostaloga, 1994. godine donijelo Nobelovu nagradu za ekonomiju. Međutim, njegova svakodnevna životna “suputnica” punih trideset godina bila je i paranoidna shizofrenija. Zahvaljujući u prvome redu snazi vlastite volje, hrabrosti srca i nadasve nesebičnoj potpori i ljubavi svoje žene, gospodin John Forbes Nash Jr. uspio je svladati bolest i vratiti se poslu, snažno poručujući na taj način i sebi i drugima da je pravilno usmjerenom i ustrajnom nutrinom životne prilike uistinu moguće promijeniti nabolje, prožimajući vlastito biće božanskim nadahnućem.
S obzirom na to da oko 1% ukupnoga pučanstva u Republici Hrvatskoj boluje od shizofrenije, vrijedno je napomenuti da je u gradu Osijeku nedavno osnovana udruga "MARIMO" Udruga za unapređenje duševnog zdravlja i kvalitete života.
Koliko se često osjećate neshvaćenima, usamljenima i izgubljenima? A možete li, štovani čitatelji, uistinu tvrditi da znate tko sve stanuje u vašoj zgradi ili, pak, da poznajete većinu osoba iz svoje ulice? Kada ste posljednji put razgovarali sa svojim znancima, posjetili prijatelje ili učinili dobro djelo svome bližnjemu?



Svjedočanstvo vjere



“Budući, dakle, da imamo uzvišena velikog svećenika, Isusa, Sina Božjega koji je prošao kroz nebesa, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo! Nemamo, naime, velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskušan u svemu (kao i mi) samo što nije sagriješio.” (Heb. 4,14-15)
Gospođu Joni Eareckson-Tadau i njezina muža, gospodina Kena, imao sam priliku, milošću Božjom, susresti i osobno upoznati 1994. godine prilikom održavanja Drugoga europskoga simpozija pod nazivom: “Crkva i osobe s invalidnošću i hendikepom” što je bio organiziran u Dunakesziju pokraj Budimpešte, a kojem sam, uz pratnju majke, u svojstvu predstavnika Republike Hrvatske bio nazočnim. Osobita mi je čast i zadovoljstvo što sam upoznao tako iznimne osobe poput Joni i Kena. Njihova dobrota i jednostavnost kršćanskoga svjedočanstva ostat će zauvijek zlatnim slovima zapisani u katedrali mojega srca. Zbog sličnosti naših životnih putova, poznanstvo između majke i mene s jedne strane, te Joni i Kena s druge, vrlo je brzo preraslo u prijateljstvo koje traje do danas. Joni je u jednom trenutku našega razgovora, istodobno i kroz suze i kroz smijeh rekla: “Gledajući, dragi Roberte, Tvoju majku vidim i svoju!”, prisjećajući se što je sve tijekom godina uzetosti proživjela zajedno sa svojom obitelji. Uvijek ću pamtiti Jonine govore, osmjehe i suze. Pamtit ću i Jonine oči što sjaje sjajem Radosne vijesti, sjajem spoznaje Onoga Koji je Put, Istina i Život, sjajem sigurnosti, punine i mira što ih samo Bog može dati. Pamtit ću nebrojeno puta potvrđenu istinu: “Oči su ogledalo duše, kroz njih govori Bog!”.



Živjeti Krista



Dragi prijatelji invalidi, od svega vam srca želim i Duha Svetoga molim da i vi, poput Joni, uzmognete reći: “Invalidnost i kolica za mene napokon sada više nisu teret, već blagoslov!”
Susrevši Joni shvatio sam da moje želje i ideali u svezi borbe za trajno ostvarivanje punoga dostojanstva svake ljudske osobe, posebice osoba s invalidnošću i hendikepom, ne mogu i ne smiju ostati tek na razini pukih sanjarija i čežnji, već da mogu i moraju, uz blagotvorno djelovanje i pomoć Duha Svetoga, kao i uz pomoć i suradnju dobrih, Božjih ljudi - “ruku Kristovih”, uroditi mnogim dobrim plodovima života, vjerujući Isusa Krista Gospodina i čineći dobra djela bratu čovjeku.
Vrlo sam se obradovao dobivši na dar primjerak hrvatskoga prijevoda Jonine knjige “JONI”. Čitajući knjigu, duboko sam suosjećao s mnogobrojnim Joninim patnjama kojima je bila iskušavana snaga njezina duha tijekom dugih mjeseci i godina rehabilitacije. U razdoblju neposredno nakon prijeloma vratne kralježnice Joni se zatekla u šoku nepripremljenosti i nevjerice na teškoće koje joj je Bog Svojom Providnošću i Planom dopustio namijeniti. Joni je u sebi neprestance ponavljala isto pitanje: “Zašto ja? Zašto, Bože? Zašto, zašto? Bože, što hoćeš od mene? Zašto se to meni događa? Bože, zašto me kažnjavaš? Što sam Ti skrivila? Ovakav život, život s paralizom nije nikakav život! Ne, ne želim, neću takav život! Hvala lijepo, uzmi ga natrag, ne treba mi! Čuješ li: neću, neću! Bože, zašto si me ostavio? Želim umrijeti!” U trenucima kad bi ljutnja na Boga popustila, Joni bi ovako molila: “Gospodine, popravit ću se, bit ću bolja, samo molim Te, molim - učini da ozdravim!”
Joni se po svojoj prvotnoj reakciji ničim nije razlikovala od drugih koji su proživjeli iskustvo slično njezinomu. No, milošću i brigom Duha Svetoga, Joni nije ostala u toj depresivnoj fazi svoga života. Nažalost, mnoge osobe s invalidnošću i hendikepom nakon ozljede ostaju malodušne, depresivne i duboko razočarane svojim stanjem.
Zahvaljujući ponajprije nemjerljivom doprinosu i nesebičnoj pomoći njezine divne obitelji pune toploga kršćanskog razumijevanja i strpljivosti, kao i brizi braće i sestara iz organizacije “Mladi za Krista”, te vjernicima svoje Crkve, Joni je relativno brzo prevladala depresiju i samosažanjenje.




Iskustvo Isusa



“Je li vam život, draga braćo, pun tegoba i kušnji? Radujte se, jer kad vam je teško, tada vaša postojanost raste. I neka raste. I ne pokušavajte se izvlačiti iz nevolja, jer ćete, kad postignete savršenstvo u postojanosti, biti na sve spremni, čvrsta karaktera, potpuno i bez ikakva nedostatka.” (Jakov 1,2-4) “Jahve će ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u snagu." (Ps. 41,4)
Postepeno shvaćajući da se ne treba pitati zašto Bog nešto dopušta, već radi čega, na što nas time Bog želi navesti, što nam to posredstvom patnje tako ustrajno pokušava reći, odnosno koja je svrha, cilj patnji što ih Bog dopušta, Joni je svoj križ prihvatila Jobovom nepokolebljivom vjernošću i strpljenjem.
Svoju spoznaju o Isusu Gospodinu Joni je izrazila ovim riječima: “Za tih dugih noćnih sati zamišljala sam da Isus stoji kraj mog Strykera. (naziv uređaja kojim se u humanoj medicini imobiliziraju pacijenti neposredno nakon prijeloma vratne kralježnice, op. a.) Zamišljala sam ga kao jaku osobu punu razumijevanja koja bi dubokim utješnim glasom govorila upravo meni: “Da, ja sam s tobom sve dane. Ako sam te ljubio toliko da sam dao svoj život za tebe, ne misliš li da ja znam kako da najbolje upravljam tvojim životom, čak i ako si uzeta?” Stvarnost Pisma sastojala se u tome da je Bog sad bio sa mnom. Kraj mene u mojoj sobi! A to je bila utjeha koju sam trebala. Otkrila sam da Gospodin Isus Krist stvarno može imati razumijevanje za moje prilike. Na križu, dok je proživljavao one grozne trenutke čekajući na smrt, i on je bio nepokretan, bespomoćan, uzet. Isus je znao što znači kad se ne možeš kretati - kad ne možeš počešati nos, pomaknuti se ili obrisati suze s lica. On je bio paraliziran na križu. Nije mogao pokretati ni ruke ni noge. Krist je iskusio ovo što i ja osjećam!”
Bog je uvijek na strani patnika! Njegov Jedinorođeni Sin Isus Krist dokazao je to Osobno Svojim Križem na Golgoti, po Svojoj Muci i Smrti, poistovječujući se s patnicima cijeloga svijeta, postavši i sam Patnikom. U svakome stvorenju, svakom čovjeku, svakom patniku, svakom invalidu treba vidjeti Krista.
Međutim, Krist Svoje Poslanje nije završio Mukom i Smrću. Isus je i uskrsnuo, pružajući na taj način mogućnost svim ljudima da vjerom u Njega, te činjenjem dobrih djela u Njegovo Ime, poštujući i izvršavajući tako Gospodinovu Zapovijed Ljubavi prema bližnjemu, zavrijede biti sudionicima vječnoga života.



Poslanje služenja



Patnja čovjeku donosi mudrost, tek kroz osobnu patnju uistinu možemo početi razumijevati veličinu milosti Božjega djela Otkupljenja što ga je učinio kroz spasiteljsku Žrtvu Svojega Sina. Najsadržajniji život je upravo život patnje. Posredstvom osobne patnje sposobni smo bolje shvatiti i teškoće drugih.
Duhovnim rastom u vjeri i pouzdanjem u Svjetlo koje nadjačava svaku tamu, uz nadu koja pobjeđuje svako očajanje, čineći ga privremenim i prolaznim, Joni je mogla ustvrditi: “Invalidska kolica za mene više nisu teret, nego Božji blagoslov! Nije važno što sada ne mogu hodati, što ne mogu plesati. Hodat ću i plesati u Raju, kada budem gledala Boga licem u lice, kad budem imala novo, proslavljeno, vječno tijelo!”
Završavajući knjigu, Joni je poručila:”Vjerujem... da će se većina mladih odlučiti za Boga. No bit ću zahvalna Bogu ako to učini i samo jedna osoba. Ako to bude i jedna osoba, vrijedilo je zato živjeti osam godina u invalidskim kolicima.” (do završetka pisanja, odnosno objavljivanja svojega prvijenca, autobiografskog romana “JONI" 1976., gospođa Joni Eareckson-Tada je već osam godina proživjela u invalidskim kolicima, op. a.)
Nadam se da će vam Jonino svjedočanstvo ovom "nezaboravnom pričom o stradanju, borbi, ljubavi i radostima", a "na slavu Gospodina Isusa Krista", pomoći da postanete jači, čvršći i pouzdaniji, da pronađete smisao svojih teškoća, smisao svoga života.
Nevladina i neprofitna udruga "JAF MINISTRIES - The Disability Outreach of Joni Eareckson-Tada" mogući je, vrlo dobar primjer i uzor mome osobnom sličnom pokušaju budućega djelovanja ovdje u Domovini. Osobama s invalidnošću i hendikepom želim približiti poruku Evanđenja - Radosne vijesti Isusa Gospodina, Koji nam s Križa poručuje: "Ne, čovječe, nisi izgubljen, nisi sam! Tvoj život ima smisao - jer Bogu je, meni je stalo do tebe! I znaj: Bog te ljubi, jer je Ljubav, ja te ljubim, jer sam Ljubav! Da, čovječe: došao sam te osloboditi. Osloboditi ropstva tvojega grijeha, došao sam te otkupiti da se mogneš vratiti Kući, k svojemu nebeskom Ocu, da mogneš postati i ostati djetetom Božjim!" Osobama s invalidnošću i hendikepom želim omogućiti da dođu do podnožja Isusova Križa, gdje će reći: “Tebi, Gospodine, predajem sve svoje boli, sve svoje patnje da ih Ti poneseš!” Onima koji pate, poput Joni, želim poručiti: Radujte se što ste drukčiji, jer ste izabrani! Tako ćete najlakše ući u kraljevstvo Božje! Tijekom Svojega mesijanskog boravka na Zemlji, Isus Gospodin je najviše vremena, očitujući Svoju božansku moć iscjeljivanja, proveo upravo s ljudima poput nas, s invalidima. Neka ta spoznaja bude zalogom vaše vjere, nade i ljubavi! A tzv. zdravim se osobama želim približiti Isusovim riječima: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.” (Mt: 25,40)



Divota stvorenja



Dobronamjernim i objektivnim promišljanjem o mjestu i ulozi životinja u našemu životu postupno ćemo, zasigurno, biti u prilici spoznati svu veličinu divote tih dragih, Božjih stvorenja.
Sve su učestaliji primjeri u kojima životinje, dijeleći i dobro i zlo zajedničkoga života s čovjekom, svojom jednostavnom porukom privrženosti, pomažu odagnati njegov osjećaj usamljenosti u užurbanosti svakodnevnice. Osobama s invalidnošću i hendikepom životinje, štoviše, vrlo uspješno pomažu u prevladavanju mnogih kategorija njihovih ometenosti, pružajući im na taj način mogućnost potpunijega, jednakopravnijeg življenja u zajednici.
Psiholozi su suglasni u ocjeni da životinje, odnosno kućni ljubimci vrlo povoljno utječu na formiranje općega psihičkog statusa djece, razvijajući u njima osjećaje nježnosti, suosjećajnosti, brižnosti, požrtvovnosti, solidarnosti, prijateljstva i zajedništva, riječju ljubavi. Poznato je, dakako, da je najčešći kućni ljubimac i “najbolji čovjekov prijatelj” - pas. Što se tiče osoba s invalidnošću i hendikepom, psi, posebice pasmine labrador ili njemački ovčar, u svojstvu pasa vodiča pomažu ponajprije slijepim osobama, no podjednako dobro i pouzdano mogu osobama s kvadriplegijom ili cerebralnom paralizom pomagati u dohvaćanju najraznovrsnijih predmeta. Prema do sada provedenim istraživanjima, vrlo dobre rezultate s autističnim osobama postižu upravo oni terapeuti koji u svome radu koriste i pomoć pasa pasmine argentinska doga.
Osebujnim karakterom rezervirano neovisnoga lovca - kućnog ljubimca koji, unatoč svemu, treba i voli društvo ljudi, dostojanstvena mačka, svojom smirenošću i koncentracijom, umiljato "predeći", može pomoći u otklanjanju čovjekovih depresivnih stanja.
Konj, taj dragi četveronožni prijatelj na čijim je leđima čovjek preživio i proživio značajan dio svoje burne prošlosti, osobama s invalidnošću i hendikepom sada sve češće pomaže terapijskim jahanjem, prakticiranjem kojega cerebralno paralizirane osobe, osobe s paraplegijom, kao i ostale kategorije osoba s invaliditetom dobivaju priliku za jednu posve novu, prije njima nepoznatu dimenziju življenja samopotvrđivanjem: oslobađajući se svakovrsnih strahova, osobe s invalidnošću i hendikepom terapijskim jahanjem, do određene mjere, mogu poboljšati opći status svoje oštećene motorike i ojačati muskulaturu. Terapijsko jahanje osoba s invaliditetom u okviru Paraolimpijskih igara ima status zasebnoga športa, a u Osječko-baranjskoj županiji već dulji niz godina djeluje udruga " Jahanje za osobe s posebnim potrebama MOGU".
Provedete li svakoga dana od pola do jednoga sata slobodnog vremena promatrajući svoje akvarijske ribice, znanstvenici tvrde da ćete se osjećati puno opuštenijima, smirenijima i zadovoljnijima, nego ukoliko to ne biste činili.
Najsuvremeniji danas poznati oblik rehabilitacije osoba s Downovim sindromom i cerebralnom paralizom koji, prema riječima terapeuta daje iznenađujuće dobre rezultate, jest rad uz pomoć dragoga dobrog dupina, kojega znanstvenici drže jednom od najinteligentnijih životinja uopće.


Priča o nama



Slobodan sam skrenuti pozornost na nužnost postupnoga, kontinuiranog stvaranja preduvjeta participiranju što većega broja djece predškolskog uzrasta, učenika i studenata s invaliditetom u Republici Hrvatskoj u odgojno-obrazovnim procesima redovitih odgojno-obrazovnih ustanova.
Još se uvijek vrlo živo sjećam cjelokupne kompleksnosti procesa vlastitoga odgoja i obrazovanja (od ranoranilačkoga ustajanja u 6.00 sati, osobne higijene, doručka "na brzinu", uz stalno pogledavanje na sat, najčešćeg odlaska u školu pomoću tricikla radi vježbe, opterećen prepunom torbom knjiga, mukotrpnoga "alpinizma" po katovima s desecima stepenica zbog tzv. kabinetskoga sustava organiziranja osnovnoškolske, srednjoškolske i fakultetske nastave, preko svoje stalne borbe s gotovo kroničnim pomanjkanjem vremena prigodom pisanja najrazličitijih testova zbog mojega motoričkim oštećenjima otežanog pisanja, prevladavanja mentalno-psiholoških i socioloških barijera većinske tzv. zdrave populacije odgojitelja i djece predškolskog uzrasta, nastavnika i učenika, te profesora i studenata glede moga invaliditeta do svakodnevne višesatne kinezi-terapije i učenja zbog što uspješnijega usvajanja nastavnog gradiva).
Sve sam to bio u mogućnosti činiti zahvaljujući prvenstveno Božjoj pomoći, kao i bezuvjetnoj ljubavi, požrtvovnom sebedarju i nesebičnoj pomoći svojih dragih roditelja.
I eto me, tu sam gdje sam, s diplomom Pravnoga fakulteta, doduše samo privremeno zaposlen (na žalost već više od godinu dana sam ponovno nezaposlen), koristan?, uvjetno rečeno (ne)zadovoljan.


Sustav vrijednosti



Ovom sam prigodom slobodan ustvrditi da naše društvo prečesto, na žalost, nedostatno valorizira postignuća pojedinaca, posebice osoba s invaliditetom.
Unatoč ili upravo usprkos svim poteškoćama s kojima će se osoba s invaliditetom tijekom pohađanja redovitih (i ne samo njih!) odgojno-obrazovnih ustanova svih razina naobrazbe zasigurno susresti, slobodan sam skrenuti pozornost na nužnost postupnoga, kontinuiranog stvaranja preduvjeta participiranju što većega broja djece predškolskog uzrasta, učenika i studenata s invaliditetom u Republici Hrvatskoj u odgojno-obrazovnim procesima redovitih odgojno-obrazovnih ustanova.
Osobe s invaliditetom je općenito moguće razvrstati na: gluhe i slijepe osobe, osobe s tjelesnim invaliditetom, osobe s mentalnom retardacijom, te gluho-slijepe osobe, a za djecu invalide u uporabi je zakonski termin "djeca s poteškoćama u razvoju".
Pod pojmom "postupnoga, kontinuiranog stvaranja preduvjeta" podrazumijevam nastojanje da se sustavnom edukacijom, poglavito u odgojno-obrazovnim ustanovama, promiče pozitivna promjena svijesti u svrhu postupnoga slabljenja, a zatim i uklanjanja predrasuda psihološke naravi tj. barijera uma i srca, kako u percepciji osoba s invaliditetom i njihovih obitelji u smislu sebe samih i svojega mjesta u zajednici, tako i u smislu percepcije cjeline društva osoba s invaliditetom, promoviranjem konkretnoga, djelatnog suosjećanja kroz poistovjećivanje s njihovom životnom situacijom, nastojeći da se ona poboljša.
U što je skorije vrijeme nužno izraditi znanstveno utemeljen, cjelovit sustav odgojno-obrazovnih, studijskih programa prilagođenih specifičnim potrebama pojedinih kategorija osoba s invaliditetom.
Punu će, međutim, osobnu smislenost, samopotvrđivanjem i socijalnom integracijom, po mome sudu, osobe s invaliditetom ostvariti jedino dosljednom primjenom pozitivno
diskriminirajućega uključivanja u svijet rada.



Nešto drukčije



Dugoročni plan rada udruge "Glas čovječnosti", svojom realizacijom, ima za cilj pokušati ponuditi nešto drukčije, bolje i novo u odnosu na do sada viđeno u radu udruga osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj, posebice duh jedinstva i zajedništva.
U svrhu organiziranja kontinuiranoga i učinkovitog djelovanja Udruge, nužno je, što je prije moguće, osigurati adekvatan prostor za okupljanje članova i provedbu programskih aktivnosti. Rad Udruge kroz njezina radna tijela, Skupštinu, Izvršni odbor i Nadzorni odbor sastoji se u evidentiranju članova, promidžbi njihove dobrobiti u okvirima djelatnosti Udruge, praćenju donošenja i dosljednosti primjene pozitivnih pravnih propisa Republike Hrvatske na području prava i obveza, te zaštite svih kategorija osoba s invaliditetom, kao i upućivanju pisanih inicijativa i prijedloga pojedinim odborima Hrvatskoga sabora, Uredu predsjednika Republike, Uredu predsjednika Vlade, te ministarstvima namijenjenima poboljšavanju narečene regulative, sustavnom praćenju i izvješćivanju članova o postojećim i novim metodama i dostignućima u području primarne i specijalističke zdravstvene zaštite, rehabilitacije i športa osoba s invaliditetom. Izvršni odbor će se posebice zalagati glede ostvarivanja temeljnih ciljeva i zadataka Udruge.
U ostvarivanju narečenih ciljeva i zadataka planiramo realizirati konkretnu suradnju s nevladinim organizacijama sličnih programa rada, kako u Republici Hrvatskoj, tako i u svijetu. U tu ćemo svrhu načiniti web-stranicu Udruge, te prikupiti adrese udruga sličnih našoj.
Potrebito je nabaviti telefon, telefaks, te fotokopirni uređaj. Nužno je, nadalje, evidentiranje članova, izvješćivanje i predstavljanje rada Udruge kroz list Udruge pod nazivom "Zajedno", kao i dobivanje e-mail adrese, te web-stranice Udruge, izrada promotivnoga CD-ROM-a Udruge, posredovanje pri nabavi ortopedskih i drugih pomagala, organiziranje kinezi-terapije, terapije masažom i radom na tijelu, tečaja poorna yoge, transcendentalne meditacije, autogenoga treninga, reikija, rada psihoradionica uz suradnju sa svećenicima, hagioterapeutima, psiholozima, liječnicima, socijalnim radnicima i pravnicima, te pružanje potpore rehabilitaciji pojedinih članova Udruge.



Nešto bolje



Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.
Potrebito je organizirati provedbu kućne njege i utemeljenje službe pomoći osobama s invaliditetom, te provedba projekta prijevoza osoba s invaliditetom po načelu "od vrata do vrata" (za što je nužna nabava prilagođenoga kombi-vozila u svrhu prijevoza naših potrebitih članova), odobrenje sredstava za nabavu socijalnih karata JP GPP Osijek, kao i subvencije za gorivo glede prijevoza potrebitih članova Udruge osobnim automobilom ili kombi vozilom, te ostvarivanje svih programskih aktivnosti Udruge. Surađivat ćemo s vjerskim zajednicama i humanitarnim organizacijama, te možebitnim sponzorima i donatorima zainteresiranim za rad Udruge, a na temelju operativnih planova razrađenih za pojedine aktivnosti. Udruzi je nužna godišnja pretplata na "Narodne novine". Potrebito je, nadalje, organizirati druženja članova Udruge, proslave vjerskih blagdana, zajedničke novogodišnje i rođendanske proslave, izlete, posjete ostalim udrugama osoba s invaliditetom i njihovim klubovima, te sudjelovanje na stručnim seminarima i susretima osoba s invaliditetom (što također uključuje i materijalne troškove, troškove za nabavu uredske opreme, podmirenje telefonskih usluga, usluga umnožavanja i objavljivanja pisanih materijala, druženja članova, proslave, izleti, sudjelovanje na stručnim seminarima i susretima osoba s invaliditetom).
Besplatno pravno i psihosocijalna pomoć operacionalizirano u okviru djelatnosti Udruge obuhvatit će promicanje svekolike zaštite ljudskih prava svih kategorija osoba s invaliditetom, očuvanje njihovoga ljudskog dostojanstva i integriteta, potporu u osiguravanju prava na samostalno stanovanje i prava na rad osoba s invaliditetom, potporu u osiguravanju prava na zdravstvenu i socijalnu zaštitu, te prava na invalidsko i mirovinsko osiguranje, a posebice pisanje apela, predstavki, zamolbi, žalbi, tužbi, sastavljanje raznih vrsta ugovora i slično.
U suradnji sa slavonsko-baranjskim Društvom za zaštitu životinja "Život", za potrebe osoba s invaliditetom, osmislit ćemo i oživotvoriti program terapija uz pomoć životinja, poglavito kućnih ljubimaca.



Nešto novo



Stoga pozivamo sve ljude dobre volje da nam se, u okvirima svojih želja i mogućnosti, volonterskim radom, pridruže u što učinkovitijoj operacionalizaciji dugoročnoga plana rada udruge "Glas čovječnosti".
Rješavanje pitanja postupnoga uklanjanja postojećih i sprečavanja nastajanja novih graditeljskih prepreka u kretanju osoba s invaliditetom nužno je ostvarivati uz trajno senzibiliziranje cijele društvene zajednice za narečenu problematiku, budući da bez njezina odlučnoga angažiranja na tome planu nije, u dogledno vrijeme, moguće očekivati ostvarivanje izjednačavanja prava osoba s invaliditetom.
Surađujući, također, s Centrom za poduke i prevoditeljstvo "Ad hoc", namjeravamo formirati skupine članova zainteresiranih za pohađanje tečajeva pojedinih stranih jezika u okviru djelovanja Škole stranih jezika.
U okviru djelatnosti Udruge namjeravamo u suradnji sa Zajednicom tehničke kulture utemeljiti Školu informatike, a u svrhu osposobljavanja članova Udruge za uporabu osobnih računala što je posebice važno, kako u smislu poboljšavanja komunikacije i opće kvalitete življenja osoba s invaliditetom, tako i u njihovu samozapošljavanju i zapošljavanju.
Udruga će, nadalje, za članstvo organizirati i Školu ručnoga rada.
Škola teologije koju nam je želja utemeljiti u suradnji s predstavnicima vjerskih zajednica grada Osijeka i Osječko-baranjske županije ima za cilj, kako osobama s invaliditetom, tako i svim ljudima dobre volje pružiti jasniji, bolji i cjelovitiji uvid u bit duhovne stvarnosti našega života.
Planiramo utemeljenje likovnoga, glazbenog, literarnog i dramskog kluba naših članova "Glas čovječnosti".
Organiziranje i provedbu športsko-rekreacijskih aktivnosti članova Udruge namjeravamo provoditi u suradnji s Hrvatskim paraolimpijskim odborom, Centrom za profesionalnu rehabilitaciju-Centrom za stradalnike Domovinskog rata Osijek i Udrugom "Šport za sve" grada Osijeka (fitness, boćanje, viseća kuglana, stolni tenis, šah, pikado i športsko-rekreacijski ribolov).




Pravo na saznanje



U sljedećih ću nekoliko kolumni biti slobodan napisati ponešto o pravima osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj, kao i načinima njihove realizacije.
U svezi prosvjećivanja predlažemo djelovanje na svijest većinske, tzv. zdrave populacije glede osoba s invaliditetom realizacijom projekta “Osoba s invaliditetom – moj bližnji”, te isto tako djelovanje na svijest osoba s invaliditetom, o njima samima kao jednako vrijednim i punopravnim članovima zajednice. U ostvarivanju navedenih ciljeva predlažemo djelovanje posredstvom javnih medija: tiska, radija, televizije, knjigama i publikacijama, organiziranjem predavanja i tribina sa što je moguće većim spektrom tema o svim problemima osoba s invaliditetom.
Predlaže se suradnja s predškolskim ustanovama (dječjim vrtićima) i pomagati radi što uspješnijega uključivanja djece s poteškoćama u razvoju u odgojno-obrazovne programe zajedno s tzv. zdravom populacijom. Ukazujemo na potrebu iznalaženja odgovarajućih rješenja glede kabinetskoga nastavnog sustava u osnovnoškolskim, srednjoškolskim i visokoškolskim obrazovnim ustanovama, a u svrhu prilagodbe za potrebe osoba s invaliditetom. Smatramo nužnom dodatnu edukaciju stručnog kadra, pri čemu mislimo i na odgovarajuće osposobljene odgojitelje i prosvjetne djelatnike, poglavito kada je u pitanju obrazovanje prema reduciranom nastavnom programu koje se primjenjuje kod rada s blaže mentalno retardiranim osobama uključenima u redoviti obrazovni sustav. Što se tiče zapošljavanja osoba s invaliditetom, promičemo zakonsku reguliranost obvezatnoga otvaranja određenog broja radnih mjesta namijenjenih osobama s invaliditetom u svim tvrtkama i javnim ustanovama. Poslodavci bi morali biti posebno novčano stimulirani (ili zakonski obvezani) od strane države u svrhu zapošljavanja osoba s invaliditetom koje se, dapače, na Zapadu smatraju većinom dobrim, stručnim i savjesnim zaposlenicima. Alternativno se predlaže revitalizacija ili izgradnja stanovito većeg broja tvrtki specijaliziranih za zapošljavanje osoba s invaliditetom (tzv. zaštitne radionice).



Pravo na rad



S obzirom na to da je pravo na rad utvrđeno kao jedno od temeljnih ljudskih prava, samo je po sebi razumljivo da je zajamčeno i Ustavom Republike Hrvatske. No, na žalost, teorija je prečesto posve drukčija od prakse.
Zalažemo se i za pokretanje inicijative dopune Zakona o radu glede ponovnog uvođenja mogućnosti korištenja prava izvedenih iz instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena za osobe s invaliditetom, posebice slijepe osobe, te osobe vezane uz uporabu invalidskih kolica ili štaka prilikom kretanja u svakodnevnom životu.
U okviru pozitivnih odredaba važećega Zakona o radu, na žalost, n e p o s t o j i niti jedna odredba kojom bi, na adekvatan način, bila regulirana mogućnost korištenja prava izvedenih iz instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena, čime su osobe s invaliditetom, posebice slijepe osobe, kao i one osobe s invaliditetom koje su u svakodnevnom životu vezane uz uporabu invalidskih kolica ili štaka dovedene u posvema nelogičan i diskriminirajući položaj glede ostvarivanja prava na posebne uvjete rada, a u odnosu na ostalu, većinsku, tzv. zdravu populaciju djelatnika. U članku 66. Zakona o radu predviđena su stanovita prava u svezi skraćenoga radnog vremena, ali samo za «roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju», što prema odredbama Zakona o radu osobe s invaliditetom ostavlja bez mogućnosti pravne zaštite. Treba, međutim, priznati da je opći radno pravni status osoba s invaliditetom poboljšan donošenjem Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom.
S obzirom na to da su prema prijašnjim propisima osobe s invaliditetom obrazovane u školskim ustanovama specijaliziranog tipa ostvarivale pravo na uračunavanje vremena provedenog na srednjoškolskom obrazovanju u redoviti radni staž, zalažemo se za priznavanje navedenoga prava i za osobe s invaliditetom obrazovane u redovitim školskim ustanovama.




Državna uprava



Ovom sam prigodom svim predstavnicima državne uprave i područne (regionalne) samouprave slobodan uputiti apel da pokušaju što je moguće više osobno doprinijeti kako bi Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom što brže i bolje zaživio u praksi.
Doplatak se za djecu s poteškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom ostvaruje i nakon što je osoba navršila 27. godinu života ukoliko je prije nego što je osoba s invaliditetom navršila 27. godinu života podnesen zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu.
Članak 55. Zakona o socijalnoj skrbi glasi: "Pravo na osobnu invalidninu ima teže tjelesno ili mentalno oštećena osoba ili osoba s trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, a čije je oštećenje ili bolest nastala prije navršene 18. godine života, ako osobnu invalidninu ne ostvaruje po drugoj osnovi." Prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi status većine osoba s invaliditetom je poboljšan. Članak 23. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi, odnosno članak 44., stavak 1. Zakona o socijalnoj skrbi naime, glasi: "Pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu, iako je prihod po članu obitelji, odnosno prihod samca veći od prihoda utvrđenog u članku 43. ovoga Zakona ima: teže tjelesno ili mentalno oštećena osoba, teže psihički bolesna osoba, osoba s težim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, slijepa, gluha i gluho-slijepa osoba koja nije osposobljena za samostalan život i rad."
Članak 10. stavak 1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom glasi: "Tijela državne uprave, tijela sudbene vlasti i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javne službe, izvan proračunski fondovi te pravne osobe u vlasništvu ili u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske dužni su na primjerenom radnom mjestu, prema vlastitom odabiru, u primjerenim radnim uvjetima imati zaposleno:
do 3l. prosinca 2004. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih 49 zaposlenih, do 3l. prosinca 2008. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svaka 32 zaposlena, do 3l. prosinca 20l2. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svaka 24 zaposlena, do 3l. prosinca 20l6. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih l9 zaposlenih, a do 3l. prosinca 2020. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih l6 zaposlenih".




Cjelina prava



Opća tendencija koja je, na žalost, u nas permanentno prisutna jest ta da su osobe s invaliditetom nedostatno upoznate s cjelinom svojih prava.
Osoba s invaliditetom ostvaruje pravo na doplatak za pomoć i njegu i kada nije u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Nije, međutim, moguće kumulativno ostvariti i pravo na osobnu invalidninu i pravo na doplatak za pomoć i njegu. Uz osobnu invalidninu ili doplatak za pomoć i njegu moguće je, pak, realizirati i doplatak za djecu, pri čemu se prava po osnovi invaliditeta ne uračunavaju u prosjek prihoda po članu obitelji.
Zalažemo se da Upravni odbor Hrvatske radio televizije dopuni Odluku o povlaštenoj TV pretplati za određene kategorije osoba s invaliditetom na način da taksativnim navođenjem pojedinih dijagnoza kojima se povlastica priznaje budu obuhvaćene i osobe s mentalnom retardacijom
Zalažemo se za uvođenje instituta tzv. osobne mirovine po osnovi invaliditeta za sve kategorije osoba s invaliditetom u iznosu prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.
Prema pozitivnim odredbama Zakona o socijalnoj skrbi osoba određena prava može realizirati ili po osnovi svoga invaliditeta ili po osnovi materijalnoga statusa ili, pak, kumulativno, a posebice može podnijeti: zamolbu za provedbu vještačenja u svrhu donošenja rješenja o kategorizaciji (mora se provesti do 18. godine života), zamolbu za provedbu vještačenja o stupnju tjelesne invalidnosti, zamolbu za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu, zamolbu u svrhu donošenja rješenja o ostvarivanju prava na naknadu za tjelesno oštećenje, zamolbu za ostvarivanje prava na doplatak za pomoć i njegu, zamolbu za ostvarivanje prava na doplatak za djecu, zamolbu za ostvarivanje prava na pomoć za uzdržavanje, zamolbu za ostvarivanje prava na pomoć za podmirenje troškova stanovanja, zamolbu za donošenje rješenja o ostvarivanju prava na staž osiguranja s povećanim trajanjem, zamolbu za izdavanje vinjeta za ostvarivanje prava na oslobođenje od obveze plaćanja cestarine, zamolbu za dodjelu jednokratne pomoći, žalbu na prvostupanjska rješenja.





Hvalevrijedne inicijative



Hvale je vrijedna izrada novoga spusta (rampe) u "Domu zdravlja Osijek" (ulaz u predvorje laboratorija), na ulazu u zgradu "HEP-a Elektroslavonija Osijek", na trasi Ulice kneza Trpimira i Ulice Hrvatske Republike, te inicijativa đakovačko-srijemskoga biskupa mnsgr. Marina Srakića da se u najskorije vrijeme u svim crkvama na području Biskupije izrade prilazni spustovi (rampe) namijenjene potrebama osoba s invaliditetom.
Zalažemo se za promicanje pružanja svih oblika pravne pomoći osobama s invaliditetom, kao i za sustavno organiziranje pravnog zastupanja njihovih asocijacija, uz redovito izvješćivanje o donošenju novih pravnih propisa kojima se reguliraju prava i obveze osoba s invaliditetom.
Graditeljske prepreke jedan su od najvećih, nedostatno riješenih problema osoba s invaliditetom, pa predlažemo nužnost preispitivanja Pravilnika o prostornim standardima, urbanističko-tehničkim uvjetima i normativima za sprečavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera a koji je, temeljem Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora (“N.N.” broj 54/80), objavljen u “Narodnim novinama” još 16. studenoga 1982. godine, odnosno pozitivnih Zakona o gradnji (N.N. l75/03.) i Pravilnika o projektima potrebnim za osiguranje pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i drugim osobama smanjene pokretljivosti (N.N. l04/03.) njihovu dosljednu primjenu, te zahtijevamo rigorozno sankcioniranje svih subjekata koji su odgovorni za njihovo nepoštivanje. Smatramo nužnom i hitnom potrebu prilagođavanja nogostupa izradom spustova (rampi) za nesmetano kretanje u invalidskim kolicima, pristupe trgovinama i javnim ustanovama, zdravstvenim službama, crkvama, muzejima, kinima, kazalištima, školama. Zalažemo se za namjensku prilagodbu toaleta i uvođenje univerzalnih telefonskih govornica na svim javnim mjestima u gradovima i na autoputovima, kao i uvođenje univerzalnih električnih instalacija, a za potrebe osoba s invaliditetom. Zalažemo se, također, za ugradnju univerzalnih dizala u svim građevinskim objektima, gdje je ugradnja tehnički izvediva, izgradnju specijaliziranih stambenih objekata namijenjenih stanovanju osoba s invaliditetom (domovi za samostalno stanovanje).














Praktična duhovnost




Prema mome najdubljem uvjerenju svaka energija i svaka materija, svako stvorenje, svatko od nas ima misiju: razlog, svrhu i cilj svojega postojanja na ovome svijetu. Usudio bih se reći da su osobe s invaliditetom u stvari "anđeli slomljenih krila": ovdje su kako bi i sebi i tzv. zdravim osobama kroz međusobno dosljedno prakticiranje Jedinstvenoga Zakona Ljubavi mogle ponuditi puni smisao života što se očituje činjenjem dobrih djela.
Svrha i cilj našega postojanja i djelovanja je trajan, strpljiv i uporan rad na stvaranju što višega stupnja svjesnosti i senzibilnosti pojedinca i zajednice za čovječniji, bolji svijet, te doživljavanje osoba s invaliditetom punopravnim članovima zajednice.
S obzirom na to da rehabilitaciju smatramo najvažnijom za sadašnji i budući samostalan život osoba s invaliditetom, koja će ih učiniti što je moguće manje ovisnima o pomoći drugih, tzv. zdravih osoba, posebno treba raditi na upoznavanju s materijalima o načinima rada s invalidima, tipovima vježbi, kao i izborom te nabavkom ortopedskih i drugih pomagala za potrebe osoba s invaliditetom. Mišljenja smo da je potrebito uvesti praksu individualnog rada kinezi-terapeuta, kućnu njegu, suradnju s centrima za pomoć osobama s invaliditetom, kao i sveobuhvatno uvođenje primjene instituta profesionalnoga osobnog pomagača u svakodnevnome životu osoba s invaliditetom.
Zalažemo se, nadalje, za sveobuhvatnu resocijalizaciju osoba s invaliditetom, poglavito glede problema psihološke naravi na relaciji odnosa tzv. zdravih osoba i osoba s invaliditetom te obrnuto, uključivanje osoba s invaliditetom u svakodnevni život nakon vremena izolacije koje je nastalo kao posljedica saniranja pretrpljene traume (ozljede). S obzirom na to da je obitelj osnovna biološka, odgojna i socijalna zajednica, zastupamo mišljenje prema kome je za osobu s invaliditetom obitelj najčešće nezamjenjiva socijalna sredina koja najbolje može osigurati njezin pravilan i potpun razvoj.
Promičemo znanstveno, kulturno, umjetničko i drugo stvaralaštvo osoba s invaliditetom. Što se tiče športa, rekreacije i hobija osoba s invaliditetom naglašavamo potrebu uključivanja u navedene aktivnosti. Svjedoci smo velikih športskih uspjeha na para-olimpijadama, pa moguće individualne potencijale treba pravilno usmjeriti.



O Naravnome zakonu



Sve na ovome svijetu međusobno je povezano, u srodstvu je po uzročno-posljedičnom načelu Naravnoga zakona, tj. po načelu "ja sam ti – ti si ja": sve što se dogodi drugome, jednom će se, zasigurno, dogoditi i nama samima. I upravo zato treba dobro paziti o čemu promišljamo i govorimo, te što činimo u sadašnjosti.
U sustav temeljnih načela djelovanja Udruga uvodi novi pristup službe djelima ljubavi na dobrobit bližnjega kojim se obuhvaćaju i razrađuju sve Gospodinovim zapovijedima, međunarodnim pravom, Ustavom i pravnim poretkom Republike Hrvatske dopuštene aktivnosti usmjerene na promicanje i ostvarivanje dobrobiti, slobode i punine ljudskoga dostojanstva svake ljudske osobe, posebice osoba s invaliditetom. Put djela ljubavi na dobrobit bližnjega jednostavno znači: moliti za osobe s invaliditetom, pozivajući ih da i one, također, mole za bližnje, propovijedati o osobama s invaliditetom, htjeti misliti, govoriti i pisati o osobama s invaliditetom, htjeti umjetnički stvarati o invalidima i za njih, htjeti osjetiti, htjeti vidjeti, htjeti čuti, htjeti shvatiti i htjeti pomoći osobama s invaliditetom. Put djela ljubavi na dobrobit bližnjega jest način života, alternativa boljega.
Zalažemo se za misiju trajnoga promicanja vrijednosti odgovornosti pojedinca i zajednice za kvalitetan život osoba s invaliditetom u svezi postupnoga, ali permanentnog stvaranja uvjeta za njihovu konkretnu korisnost, kojom bi postali subjekti, a ne tek objekti, puki promatrači društvenih i institucionalnih zbivanja što određuju razinu njihovoga društvenog statusa, kroz poticanje i osnaživanje prihvaćanja i suradničkoga zbližavanja svih srodnih udruga i zainteresiranih subjekata regije, razotkrivanjem stereotipnoga stava i mišljenja prema kojemu osobe s invaliditetom od zajednice stalno nešto traže, uz stvaranje novoga prema kojemu osobe s invaliditetom mogu i te kako puno dati i sebi i drugima.
Također je potrebito uvođenje dragovoljnoga sudjelovanja u opskrbi i svekolikoj pomoći osobama s invaliditetom u svakodnevnom životu, kao i permanentno razvijanje svijesti o potrebi učestalijega volonterskog rada u udrugama osoba s invaliditetom.
Nadalje, slobodni smo ustvrditi da su osobe koje završe osposobljavanje za samostalan rad, na žalost, u težem su materijalnom položaju od onih koje se nisu osposobljavale, budući da se vrlo teško zapošljavaju, a zakonski se smatraju radno sposobnima.




Zrnce nade



Slobodan sam ustvrditi da je, između ostaloga, u Republici Hrvatskoj, potrebito permanentno i sustavno promicanje svijesti o nužnosti što učestalijega prakticiranja volonterskoga rada, kako na dobrobit pojedinca, tako i cijele zajednice.
Pozivamo se na odredbe Opće deklaracije o pravima čovjeka, Deklaraciju o pravima invalida, Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom, Deklaraciju o pravima djeteta, kao i Konvenciju o pravima djeteta Ujedinjenih naroda, poglavito odredbe koje se odnose na osobe (djecu) sa smetnjama u razvoju i teškoćama u svakodnevnom životu. Konvencija predviđa posebna zdravstvena prava za hendikepiranu djecu, koja će im omogućiti “potpun i dostojan život, u uvjetima koji osiguravaju dostojanstvo, razvijaju samopouzdanje i olakšavaju djetetovo sudjelovanje u društvenom životu” (čl. 23/l). Djeca ometena u razvoju (fizičkom i psihičkom) imaju pravo na posebnu zaštitu glede zdravlja, rehabilitacije, obrazovanja, vježbanja, rekreacije itd; na socijalnu integraciju i individualni razvoj (čl. 23/3), preventivnu zdravstvenu brigu, te medicinski, psihologijski i funkcionalni tretman (čl. 23/4). U svezi Ustava Republike Hrvatske pozivamo se na tekst onih članaka kojima su regulirana prava i obveze osoba s invaliditetom.
Promičemo ponovno uvođenje prava na oslobođenje od obveze plaćanja poreza na dodanu vrijednost (PDV) pri kupnji osobnog automobila, te ortopedskih i drugih pomagala, a za potrebe civilnih invalida, i to na način da se civilni invalidi I. skupine (100 %) potpuno oslobode obveze plaćanja PDV-a pri kupnji osobnog vozila ili ortopedskog i drugog pomagala, a smatramo da je i ostale civilne invalide potrebito osloboditi obveze plaćanja PDV-a u postotku koji odgovara njihovom osobnom stupnju invaliditeta. Planiramo kontakte s predsjednikom Republike, pojedinim saborskim zastupnicima i drugim predstavnicima Sabora i Vlade Republike Hrvatske, te Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Povjerenstvom Vlade RH za osobe s invaliditetom, Savezom organizacije invalida Hrvatske, Državnim zavodom za statistiku, Ministarstvom mora, turizma, prometa i razvitka RH i Ministarstvom unutarnjih poslova, te Ministarstvom obrane RH, kao i Ministarstvom prosvjete i športa, te Ministarstvom znanosti i tehnologije, Ministarstvom kulture, te Društvom arhitekata grada Osijeka, Poglavarstvom Osječko-baranjske županije i Poglavarstvom Grada Osijeka.


Volonterski rad



Izvjesnost izloženosti jedinstvenome i jednakom fenomenu procesa starenja, obolijevanja, invalidnosti i smrtnosti svih stvorenja na ovome svijetu, kao i siromaštvu pojedinaca i društava, jednom riječju patnji, prema mome najdubljem uvjerenju, puninu svojega smisla ostvaruje u samodisciplini postupnoga umanjivanja, te kasnijega nestanka, kako vlastite, tako i sebičnosti drugih. Sama se bit punine smisla, svrhe i cilja (sreće) života može spoznati i ostvariti jedino u davanju za druge.
Promišljajući, govoreći i pišući o praksi volonterskoga rada u nas, lako se može steći dojam da u Republici Hrvatskoj prakticiranje volonterskoga rada, na žalost, još uvijek niti iz daleka nije toliko učestalo koliko je to slučaj na Zapadu.
Stoga je nužno potrebito svekoliko promicanje prakticiranja dragovoljnoga sudjelovanja u opskrbi i pomoći potrebitima: djeci, starijima, bolesnima i siromašnima, te osobama s invaliditetom u svakodnevnom životu, kao i permanentno razvijanje svijesti o potrebi učestalijega volonterskoga rada u udrugama osoba s invaliditetom. Postoji nekoliko razloga zbog kojih je došlo do navedenoga stanja glede prakticiranja volonterskoga rada u Hrvatskoj: od prepreka mentaliteta i odgoja što se očituje mentalno-psihološkim barijerama uma i srca, preko indiferentnosti, samodostatnosti i sebičnosti, do prepreka materijalno-financijske (ekonomske) naravi. U svezi s neparticipiranjem u volonterskome radu uočio sam dvije mogućnosti u praksi: zaposlene osobe često iznose stav prema kojemu nemaju dovoljno (?) vremena za volonterski rad, dok nezaposleni zaokupljeni mnogobrojnim problemima svoje objektivno teške svakodnevnice također, na žalost, ne mogu sudjelovati u volonterskom radu. I tako kao jedina, za sada dosta izgledna, mogućnost donekle zadovoljavajućega rješavanja problema ostaje angažman ročnika civilnoga služenja vojnoga roka. Nedostatak narečenoga rješenja jest u tome što civilnoga ročnika mogu angažirati samo one udruge koje već od ranije imaju zaposlena najmanje dva djelatnika, čime su novoosnovane nevladine udruge građana dovedene u neravnopravan položaj. No, da ipak nije sve tako crno svjedoči i primjer udruge "Glas čovječnosti" čijem se vodstvu, Bogu hvala, u posljednjih mjesec-dva javilo nekoliko osoba zainteresiranih za participiranje u volonterskome radu.



Legenda o vuko-psu



Neki, za onoga o kome ću ovoga puta pisati, vjeruju da je plod snoviđenja, alegorije, legende ili, pak, bajke. Bilo kako mu drago, u svakome snoviđenju, alegoriji, legendi ili bajci postoji barem djelić vječne Istine. Priča što slijedi zasigurno ima svoju poruku. Neka o njoj svatko sam donese svoj sud.
Da, on je vuko-pas. Najbolja, plemenita, čudesna mješavina Majke Prirode: u srcu istodobno Ratnik, nezavisan, usamljeni, gordi, nepokolebljivi, divlji vuk i Mirotvorac, beskrajno odan, požrtvovni, prepun razumijevanja i bezuvjetne Ljubavi, najbolji čovjekov prijatelj - pas. On ima svoju Misiju. Poslan je biti Hodočasnikom. Hodočasničkim Glasom Savjesti Neumitne Datosti dvaju svjetova: svijeta vukova i svijeta pasa. Zadatak mu uopće nije lak. Pomiriti naizgled nepomirljivo: vatru i vodu. On se ne žali i strpljivo nosi ono što mu je dano. I oprašta. No, najteže je biti isti, a opet drukčiji. Prečesto je, naime, nedovoljno ili pogrešno shvaćen taj vuko-pas. Unatoč ili upravo usprkos struji i svim mijenama prostora i vremena, on ostaje dosljedan: ide dalje, ne odustaje. Njegova je poruka jednostavna: koliko se god na prvi pogled činile ili uistinu bile različitima, vatra i voda su ni manje ni više dijelovi istoga, jedinstvenog i vječnog mozaika cjeline Svemira, one su samo dva prirodna elementa, dvije tek naizgled različite manifestacije jedne te iste Stvarnosti koje jednostavno ne mogu ostvariti sav svoj smisao i svu ljepotu svoje punine ukoliko međusobno ne koegzistiraju. Njihova sudbina je tolerancija i zajedništvo. Zato se ne vrijedi opirati, već to treba shvatiti, prihvatiti i živjeti. Jer, Jedinstvo je u Različitosti, različitost je blagoslov, ne prokletstvo. Postupno, on je razvio suosjećanje za sva stvorenja na ovome svijetu: kako za biljke i životinje, tako i za ljude, spoznajući neraskidivu povezanost zrcalnoga Bratstva među njima.
I ako jednom, negdje sretnete toga vuko-psa, samo se nasmiješite i mahnite mu na pozdrav. Ukoliko tada, u dubinama svoje duše osjetite iznenadnu i neopisivu radost topline zbog toga slučajnog susreta, znat ćete da ste na Pravome, na njegovu Putu: Putu Božje, Neprolazne Ljubavi.





Crnoruna ovca (I.)



Nipošto ne bih želio da me se ovom prigodom na bilo koji način pogrešno shvati. Nije mi namjera nikoga prozivati, nedajbože osuđivati, već vas samo, poštovani čitatelji, pokušati potaći na promišljanje o stanju svijesti i općega praga tolerancije našega društva prema pojedincima ili skupinama koji su na bilo koji način "drukčiji" od većine. Koji u umovima i srcima većine nas ostaju ipak tek samo usputna manjina, miljama udaljena od naših "normalnih" svjetova sebičnosti i konformizma. Koje ni malo nije ni lako ni jednostavno svrstati u uobičajene "kalupe" društvenih stereotipa, da ne kažem prosječnosti, tako da se njima, ako je ikako moguće, ne želimo suviše zamarati. Ovo je priča o (ne)suosjećanju i (ne)solidarnosti, priča o njima, o "drukčijima."
Crnoruna ovca. Ista u srcu, duhu i duši, ista u nutrini (Ti, Bože, znaš da je ona samo Tvoje stvorenje, jedna pitoma i draga, obična (?) ovca), a izvana, opet, nekako, drukčija. Je li na bilo koji način biti "drukčijim" od većine dar i blagoslov ili kazna i prokletstvo? Na to pitanje svatko sam mora pokušati pronaći odgovor. Evo mojega osobnog stava: ukoliko činjenica da ste "drukčiji" djeluje na vas tako da svakim danom istinski želite spoznavati ponešto novoga o punini vječne Istine, postajući boljom i potpunijom osobom, koja želi i nastoji pomoći što je moguće većemu broju pojedinaca, posebice sebi sličnima, s obzirom na to da ste "nepopravljivi", tolerantni optimist nesebično altruističkih sklonosti, tada je "biti drukčijim" za vas zasigurno dar i blagoslov. Ukoliko, međutim, činjenica da ste "drukčiji" djeluje na vas tako da svakim danom postajete gorom osobom koja je opterećena pesimizmom, sebičnošću, pohlepom, netolerantnošću, zavišću ili mržnjom, tada je "biti drukčijim" za vas zasigurno kazna i prokletstvo.
"Drukčiji", uz Božju pomoć strpljivo i ustrajno izgrađujući svoju osobnost, postupno na dar i blagoslov mogu dobiti Duhovne Oči kojima će spoznavati svjetove i istine što za svu Vječnost ostaju neshvatljive, daleke i nedostupne površnim, nemarnim i uspavanim "normalnima". Sami odlučite i izaberite što ćete i kamo ćete.




Crnoruna ovca (II.)



Jedina prava, istinska i potpuna spoznaja biti same Istine trajno se i uvijek iznova ispunjava u Jedinstvenome Zakonu Ljubavi što se u stvarnome životu najvjerodostojnije očituje činjenjem Dobrih Djela. Jer, "…vjera bez djela je mrtva." Budući da je Sam po Sebi, u Svojoj Biti, Čista i Bezuvjetna Ljubav u svim njezinim pojavnim manifestacijama, Bog želi da sva Njegova stvorenja žive u međusobnome Bratstvu. Jedino u što možemo biti posve sigurni jest da nitko, ništa, nikada i nigdje ni za svu Vječnost to neće uspjeti promijeniti!
Crnoruna je ovca svakoga dana zajedno s bjelorunima veselo i razigrano trčkarala pašnjacima, željno upijajući svaku kasno proljetnu zraku topline podnevnoga Sunca. Strpljivo je i ustrajno crnoruna ovca nastojala osjećati se, biti i ostati korisnom, prihvaćenom članicom stada svoje bielorune braće i sestara. Gotovo je uvijek prva zapažala grabežljivce i upozoravala stado kada bi ga vukovi dolazili napasti. Zapazila je nešto zanimljivo: vukovi, Bog zna zašto, nju, crnorunu ovcu, nikada nisu napadali. Jednom se, tako, nakon što je ostala sama, izdvojena od ostatka stada, crnoruna ovca zaputila nepreglednim prostranstvima uma, promišljajući: "Tko je, kada i gdje više vrijednosti pridavao duhu i duši, nutrini stvorenja, negoli vanjštini, tijelu? Jer, vanjština se odmah zapazi. Za nutrinu je potreban trud i vrijeme, potrebno je Bratstvo. Tko uistinu može razumjeti drugoga? Onaj tko živi poput njega. U svakome od nas istovremeno žive i ovca i vuk. Treba samo uznastojati da što češće prevlada Dobro." Iz razmišljanja ju prene jedva čujan šum. Mnogo je puta slušala o njemu, čvrsto vjerujući i nadajući se da će ga bar jedanput sresti. I sada je pred njom stajao upravo on: vuko-pas. S puno međusobnoga poštovanja onjušiše jedno drugo, za pozdrav. Crnoruna se ovca prosvijetli u trenu: " I on i ja smo "drukčiji". Jedino sam Stvoritelj potpuno zna koliko smo u nutrini nalik jedno na drugo. Mi imamo zajedničku Misiju, zajedničko Poslanje. Biti Mostom što spaja samo naizgled dvije udaljene obale jedne te iste Rijeke: svijet ovaca i svijet vukova." Vuko-pas, naćulivši uši, iznenada zamakne u gustiš, a crnoruna ovca začu dobro joj poznati Glas Pastira što vodi u sigurnost Doma i stada, u sigurnost Božje blizine.












Duh Zajedništva i Dobrote



Neobično mi je drago što, u posljednje vrijeme, Katolička crkva čini sve više na zbližavanju osoba s invaliditetom i ostaloga, tzv. zdravog dijela populacije.
Nema sumnje da će mi susret kojem sam imao čast i zadovoljstvo nazočiti prije nekoliko dana ostati u trajnome sjećanju. Riječ je o Regionalnom susretu osoba s invaliditetom i njihovih obitelji osječke regije organiziranome od strane Biskupijskoga povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, čiji je povjerenik vlč. Alojz Kovaček, održanom 05. prosinca 2004. godine, u župi Preslavna Imena Marijina u Osijeku (Donji grad). Nakon kratkoga predstavljanja udruga i zajednica osoba s invaliditetom s područja osječke regije, te prigodnoga programa učenika O.Š. "Ivan Filipović" iz Osijeka, kada je djecu posjetio i darivao sv. Nikola, održano je i euharistijsko slavlje. Domaćin susreta, vlč. Ivica Jurić je, u koncelebraciji s p. Čižmešijom i vlč. Kovačekom, zaželjevši dobrodošlicu nazočnima, u propovijedi istaknuo: "Prema vama je, dragi roditelji, Isus Gospodin osobito suosjećajan i blizak upravo posredstvom vaše djece. Mi, koji smatramo da smo zdravi, prečesto, na žalost, u osobama s invaliditetom ne prepoznajemo primjer strpljivosti i ustrajnosti u nošenju životnoga križa. Ako se igdje i ikada samo Nebo ponovno spustilo na Zemlju, onda je to ovdje i sada!" Osobno sam, pod veličanstvenim utjecajem Duha Zajedništva i Dobrote što se mogao osjetiti u prepunome zdanju crkve, s počasnog mjesta, tik do oltara, poručio: "Mi, osobe s invaliditetom, prihvaćamo vas, tzv. zdrave. Prihvatite i vi nas. Otvorite svoja srca, oči i uši kako biste mogli spoznati da smo, iako naizgled različiti, svi mi u svojoj biti isti, završavajući obraćanje nazočnima riječima Isusa Gospodina: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.” (Mt: 25,40) Susretu su nazočili predstavnici ZAJEDNICE "VJERA I SVJETLO" OSIJEK, UDRUGE SLIJEPIH OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE, UDRUGE GLUHIH OSJEČKO-BARANJSKE ZUPANIJE, UDRUGE DISTROFIČARA GRADA OSIJEKA, UDRUGE ZA POMOĆ MENTALNO RETARDIRANIM OSOBAMA «PLAMENA PTICA» OSIJEK, te predstavnici "GLASA ČOVJEČNOSTI" UDRUGE ZA POTPORU OSOBA S INVALIDNOŠĆU I HENDIKEPOM OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE.



O znaku pristupačnosti (I.)



S obzirom na vrlo kompleksnu problematiku participiranja u prometu laka i brza dostupnost, te etički dosljedna uporaba znaka pristupačnosti za osobe s invaliditetom doista ima veliku važnost. U praksi je, na žalost, prečesta njegova zlouporaba, uz permanentno nepoštivanje parkirališnih mjesta namijenjenih osobama s invaliditetom od strane tzv. zdravih vozača.
"Znak ima oblik kvadrata u koji je upisan krug s ucrtanim simbolom koji predstavlja profil vozača u sjedećem položaju u pokretnoj stolici za invalidnu osobu. Osnovna boja znaka je bijela, a upisanog kruga plava, s ucrtanim simbolom bijele boje. Dimenzije znaka su 110 x 110 mm, a veličina simbola znaka je u odgovarajućem omjeru s veličinom znaka i treba biti u skladu s važećim standardima za takvu vrstu znakova." (članak 2., stavak 1. 2. i 3. Pravilnika o posebnom znaku za označavanje vozila invalida, "N.N." 12/93). Zakonom o sigurnosti prometa na cestama – pročišćeni tekst ("N.N." 59/96) u članku 15. je, na žalost, vrlo restriktivno propisano da se samo vozilo koje je prilagođeno da njime upravlja osoba čiji su ekstremiteti bitni za upravljanje vozilom oštećeni, može na zahtjev te osobe obilježiti posebnim znakom. Striktnom, nefleksibilnom primjenom članka 15. Zakona o sigurnosti prometa na cestama bez prava na uporabu znaka pristupačnosti ostaju na stotine i tisuće osoba s invaliditetom (osobe s mentalnom retardacijom, slabovidne i slijepe osobe), kao i svi oni koji zbog stupnja svoje invalidnosti nikada neće biti u mogućnosti samostalno i osobno upravljati svojim vozilom, te će im slijedom toga, za uporabu osobnoga vozila stalno i uvijek biti nužna posredna pomoć njihovih bližnjih, njihovih opunomoćenika (roditelja, bračnog druga, skrbnika i slično).




O znaku pristupačnosti (II.)



Iz osobnoga iskustva mogu potvrditi da sam, premda sam osoba sa 100% civilnim tjelesnim invaliditetom I. skupine, vezan uz uporabu invalidskih kolica, na žalost, 1997. godine morao pokrenuti upravni spor kako bih realizirao pravo na legalnu uporabu znaka pristupačnosti. Spor je, Bogu hvala, pozitivno riješen.
Ovom mi je prigodom želja skrenuti pozornost na odredbu članka 2. stavak 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o posebnom znaku za označavanje vozila invalida ("N.N" 47/94) koji glasi:" Znak vrijedi samo kada vozilom upravlja ili se u vozilu nalazi osoba, čiji su ekstremiteti bitni za upravljanje vozilom, oštećeni." Poseban naglasak stavljen je na riječi "… ili se u vozilu nalazi osoba, čiji su ekstremiteti bitni za upravljanje vozilom, oštećeni." Tumačenjem navedenoga dijela odredbe članka 2. stavak 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o posebnom znaku za označavanje vozila invalida moguće je, naime, zaključiti da je za dopustivost valjane uporabe znaka pristupačnosti dostatno da se osoba su ekstremiteti bitni za upravljanje vozilom oštećeni samo nalazi u vozilu što, pak, znači da osoba s invaliditetom ne mora nužno sama, osobno upravljati vozilom, tj. osobnim vozilom ovlašteno može upravljati i opunomoćenik osobe s invaliditetom. Još jedna nelogičnost: ako osobnim vozilom čiji je vlasnik osoba s invaliditetom ovlašteno može upravljati opunomoćenik nije razvidna potrebitost odredbe članka 15. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prema kojoj pravo na uporabu znaka pristupačnosti ima samo ona osoba s invaliditetom čije je vozilo prilagođeno invalidnosti. Novi zakon o sigurnosti prometa na cestama ("N.N." 105/04) donio je pozitivne promjene za osobe s invaliditetom: znak pristupačnosti glasi na osobu i visoke su kazne za zlouporabu. Znak pristupačnosti izdaje se na ime osobe s invaliditetom, odnosno za vozila udruga osoba s invaliditetom na ime udruge. U Hrvatskom savezu udruga tjelesnih invalida (HSUTI), predsjednice gđe. mr. sc. med. Mirjane Dobranović, smatraju da će ova zakonska promjena rezultirati olakšavanjem i poboljšavanjem života osoba s invaliditetom u prometu.









O znaku pristupačnosti (III.)



Slobodan sam ovom prigodom apelirati, kako na svijest nadređenih, tako i na svijest policijskih djelatnika MUP-a Republike Hrvatske na terenu, da uznastoje što je moguće savjesnije i dosljednije u praksi provoditi odredbe novoga Zakona o sigurnosti prometa na cestama, posebice u svezi s parkirališnim mjestima namijenjenima osobama s invaliditetom i legalnom uporabom znaka pristupačnosti.

Članak 40. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("N.N" 105/04) glasi: «Osoba s invaliditetom, čiji su donji ekstremiteti bitno oštećeni tako da onemogućavaju normalno kretanje, može propisanim znakom pristupačnosti označiti vozilo u kojem se prevozi. Znakom pristupačnosti mogu biti označena i vozila udruga osoba s invaliditetom. Prava koja proizlaze iz znaka pristupačnosti ne smije koristiti osoba koja nije osoba s invaliditetom. Znak pristupačnosti izdaje se na ime osobe s invaliditetom, odnosno za vozila udruga osoba s invaliditetom na ime udruge, a izgled znaka, uvjete za njegovo stjecanje, način obilježavanja parkirališnog mjesta te prava koja se na temelju njega mogu ostvarivati, propisuje ministar nadležan za poslove prometa uz suglasnost ministra za zdravstvo. Novčanom kaznom u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako izda znak pristupačnosti osobi koja za to ne ispunjava uvjete iz ovoga članka. Za prekršaj iz stavka 3. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 500,00 do 2.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi i u tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Novčanom kaznom od 500,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja koristi znak pristupačnosti suprotno odredbi stavka 2. ovoga članka.»




O beneficiranome stažu



Ovom sam prigodom slobodan ustvrditi da je u pozitivni pravni sustav Republike Hrvatske nužno potrebito što skorije ponovno uvođenje instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena za sve kategorije osoba s invaliditetom za koje se to vještačenjem utvrdi najprihvatljivijim rješenjem. Isto se tako može reći da odredbe Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem za pojedine kategorije osoba s invaliditetom nikako ne predstavljaju privilegij, već samo izraz prijeke potrebe. Na kompetentne, stoga, apeliram da potonji institut uznastoje što je moguće bolje zaštiti i očuvati, a prema potrebama praktične primjene i dopuniti.
Odredbe narečenoga Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem (N.N. 71/99), članak 7. glasi: " Staž osiguranja s povećanim trajanjem računa se osiguranicima –invalidnim osobama: slijepim osobama, osobama oboljelim od distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih bolesti, oboljelima od paraplegije, cerebralne i dječje paralize, multipleks skleroze, reumatoidnog artritisa, gluhim osobama i osobama kod kojih postoje funkcionalni poremećaji zbog kojih se ne mogu samostalno kretati bez uporabe invalidskih kolica. Svojstvo osiguranika – invalidne osobe iz stavka 1. ovoga članka, ako im zdravstveno stanje uzrokuje trajne posljedice za život i rad, utvrđuje se rješenjem Zavoda na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju na zahtjev invalidne osobe. Osiguranicima – invalidnim osobama iz stavka 1. ovoga članka svakih 12 mjeseci staža osiguranja računa se kao 15 mjeseci." Članstvo Udruge se zalaže i za obnovu projekta “Osobe s invaliditetom u javnom prometu”. Održavanjem kontinuirane suradnje s Prometnom policijom MUP-a, ustrajat ćemo na strogoj i trajnoj kontroli parkirališnih mjesta namijenjenih za uporabu od strane osoba s invaliditetom. Udruga će surađivati s Povjerenstvom za osobe s invaliditetom osnovanim pri Vladi Republike Hrvatske.





Što smo postigli?


Nikako ne bih želio da tekst koji slijedi bude shvaćen u kontekstu samohvale, nego isključivo i samo kao primjer i poticaj za cjelovitiji i bolji rad u budućnosti i nama i drugim organizacijama osoba s invaliditetom.
Ostvarena je suradnja s predstavnicima Đakovačko-srijemske biskupije u svrhu izrade Prijedloga za poboljšanje kvalitete življenja svih kategorija osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj, sudjelovali smo na Trećem biskupijskom susretu osoba s invaliditetom koji je održan 12. lipnja 2004. godine u Josipovcu, u Župnoj crkvi Sv. Luke Evanđeliste, Udruzi je odobrena zamolba za donaciju "Narodnih novina", a udovoljeno je i našoj zamolbi za donaciju "Glasa Slavonije". Ostvarena je suradnja s predstavnicima MC "Glas Slavonije" u svrhu volonterskoga pisanja tjedne kolumne o tematici osoba s invaliditetom (do sada je objavljeno 42 kolumni). Ostvarena je suradnja s predstavnicima Gradske četvrti "NOVI GRAD" poradi prijedloga za uklanjanje graditeljskih prepreka na području Gradske četvrti, a realizirane su i konzultacije s odvjetnikom poradi mogućnosti rješavanja kompleksnije problematike pojedinih kategorija osoba s invaliditetom. Osmišljen je projekt besplatne pravne i psihosocijalne pomoći za sve kategorije osoba s invalidnošću i hendikepom u Osječko-baranjskoj županiji s kojim smo sudjelovali na natječajima Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, na natječaju Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, kao i na natječaju za dodjelu humanitarnoga telefona. Izradili smo i promotivni CD-ROM-a Udruge, a uz pomoć i suradnju s predstavnicima udruge "Marijina legija" oarganizirana su dva predbožićno-novogodišnji domjenka, te jedan preduskrsni domjenak uz prigodno darivanje članova Udruge (predstavnici Gradske četvrti «Novi grad», Osijek, Sjenjak 133, povremeno nam velikodušno osiguravaju prostor za odvijanje aktivnosti Udruge). Izradili smo i članske iskaznice, a u sklopu realizacije projekta besplatne pravne i psihosocijalne pomoći pisali najrazličitije zamolbe, žalbe na prvostupanjska rješenja, te tužbe na drugostupanjska rješenja. Ostvarili smo i kontakte s Uredom predsjednika Republike, pojedinim saborskim zastupnicima i drugim predstavnicima Sabora i Vlade Republike Hrvatske, te Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i Povjerenstvom Vlade RH za osobe s invaliditetom, Savezom organizacije invalida Hrvatske, Državnim zavodom za statistiku, Ministarstvom mora, turizma, prometa i razvitka RH i Ministarstvom unutarnjih poslova, te Ministarstvom obrane RH, te Poglavarstvom Osječko-baranjske županije i Poglavarstvom Grada Osijeka.





O pozivu i poslanju



Ovom se prigodom, u svojstvu nezaposlene osobe, želim najtoplije zahvaliti na hvale vrijednoj inicijativi solidarnosti, razumijevanja i humanosti, kako predstavnicima Poglavarstva Osječko-baranjske županije, posebice gospodinu županu, tako i predstavnicima Poglavarstva Grada Osijeka, posebice gospodinu gradonačelniku. Rečeni su mi predstavnici, naime, zajednički pružili potporu (svatko svojim udjelom) uplativši razliku između cijene standardnih (klasičnih) invalidskih kolica na ručni pogon, čiju kupnju HZZO odobrava automatizmom, i cijene lakih (posebnih) invalidskih kolica, čiju razliku cijene korisnik sam mora nadoplatiti. Laka (posebna) invalidska kolica nužno su mi potrebita poradi što jednostavnijega i lakšeg korištenja uslijed, na žalost, znatno pogoršanoga zdravstvenog stanja mojih roditelja umirovljenika.
Kao što znamo, u Indijskome se oceanu, na žalost, krajem prošle godine dogodio vrlo jak potres koji je rezultirao razornim plimnim valom tsunamijem, izazivajući ljudske patnje i stradanja strahovitih razmjera. Jeste li se zapitali zašto je Bog dopustio da se upravo to dogodi, što nam time Stvoritelj želi poručiti, na što nas potaknuti? Nitko, ni od nas ljudi ni od anđela, ne može proniknuti cjelinu Božjih namjera i razloga. Neka mi, ipak, bude dopušteno navesti barem neke od njih. Možda nas je rečenim događajem Bog želio upozoriti na daljnju neodrživost neuravnoteženosti između egoistično-konformističkoga zapadnjačkog samodostatnoga prebogatstva i ničime opravdanoga istočnjačkog presiromaštva, dodatno besramno podgrijavanoga toleriranjem, štoviše poticanjem tzv. seks-turizma upravo od strane Zapada. Jer, da je stradalo stanovništvo zemalja Indijskoga oceana raspolagalo adekvatnim sustavom praćenja i uzbunjivanja, mnogi bi nedužni životi, zasigurno, bili spašeni. No, ne brinite se: čvrsto vjerujem da većina stradalih osoba ima svoju "ulaznicu za Raj". Ali što je s nama ostalima: koliki je naš, moj i tvoj udio odgovornosti? Jer, nitko nije toliko dobar da ne bi mogao biti bolji. Svi su pozvani, malo je poslanih. Bogu hvala, još uvijek ima "ratnika Svjetlosti", još uvijek ima ljudi spremnih odazvati se na pozive za činjenje dobrih djela, o čemu vrlo zorno svjedoči i moj osobni primjer. Ipak, ne bi bilo zgorega još koji put nazvati humanitarne telefone namijenjene prikupljanju financijske pomoći stanovništvu poharanom tsunamijem, zar ne?



O jednome paradoksu



Ovaj mi je put želja skrenuti pozornost na jedan paradoks u okviru pozitivnih odredaba važećega Zakona o radu, ("N.N." 137/04 – pročišćeni tekst) prema kojemu, na žalost, ne postoji ni jedna odredba kojom bi, na adekvatan način, bila regulirana mogućnost korištenja prava izvedenih iz instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena. Na taj su način osobe s invaliditetom, posebice slijepe osobe, kao i one osobe s invaliditetom koje su u svome svakodnevnom životu vezane uz uporabu invalidskih kolica ili štaka, dovedene u posvema nelogičan i diskriminirajući položaj glede ostvarivanja prava na posebne uvjete rada, a u odnosu na ostalu, većinsku, tzv. zdravu populaciju djelatnika. U članku 73. Zakona o radu predviđena su stanovita prava u svezi skraćenoga radnog vremena, ali samo za "roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju" (protiv čega osobno nemam apsolutno ništa – dapače, podržavam postojanje takve odredbe) što osobe s invaliditetom ostavlja bez primjerene i nužne pravne zaštite.
Dio članka 73. važećega Zakona o radu, naime, glasi: "Jedan od roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju (djeteta s težim tjelesnim ili mentalnim oštećenjem ili težom psihičkom bolesti) ima pravo na dopust za njegu djeteta ili pravo raditi polovicu punoga radnog vremena do navršene sedme godine djetetova života. Nakon prestanka korištenja prava iz stavka 1. ovoga članka jedan od roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju ima pravo raditi polovicu punoga radnog vremena. Pravo raditi polovicu punoga radnog vremena ima jedan od roditelja punoljetnog djeteta s težim smetnjama u razvoju, ako je teže tjelesno ili mentalno oštećenje nastalo prije punoljetnosti djeteta, odnosno do završetka redovnog školovanja. Roditelj koji koristi prava iz stavka 1. do 3. ovoga članka ima pravo na naknadu plaće prema posebnim propisima. Naknada plaće iz stavka 4. ovoga članka isplaćuje se na teret sredstava socijalne skrbi. Ministar nadležan za socijalnu skrb, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, pravilnikom će propisati uvjete i postupak za sjecanje prava iz stavka 1. i 2. ovoga članka te način obračunavanja i isplate naknade plaće."




Jesmo li tolerantni?



Koliko mi znače ljudi?/ Da li me ljudi shvaćaju?/ Da li me žele shvatiti?/ Da li im uopće nešto značim?/ Jesam li im spreman pomoći?/ Uzvraćaju li mi ljudi pomoć?/Nismo li previše otuđeni jedni od drugih?/ Ima li među nama razumijevanja i ljubavi?/Imam li ja pravo svaki dan biti sit znajući/ Da ljudi širom svijeta umiru od gladi?/ Po čemu su to jedni bolji od drugih?/ Po čemu su to jedni više ljudi od drugih?/ I zašto uopće postoje prvi i drugi?/ Zašto nam treba oružje?/ Zar više nema prijateljstva?/ Ili ga možda nikada nije niti bilo?/ Da li nam Vjera može pomoći?/Može. Ali ne smijemo biti toliko sumnjičavi./ Moramo biti spremni prihvatiti promjene - / - Nov način života. Moramo biti tolerantni./ Nitko ne može mrzeći biti sretan. (Pjesma "Ponekad, zapitaš li se", ciklusa "Tražim Te", iz zbirke pjesama "Tebi, koji znaš što je trnje", autora Roberta Dudnika)
Koliko smo i jesmo li uopće tolerantni? Ovo je priča o svima nama, a ipak, ponajprije, o "drukčijima." Pod pojmom "drukčiji" mislim na bezbroj varijacija na vrlo sličnu ili, pak, posve istu temu među svim stvorenjima, kako među biljkama i životinjama, tako i među ljudima. Zazirete li od "opasnih" biljaka, životinja ili ljudi? Ako da, zašto da, ako ne, zašto ne? Jesu li vaša odbojnost i strah doista opravdani ili možda, ipak, nisu? Jer, sam Bog želi postojanje različitosti. Da nije tako, zar bi ju Stvoritelj dopuštao? Svako je biće svake sekunde drukčije od onoga drugoga, čak i od samoga sebe. To je temeljno načelo Naravnoga zakona: kako bismo opstali, moramo biti tolerantni. Stoga vas, poštovani čitatelji, najtoplije molim: postupno, ali ustrajno se učimo bivati sve tolerantnijima prema sebi i drugima, kako s obzirom na spol i spolnost, rasu, boju kože, rođenje i podrijetlo, duhovnost, vjeroispovijest i ateizam, altruizam i egoizam, bračno i imovinsko stanje, mišljenja, stavove i sklonosti, nacionalnost i državljanstvo, zdravstveno stanje i životnu dob, (ne)zaposlenost, ovisnost, (ne)inkriminiranost, naobrazbu, zanimanje i zvanje, politička i ideološka uvjerenja, tako i s obzirom na sve ine manifestacije različitosti. Jer prečesto nam se čini da je lako suditi. Posljedice, naime, mogu biti preteške.



O prirodi čovjeka (I.)



Koračaš ovim svijetom/Odupiruć se Tijeku./I znaš da Ti nešto nedostaje,/A ne znaš što./I uzalud tražeći zaželiš/Bolno viknuti:/"Sve, sve je ludilo!",/A znaš da Te ionako nitko ne bi čuo,/Jer Te ionako nitko ne sluša./I onda baš kao za inat,/Iz Tebe progovori/Ego,/Zavist/Pohlepa/Ljubomora/Mržnja,/I sve one druge, brojne osobine./I okrećeš se, tražiš,/Ali putokaza nema./I Ti se vrtiš u krugu,/I misliš:/"Život je dolina suza./Tko zna, možda bi se/I suze mogle/Nekome prodati?" (Pjesma "Priroda čovjeka I.", ciklusa "Tražim Te", iz zbirke pjesama "Tebi, koji znaš što je trnje", autora Roberta Dudnika)
Budimo realni, barem ovaj put. Do koje smo mjere, kako prema sebi, tako i prema drugima iskreni, a do koje mjere licemjerni. Koliko smo uistinu dosljedni, a koliko skloni prigodničarskome ponašanju? Koliko puta nešto zaista mora biti takvim kakvo jest, a koliko puta nešto jest takvim samo zato što mi to želimo? Koliko nam je doista stalo do onoga jedino životno bitnoga:, opće, zajedničke dobrobiti, a koliko smo uskogrudni u cijelome spektru svojih izmišljenih i umišljenih, stereotipnih posebnosti? Jer, ukoliko činjenica da ste "drukčiji" djeluje na vas tako da svakim danom istinski želite spoznavati ponešto novoga o punini vječne Istine, postajući boljom i potpunijom osobom, koja želi i nastoji pomoći što je moguće većemu broju pojedinaca, posebice sebi sličnima, s obzirom na to da ste "nepopravljivi", tolerantni optimist nesebično altruističkih sklonosti, tada je "biti drukčijim" za vas zasigurno dar i blagoslov. Ukoliko, međutim, činjenica da ste "drukčiji" djeluje na vas tako da svakim danom postajete gorom osobom koja je opterećena pesimizmom, sebičnošću, pohlepom, netolerantnošću, zavišću ili mržnjom, tada je "biti drukčijim" za vas zasigurno kazna i prokletstvo. I ne zaboravite da ste jedini djelić beskrajnoga Svemira koji, ako odlučite, imate pravo i mogućnost promijeniti - upravo vi sami. Vjerujte, samo ćete na taj način svakoga dana mijenjati i cijeli svijet.





O prirodi čovjeka (II.)




"Do jučer zdrav, sposoban brinuti sam o sebi – odjednom: paraplegičar, oduzet, u kolicima, sputanih mogućnosti kretanja, pritisnut osjećajem nemoći, uskraćen u mnogočemu, upućen na druge, na zdrave. … Tada, u dodiru s invalidima dolazi na vidjelo pravo lice tih koji se s njima susreću. Mnogi gledaju svoja posla, ne žele se zamarati tuđim problemima. Vidjeti invalida i nalaziti mu se u blizini znači neprestano se podsjećati na mogućnost da se to i nama dogodi. Uvlačimo se u svoju ljušturu, bježimo na ulice gdje su oko nas zdravi, vreva života, iluzija da će vječno ostati. Svim silama nastojimo odagnati strah od invalidnosti i smrti. …
Kao da nismo nikad imali kontakt s masom, društvom ili oni s nama. No sad je sasvim drugačije, kao da smo se privikli jedni na druge. … znaju nam sklopiti kolica, složiti ih u prtljažnik automobila, načiniti prolaz i prijateljski mahnuti: "Doviđenja! Ili "Dođite nam opet." I dolazimo." (ulomak iz poglavlja "Čovjek čovjeku", knjige "Život sam je pobjeda" čiji je izdavač Udruženje paraplegičara i kvadriplegičara SRH Kraljevica)."Bhagavad-Gita, prema Ghandiju, simboličan je opis borbe čovjeka protiv samog sebe, protiv svojih sumnji i strahova. Čovjek želi jedan ishod i boji se života koji mu ne jamči očekivani ishod. Potrebno je ući u bitku života bez očekivanja izvjesnog ishoda, no pravilno i moralno, vodeći bitku u skladu s principima. Ishod je tada uvijek dobar." c (Iz knjige "U potrazi za Staklenim gradom "Ja Vjerujem./Moj Put je ispravan./Ne, ja ne mrzim./Ja ljubim Bližnjega svog!/Moje misli su čiste./Moje su namjere čiste./Moje srce je čisto./I puno Ljubavi./I ja sam miran."(Pjesma "Priroda čovjeka II.", ciklusa "Tražim Te", iz zbirke pjesama "Tebi, koji znaš što je trnje", autora Roberta Dudnika, koji je u razdoblju 1975.-1985. svake godine imao privilegij i čast po nekoliko mjeseci provesti zajedno s ostalim pacijentima. na rehabilitaciji u Ortopedskoj bolnici sa Spinalnim centrom SRH – Kraljevica. Navedeni Centar u Kraljevici je sada, na žalost, ukinut.)


O prirodi čovjeka (III.)



"Markiz de Sade je govorio da su najvažnija iskustva ona koja čovjeka dovode do krajnosti. Samo tako naučimo, jer to zahtijeva svu našu hrabrost.
Otkad smo izbačeni iz raja ili patimo ili činimo da drugi pate, ili gledamo tuđu patnju. … U davnim vremenima čovjek je shvatio da je patnja, kad se s njom suočimo bez straha, bila propusnica za slobodu. … Ako uspijete shvatiti da možete živjeti bez patnje, to je već veliki korak, no nemojte misliti da će to i drugi ljudi shvatiti. … Kad nisam imala što izgubiti, dobila sam sve. Kada sam prestala biti što jesam, pronašla sam sebe. … I onda, kada je pomislila da će odustati, obuzme je neobičan osjećaj: dosegnula je svoju granicu, a iza nje se nalazio prazan prostor u kojemu kao da je plutala iznad sebe same i više nije znala što osjeća. Je li to bio osjećaj što su ga pokajnici doživjeli? Na drugom kraju boli otkrila je vrata prema drugoj razini svijesti, i više nije bilo prostora ni za što drugo, samo za neumoljivu prirodu – i za nju, nepobjedivu. … Na svim jezicima svijeta postoji poslovica: daleko od očiju, daleko od srca. No ja tvrdim da je to posve netočno; što su dalje od očiju, to su bliže srcu osjećaji koje nastojimo ugušiti i zaboraviti. Ako smo u progonstvu, želimo sačuvati i najmanju uspomenu na svoje korijene; ako smo daleko od voljene osobe, svatko tko prođe ulicom, podsjeća nas na nju. Evanđelja, i sveti spisi svih religija, napisani su u progonstvu, u traganju za Bogom, za vjerom koja pokreće narode, za hodočašćem grešnih duša na zemlji. Nisu poznavali naše pretke, a mi ne znamo što Božanstvo očekuje od naših života – u takvu su trenutku napisane knjige, naslikane slike, jer ne želimo i ne možemo zaboraviti tko smo." (Ulomci iz romana "Jedanaest minuta", autora Paula Coelha)




Zajedno – za Jedno




"Kasnije mi je rekao da se tada prisjetio riječi generala Bootha: Nemoguće je ljudska srca zagrijati Božjom ljubavi dok su im stopala ozebla od hladnoće.
Sjećaš li se onog velikog svjetionika? Godinama je vodio brodove u luku. No vremena su se promijenila. Prošlog sam tjedna čitao kako je ondje magla tako gusta da su sagradili još jedan svjetionik, malo bliže vodi, da svjetlo može prolaziti ispod magle. To je upravo ono što se i nama događa. Crkva još uvijek stoji vrlo visoko i njeno se svjetlo spušta s visina. No samo ga nekolicina može ugledati jer su se vremena promijenila i vrlo je mnogo magle. Jedno bi novo svjetlo moralo zasjati puno niže, sasvim nisko, ondje gdje žive ljudi. Ne smijem biti samo čuvar svjetionika, već moram donijeti stvarno svjetlo ljudima." (Ulomci iz autobiografskog romana "Trči mali trči", autora Nickyja Cruza) "Ja zovem Te/U Ime Njegovo./U Ime Isusa Krista Gospodina./Ja Tebe zovem…/Tebe, čovjeka od Puta,/Tebe, čovjeka za Druge./Ja zovem Tebe,/Čovjeka Duge…/Ja zovem Te./Molim Te, pomaži!/Da pomažem,/Zajedno da pomažemo…/Čuješ li?/Ja Tebe zovem…/Zajedno – za Jedno!/Hoćeš li?/Jer, ja zovem Te,/Zovem u Ime Njegovo…" (Pjesma "Ja zovem Te…", ciklusa "Tražim Te", iz zbirke pjesama "Tebi, koji znaš što je trnje", autora Roberta Dudnika) "Stupanj se civiliziranosti jednoga naroda mjeri osjetljivošću što ju pokazuje prema svojim najslabijim članovima kao i onima koji su slabije životne sreće, te nastojanjem kojim se zauzima za njihov ponovni oporavak i potpuno uključenje u društveni život." papa Ivan Pavao II. (Iz nastupnog obraćanja prigodom drugoga pastoralnog i državnog posjeta Svetoga Oca Republici Hrvatskoj, tijekom prvoga dana papina posjeta 2. listopada 1998.)




Vježba sjemena



U sljedećim ću kolumnama biti slobodan iznijeti opise Praktičnih vježbi-obreda RAM-a " malenoga reda unutar Katoličke crkve, bez tajni i bez misterija koji bi nadilazili pokušaj shvaćanja simboličkog jezika svijeta".
"Kleknite na zemlju. Zatim sjednite na svoje pete i spustite tijelo tako da vam glava dodiruje koljena. Ispružite ruke prema natrag. Nalazite se u fetalnom položaju. Sada se opustite i zaboravite na sve napetosti. Dišite smireno i duboko. Uskoro ćete početi osjećati da ste sićušno sjeme okruženo udobnošću zemlje. Sve je oko vas toplo i ugodno. Spavate spokojnim snom. Odjednom, jedan se prst miče. Klica više ne želi biti sjeme, želi se roditi. Polagano počinjete micati ruke, zatim se vaše tijelo podiže, podiže dok ponovno ne sjednete na pete. Tada počinjete ustajati, lagano, lagano se uspravljate s koljenima na tlu. Cijelo to vrijeme zamišljali ste što znači kada se sjeme pretvara u klicu i stane probijati zemlju. Došao je trenutak da se zemlja probije. Polako ćete ustajati, stavljajući jedno stopalo na tlo, zatim drugo, boreći se protiv neravnoteže kao što se klica bori za prostor. Sve dok sasvim ne ustanete. Zamislite oko sebe polje, sunce, vodu, vjetar i ptice. To je klica koja se rađa. Polagano dižite ruke prema nebu. Zatim se ispružite još više, još više, kao da želite uhvatiti golemo sunce koje sja ponad nas i daje vam snagu, privlači vas. Tijelo vam postaje sve čvršće, mišići se istežu, a vi osjećate kako rastete, rastete, rastete, i postajete golemi. Napetost će svakim trenom postajati jača dok ne postane bolna, nepodnošljiva. Kada više ne možete izdržati, kriknite i otvorite oči. Ponovite ovu vježbu sedam dana uzastopce, uvijek u isto vrijeme." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)







Vježba brzine



"… To je: sumnjam u svoju iskrenost. Svih ovih dana Petrus mi je govorio da je put svačiji, da pripada običnim ljudima, i to me je dosta razočaralo.
Mislio sam da će mi čitav ovaj napor pružiti istaknuto mjesto među malobrojnim izabranicima koji se približavaju velikim arhetipovima svijeta. Mislio sam da ću napokon otkriti što je istina, saznati sve priče vezane uz tajne vlade tibetanskih mudraca, za magične obrede sposobne da izazovu ljubav gdje ne postoji privlačnost, za obrede u kojima se odjednom pojavljuju vrata Raja. Ali Petrus mi je rekao upravo suprotno: ne postoje izabrani. Svi su izabrani, umjesto da se pitate "što ovdje radim", odlučite učiniti nešto što pobuđuje zanos u srcu. U radu sa zanosom nalaze se rajska vrata, ljubav koja se preoblikuje, izvor koji nas vodi do Boga. Taj nas zanos povezuje s Duhom Svetim, a ne stotine, tisuće pročitanih stranica klasičnih tekstova. Želja da se vjeruje kako je život čudo koje dopušta da se čuda događaju, a ne takozvani "tajni obredi" ili " redovi inicijacije". Naposljetku, odluka čovjeka da ispuni svoju sudbinu jest ono što ga doista čini čovjekom, a ne one teorije što ih stvara oko misterija postojanja.
… Izvanredno boravi na Putu Običnih Osoba. Danas je to jedna od najdragocjenijih spoznaja do kojih sam došao u svome životu, omogućava mi da djelujem i uvijek će me pratiti.
Hodajte dvadeset minuta upola sporije no što običavate hodati. Obratite pažnju na sve pojedinosti, ljude i krajolike oko vas. Najbolje vrijeme za tu vježbu je poslije ručka. Ponavljati vježbu sedam dana." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)




Hvala, Sveti Oče!



«Tko god ti bio, znaj da si voljen! Sjeti se da je Evanđelje poziv na radost! Ne zaboravi da imaš Oca i da svaki život, pa i onaj najbeznačajniji za ljude, u Njegovim očima ima vječnu i neizmjernu vrijednost!»
Biti kršćanin znači biti misionar… Nije dovoljno samo otkriti Krista – moraš Ga približiti i drugima! Moraš imati hrabrosti govoriti o Kristu. On se pouzdaje u tebe i računa na tvoju suradnju. Ne bojte se! Papa je s vama. Radostan sam, budite i vi!" (papa Ivan Pavao II.) U ovih nekoliko kratkih citata mogao bi se pokušati, premda je to ustvari nemoguće, sažeti nadasve jedinstven i osebujan ovozemaljski život Božjega Čovjeka Karola Wojtyle, pape Ivana Pavla II. Velikog, pape putnika, glasnika nade i Evanđelja, moralnoga autoriteta svijeta, "mistika, karizmatika i proroka". 02. travnja 2005. godine umro je, rodivši se za Vječnost, Karol Wojtyla, u srcu Poljak, u duši vječito mlad prijatelj Boga, brata čovjeka i naroda svijeta. Slobodno se može ustvrditi da je Ivan Pavao II., kao jedan od najtolerantnijih poglavara Rimokatoličke crkve, bio uzor uzora, nepokolebljivi ekumenist i promicatelj međureligijskoga dijaloga, istovremeno liberalni reformator i konzervativni čuvar tradicija Crkve, promicatelj ljudskih prava "najmanje braće": društveno potlačenih i marginaliziranih. "Tražio sam vas, sada ste vi došli k meni i ja vam zahvaljujem. Amen.", posljednja je poruka Ivana Pavla II. Republiku je Hrvatsku papa Ivan Pavao II. svojim pastoralnim i državničkim posjetom počastio čak tri puta. U trajnom će nam sjećanju, zasigurno, ostati dragi lik našega pape prijatelja. Hoće li i koliko u našim srcima i dušama, međutim, ostati njegove poruke i djela konkretne, praktične, istinske Ljubavi – Agape? Građanima Hrvatske papa Ivan Pavao II. ostavio je i trajan zavjet: "Molite se za mene dok sam živ i kad budem mrtav." Osobno mi je najupečatljivije papino ustrajno i dosljedno promicanje ljudskih prava nemoćnih, bolesnih, kao i osoba s invaliditetom diljem svijeta. Usudio bih se reći da je zbog, na žalost, mnogobrojnih zdravstvenih problema, papa Wojtyla, za svojega ovozemaljskog života, bio najpoznatijom osobom s invaliditetom. Hvala, Sveti Oče! Doviđenja, dragi papa, doviđenja!








Vježba okrutnosti



"Bog nije osveta, Bog je Ljubav. Njegova je jedina kazna u tome da prisili onoga koji je prekinuo čin Ljubavi da ga nastavi.
... Zakon povratka. Kada je otac Jordi naveo onu rečenicu o Kristu, gdje god bilo vaše blago, ondje će biti i vaše srce, on je upravo na to mislio. Gdje želite vidjeti lice Boga, ondje ćete ga vidjeti. A ako ga ne želite vidjeti, to je posve svejedno ukoliko je vaše djelo dobro. Čovjek nikad ne smije prestati sanjati. San je hrana duše kao što je jelo hrana tijela. Često u svome životu vidimo svoje snove uništene i želje neispunjene, ali potrebno je nastaviti sanjati inače naša duša umire i Agape ne prodire u nju. Od svih načina koje je čovjek pronašao da sebi nanosi zlo, najgora je Ljubav. Neprestano patimo zbog nekoga tko nas ne voli, zbog nekoga tko nas je ostavio ili zbog nekoga tko nas ne želi ostaviti. Ako smo samci, to je zato što nas nitko ne želi, ako smo vjenčani pretvaramo brak u ropstvo. Kada se Božji Sin spustio na zemlju, donio je Ljubav. Ali kako ljudi mogu razumjeti ljubav samo s patnjom i žrtvama, na kraju su ga razapeli. Da nije bilo tako, nitko ne bi vjerovao u njegovu ljubav, jer su svi bili naučeni svakodnevno patiti s vlastitim strastima. … I tako bi, bez obzira na izbor, Božji Sin na kraju opet bio razapet. … Svaki put kad vam neka misao koja vam šteti prođe glavom – ljubomora, samosažaljenje, patnja zbog ljubavi, zavist, mržnja itd. – postupite na sljedeći način: zabijte nokat kažiprsta u korijen nokta na palcu tako da bol bude jaka. Koncentrirajte se na bol: ona na fizičkom polju reflektira istu patnju koju osjećate na duševnome polju. Ublažite pritisak tek kad vam misao izađe iz glave. Ponovite to koliko god puta bilo potrebno, čak i nekoliko puta za redom, sve dok vas misao ne napusti. Svaki put misao će se vraćati u većim razmacima i naposljetku posve nestati, ako budete zabijali nokat uvijek kad se vrati". (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)










Obred glasnika



"Prije no što je izašao u svijet, Krist je otišao razgovarati sa svojim osobnim demonom u pustinju – počeo je Petrus. – Naučio je što mora znati o čovjeku, ali nije dopustio da demon diktira pravila igre, i tako ga je pobijedio.
Sjednite i potpuno se opustite. Pustite da vam um luta kamo hoće, da misli teku nekontrolirano. Nakon nekog vremena počnite sebi ponavljati: "sad sam opušten, moje oči snivaju san svijeta." Kada osjetite da se vaš um ne brine ni oko čega, zamislite vatreni stup na desnoj strani. Zamislite kako plamen postaje jarki, sjajan. Tada recite tihim glasom: "naređujem da se moja podsvijest pokaže, neka mi se otvori i otkrije svoje magične tajne" Malo pričekajte, usredotočeni samo na vatreni stup. Ako se pokaže neka slika, ona će biti manifestacija vaše podsvijesti. Pokušajte je zadržati. Držite i dalje vatreni stup na desnoj strani i počnite zamišljati drugi vatreni stup na lijevoj strani. Kada plamen bude jarki, recite tihim glasom ove riječi: Neka se snaga Janjeta pojavi u svemu i svima, neka se pojavi i u meni dok zazivam svoga Glasnika. (Ime Glasnika) pojavit će se sada za mene." Razgovarajte s vašim Glasnikom koji bi se trebao pojaviti između dva stupa. Raspravite svoj posebni problem, tražite savjete i dajte mu potrebne naredbe. Kad završi vaš razgovor, oprostite se od Glasnika sljedećim riječima: "Zahvaljujem Janjetu na čudu koje sam ostvario. Neka se (ime Glasnika) uvijek vrati kada ga pozovem, a kad je udaljen, neka mi pomaže ostvariti moje djelo." Napomena: Pri prvom prizivanju – ili pri prvim prizivanjima, ovisno o koncentraciji onoga koji obavlja Obred – ne kaže se ime Glasnika. Kaže se samo "On". Ako Obred bude dobro obavljen, Glasnik bi trebao odmah otkriti svoje ime putem telepatije. Ako se to ne ne dogodi, budite uporni dok ne saznate njegovo ime, i tek tada započnite razgovor. Što češće Obred bude obavljan, bit će snažnije prisuće Glasnika i brže vaše djelovanje." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)




Buđenje intuicije
(vježba vode)



"Što je ludo u svijetu, izabra Bog da posrami mudre; što je slabo u svijetu, izabra Bog da posrami jake – govorio je redovnik svojim tankim jednoličnim glasom. Mi smo ludi zbog Krista. Dosad smo smatrani smećem, otpadnicima u svijetu. Međutim, Kraljevstvo Božje ne sastoji se samo od riječi već i od Moći.
Makar govorio jezikom ljudi i jezikom anđela; makar imao dar proricanja i toliku vjeru da mogu micati planine, ako ne budem imao ljubav, neću biti ništa. Svi smo mi u potrazi za Erosom, a kad se Eros želi pretvoriti u Philos, mislimo da je ljubav nekorisna. A ne shvaćamo da će nas Philos odvesti do oblika veće ljubavi, do Agapea. To je bila ljubav koju je Isus osjetio prema ljudima, i bila je tako velika da je potresla zvijezde i promijenila tok ljudske povijesti. Njegov osamljeni život učinio je ono što kraljevi, vojska i carstva nisu uspjeli. Tijekom tisuća godina povijesti Civilizacije mnogi su ljudi bili obuzeti tom Proždirućom Ljubavlju. Oni su imali mnogo dati – a svijet je tražio tako malo – da su bili primorani potražiti pusta i osamljena mjesta, jer je Ljubav bila toliko velika da ih je promijenila. Postali su sveci pustinjaci koje danas poznajemo. Kada je Isus rekao da Kraljevstvo nebesko pripada djeci, on je mislio na Agape u obliku Zanosa. Djeca su mu prišla ne obraćajući pozornost na njegova čuda, na njegovu mudrost, na farizeje i apostole. Došla su radosno, nošena Zanosom. … Načinite lokvu vode na glatkoj površini koja ne upija. Gledajte u tu lokvu neko vrijeme. Zatim se počnite igrati tom lokvom bez ikakve obveze, bez ikakva cilja. Napravite od nje crteže koji ništa ne znače. Radite tu vježbu tjedan dana, najmanje deset minuta svaki put. Ne tražite praktične rezultate u toj vježbi, ona će pomalo buditi vašu Intuiciju. Kad se intuicija počne pojavljivati tijekom dana, uvijek se pouzdajte u nju." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)



Obred Plave Kugle



"Dok je tako hodao, otkrio je da je čovjek koga traži Sin Božji. Gospodine, nisam dostojan da uđeš u moju kuću, nego reci samo riječ i moj će sluga ozdraviti. … A kada nešto poželiš, onda se sav svijet uroti da tu želju i ostvariš.
Sjednite udobno i opustite se. Pokušajte ne misliti ni na što. Osjetite kako je dobro voljeti živjeti. Pustite da se srce osjeća slobodnim, prijateljskim, izvan bijednih problema koji vas muče. Počnite tiho pjevati neku pjesmu iz djetinjstva. Zamislite kako vam srce raste, kako ispunjava vašu sobu, zatim vašu kuću jednom jarkom, sjajnom plavom svjetlošću. Kada stignete do te točke, počnite osjećati prijateljsko prisuće svetaca u koje ste vjerovali kao dijete. Gledajte kako oni dolaze, kako stižu iz svih mjesta, smiješeći se i pružajući vam vjeru i povjerenje u život. Zamislite kako se sveci približavaju i stavljaju ruke na vašu glavu, kako vam žele ljubav, mir i zajedništvo sa svijetom, zajedništvo svetaca. Kada taj osjećaj bude jak, osjetite kako plava svjetlost struji, ulazeći i izlazeći iz vas, poput blistave rijeke koja teče. Ta se plava svjetlost počinje širiti po vašoj kući, zatim po vašoj četvrti, gradu, zemlji, i obavija svijet u golemu plavu kuglu. Ona je manifestacija Najveće Ljubavi koja je onkraj svakodnevnih bitaka, ali vas obnavlja, daje vam snagu, energiju i mir. Zadržite što je duže moguće tu svjetlost raširenu po svijetu. Vaše je srce otvoreno i širi Ljubav. Ovaj dio vježbe mora trajati najmanje pet minuta. Pomalo ćete izlaziti iz transa i vraćati se u stvarnost. Sveci će ostati u blizini. Plava će se svjetlost i dalje prostirati svijetom. Ovaj bi se Obred trebao obavljati s još jednom osobom. U tom slučaju osobe se moraju držati za ruke."
(Ulomci iz romana "Alkemičar" i "Hodočašće", autora Paula Coelha)















Vježba živoga zakopanog




"Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo čega god se bojah. Čovjek je jedino biće u prirodi koje je svjesno da će umrijeti. … Svi mi imamo predrasude prema Smrti, jer ne shvaćamo da je ona samo još jedna manifestacija Agapea.
No to slabašno biće nastoji uvijek od samoga sebe skriti veliku izvjesnost Smrti. Ne shvaća da je ona ta koja ga potiče da napravi najbolje stvari u svome životu. Strahuje od koraka u tami, od velikog straha pred nepoznatim, i njegov jedini način da pobijedi taj strah jest u tome da zaboravi kako su mu dani odbrojeni. Ne shvaća da bi se, sa sviješću o Smrti, mogao usuditi daleko više, poći dalje u svojim svakodnevnim osvajanjima, jer nema što izgubiti, budući da je Smrt neizbježna. Pogledao sam i vidio lice svoje Smrti. Nije to bila smrt koju sam maloprije iskusio, smrt koja je sačinjena od mojih užasa i mašte, nego moja prava Smrt, prijateljica i savjetnica koja mi nikad više u cijelome mom životu neće dopustiti da budem kukavica. Nikad više neće dopustiti da ostavim za budućnost sve ono što mogu proživjeti sada. Neće me pustiti da pobjegnem od životnih borbi i pomoći će mi da vodim Dobru Bitku. Nikad se više, ni u jednom trenutku, neću osjećati smiješnim ma što da radio. Zato što je ondje bila ona i govorila mi da kada dođe čas da me uhvati za ruku i zajedno otputujemo na druge svjetove, ne smijem sa sobom ponijeti najveći od svih grijehova: Kajanje. Zbog njezine prisutnosti, gledajući u njezino plemenito lice, bio sam siguran da ću žudno piti s izvora ove žive vode koja je postojanje. … Vježbu što slijedi smijete učiniti samo jedanput (nap. a.)…Lezite na pod i opustite se. Prekrižite ruke na prsima, u položaju mrtvaca. Zamislite sve pojedinosti svoga pokopa kao da će se dogoditi sutradan. Jedina je razlika što će vas živoga pokopati. Kako se pokop bude odvijao – kapelica, povorka do groba, spuštanje lijesa, crvi u grobu – sve ćete više napinjati mišiće u očajničkom pokušaju da se pomaknete. Ali ne mičete se. Tek kada više ne budete mogli izdržati, jednim pokretom koji će obuhvatiti cijelo vaše tijelo, razbijte daske lijesa, udahnite duboko i slobodni ste. Taj će pokret imati više učinka ako bude praćen krikom, krikom koji će izaći iz dubina vašega tijela." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)




Dah RAM-a




" Pogrešno rješenje uputit će vas na točno. Vidite li? Kad riješimo problem, on postane strašno jednostavan. U svome sam životu upoznao velike ljude u Tradiciji. Upoznao sam tri velika Učitelja – uključujući i svoga – koji su vlast na fizičkom planu mogli prenijeti dalje no što bi ijedan čovjek mogao sanjati. Vidio sam čuda, točne predznake budućnosti, prošle inkarnacije.
Čak su i vlasi na tvojoj glavi izbrojene. Budite mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi. Tko sluša moje riječi, mora sagraditi svoju kuću u stijeni. Ništa nije skriveno, a da ne bilo razotkriveno, i ništa nije tajno, a da ne bi bilo otkriveno. Ako ja svjedočim sam za se, moje svjedočenje nije vjerodostojno. Tko se ne rodi ponovno, neće moći vidjeti Kraljevstvo Božje. Tko ove vode popije, nikad više neće ožednjeti. Djeci pripada Kraljevstvo nebesko. Tko nema mač, neka proda svoj ogrtač pa ga kupi. Kad vas poslah bez novaca, bez torbe i bez sandala, ništa vam nije nedostajalo. Neprijatelj je jedna čestica Agapea, on postoji da bi ispitao našu ruku, našu volju, naše rukovanje mačem. Stavljen je u naše živote, i mi u njegov, s jednom svrhom. Ta svrha mora biti ispunjena. Zbog toga, pobjeći od borbe je ono najgore što nam se može dogoditi. To je gore nego izgubiti u borbi, jer u porazu uvijek nešto možemo naučiti, a u bijegu možemo samo priznati pobjedu Neprijatelja. Rekao sam mu kako sam iznenađen što čujem da on, tako duboko povezan s Isusom, na taj način govori o nasilju. – Pomislite samo koliko je Juda bio potreban Isusu – reče on. On je morao izabrati Neprijatelja, ili njegova borba na zemlji ne bi dosegla slavu. … Izbaciti sav zrak iz pluća i isprazniti ih što je više moguće. Zatim lagano udisati i dizati ruke uvis. Dok udišete, usredotočite se tako da u vas doista uđe ljubav, mir i harmonija sa svijetom. Zadržati dah i ruke uvis što je moguće duže vremena, osjećajući unutarnju i vanjsku harmoniju. Kada dođete do granice, izbacite sav zrak u brzom izdisaju izgovarajući riječ RAM. Ponoviti u trajanju od pet minuta." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)





Vježba sjena




" Vi ste previše uvjereni u svoju Moć – reče on. - Zbog slapa, zbog Praktičnih vježbi RAM-a i razgovora sa svojim Glasnikom zaboravili ste da imate neprijatelja s kojim se morate suočiti.
Neprijatelj uvijek predstavlja neku našu slabu stranu. To može biti naš strah od fizičke boli, ali isto tako može biti i preuranjen osjećaj pobjede ili želja da se borba napusti jer mislimo da nije vrijedna truda. Naš neprijatelj stupa u borbu samo zato jer zna da nas može raniti. I to upravo na onome mjestu gdje zbog svoga ponosa vjerujemo da smo nepobjedivi. Za vrijeme borbe uvijek nastojimo braniti svoju slabu stranu, dok neprijatelj udara po nezaštićenoj strani – onoj u koju imamo najviše povjerenja. I tako bivamo poraženi jer se dogodilo ono što se nikada nije smjelo dogoditi: dopustiti neprijatelju da izabere način borbe. " Baš dobro što ne moram spašavati svijet", pomislio sam zgnječen težinom toga križa i svega što je on predstavljao. I obuzeo me dubok osjećaj religioznosti. Sjetih se da je netko već jednom nosio taj križ na leđima, i da njegove izranjavane šake nisu mogle izbjeći bol, kao ni moje. Bio je to religiozan osjećaj pun boli koji sam odmah izbacio iz glave, jer se križ na mojim leđima ponovno zanjihao. … Opustiti se. Pet minuta gledati sve okolne sjene predmeta ili ljudi. Pokušati točno uvidjeti koji se dio predmeta ili osoba odražava u sjeni. To isto nastaviti raditi sljedećih pet minuta, ali istodobno se usredotočiti na problem koji morate riješiti, i potražiti sva moguća pogrešna rješenja. Na kraju, još pet minuta gledati u sjene i misliti o preostalim rješenjima koja su ispravna. Odbaciti jedno po jedno rješenje dok ne ostane samo jedno točno rješenje problema."(Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)







BILJEŠKA O PISCU




Zovem se ROBERT DUDNIK, rođen sam 11. siječnja 1972. godine u Osijeku. Neoženjen sam, nezaposlen, stambeno zbrinut i živim s roditeljima umirovljenicima u Osijeku.
Završio sam Osnovnu školu “Mladost” u Osijeku, srednjoškolski Ekonomsko-upravno-birotehnički obrazovni centar Osijek, te diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta “J.J. Strossmayer” u Osijeku. Tijekom školovanja bio sam izvrstan učenik i student. Dobitnik sam rektorove nagrade Sveučilišta “J.J. Strosmayer” i dekanove nagrade Pravnog fakulteta Osijek. Prosječna ocjena tijekom studija za sve akademske godine je 4,6. Kao vrlo uspješan student tri sam godine bio stipendist Ministarstva znanosti i tehnologije, te stipendist Gradskoga poglavarstva grada Osijeka u svojstvu apsolventa. Diplomirao sam 26. 03. 1998. godine. Uz navedenu naobrazbu završio sam i tečaj Škole informatike koja je organizirana u okviru djelatnosti Centra za profesionalnu rehabilitaciju-Podružnice Centra za stradalnike Domovinskog rata Osijek, te mi je izdano Uvjerenje o osposobljenosti za rad na osobnom računalu za primjenu programskih aplikacija MS-DOS, WINDOWS 3,1 i WINDWORD 6.0.
Govorim i pišem engleski jezik. Na osnovi ugovora o radu na određeno vrijeme, odnosno ugovora o vježbeničkome stažu, bio sam zasnovao radni odnos u trajanju od 18 mjeseci, a u svojstvu vježbenika, stručnog suradnika u Tajništvu Osječko-baranjske županije, te sam 30. 03. 2001. godine pred Državnom komisijom Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave položio državni stručni ispit. Radio sam godinu dana u svojstvu dipl. pravnika VII/1 u Centru za profesionalnu rehabilitaciju - podružnici Centra za stradalnike Domovinskog rata Osijek na radnome mjestu stručnoga suradnika za pomoć invalidima grada Osijeka, a 27. svibnja 2003. godine osnovao sam "Glas čovječnosti" Udrugu za potporu osoba s invalidnošću i hendikepom Osječko-baranjske županije.
Osoba sam sa 100% tjelesnim invaliditetom, te sam u svakodnevnom životu vezan uz uporabu invalidskih kolica.
U slobodno se vrijeme bavim i književnim radom. Do sada su mi objavljene dvije samostalne zbirke pjesama naslovljene “U TIJELU – DUŠA” I “TEBI, KOJI ZNAŠ ŠTO JE TRNJE”.


- 17:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

UVOD

Tekstovi koji slijede predstavljaju moju osobnu viziju shvaćanja i doživljavanja duhovnosti, gdje se Najkompleksnije želi pokušati spoznavati, predstavljati i provoditi Najjednostavnijim. Istinu je moguće spoznati jedino Mudrošću do koje se dolazi isključivo življenjem Osobne Praktične Duhovnosti Jedinstva Uma i Srca, odnosno spoznajom jedinstva svega, svih i svakoga – jedinstva i bratstva Univerzuma. Jer, Istina je u nama i oko nas. Bog je Jedan, Velika i Jedina Duša. Da, Bog je Ljubav.


Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.




- 17:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

TVOJE LJUVAVI SAM ŽEDAN!

Evanđelje dana



Mt 20, 20-28

Iz Evanđelja po Mateju

Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. A on će joj: "Što želiš?" Kaže mu: "Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva."
Isus odgovori: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?" Kažu mu: "Možemo!" A on im reče: "Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva - to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac."
Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. Zato ih Isus dozva i reče: "Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga."
"Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge."



Mt 13, 18-23

Iz Evanđelja po Mateju

"Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko."


Mt 13, 24-30

Iz Evanđelja po Mateju

Drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: 'Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?' On im odgovori: 'Neprijatelj čovjek to učini.' Nato mu sluge kažu: 'Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?' A on reče: 'Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.'"


Mt 13, 44-52

Iz Evanđelja po Mateju

"Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu."
"Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga."
"Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi."
"Jeste li sve ovo razumjeli?" Odgovore mu: "Jesmo." A on će im: "Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro."


Mt 13, 31-35

Iz Evanđelja po Mateju

I drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama."
I drugu im kaza prispodobu: "Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne."
Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba - da se ispuni što je rečeno po proroku:
Otvorit ću u prispodobama usta svoja,
iznijet ću što je sakriveno
od postanka svijeta.


Mt, 13, 36-43

Iz Evanđelja po Mateju

Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: "Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi." On odgovori: "Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega."
"Tko ima uši, neka čuje!"


Molitva Božanskom Srcu Isusovu



Božansko Srce Isusovo,
Izvoru svakoga dobra,
klanjam Ti se, vjerujem u Te
i ufam se u Te!
Ljubim Te i kajem se
za sve svoje grijehe.
Tebi poklanjam ovo moje
siromašno srce, učini ga
poniznim,
strpljivim,
čistim
i da u svemu odgovara
Tvojim željama.
Daj, daj o dobri Isuse,
daj da ja živim u Tebi
i Ti u meni.
Štiti me u opasnostima,
tješi me u nevoljama i žalostima,
udijeli mi zdravlje tijela,
blagoslovi sav moj rad
i daj mi milost svete smrti.
Amen!



Molitva Vjere i Predanja Prije Spavanja

Gospodaru noći, Stvoritelju zvijezda i mjeseca,
zahvaljujem Ti
na milosnim darovima ovoga dana.
Počinut ću u Tebi, moj Božanski Prijatelju,
koji na me paziš,
dokle ja spavam.
Sve probleme i boli današnjega dana izliječi,
dok se predajem večeras
Tebi u skrb.
Blagoslovi ovu večer, one koje volim i bdij
nad njima na poseban način.
Gospodaru dana i noći, života i smrti,
predajem se u Tvoje svete ruke. Amen





Kamo sreće da su tvoje ponašanje i riječi takvi da svaki koji te gleda ili razgovara s tobom može reći:
Ovaj čita život Isusov.

Ne upuštaj se u žestoke rasprave. Obično ne donose svjetla, jer strast sve zasjeni.
(J. Escriva)



Život ti ne smije ostati besplodan. Budi koristan. Ostavi trag za sobom. Zablistaj svjetlom svoje vjere i ljubavi.
Svojim apostolskim žarom izbriši ljepljivi i nečisti trag koji za sobom ostavljaju propovjednici mržnje. Užezi sve zemaljske putove Kristovim žarom koji u srcu nosiš.
(J. Escriva)



Stiči snagu preko poteškoća. Milosti Gospodinove neće ti uzmanjkati.
"Potoci među brdima žubore!"
Zar škodi ako tvoja djelatnost načas zapne o zapreku, kad će zatim poput opruge odskočiti mnogo dalje negoli si sanjao.

Otresi se tih nekorisnih misli koje te, u najmanju ruku, stoje vremena.
(J. Escriva)



Budi čvrst. Budi pošten. Budi čovjek. A onda - budi anđeo.

Osjećaš strast za znanjem, za vodstvom, za junačkim djelima?
Dobro, odlično. Ali - neka je za Krista. Iz ljubavi.

Nikada nećeš biti vođa, ako u mnoštvu gledaš samo odskočnu dasku za svoju karijeru. To ćeš postati tek onda ako ti bude stalo do spasenja svih ljudi.
Mnoštvu ne smiješ okrenuti leđa. S dna tvoje duše mora izvirati želja da sve usrećiš.
(J. Escriva)



Navikni se reći "ne".
(J. Escriva)



Budi i ti danas kaplja Božje dobrote i ljubavi u olujnom moru života!
Brate/sestro, hvala ti što postojiš!



POKAŽI IM TKO SAM JA



Neki je kralj htio vidjeti sina bračnoga para koji je stanovao u blizini riječnog zavoja, deset milja uzvodno od kraljevske palače. Kralj je izložio slugama svoju želju, i ubrzo nakon toga poslao glasnika u spomenutom pravcu. Došavši na malo seljačko imanje, sreo je mladu ženu gdje hrani svinje. Kad joj je iznio kraljevu molbu, pogledala ga je začuđeno. "To mora da je neka zabluda", rekla je, "ja uopće nemam djece, a kamoli sina koji bi s kraljem mogao govoriti." Tako se sluga vratio neobavljena posla na dvor i ispripovjedio svoj neuspjeh. Kraljevi poslužnici koji su se bojali njegove srdžbe, potiho su se nadali da će kralj ubrzo zaboraviti svoju zapovijed. I stvarno, izgledalo je da je tako, jer ni taj dan ni slijedeći kralj nije spomenuo svoju zapovijed. Jednog jutra, otprilike 25 godina kasnije, pojavio se pred vratima palače neki mladić. Očito je imao na sebi svoje najbolje odijelo, jer njegov seljački izgled i jednostavno ponašanje nisu bili u skladu sa njegovim svečanim tamno plavim odijelom. Molio je da bude pušten kralju, jer ga je ovaj navodno zvao. Vratar ga je sumnjivo promatrao, a nešto kasnije izjavio mu je lakaj da kralj nije zvao mladića.
Ali mladić nije popuštao i konačno je bio primljen kod najviših dvorskih činovnika. Jedan stariji vijećnik sjetio se ponovno priče o mladiću koju mu je mladić pričao, kako je još prije njegova rođenja došao glasnik s kraljevom molbom da dođe k njemu. Kada je glavni dvorjanik velikom bujicom riječi upitao kralja bi li htio primiti mladića, kralj je odgovorio, da je on sam molio mladića neka dođe.
Tako se mladi seljak susreo sa svojim gospodarom. Razgovor koji je slijedio još je čudniji od prethodne priče. Kralj je ustao, uzeo mladića za ruku, zapovijedio svima da napuste odaju i pozvao ga da sjedne na prijestolje. Nato je rekao: "Moje je kraljevstvo veliko. Proteže se daleko iza kuće tvojih roditelja a i nizvodno se mora ići satima da bi se došlo do njegovih granica. Svuda stanuju moji ljudi koji me nikad ne vide i imaju samo blijedu sliku o tome tko je kralj. Povjeravam ti jednu zadaću: pokaži im tko sam ja. Evo, dajem ti žezlo, krunu i kraljevsku odoru. Idi u miru!"
Kralj se digao i ostavio mladića potresena i zbunjena na svom prijestolju. Ovaj je držao u ruci sićušnu krunu, žezlo i kraljevsku odoru, jedva dovoljno veliku za lutku.
Prije nego što je kralj napustio odaju, mladić se ponovno tek toliko sabrao da je suzdržljivim glasom mogao reći: "Ali ja vas uopće ne poznajem." Kralj se na to nije obazirao. Glasnije, odvažnije vikao je mladić: "Ali što ja zapravo trebam učiniti?" Ušao je lakaj, poklonio se pred njim i odveo ga sa prijestolja. Ubrzo nakon toga mladić je već bio vani na podnevnom suncu. Razmišljajući o čudnim stvarima koje su se dogodile, polako se vraćao svojoj kući. Stigavši kući ispripovijedio je svojim roditeljima sve što se dogodilo. Oni su bili veoma radosni što je njihov sin bio primljen kod kralja i s njim govorio. Proširili su vijest o tome među svojim rođacima, prijateljima i susjedima. Sin je međutim neprestano mislio na svoju zadaću. Bilo da je radio u polju ili počivao, neprestano ga je progonila misao na kralja i njegovu zapovijed.
Konačno je odlučio posjetiti seoskog mudraca. Kada je ovaj čuo pripovijest i probleme koji su tištili mladića, mudrac mu je dao ovaj savjet: "Sigurno znaš tko je kralj, ali ti ne znaš o tom kralju jer si ga samo jednom sreo. Možda će ti okolnosti tvoga poziva na dvor i način kako si bio primljen to objasniti. Ne bi se čudio, ako bi žezlo, kruna i kraljevska odora trebali simbolički prikazivati samoga kralja. Možda ćeš otkriti njihovo značenje, ako si budeš uzeo vremena i pažljivo promatrao kraljevske darove. Kad jednom riješiš tu tajnu, trudi se da budeš tako skriven kao i poruka koju označuju odora, žezlo i kruna!"
Mladić je kimnuo. Činilo mu se da je to dobar plan. "Ipak", ubacio je, "a od čega ću živjeti?" "Ti si seljak, to i ostani", odgovorio je mudrac. "Nema ništa gorega nego kad seljak igra ulogu činovnika, pisara ili veleposjednika. Kad bi to bio pravi put, kralj bi već sam došao da radi na tvom polju."
Uzdahnuvši reče mladi seljak: "Ali zašto je kralj upravo mene zamolio da izvršim ovaj zadatak?" Mudrac se nasmiješio i odgovorio: "Jer je kralj isto tako mogao i bilo koga drugoga to zamoliti."
Tako se dogodilo da je u blizini rijeke živio čovjek koga su svi voljeli. Bio je mudar i pravedan, bio je pravi užitak razgovarati s njime. Taj je čovjek sijao i žeo svoju pšenicu, hranio svinje i obrađivao zemlju. Od vremena do vremena došao bi netko, da ga posjeti. Zašto? Nitko to upravo nije mogao objasniti. Izgledalo je naprosto tako da je svaki onaj koji bi s njim razgovarao, nekako i sam postajao više čovjek. Gladan kao da je bio nasićen. Ljudi su među sobom odvagivali tajanstvene izreke koje su od njega čuli. Jednom je prilikom prije večernje šetnje u društvu nekoliko prijatelja rekao: "Pšenično zrno umire i iz njega niče život. Mi se ne moramo plašiti smrti!" Jedna druga njegova izreka pogađala bi čovjeka svaki put iznova: "Usred svega prolaznoga ostaje samo jedno, naime - biti ljubljen."
I jednoga je dana umro. Nakon njegove smrti počeli su nećaci i nećakinje pretraživati njegovo blago. Čuli su iz obiteljske tradicije, da je jednom dobio od kralja žezlo, krunu i odijelo od čistoga zlata. No nakon sveg pretraživanja našli su samo jednu trošnu knjigu koja je počimala neobičnim riječima: "Rodoslovlje Isusa Krista, sina Abrahamova, sina Davidova..."

A. F. Wyers




OTVORENE RUKE



Moliti znači stajati u prisutnosti Božjoj otvorenih ruku i otvorena srca. Ima mnogo toga u mome životu što grčevito držim stisnutom šakom: svoj imetak, naravno i nematerijalna dobra: posao, položaj, prijatelje, svoje ideje, svoja načela, sebe. Ako bih otvorio svoju šaku sve bi to još tamo ostalo. Ništa ne bi ispalo. Ali moje su ruke otvorene. I to je molitva. Kad sam spreman dovoljno dugo izdržati s otvorenim rukama, Gospodin će nakon nekog vremena doći. On će navratiti i sve pomalo dotaći da vidi što imam. Mogao bi Gospodin biti iznenađen: tako mnogo stvari! Tada će me pogledati i pitati: "Da li bi imao štogod protiv ako bih ja malo od toga oduzeo?" I ja odgovaram: "Naravno, možeš oduzeti. Pa zato i jesam tu s otvorenim rukama." I možda će me Gospodin još jednom pogledati i upitati: "Imaš li što protiv da u tvoje ruke sada stavim nešto drugo?" I ja odgovaram: "Nemam ništa protiv, naravno, možeš!"
To je srce molitve. Gospodin smije uzeti nešto iz mojih ruku. Smije i nešto u njih staviti. Nitko drugi to ne smije, jedino On. On je Gospodar. Ja trebam samo otvoriti svoje srce i svoje ruke i čekati tako dugo dok Gospodin ne dođe.

P.V. Breemen



Promatrat ću kako sve dobro što ga vidim ili poznajem dolazi od Boga i odraz je njegova stvaralačkog djelovanja. Sva ljepota nije drugo nego slika i odraz Božje ljepote. Svaka pozitivna snaga nije drugo nego blijeda slika i odraz Božje snage; sve čovjekove goleme mogućnosti kojima ulazi u stvarnost, sebi je podvrgava, prema svome cilju usmjeruje - nisu ništa drugo nego blijede slike Božje stvaralačke moći i njen odraz...
Kako je velik, kako uzvišen, kako beskrajno moćan i kako je dobar Bog! On je jedini izvor svake moći, svake mogućnosti, svake ljepote i svake dobrote.


Želio bih da svaki djelić moga bića poput savršenog ogledala odražava Boga. Osobito bih želio da se to ostvari po onim mojim snagama o kojima sam odlučujem. Zato ih sve, upravo sve, želim povjeriti svome Gospodinu i svome Bogu: UZMI, GOSPODINE, I PRIMI SVU MOJU SLOBODU, MOJU PAMET, MOJ RAZUM I SVU MOJU VOLJU, SVE ŠTO IMAM I ŠTO POSJEDUJEM; TI SI MI TO DAO, TEBI, GOSPODINE, SVE VRAĆAM; SVE JE TVOJE, RASPOLAŽI SA SVIME PO SVOJOJ VOLJI. DAJ MI SAMO SVOJU LJUBAV I MILOST, I TO MI JE DOSTA.




Promatrat ću Boga koji djeluje u svojim stvorenjima. U elementima zemlje, vode i zraka podržava sustav specifičnog postojanja; u biljkama podržava tolike razne oblike vegetiranja; u životinjama podržava i vodi svu raznolikost instinkta pojedinih životinjskih vrsta... Mogu krenuti i dalje - i u visinu kao i u dubinu: promotrit ću svemir i Boga koji djeluje tu podržavajući tolike sustave planeta i galaksija u golemim svemirskim prostranstvima; zaputit ću se i u mikrokozmos te krenuti prema molekulama, atomima, elektronima i jezgrama i divit ću se preciznosti i veličini Božjega djela... Sam život je nerazjašnjena tajna; pripada materiji, a nije materijalan; kao da je već tu Bog, u materijalni svijet, ukalemio novu dimenziju postojanja. Sjetit ću se svega što znam o životu te promatrati Boga koji tu djeluje na tako raznolik i tako savršen način... A tek razum, osjećaj, sloboda! Po čovjeku je materijalni svijet iskočio iz svojih okvira, ali i iz Božjih. Čovjek često puta ruši ono što je načinio Bog. Bog, međutim, s velikom strpljivošću to popravlja i dalje svojom riječju podržava i čovjeka ne uništava.
Kako je velika Božja ljubav!



Okrenut ću se k sebi te dozvati k svijesti koliko je Bog na meni radio i koliko neprestano radi. Promotrit ću svaku dimenziju svoga postojanja, svoje povijesti, svoga razmišljanja, svoga djelovanja i u svakom detalju nastojat ću susresti Boga koji tu u ljubavi radi. Nastojat ću mu svojim predanjem izraziti svoju ljubav: UZMI GOSPODINE I PRIMI SVU MOJU SLOBODU, MOJU PAMET, MOJ RAZUM I SVU MOJU VOLJU, SVE ŠTO IMAM I ŠTO POSJEDUJEM; TI SI MI TO DAO, TEBI, GOSPODINE, SVE VRAĆAM; SVE JE TVOJE, RASPOLAŽI SA SVIME PO SVOJOJ VOLJI. DAJ MI SAMO SVOJU LJUBAV I MILOST, I TO MI JE DOSTA. AMEN







- 17:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

VAPAJ S GOLGOTE

PETNAEST MOLITAVA

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.Amen.
O Boze,dodji i spasi me!
Gospodine,dodji sto prije i pomozi mi!

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu,kako bijase na pocetku,tako i sada i vazda u vijeke vijekova.Amen.

Vjerujem u Boga,Oca Svemogucega,Stvoritelja neba i zemlje;i u Isusa Krista,Sina Njegova Jedinoga,Gospodina….


I.MOLITVA
ISUSOVA MUKA NA MASLINSKOJ GORI I TRNOVA KRUNA

O Gospodine Isuse Kriste,vjecna slasti onih koji Te ljube,sreco sto natkriljujes svaku radost i svaku zelju,spasenje i ljubavi onih koji se kaju,kojima si rekao:Moja je radost biti sa sinovima ljudskim i postao si covjek za ljudski spas;sjeti se ljubavi koja Te nagnala da uzmes nasu ljudsku narav i svega sto si pretrpio od casa od Svoga zaceca do svoje otkupiteljske muke odredjene u vjecnosti po Bozjem naumu.
Sjeti se boli koju si osjetio u Dusi kad si rekao:”Zalosna je dusa Moja do smrti”,kada si na Posljednjoj veceri sa svojim ucenicima,dajuci im za hranu Svoje Tijelo i Svoju Krv i peruci im noge,tjeseci ih s ljubavlju,prorekao Svoju skorasnju muku.
Sjeti se straha,tjeskobe i boli koju si pretpio u Svom Presvetom Tijelu prije nego su Te pribili na kriz,kada Te je posto si triput ,molio Oca i znojio se krvavim znojem,izdao jedan od Tvojih ucenika,kada su Te optuzili lazni svjedoci i nepravedno na smrt osudila tri suca;u najsvecanije vrijeme Pashe,izdali su Te,izrugali,skinuli Ti odjecu,zavezali Te i iscuskali,privezali uza stup,bicevali i okrunili trnovom krunom.
U spomen na ove zalosti,molim Te,udijeli mi ljupki Isuse,prije moje smrti,istinsko pokajanje,iskrenu ispovijed i oprostenje svih mojih grijeha.Amen.

O preljupki moj Gospodine Isuse Kriste,smiluj se meni gresniku!
O Isuse,Sine Bozji,koji si rodjen od Marije Djevice,smiluj nam se!

Oce nas,Zdravo Marijo

II.MOLITVA
POGRDJIVANJE ISUSA

O,Isuse,istinska radosti andjela i raju slasti,sjeti se strahovitih muka,koje si pretrpio kad su Te razdrli Tvoji neprijatelji kao krvolocni lavovi,ponizivsi Te cuskama,pljuvanjem,deranjem koze i drugim necuvenim zlostavljanjem.Zbog pogrdnih rijeci,surovih udaraca i preteskih muka koje su Ti zadali Tvoji neprijatelji,molim Te da se udostojis osloboditi me mojih neprijatelja,vidljivih i nevidljivih i dopustiti mi da pod Tvojim okriljem pronadjem put vjecnog spasenja.Amen.

O preljupki moj Gospodine Isuse Kriste,smiluj se meni gresniku!
O Isuse,Sine Bozji,koji si rodjen od Marije Djevice,smiluj nam se!

Oce nas,Zdravo Marijo


III.MOLITVA
ISUSOVO RAZAPINJANJE NA KRIZU

O,Rijeci utjelovljena,Svemoguci Stvoritelju svijeta,koji si neizmjeran i neshvatljiv,sjeti se pregorke boli,koju si pretrpio,kad su Ti ruke i noge proboli ostrim cavlima i pribili na drvo kriza.Koliku si bol iskusio,o Isuse,kada su okrutni krvnici razdrli Tvoje udove i iscasili Tvoje zglobove,kada su razvukli Tvoje Tijelo na sve strane po svojoj volji.
Molim Te,u spomen na ovako velike boli,koje si pretrpio na krizu,dopusti mi da Te ljubim sve vise i vise.Amen.

O preljupki moj Gospodine Isuse Kriste,smiluj se meni gresniku!
O Isuse,Sine Bozji,koji si rodjen od Marije Djevice,smiluj nam se!

Oce nas,Zdravo Marijo


IV.MOLITVA
ISUSOVA MOLITVA ZA SVOJE MUCITELJE.

Isuse,nebeski Lijecnice,sjeti se patnji i boli koje si osjetio na razderanim udovima,kada se podizao kriz.Nijedan dio Tvoga Tijela od glave do pete nije bio lisen muka,pa ipak uza svu tu patnju,nisi zaboravio moliti Oca za Svoje neprijatelje govoreci:”Oce,oprosti im jer ne znaju sto cine.”
Zbog neizmjerne Svoje ljubavi i milosrdja,kao i za uspomenu na Svoje muke,dopusti mi da se sjecam Tvoje preljubljene muke,da bi mi ona pomogla da dobijem potpuno oprostenje svih svojih grijeha.Amen.


O preljupki moj Gospodine Isuse Kriste,smiluj se meni gresniku!
O Isuse,Sine Bozji,koji si rodjen od Marije Djevice,smiluj nam se!

Oce nas,Zdravo Marijo


V.MOLITVA
ISUSOVO MILOSRDJE ZA RASKAJANE GRESNIKE

O,Isuse,zrcalo vjecne jasnoce,sjeti se gorcine,koju si osjetio kada si unatoc spasenju koje si ponudio dusama posredstvom Svoje muke,predvidio i to da ga mnoge nece prihvatiti.
Ti si,milostivi Isuse,pokazao beskrajno Milosrdje,ne samo kada si osjecao bol zbog izgubljenih i ocajnih dusa,nego i kada si razbojniku rekao:”Jos danas ces biti sa mnom u raju.”Stoga Te molim da se udostojis izliti na mene to isto Milosrdje,u casu moje smrti.Amen.


O preljupki moj Gospodine Isuse Kriste,smiluj se meni gresniku!
O Isuse,Sine Bozji,koji si rodjen od Marije Djevice,smiluj nam se!

Oce nas,Zdravo Marijo


VI.MOLITVA
ISUSOVA OPORUKA NA KRIZU

O,Isuse,ljupki Kralju,sjeti se boli koju si pretrpio kad si visio na krizu gol i prezren,a da nisi medju tolikim prijateljima i znancima sto su Te okruzivali,imao nikoga da Te utjesi,osim svoje ljubljene Majke.Njoj si preporucio Svoga najmilijeg ucenika,rekavsi:”Zeno,evo ti sina”, a uceniku si rekao:”Evo ti Majke.”
Pun(a) pouzdanja,molim Te,premilostivi Isuse,sjeti se maca koji Ti je probo dusu,te mi se smiluj u svakom jadu i muci,bilo tjelesnoj ili dusevnoj,i utjesi me pruzajuci mi pomoc i radost u svakoj kusnji i nevolji.Amen.


O preljupki moj Gospodine Isuse Kriste,smiluj se meni gresniku!
O Isuse,Sine Bozji,koji si rodjen od Marije Djevice,smiluj nam se!

Oce nas,Zdravo Marijo


VII.MOLITVA
ISUSOVA ZED

O,Gospodine,Isuse Kriste,izvore beskrajne miline,s ljubavlju si rekao na krizu:”Zedan sam”,to jest,zelim iznad svega spasenje ljudskog roda.Rasplamti,molimo Te,u nama zelju da sveto zivimo,gaseci u potpunosti zed svojih pozuda i potragu za svjetovnim uzicima.Amen.


O preljupki moj Gospodine Isuse Kriste,smiluj se meni gresniku!
O Isuse,Sine Bozji,koji si rodjen od Marije Djevice,smiluj nam se!

Oce nas,Zdravo Marijo


VIII.MOLITVA
ISUSOV NAPITAK NA KRIZU

O,Gospodine Isuse Kriste,slasti srdaca i radosti duha,smiluj se nama gresnicima.Zbog gorkog octa i zuci koje si kusao u casu Svoje smrti,daj da u svako doba,a osobito u casu smrti,uzmognemo dostojno blagovati Tvoje Tijelo i Tvoju Krv kao lijek i utjehu nasim dusama.Amen.


O preljupki moj Gospodine Isuse Kriste,smiluj se meni gresniku!
O Isuse,Sine Bozji,koji si rodjen od Marije Djevice,smiluj nam se!

Oce nas,Zdravo Marijo


IX.MOLITVA
ISUSOV TJESKOBNI VAPAJ NA KRIZU

O,Gospodine,Isuse Kriste,radosti duha,sjeti se tjeskobe i boli,koju si pretrpio,kad si zbog gorcine smrti i uvreda sto su Ti ih uputili Zidovi,zavapio Ocu:”Boze Moj,Boze Moj,zasto si me ostavio?”Zbog toga Te molim,Gospodine i Boze moj,da me ne ostavis u casu moje smrti.Amen.

O preljupki moj Gospodine Isuse Kriste,smiluj se meni gresniku!
O Isuse,Sine Bozji,koji si rodjen od Marije Djevice,smiluj nam se!

Oce nas,Zdravo Marijo


X.MOLITVA
ISUSOVE VELIKE RANE NA KRIZU

O,Gospodine Isuse Kriste,pocetni i krajnji Cilju,nase ljubavi,koji si od glave do pete potpuno uronio u more patnji,molim Te da me u ime Svojih,velikih i dubokih Rana,naucis zivjeti u popunosti s istinskom ljubavlju,po zakonu i po Tvojim savjetima.Amen.

O preljupki moj Gospodine Isuse Kriste,smiluj se meni gresniku!
O Isuse,Sine Bozji,koji si rodjen od Marije Djevice,smiluj nam se!

Oce nas,Zdravo Marijo


XI.MOLITVA
ISUSOVE DUBOKE RANE NA KRIZU

O,Gospodine Isuse Kriste,bezdane samilosti i milosrdja,molim Te,u ime dubokih Rana koje su Ti prodrle ne samo do mesa i srzi kostiju,nego i do najdublje utrobe:pridigni me iz mojih grijeha i sakrij me u Svoje Rane.Amen.


O preljupki moj Gospodine Isuse Kriste,smiluj se meni gresniku!
O Isuse,Sine Bozji,koji si rodjen od Marije Djevice,smiluj nam se!

Oce nas,Zdravo Marijo


XII.MOLITVA
ISUSOVE KRVAVE RANE NA KRIZU

O,Isuse Kriste,zrcalo istine,znamenje jedinstva i vezo milosrdja,sjeti se nebrojenih Rana,koje su Ti prekrile Tijelo,razdrerano i grimzno crveno od Tvoje vlastite predragocijene Krvi.
Moli Te,Gospodine,upisi tom istom Krvlju Svoje Rane u moje srce,da se u razmatranju Tvoje boli i Tvoje ljubavi,obnovi u meni svaki dan,bol Tvoje Muke,da uzraste ljubav i da Ti ja nastavim neprestano zahvaljivati do kraja svoga zivota,kada budem dosao Tebi,pun(a) svih dobara i zasluga,koje si mi dao iz riznice Svoje muke.Amen.


O preljupki moj Gospodine Isuse Kriste,smiluj se meni gresniku!
O Isuse,Sine Bozji,koji si rodjen od Marije Djevice,smiluj nam se!

Oce nas,Zdravo Marijo


XIII.MOLITVA
ISUSOVA SMRTNA TJESKOBA NA KRIZU

O,Gospodine,Isuse Kriste,nepobijedivi i besmrtni Kralju,sjeti se boli koju si osjetio,nakon sto su te napustile sve snage u Tijelu i u Srcu,rekao:”Gotovo je.”
Zato Te molim,smiluj mi se u posljednjem casu moga zivota,kada moju dusu uzmuti tjeskoba agonije.Amen

O preljupki moj Gospodine Isuse Kriste,smiluj se meni gresniku!
O Isuse,Sine Bozji,koji si rodjen od Marije Djevice,smiluj nam se!

Oce nas,Zdravo Marijo


XIV.MOLITVA
ISUSOVA SMRT NA KRIZU

O,Isuse Kriste,jedinorodjeni Sine Svevisnjeg Oca,odsjaju i sliko Njegove biti,sjeti se ponizne molitve,kojom si preporucio Ocu svoj Duh,kad si rekao:”Oce,u tvoje ruke,predajem Duh Svoj.”,te si sagnuvsi glavu i predajuci za nas Milosrdje Svoga Srca,izdahnuo.
Zbog ove predragocijene smrti,moli Te Kralju svetaca,ojacaj me protiv napasti djavla,svijeta i tijela,da bih umrijevsi za svijet,zivio/zivjela samo u Tebi,i u zadnjem casu moga zivota,primi moj duh,koji se nakon duga progonstva i lutanja,zeli vratiti svojoj domovini.Amen.

O preljupki moj Gospodine Isuse Kriste,smiluj se meni gresniku!
O Isuse,Sine Bozji,koji si rodjen od Marije Djevice,smiluj nam se!

Oce nas,Zdravo Marijo


XV.MOLITVA
ISUSOVO POSLJEDNJE SVEPROLICE KRVI

O,Gospodine,Isuse Kriste,istinski i plodni Zivote,sjeti se Svoje obilno prolivene Krvi,kada Ti je vojnik,posto Ti je glava klonula na krizu,probo grudi iz kojih su potekle posljednje kapi krvi i vode.
Zbog Svoje pregorke Muke,rani,molim Te,premili Isuse,moje srce kako bi lilo suze pokajnice iz ljubavi.Obrati me potpuno k Sebi,da moje srce bude Tvoje trajno boraviste.da Ti se svidi i bude Ti ugodno moje obracenje,te da svrsetak mojega zivota bude dostojan toga da zasluzim,razmatrati Te,zajedno sa svima svetima,u vijeke.Amen.

O preljupki moj Gospodine Isuse Kriste,smiluj se meni gresniku!
O Isuse,Sine Bozji,koji si rodjen od Marije Djevice,smiluj nam se!

Oce nas,Zdravo Marijo


ZAKLJUCNA MOLITVA

Pomolimo se:
O,Gospodine,Isuse Kriste,Sine Boga Zivoga,primi ovu molitvu s jednakom ljubavlju s kojom si podnio sve rane na Svom presvetom Tijelu;udijeli Svoje Milosrdje,Svoju Samilost,otpustenje svih grijeha i muka,i zivot vjecni,nama i svim vjernicima,zivima i mrtvima.Amen.






Milosrdni Isus

Isuse, ja se uzdam u Tebe!
Odabrani tekstovi iz Dnevnika sv. Faustine. Slika Milosrdnog Isusa naslikana po želji Spasitelja, po detaljnim uputama svete Faustine. Sada se slika nalazi u crkvi Duha Svetoga u Vilnu (Litva).
"Po slici dijelit ću mnoge milosti, stoga joj svaka duša treba imati pristup." (Dnevnik 570).
Gospodin Isus želi ispuniti obećane milosti preko davanjem novih oblika štovanja Božjeg Milosrđa, pod uvjetom našeg pouzdanja u Božju dobrotu i milosrđa prema bližnjemu.
Što se više duša pouzdaje, to ga ona više dobiva." (Dnevnik 1578)

1. Slika Milosrdnog Isusa
Crtež slike vidjela je sv. Faustina u viziji 22. veljače 1931. u ćeliji samostana u Plocku, (Poljska). Gospodin Isus joj je tada rekao:

- Naslikaj sliku prema onom crtežu koji vidiš, s potpisom: Isuse, ja se uzdam u Tebe! (...) Ja želim da se ta slika štuje, najprije u vašoj kapeli, a onda po cijelome svijetu. Ja obećavam da ona duša, koja štuje ovu sliku, neće biti izgubljena. Obećavam također, već ovdje na zemlji pobjedu nad neprijateljima, osobito u trenutku smrti. (...) želim da ta slika, koju ćeš ti kistom naslikati, bude svečano posvećena na prvu nedjelju poslije Uskrsa. Ta nedjelja treba biti Blagdan Milosrđa." (Dnevnik 47; 48; 49)
Po slici dijelit ću dušama mnoge milosti, stoga joj svaka duša treba imati pristup. (Dnevnik 570)
Naslikana slika je bila izložena u Vilnu (Litva) 26-28. travnja 1935 u kapeli Naše Gospe od Milosrđa.Kad je slika bila izložena, vidjela sam živi pokret Isusove ruke. Napravio je veliki znak križa."(Dnevnik 416)
28. travnja 1935, nakon pobožnosti svećenik je uzeo Presveto da bi podijelio blagoslov. U tom trenutku vidjela sam Isusa kao na slici. Gospodin je blagoslovio i zrake su silazile na cijeli svijet. (Dnevnik 420)
2. Blagdan Milosrđa
- Ja želim, da Blagdan Milosrđa postane utočište i zaklon svim dušama, posebno jadnim grešnicima. (...) Ona duša, koja se ispovijedi i primi Sv. pričest dobiva savršeni oprost od krivnja i kazni. Toga dana otvorene su sve Božje ustave kroz koje teku milosti. Neka se nijedna duša ne boji približiti Meni, pa makar njezini grijesi bili crveni kao skerlet." (Dnevnik 699)
Kada bi duša bila kao raspadajući leš i, ljudski gledano, oživljavanje bilo isključeno i već sve izgubljeno - drugačije je to kod Boga. Čudo Božjeg Milosrđa potpuno oživljava dušu." (Dnevnik 1448)
Na Moju svetkovinu – Dan milosrđa – prođi cijelim svijetom i dovedi nemoćne duše izvoru Mog milosrđa. Ja ću ih ozdraviti i ojačati. (Dnevnik 206)
Svećenici trebaju propovijedati toga dana dušama Moje veliko i neiscrpivo milosrđe. (Dnevnik 570)3.
3. Krunica Božanskog Milosrđa
Krunicu je izdiktirao Gospodin Isus sv. Faustini u Vilnu 13-14. rujna 1935, kao molitvu za smirenje i ublaživanje gnjeva Božjega, za naše i tuđe grijehe i grijehe cijeloga svijeta. Ovom molitvom sve možeš izmoliti, kad se to zašto moliš slaže s Mojom voljom." (Dnevnik 1731)
- Neprestano moli krunicu (Božanskog milosrđa) koju sam te Ja naučio. Tko god je bude molio, doživjet će u svom smrtnom času Moje veliko milosrđe. Svećenici će ga pružati grešnicima kao posljednje sidro spasa. Ukoliko bi bio najokorjeliji grešnik - ako samo jednom izmoli tu krunicu, dobit će milost Mog beskrajnog milosrđa." (Dnevnik 687) Kad se ovu krunicu moli kod umirućeg, ublažuje se Božja srdžba i neiscrpivo milosrđe obuzima njegovu dušu." (Dnevnik 811)
4. Sat Milosrđa
U listopadu 1937. u Krakowu (Poljska) Gospodin Isus je naložio štovati sat, vrijeme Svoje smrti, pozivajući se u molitvi na vrijednost i zasluge Svoje muke.
- Kad god čuješ otkucavanje trećeg sata, uroniš posve u Moje milosrđe, proslavljaš Ga i hvališ. Zazivaj Njegovu svemoć cijelom svijetu... U ovom času možeš izmoliti sve za sebe i za druge. U ovom času dolazi milost cijelom svijetu. Milosrđe je pobijedilo pravednost." (Dnevnik 1572) Izvor Mojeg milosrđa je kopljem široko otvoren na križu za sve duše - nisam nikoga isključio." (Dnevnik 1182)
5. Širenje slave Božjeg Milosrđa
- Duše, koje šire slavu Mojeg milosrđa, štitit ću u cijelom njihovom životu kao što nježna majka zaštićuje svoje dojenče." (Dnevnik 1075)Onim svećenicima koji šire i proslavljaju Moje milosrđe dat ću posebnu moć, pomazat ću njihove riječi i srca ću dirnuti onima kojima govore." (Dnevnik 1521)
Sveta Faustina potrudila se otkriti Božje planove osnivanja nove redovničke zajednice i ispunjavala ih je u okviru redovničke poslušnosti. U lipnju 1935 u Vilnu napisala je: Bog traži redovničku zajednicu, koja treba propovijedati Božje milosrđe i izmoliti ga svijetu." (Dnevnik 436)
- Ja želim da postoji takva redovnička zajednica." (Dnevnik 437)S velikom čežnjom čekam žuđeni trenutak u kojem ću se sakramentalno nastaniti u tvojem samostanu. Moj duh će počivati u tom samostanu. Okolici samostana podijelit ću poseban blagoslov." (Dnevnik 570) Gospodin mi je dao upoznati Svoju volju u tri nijanse, ali sve je jedno:
*Prva - u kojem će duše odvojene od svijeta, izgarati kao žrtve pred Božjim tronom i moliti Božje milosrđe za cijeli svijet... Molit će za blagoslov svećenika i kroz svoju molitvu pripremati svijet za konačni dolazak Kristov.
*Druga - S milosrdnim djelom povezana molitva, posebno će zaštićivati duše djece pred zlim. (...)
*Treća - Molitva i milosrdno djelo, koji nisu vezani zavjetima, njihovo prakticiranje pruža svakom udio u svim zaslugama cjeline. Tom mogu pripadati svi ljudi koji žive u svijetu. Član ovih nijansi trebao bi dnevno učiniti barem jedno milosrdno djelo, najmanje - a može biti i više. To je za svakog lagano ostvarivo, čak i za najsiromašnijeg. Postoji trostruka mogućnost ostvarivanja milosrđa;
prvo: ....milosrdna riječ - praštanjem i utjehom;
drugo: ..gdje riječi ništa ne postižu - moliti, i to je milosrđe;
treće: ...djela milosrđa.
Kad se približi posljednji dan, polagat ćemo račun o tome i primiti odgovarajući vječni sud." (Dnevnik 1155-1158)
Slikanje slike u ozračju Božje nazočnosti, njezino postavljenje na javno čašćenje, širenje krunice Božanskog Milosrđa, osnivanje nove zajednice u Vilnu (Litva), sve je to urađeno zahvaljujući svećeniku Mihaelu Sopoćku. Nova redovnička zajednica osnovana je 1941., zajednički život je započeo u Mysliborzu (Poljska) 25. kolovoza 1947.
Vi ste... prve cigle u temeljima pod zdanjem, koje će izrasti po Volji Božjoj." (Pismo vlč. M. Sopoćka, 1947.)Potvrdu zajednice na biskupskom pravu učinio je apostolski administrator vlč. Z. Szelążek 2. kolovoza 1955. Relikvije Sv. Faustine svečano je unio u samostan u Myslibórzu nadbiskup M. Przykucki 1. kolovoza 1993. Toga dana crkva i samostan snagom njegova dekreta postali su Svetište Božjega Milosrđa.Redovnička zajednica Sestara Milosrdnog Isusa, svoju karizmu - širenje kulta milosrđa i molitve za milosrđe nad svijetom, povezane s djelovanjem, ostvaruje u 24 samostanu u Poljskoj i inozemstvu. Sestre Milosrdnog Isusa djeluju i u Hrvatskoj od 1999.g. i to u dvije kuće, u Dugoj Resi u Puli. Sestre imaju široko polje rada, pa tako šireći karizmu Božjeg Milosrđa rade sa starijima i nemoćnima, sa mladima, sa djecom, te nastoje kult Milosrđa širiti na svim poljima evangelizacije.


Isuse, uzdam se u Tebe!

- pozvane smo da u Crkvi slavimo Boga, u Presvetom Trojstvu Jedinoga, u otajstvu Njegova Milosrđa, kroz osobno posvećenje i ukazivanje ljudima Božjeg Milosrđa, koje su punini objavilo u osobi Isusa Krista:
- svoju karizmu ostvarujemo diljem svijeta, služeći Bogu u ljudima
- radimo u školama, vrtićima, staračkim domovima, sa ovisnicima, mladima, sa majkama i napuštenom djecom…
- želimo ići u korak sa vremenom, naviještati Božje Milosrđe na sve načine koje nam prilike današnjeg vremena dopuštaju

Svatko, tko želi činiti djela milosrđa prema bližnjemu, naći će izvor unutarnje sreće u konkretnoj svakodnevnici, može se javiti radi sudjelovanja. Sestre će biti zahvalne za svaku vrst pomoći. Čovječanstvo neće naći mira dokle god se ne okrene s povjerenjem Mojem milosrđu." (Dnevnik 300)
Da li je tebi danas netko rekao da te voli? - Ja te volim!

Isus Čovječanstvo neće naći mira dokle god se ne okrene s povjerenjem Mojem milosrđu." (Dnevnik 300)
Da li je tebi danas netko rekao da te voli? - Ja te volim? ">

DRUŽBA SESTARA
MILOSRDNOG ISUSA

Sestre djeluju u Hrvatskoj od 23. rujna 1999. godine.
Naša karizme je slavljenje, naviještanje i moljenje Božjega milosrđa za cijeli svijet. "Družba sestara milosrdnog Isusa pozvana je u Crkvi da slavi Boga, u Presvetom Trojstvu jedinoga, u otajstvu njegova milosrđa, kroz osobito posvećenje i ukazivanje na Božje milosrđe, koje se u punini objavilo u osobi Isusa Krista." (Konstitucije kongregacije)
Utemeljitelj naše Družbe je svećenik prof. Mihael Sopoćko (Poljak). Družba je osnovana 1941. u Vilni (Litva), a zajednički život započet je u Mysliborzu (Poljska), 25. kolovoza 1947.
Razlog osnivanja Družbe navela je bl. s. Faustina Kowalska, naša duhovna majka: Bog traži redovničku zajednicu koja će propovijedati Božje milosrđe i izmoliti ga svijetu. Isus je bl. Faustini odjavio da želi upravo takvu redovničku zajednicu.
Kongregacija sestara milosrdnog Isusa je kontemplativno-aktivna Družba. Sestre vode vrtiće, škole, bolnice, staračke domove, domove za nezbrinute majke, te pomažu u župama. Družba je biskupskog prava od 1955., a broji 110 članica koje žive u 21 zajednici.
Geslo Družbe je: Isuse, ja se uzdam u tebe!; a pozdrav glasi: Uzdajmo se u Gospodina!



Isus i Samarijanka
1Kad Gospodin dozna da su farizeji dočuli kako on, Isus, okuplja i krsti više učenika nego Ivan - 2 iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi učenici - 3 ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju. 4 Morao je proći kroza Samariju. 5 Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. 6 Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. 7 Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!" 8 Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. 9 Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. 11 Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? 12 Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?" 13 Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. 14 A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni." 15 Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati." 16 Nato joj on reče: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo." 18 Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla." 19 Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok. 20 Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati." 21 A Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. 22 Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. 23 Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. 24 Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju." 25 Kaže mu žena: "Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve." 26 Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!" 27 Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?" 28 Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: 29 "Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?" 30 Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. 31 Učenici ga dotle nudili: "Učitelju, jedi!" 32 A on im reče: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete." 33 Učenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?" 34 Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. 36 Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. 38 Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov." 39 Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: "Kazao mi je sve što sam počinila." 40 Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. 41 Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi 42 pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta." Isus liječi sina kraljeva službenika 43 Nakon dva dana ode odande u Galileju. 44 Sam je Isus doduše izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju. 45 Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili uzišli na blagdan. 46 Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. 47 Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sina jer već samo što nije umro. 48 Nato mu Isus reče: "Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!" 49 Kaže mu kraljevski službenik: "Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete." 50 Kaže mu Isus: "Idi, sin tvoj živi!" Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. 51 Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. 52 Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: "Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica." 53 Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: "Sin tvoj živi." I povjerova on i sav dom njegov. 54aše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju. III. DRUGI BLAGDAN U JERUZALEMU Ozdravljenje uzetoga







- 17:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

UVOD

Tekstovi koji slijede predstavljaju moju osobnu viziju shvaćanja i doživljavanja duhovnosti, gdje se Najkompleksnije želi pokušati spoznavati, predstavljati i provoditi Najjednostavnijim. Istinu je moguće spoznati jedino Mudrošću do koje se dolazi isključivo življenjem Osobne Praktične Duhovnosti Jedinstva Uma i Srca, odnosno spoznajom jedinstva svega, svih i svakoga – jedinstva i bratstva Univerzuma. Jer, Istina je u nama i oko nas. Bog je Jedan, Velika i Jedina Duša. Da, Bog je Ljubav.


Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.



- 16:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ČEŽNJA VJEKOVA

:



Bog je apsolutno biće. Od njega sve počinje i sve u njemu završava. Nitko ne može izbjeći njegovu kontrolu i njegovu volju. Klanjati se Bogu zato znači priznati ono što jest - da je Bog apsolutni Gospodar stvorenja i našeg života.
No, Bog je naš Otac. Zato se njemu ne klanjamo ropski, kao oni koji su poraženi. Njemu se, naprotiv, klanjamo u ushićenju. U divljenju što je nedokučiv, što je naprosto Ljubav a ne samo onaj koji ljubi. Što je naprosto dobrota a ne samo onaj koji je dobar. Što je naprosto svemoć a ne samo svemoguć. Klanjanje je divljenje, ulaženje dubinom svoga bića u neizrecivost Božjeg bića. Klanjanje je nova spoznaja, novi način razgovora s Bogom, novi pristup Ocu svega stvorenoga.
Bog nas je otkupio. Zato mu se klanjamo u zahvalnosti, u dubokoj spoznaji da smo voljeni, da smo slobodni, da smo dionici Božje naravi.
Neka te ova meditacija uvede u veličanstvene prostore neizmjerljiva Božjeg bića. Tamo smo pozvani. Klanjanje je jedan od ulaza u to.


Dan mi je osmisljen kad znam da veceras idem u susret s Bogom,vjecni Bog i ja...Klanjanje je molitva u kojoj mogu duboko uroniti u tajnu Bozje prisutnosti i milosti...Sat vremena u kojim mi nebo nikad nije bilo blize...sat vremenu u kojem se nebo spaja sa zemljom...










Zivot je lijep...

Jednom sam prijatelju dala adresu bloga i rekao mi je kao da je karizmatski?Sta vi mislite o tome?
Ja to nisam primjetila dok mi on nije rekao.Jos je rekao da te "karizmatske stvari" odredjene ljude drze neko vrijeme,zaneseni su time,a kasnije shvate da bez molitve i pravog krscanskog zivota nema ispunjenja...a to se meni upravo i dogadja...No,to me ne zabrinjava...
Ovih dana se posebno ocituje Bozja prisutnost u mom zivotu...I jako sam sretna zbog toga...pocinjem osjecati da mi vise nitko ne treba,da mi je Bozja ljubav dovoljna.Mozda je to i bio problem...sto sam zeljela biti voljena i prihvacena od ljudi...tako da se nisam mogla prepustiti Bogu do kraja...






NAS PAPA!!!


Da,nas papa se preselio u vjecnu domovinu...poseban...drugaciji od drugih...kakvu smo srecu imali sto smo zivjelu u doba Ivana Pavla II...
Volio je nasu zemlju...nas...Hrvate...
I...mi smo voljeli njega...volimo ga i dalje...i...molimo ga da nas zagovara pred Bogom...
Evo...i...ja sam ga se sjetila...pa mu pisem ovaj post kao mali znak zahvalnosti...

Kako se sigurno osjecam kada...razgovaram s njime...kao...da znam da me cuje...



"Osvajao je srca cijeloga svijeta. Star čovjek, čovjek s križem, čovjek čvrsto oslonjen, starac gotovo obješen o križ. Jednako tako, kao što je to bio cijeli život.

Ivan Pavao II, kroz svih 26 godina pontifikata - čovjek s križem. Papa Veliki. Vrhovni moralni autoritet našega doba. Bilo je to tako kroz više od 26 godina pontifikata, bit će to bogatstvom baštine za buduće naraštaje."



"Sve djelovanje pape Ivana Pavla II. izviralo je iz njegove duboke vjere; vjere koju je kao vjernik duboko živio, a kao Petrov nasljednik brižno čuvao i promicao. Stoga su upravo od te osnovne teološke teme krenula simpozijska promišljanja. »Kristologija Ivana Pavla II. prožeta je jedinstvom između događaja utjelovljenja i događaja otkupljenja, između onoga što je Isus u sebi i što je Isus za nas.Polazeći prije svega od nastupne Papine enciklike »Otkupitelj čovjeka«, izlagačica je pokazala kako Papa, kad govori o Bogu, uvijek govori o Bogu »za čovjeka«. U svjetlu otkupljenja i čovjeku je dana mogućnost da vidi sebe u novome svjetlu.Istina koju donosi Isus Krist jest jedina istina koja može osloboditi čovjeka.Opće je poznato da je Ivan Pavao II. marijanski papa. Svjedoči o tome i njegov grb, na kojemu se uz Kristov križ nalazi i slovo »M«, a nadasve njegovo geslo »Totus tuus - Sav tvoj« (Marijo!).



Tesko da ce se ponovo u povjesti covjecansta pojaviti takva osoba...tako da mi...na kraju ne preostaje nista drugo...nego...da kazem...HVALA TI SVETI OCE!!!

Htio bih vam reci najdublje rijeci,
ali se ne usudjujem.
Bojim se vaseg smijeha...
Htio bih vam reci najiskrenije rijeci,
ali se ne usudjujem.
Bojim se da mi necete vjerovati...

R.Tagore
________________________
"I slavu koju si ti dao meni
ja dadoh njima:
da budu jedno
kao što smo mi jedno -
ja u njima i ti u meni,
da tako budu savršeno jedno
da svijet upozna da si me ti poslao
i ljubio njih kao što si mene ljubio".
________________________



________________________

"Može li žena zaboravit svoje dojenče...? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. Gle, u dlanove sam te svoje urezao..." (Iz 49,14-16).
________________________

»Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao; ti si moj! Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si, i ja te ljubim« (Iz 43, 1,4).
________________________

ŽIVOT JE ...

Život je prilika - iskusi je
Život je ljepota - divi joj se
Život je san - učini ga stvarnim
Život je izazov - suoči se s njim
Život je zadatak - izvršavaj ga
Život je igra - igraj se
Život je dragocjen - njeguj ga
Život je bogatstvo - čuvaj ga
Život je ljubav - uživaj je
Život je tajna - pronikni je
Život je obećanje - ispuni ga
Život je tuga - nadiđi je
Život je himna - pjevaj je
Život je borba - prihvati je
Život je tragedija - uhvati se s njom u koštac
Život je avantura - usudi se
Život je sreća - zasluži je
Život je život - brani ga
______________________

"Kada te netko voli,nacin na koji izgovara tvoje ime-je drugaciji"!
______________________

VECERNJI SUSRET

Isuse, dođoh Ti reći, kako me u grlu guši,
od isplakanih suza kako me boli u duši.
Dođoh Ti šaptat kako mi križ izrani rame
i kako ga teško nosim jer je pretežak za me.
Dođoh Ti se tužit u suton ovoga dana,
jer me odviše peče i boli ova rana.
Kleknuh da Ti se jadam, ali me zbuni Tvoje raspelo.
Žižak Ti osvjetli lice, raspeto, presveto tijelo.
U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam,
o, Bože, što da se tužim, pa mene je pred Tobom sram.
Gle, Ti nijemo šutiš, nikome se potužio nisi,
a Tvoje presveto tijelo stravično na križu visi.
Probodene noge i ruke, probodeno je srce Tvoje.
Kako je tuga Tvoje teška i sitne boli moje.
Isuse, dođoh ti se jadat u suton ovoga dana,
al` motreć tebe, iščeznu moja rana.

vlc. Zlatko Sudac
_______________________


_______________________
Moj Bog

Našao sam ga i On je našao mene
moj Bog koji me voli
Našli smo se tražeći jedan drugog

i našao sam ga u sebi
jer živi u meni za me
i ja se u njemu radujem

Od iskona bili smo skupa
i do konca bit će mi pratilac
moj Bog.

J. Pupacic
_________________________






Samo tvoja ljubav Boze
Kao kosuta
Tvoje ljubavi sam zedan
Milost



Zdravo kraljice mira
Gospa majka moja



U tebe ufam se
Sankt Espiritus
Daruj nam mir



Kao Marija
Pjevaj Aleluja Isusu
Kakav prijatelj je Isus
Ti si mir nas
Emmanuel


______________________________



Medjugorje:



“Draga djeco! Danas vas pozivam da budete moje ispružene ruke u ovom svijetu koji Boga stavlja na zadnje mjesto. Vi dječice stavite Boga na prvo mjesto u vašem životu. Bog će vas blagosloviti i dati vam snage da svjedočite Boga ljubavi i mira. Ja sam s vama i zagovaram za sve vas. Dječice, ne zaboravite da vas ljubim nježnom ljubavlju.
Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”

Poruka, 25. prosinca 2005.
_________________________

Molitva za jutro

GOSPODINE,DOLAZIM K TEBI U TIŠINI OVOGA DANA KOJI SE RAĐA DA TE ZAMOLIM:MIR,MUDROST I JAKOST.DANAS ŽELIM GLEDATI SVIJET OČIMA PUNIM LJUBAVI:STRPLJIVO,BLAGO I RAZBORITO.GLEDATI TVOJU DJECU KAKO IH GLEDAŠ TI SAM,NE OBAZIRUĆI SE NA NJIHOVU VANJŠTINU.ZATVORI MOJE UŠI ZA SVAKU KLEVETU.ČUVAJ MOJ JEZIK OD SVAKE ZLOBE.ISPUNI MOJ DUH MISLIMA KOJE BLAGOSLIVLJAJU,DA BUDEM TAKO DOBAR I TAKO RADOSTAN DA SVI KOJI MI SE PRIBLIŽE OSJETE TVOJU PRISUTNOST.ZAOGRNI ME SVOJOM LJEPOTOM DA TEBE OTKRIVAM SVAKOGA ČASA U OVOM DANU.
__________________________

Poniznost

Poniznost je: govoriti što manje o sebi.
Ne miješati se u tuđe poslove.
Paziti da ne budemo znatiželjni.
Prihvaćati radosno protivljenja i ispravke.
Prelaziti preko tuđih pogrešaka.
Prihvaćati zanemarenost, zaborav i mržnju.
Ne tražiti da budemo posebno ljubljeni i prihvaćeni.
Odgovarati uljudno i kad smo izazvani.
Ne gaziti nikada ničije dostojanstvo.
Ne raspravljati ni onda kad imamo pravo.
Birati uvijek ono što je teže.
______________________



- 16:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.08.2006., subota

TEBI, KOJI ZNAŠ ŠTO JE TRNJE

BLAGOSLOV DRUGIMA
Jahve reče Abramu:"Idi iz zemlje svoje,
iz zavičaja i doma očinskog,
u krajeve koje ću ti pokazati.Velik ću narod od tebe učiniti,
blagoslovit ću te,
ime ću ti uzveličati,
i sam ćeš biti blagoslov.Blagoslivljat ću one koji te
blagoslivljali budu,
koji te budu kleli, njih ću
proklinjati;
sva plemena na zemlji
tobom će se blagoslivljati."
Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratića Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan, Abram prođe zemljom do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji. Jahve se javi Abramu pa mu reče: "Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju." Abram tu podigne žrtvenik Jahvi koji mu se objavio. Odatle prijeđe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi između Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino.
Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu.
Post 12, 1-9



Najbolinije životno iskustvo je odvajanje ljudi i stvari koje najviše volimo. Čestro je vrlo teško napustiti kuću s kojom nas vežu najljepše uspomene, a isto je tako teško pozdraviti se s onima koje volimo kad ih moramo napustiti.
Nije ni Abrahamu bilo lako poslušati Božju zapovijed da napusti svoju domovinu, prijatelje i rodbinu. A da nije poslušao Božju zapovijed, ne bi Bog blagoslovio ni njega a ni njegovo brojno potomstvo.
Bog je pozvao Abrahama da živi životom posebne posvećenosti jer ga je odabrao da bude posrednikom po kojem će On ostvariti svoj naum iskupljenja čovječanstva. Ljudski se rod pobunio i okrenuo štovanju idolima, pa je Abraham morao pokazati kako se štuje jedini i pravi Bog.
Još je uvijek dužnost svakog vjernika da odvoji od svega što spriječava na napredak njegove duhovnosti i učinkovitosti. Moramo odbaciti svaki grijeh, svaku svojevoljnost i svjetove užitke koji naše srce udaljuju od Boga.
Ako u tome uspijemo, tada će kad god smo kušani i provjeravani, naša duhovnost preživjeti svaku kušnju i provjeru. Tijekom takvog postupka ojačat ćemo se, pa ćemo tako i mi postati blagoslovom onima koji žive oko nas.

Sve za Isusa,sve za Isusa!
Moje je biće iskupljeno:
sve moje misli, riječi i djela,
moji dani i sati Njemu pripadaju.

Pripadanje Kristu je tajna odvojenosti od svijeta.




BLAGOSTANJE I NEDAĆE
Riječi Agura, sina Jakeova, iz Mase; proročanstvo
njegovo za Itiela, za Itiela i Ukala.Da, preglup sam da bih bio čovjek
i nemam razbora čovječjeg.Ne stekoh mudrosti
i ne poznajem znanosti svetih!Tko uzađe na nebo i siđe?
Tko uhvati vjetar u šake svoje?
Tko sabra vode u plašt svoj?
Tko postavi krajeve zemaljske?
Kako se zove i kako mu se zove sin?
Znaš li?Svaka je Božja riječ prokušana,
štit onima koji se u nj uzdaju.Ne dodaji ništa njegovim riječima,
da te ne prekori
i ne smatra lažljivim.Za dvoje te molim,
ne uskrati mi, dok ne umrem:udalji od mene licemjernu i lažnu
riječ;
ne daj mi siromaštva ni
bogatstva:
hrani me kruhom mojim
dostatnim;inače bih, presitivši se,
zatajio tebe
i rekao: "Tko je Jahve?"
Ili bih, osiromašivši, krao
i oskvrnio ime Boga svojega.
Izr 30, 1-9

Blagostanje i nedaće jednako snažno uništavaju čovjeka. Izuzetne sposobnosti u životu mogu biti pogubne jer se osoba koja posjeduje sva obilja može suočiti s istim tegobama kao i ona koja nama gotovo ništa.
Agur, pisac tridesetog poglavlja Izreka sigurno je osjetio tu opasnost kad je molio: “Udalji od mene licemjernu i lažljivu riječ; ne daj mi siromaštva ni bogastva: hrani me kruhom mojim dostatnim; inače, presitivši se, zatajio bih Tebe i rekao: Tko je Jahve? Ili bih, osiromašivši, krao i oskvrnio ime Boga svojega.(Izr 30, 8-9)
Slična poruka nalazi se i u ovoj predivnoj pjesmi:
Ispiši svoje blagoslovljeno Ime,
o Gospodine, na moje srce,
da ondje ostane trajno uklesano
pa me neće ni bogastvo, ni siromaštvo
odvojiti od Tvoje ljubavi.
U tridesetom poglavlju Izreka glavna poruka je usmjerena na okolnosti, dok ova pjesma svoju poruku usredotočuje na naše srce. Možda bismo trebeli moliti da nas Bog zaštiti u svi područjima našega života.
Većina naših potreba trebala bi biti vezana uz ono što je najpotrebnije u životu. Umjesto da stalno molimo za nešto više i obilnije, morali bismo moliti uravnoteženu molitvu koja je zapisana u tridesetom poglavlju Izreka.
Kad pozovemo Gospodina da na nama udari pečat svojeg vlasništva,prihvaćamo Njegovu skrb za sve naše potrebe.


JANJE JE NAŠ PASTIR

I jedan me od starješina upita: "Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?" Odgovorih mu: "Gospodine moj, ti to znaš." A on će mi: "Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će Šator svoj nad njima. Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega jer - Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore voda života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih."
Otk 7, 13-17


Knjiga Otkrivenja pruža nam zapanjujuću sliku. Janje Božje vodi nas od jednog izvora žive i svježe vode do drugog, svaki put sve dublje u Božju ljubav: “Bog će otrti svaku suzu s njihovih očiju!”
U Gornjoj sobi Isus se molio za svoje sljedbenike prije odlaska na križ: “Objavio sam im Tvoje ime, i u buduće ću ga objavljivati, da u njima trajno bude ljubav kojom si Me ljubio, i Ja u njima” (Iv 17,26).
Isus nas vodi u sve dublju spoznaju Božje ljubavi. Brinuo se za to da naša spoznaja ne bude samo obično poznavanje Boga, već da proniknemo koliko nas doista Bog ljubi i raduje se s nama. Isus je rekao da je ljubav koju Otac osjeća za svoga Sina ista ona ljubav koju iskazuje i nama.
Međutim da bismo u potpunosti shvatili tu ljubav treba vremena i truda. Potrebno je izvjesno vrijeme da nas zahvati Božja ljubav. Možda niste sigurni da vas On doista ljubi. Budite strpljivi. Duh Sveti djeluje u nama i vodi nas u svu istinu: “A kad dođe On, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu” (Iv 16,13). Čitajte Božju riječ i o pročitanome razmišljajte a zatim djelujte prema onome što ste pročitali u Evanđeljima. Zamolite Ga da vam pokaže koliko je velika Božja ljubav. S vremenom će nam otkrivati “ koja je tu širina, duljina, visina i dubina”(Ef 3,18)
Ako pravilno razumijemo, taj će se postupak protegnuti i u vječnost: Bit ćemo potpuno zadovoljeni u nebu, a ipak ćemo dalje sazrijevati, jer nema kraja spoznavalju Božje ljubavi.

Naša je ljubav ograničena, ali Božja je ljubav bezgranična.




GOSPODAR SEBE
Pavao, sluga Božji i apostol Isusa Krista poradi vjere izabranika Božjih i spoznanja istine usmjerene k pobožnosti u nadi života vječnoga što ga, prije vremena vjekovječnih, obeća Bog, On koji ne laže, a u svoje doba očitova riječ svoju u propovijedanju koje je meni povjereno po odredbi Spasitelja našega, Boga: Titu, pravomu sinu po zajedničkoj vjeri, milost i mir od Boga i Krista Isusa, Spasitelja našega!
Poradi toga ostavih te na Kreti da urediš preostalo te po gradovima postaviš starješine kako sam ti ja odredio: je li tko besprigovoran, jedne žene muž, jesu li mu djeca vjernici i ne pod optužbom raskalašenosti ili nepokorna... Jer nadstojnik kao Božji upravitelj treba da bude besprigovoran: ne samoživ, ne jedljiv, ne vinu sklon, ni nasilju, ni prljavu dobitku, nego gostoljubiv, ljubitelj dobra, razuman, pravedan, svet, uzdržljiv, priljubljen uz vjerodostojnu riječ nauka da može i hrabriti u zdravom nauku i uvjeravati protivnike.
Tit 1, 1-9


Stara uzrečica kaže: «Kad sljedeći put poželiš jesti tortu, pojedi sirovu mrkvu!« Ta uzrečica je dobra za one koji drže dijetu, ali oni koji je ne prihvaćaju zamrziti će je. Vladati nad sobom i svojim apetitom kad nisu u pitanju moralna načela, priprema je za one trenutke kad se budemo suočili sa grešnim napastima.
Takvu osobnu stegu spominje apostol Pavao kad rabi izraz «gospodar sebe» u popisu koji navodi kvalifikacije za crkvenog vođu. I nama je danas potreban takav podsjetnik. Mnogi smatraju da mogu sada nemoralno živjeti a prestati u budućnosti kad god to požele. Ali kako ne uzimaju u obzir snagu ovisnosti grijehu, dolaze da zaključka da je živjeti samo prema dobrim namjerama daleko teže nego što su očekivali.
U Izrekama 25,28 nalazi se mudra poruka da ako nam nedostaje samokontrola tada smo bespomoćni kao i grad kojem su srušeni obrambeni zidovi. Ustrajna disciplina izgradit će u nama duhovni obrambeni sustav koji će nas zaštititi od svih sila zla.
Kad stegovnim mjerama pod nadzorom držimo svoje uobičajene želje, tada stječemo naviku uzornog života i u stvarnost provodimo riječi apostola Pavla zapisane u Rim 6,18 «Oslobođeni od grijeha, postali smo sluge pravednosti.»

Da biste postigli vlast nad svojim željama i pobudama, predajte vlast nad svojim životom Isusu Kristu.




GOSPODIN JE PASTIR MOJ...
Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih. Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.

Mk 6, 30-34

Danas ljudi neprestano jure, razapteti su na sve strane. Neprestano im se raznolike misli motaju po glavi. Upravo u toj zbrci Isus želi da se udaljimo na jedno vrijeme i slušamo njegov glas dok će On hraniti našu dušu, hrabriti nas, lječiti nas.... U svoj toj zbrci i trci On ne može doprijeti do našega srca. Povuci se i slušaj njegov glas. Pomalo ćeš sve jasnije čuti Isusa i On će te voditi. On će biti tvoj pastir, tvoj učitelj.Stoga pronađi svakoga dana vrijeme kada ćeš slušati Isusa i vjeruj da nećeš požaliti...




IZGLED I ŽIVOT
Jahve reče Samuelu: "Dokle ćeš tugovati zbog Šaula, kad sam ga ja odbacio da ne kraljuje više nad Izraelom? Napuni uljem svoj rog i pođi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju, jer sam između njegovih sinova izabrao sebi kralja." A Samuel reče: "Kako bih mogao ići onamo? Šaul će to čuti i ubit će me!" Ali mu Jahve odgovori: "Uzmi sa sobom junicu pa reci: 'Došao sam da žrtvujem Jahvi!' I pozovi Jišaja na žrtvu, a ja ću te sam poučiti što ćeš činiti: pomazat ćeš onoga koga ti kažem."
Samuel učini kako mu je zapovjedio Jahve. Kad je došao u Betlehem, gradske mu starješine dršćući dođu u susret i zapitaju: "Znači li tvoj dolazak dobro?" Samuel odgovori: "Da, dobro! Došao sam da žrtvujem Jahvi. Očistite se i dođite sa mnom na žrtvu!" Potom očisti Jišaja i njegove sinove i pozva ih na žrtvu.
Kad su došli i kad je Samuel vidio Eliaba, reče u sebi: "Jamačno, evo pred Jahvom stoji njegov pomazanik!" Ali Jahve reče Samuelu: "Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu." Zatim Jišaj dozva Abinadaba i dovede ga pred Samuela. A on reče: "Ni ovoga Jahve nije izabrao." Tada Jišaj dovede Šamu, ali Samuel reče: "Ni ovoga Jahve nije izabrao." Tako Jišaj dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel reče Jišaju: "Jahve nije izabrao nijednoga od ovih."
Potom zapita Jišaja: "Jesu li to svi tvoji sinovi?" A on odgovori: "Ostao je još najmlađi, on je na paši, za stadom." Tada Samuel reče Jišaju: "Pošalji po njega, jer nećemo sjedati za stol dok on ne dođe." Jišaj posla po njega: bio je to rumen momak, lijepih očiju i krasna stasa. I Jahve reče Samuelu: "Ustani, pomaži ga: taj je!" Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braće. Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana. A Samuel krenu na put i ode u Ramu.
1 Sam 16, 1-3


Tjekom prvih nekoliko minuta proslave tridesetogodišnjice mature, Marija je sa svojim kolegicama uglavnom razgovarala o tome kako kako njihove druge kolegice izgledaju. Ali tijekom večeri, njihovo se mišljenjenje promjenilo. U razgovoru s mjesnim novinarom rekla je: “ Kad jednom shvatite da je vrijeme svakome nešto ukralo, ili vam nešto dodalo i to na krivom mjestu, prestanete razmišljati o izgledu i počnete razmišljati i govoriti o svom životu.”
Mnogo vremena provodimo i posvećujemo pozornost tjelesnom izgledu pa lako zaključujemo da je to najvažniji vid našega života. Međutim, Biblija nas podsjeća kako Bog želi da sebe i druge promatramo drukčije.
Kad je Bog poslao proroka Samuela da pomaže novoga kralja u Izraelu, podsjetio ih je da gledaju dublje u čovjeka, a ne samo na njegov tjelesni izgled. “ Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gjeda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu” (r.7).
Božja riječ oštro osuđuje one koji daju prednost lijepoj vanjštini ( Jak 2, 1-2) : “Nemojte imati vjere u našeg slavnoga Gospodina Isusa Krista s pristranošću prema osobama! “
Kad počinjemo promatrati ljude Božjim očima, pogled ćemo skrenuti s vanjskog izgleda na sadržaj njihova života.

Naše zrcalo odražava vanjski izgled, a Božje zrcalo otkriva unutarnje stanje svakog čovjeka.






ZAZIV DUHA SVETOGA
Dođi , Duše Presveti
sa neba nas posjeti
zrakom svoje milosti.

Dođi, Oče ubogih,
djelitelju dara svih,
dođi srca svjetlosti.

Tješitelj tako blag,
ti nebeski Goste drag,
pun miline, hlade tih.

Umornima odmore,
u vrućini lahore,
razgovore žalosnih.

Sjaju svjetla blaženog,
sjaju srcu puka svog,
napuni nam dušu svu.

Bez božanstva tvojega
čovjek je bez ičega,
tone sav u crnom zlu.

Nečiste nas umivaj,
suha srca zalivaj,
vidaj rane ranjenim.

Mekšaj čudi kamene,
zagrij grudi ledene,
ne daj nama putem zlim.

Svim što vjeru imaju,
što se u te ufaju,
sedam svojih dara daj.

Daj nam krepost zaslužnu,
i smrt lijepu, blaženu,
daj vjekovit svima raj.



Dragi/a brate/sestro u Kristu, majka sam djevojčice koja će za koji dan, na blagdan Sv. Ignacija Lojolskog proslaviti šesti rođendan. Dobra je, molimo zajedno svaki dan (zna sva otajstva krunice), pjeva po čitave dane... Daljnje pisanje o tome koliko je volim je bespredmetno i trajalo bi dok sam živa. Samo sam čovjek, ponekad nagla i kao takva ne mogu si pomoći a da se ne uzrujam na ovakve i mnoge druge stvari. Imala sam veliku sreću da me je dobri moj Isus upravio na stazu kojom On želi da hodim, svakodnevno mi pokazuje Put. Zbog toga Ga nikada ne mogu dovoljno voljeti, uvijek više! Istina je, toliki još čame u tmini smrtnoj, treba im pomoći. Nadam se da će ovo moje današnje apokaliptično raspoloženje malo splasnuti. Znam da hoće, znam da ću i noćas negdje oko 2 poljubiti mali križić moje krunice i izmoliti jednu deseticu i za njih - bolesne, da im predobri Isus dozvoli da prođu kroz vrata milosrđa kako ne bi morali kroz vrata pravde. Hvaljen Isus i Marija!


Benedictus, naša Nebeska Majka je Bog. Koja je razlika između klanjanja zlatnom teletu i klanjanja nekome kamenom kipu sveca? Nikakava. Židovi su napravili zlatno tele kako bi sebi predočili Boga, jer su mislili da se Mojsije neće vratiti, da ih je prevario. Čovjek tada, a i danas vjeruje tek kada vidi. stalno vapi za čudima. No, Učitelj je nije volio čuda, jer je znao da ljudi vjeruju u riječ koju je donio samo zbog čuda. Čovjek je prije i danas nevjerni Toma, mora dotači Boga da bi povjerovao u Njega. Pa tako radi kipove svecima, radi raspela s izmišljenim likovima. Gledaj. Ti i ja se nađemo u Crkvi. I stanemo pred raspelo. Ti meni kažeš poklonimo se Isusu. Ja ču te upitati jesi li siguran da je to Isus. Što češ mi ti odgovoriti? to je simbol. Onda bi to trebalo značiti da se trebam klanjati simbolu. Zlatno tele je bilo simbol. Koja je onda razlika?



NESIGURNOST ŽIVOTA
De sada, vi što govorite: "Danas ili sutra otići ćemo u taj i taj grad, provesti ondje godinu, trgovati i zaraditi", a ne znate što će sutra biti. Ta što je vaš život? Dašak ste što se načas pojavi i zatim nestane! Umjesto da govorite: "Htjedne li Gospodin, živjet ćemo i učiniti ovo ili ono", vi se razmećete svojim hvastanjima! Svako je takvo hvastanje opako. Znati dakle dobro činiti, a ne činiti - grijeh je.
Jak 4, 13-17
Život svakog od nas je dosta nesiguran. A i Biblija nas podsjeća da doista neznamo što nam donosi sutrašnjica. Vrlo uspješan poduzetnik bio je vlasnik nekretnina u New Yorku i, prema onome što je rekao novinarima, bio je opsjednut željom da bude vlasnik dviju zgrada trgovačkog centra nazvanima Blizancima. Njegova se želja obestinila. Šest tjedana prije terororističkog napada na ta dva značajna njujorška nebodera, uspio ih je unajmiti na 99 godina. Najam tog veličanstvenog centra stajao ga je gotovo četri miljarde dolara. A znamo što se dogodilo 11. rujna kad su ta dva nebodera srušena u terorističkom napadu.
Nažalost, ispunjenje naših snova često se pretvara u noćnu moru. To nas podsjeća ne samo na nesigurnost života, već i na potrebu da naše želje uskladimo sa Božjom voljom. Isustvo nas uči da ako dopustimo da ako dopustimo vlastitim ambicijama da ovladaju našim životima, snovi o postizanju velikih uspjeha mogu se pretvoriti u prah i pepeo.
Postoje, dakako, zakonite i opravdane želje, ali nam apostol Jakov u svojoj poslanici poručuje kako postići takve želje na normalan način. Umjesto da mislimo kako će naši snovi i planovi biti ostvareni, morali bismo reći : “Ako Gospodin htjedne, živjet ćemo i činit ovo ili ono”.
I kad prepustimo naše planove i snove Božjoj volji i Njegovu nadzoru, uživat ćemo Božji mir usred nesigurnosti svakodnevnog života.
Bože, svjesni smo nesigurnosti našeg života, ali zato se utječemo Tebi da nas usmjeriš na ciljeve koji će proslaviti Tebe

Ispišite svoje plavove olovkom, ali Bogu dajte gumicu za brisanje.





Svaki dan otkrijem nekog novog, pa mi je tako On danas preporučio tebe. Sve što sam u životu postigla započelo je s "Ako Bog da..." Ne žalim se, dobro je. Sve predajem u Tvoje ruke dobri moj Bože!

Vjeruj mi taj koji ih je unajmio se i osigurao, tako da mu rušenje tih tornjeva nije predstavljalo nikakav gubitak. Imaš dva čovjeka. jedan je ambiciozan. U mislima prvo zamisli svoj cilj, planira, računa, kalkulira, i kada smatra da je u mislima i njegovu umu sve savršeno, počne s realizacijom tog plana u stvarnosti. I uspije.
drugi čovjek, neambiciozan, ne razmiplja o tome kako ostavriti cilj. On želi do tog cilja želi doći brzo, na lak način. i na kraju ne uspije. pogotovo ako je uz to što je naeambiciozan, pesimist, pa stalno razmišlja kako neće uspijeti. Hrani um svaki dan tim negativnim mislima, i naravno ne uspije. Pozdrav




Odbačen
Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud:
sastaju se protiv mene
i smišljaju kako da mi život oduzmu.

A ja se, Jahve, u tebe uzdam;
govorim: Ti si Bog moj!
U tvojoj je ruci sudbina moja:
istrgni me iz ruke dušmana
i onih koji me progone!
Rasvijetli lice nad slugom svojim,
po svojoj me dobroti spasi.

Jahve, ne bilo me stid što tebe zazvah!
Neka se postide zlotvori,
nek' u Podzemlju zamuknu.
Nek' zanijeme usne lažljive
koje protiv pravednika govore drsko,
oholo i prezirno.

O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota,
koju čuvaš za one koji te se boje,
koju iskazuješ onima što se tebi utječu
naočigled sinovima čovječjim.

Zaklanjaš ih štitom lica svoga
od zavjera ljudskih;
u šatoru svom ih skrivaš
od jezika svadljivih.

Blagoslovljen Jahve jer me obasu
čudesnom dobrotom u gradu tvrdom.
U tjeskobi svojoj već mišljah:
"Odbačen sam od pogleda tvoga."
Ali ti si čuo glas mog zaziva
dok sam tebi vapio.

Ljubite Jahvu, svi sveti njegovi:
čuva Jahve svoje vjernike,
a po zasluzi vraća onima
koji postupaju oholo.

Budite hrabri i jaka srca,
svi koji se u Jahvu uzdate!

Ps 31, 14-25

Na Južnom polu zima traje devet mjeseci, a cijela Antartika je u mraku, dok je temperatura zraka ispod 82ÚC. Svaka veza sa vanjskim svijetom je prekinuta od studenog do veljače pa su malobrojni istraživači u raspršenim postajama doslovce odsječeni od vanjskog svijeta. Ipak tijekom 2001. godine dvije su smiome spasilačke ekipe prodrle kroz polarnu zimu i zrakoplovom spasile ljude.
Ponekad se i mi osjećamo odbačenima, kao da nas Bog ne vidi i ne čuje naš poziv u pomoć. U vrijeme takve nevolje, David je zavapio: “Odbačen sam od pogleda tvoga”, ali je ubrzo otkrio da ga Bog nije napustio jer je radosno izjavio: “Ali Ti si čuo moga zaziva dok sam tebi vapio.”
Ostavljaju li vas okolnosti bez nade, bespomoćnima? Jesu li to bolest, narušeni međuljudski odnosi, obiteljski problemi vezani uz oskudicu i tegobe? Bog je po Isusu Kristu razbio tamu i smiono nas spasio iskupljujućom ljubavi, jer On može stići do nas i smiriti sve naše strahove u njagorim okolnostima.
Osjećate li se odbačenima od Boga i prijatelja? Pročitajte ponovno 31. psalam i neka vam on bude molitva.
Bog je uvijek blizu onima koji Ga zazivlju. U svojoj svetoj Riječi obećao je ako mu se približimo, On će čuti i naj najtiši glas i uslišati nam molbu.
Bože i sad zazivamo Tvoje sveto Ime i molimo Te da nas izbaviš od straha koji nas spopada. Daj nam vjere i pouzdanja da vjerujemo Tvojoj riječi.

Nikad nećemo biti odbačeni od Svemogućega Boga
i Njegove potpore koja nam donosi savršeni mir!


OSOBNA MOLITVA
-osobna molitva nije ponavljanje molitvenih obrazaca iz molitvenika, krunica, čitanje Svetog pisma, molitva za druge
-to je molitva Ocu i Sinu po Duhu Svetom
-za to je potrebno da uđemo u unutarnju sobu svoga srca i da zatvorimo prozore i vrata (Mt 6,6)
-odrediti vrijeme za osobnu molitvu i držati se tog vremena
-neka ova molitva postane dio tvog bića, navika ili rutina
-razlikuje se od osobe do osobe
Sastavni dijelovi osobne molitve:
1. DOLAZAK U NJEGOVUC PRISUTNOST
-moramo se otvoriti Božjoj prisutnosti i zato jednostavno SLAVIMO BOGA da bismo došli u njegovu prisutnost
-koristiti maštu i osjećaje (zamisliti se da ste sa Isusom u Maslinskom vrtu, s učenicima oko Isusa…)
-nekima može biti od koristi da mole ispred križa, slike, kipa
- oni koji mole duže dovoljno je jednostavno zazivati ime Isusovo ili malo slaviti Isusa
-Bilo bi dobro započeti molitvu pjevanje kakve pjesme iz srca (Oče mi ti se klanjamo; Isuse volim te…)
2. SLAVLJENJE GOSPODINA
-slaaaaaaaaaaavvvviiiiiii Gaaaaaaaaa
3. OSOBNA ZAHVALA GOSPODINU
-zzaaaahhhvvvaljuuuj muuuuuuu
-Slavljenjem i zahvaljivanjem podići ćemo svoje srce Bogu, tada će nas Duh osnažiti, osloboditi od naših okova, rastresenosti, umora
4. POTPUNO PREDANJE
- u ovom činu trebali biste se posve otvoriti Gospodinu i skinuti sve svoje maske pred njim
-u takvoj molitvi morate biti ponizni i svjesni svoje ništavilosti pred velikom i moćnom Božjom prisutnošću
-u svojoj poniznosti predajte sve Isusu i izlijte sve pred Gospodina, dajte mu sve što imate i sve što jeste (obitelj novac posao bolesti)
5. POKAJANJE
-ovdje morate biti svjesni da Gospodin ne prihvaća grijehe, stoga se pokajte i tražite oprost od Gospodina + slavljenje i zahvaljivanje
6. OZDRAVLJENJE
-molitva za unutarnje i fizičko ozdravljenje
-Svaki dio predati Krvi Kristovoj kako bi nas očistila i branila od bolesti i napasti
-okom vjere trebali biste vidjeti Rane Kristove na Njegovom tijelu i sve svoje rane tijela i duše Njemu predati. Osjetite kako po vama teče Krv i Voda Koje izviru iz Njegovog srca i vjerujte da ste ozdravljeni, da su uklonjeni uzroci vaše bolesti, da je nestala tuga…
7. ISUSTVO ISPUNJENJA DUHOM SVETIM
-ovo je vrijeme kada je tražite Duha Svetoga da vas ispuni snagom i milošću, plodovima, darovima i karizmama
-možete pjevati pjesmu Duhu Svetom
-Budite potpuno otvoreni za djelovanje i pomazanje Duha Svetoga
-ovo je vrijeme kada izljevate svoja srca i dušu Gospodinu i slušate Ga što vam govori
-osjetit ćete blisko zajedništvo sa Ocem i Sinom, da ste vrlo blizu prijestolja milosti okruženi anđelima i svetima
-to je jedinstveni trenutak kada razgovarate sa svojim Gospodinom i slušajte ga što vam govori (ponekad ćete imati vizije, prispodobe…)
-možda će tražiti Isus da promjenite planove…

Nakon osobne molitve možete nastaviti sa čitanjem Svetog pisma, moljenjem krunice…

P.S. Ova stvar je čudesna i promjenila je moj život. Isprobaj je i uvjeri se u njezinu snagu


USKRSNUO JE

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše." Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. Potom se učenici vratiše kući. Ukazanje Mariji Magdaleni A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo - jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: "Ženo, što plačeš?" Odgovori im: "Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše." Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. Kaže joj Isus: "Ženo, što plačeš? Koga tražiš?" Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: "Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti." Kaže joj Isus: "Marijo!" Ona se okrene te će mu hebrejski: "Rabbuni!" - što znači: "Učitelju!" Kaže joj Isus: "Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu." Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: "Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao." (Iv 20, 1-18)




- 18:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

UVOD

Tekstovi koji slijede predstavljaju moju osobnu viziju shvaćanja i doživljavanja duhovnosti, gdje se Najkompleksnije želi pokušati spoznavati, predstavljati i provoditi Najjednostavnijim. Istinu je moguće spoznati jedino Mudrošću do koje se dolazi isključivo življenjem Osobne Praktične Duhovnosti Jedinstva Uma i Srca, odnosno spoznajom jedinstva svega, svih i svakoga – jedinstva i bratstva Univerzuma. Jer, Istina je u nama i oko nas. Bog je Jedan, Velika i Jedina Duša. Da, Bog je Ljubav.


Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.




Robert Dudnik, dipl. iur.




- 18:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

BENEKT XVI.


Papa Benedikt XVI. osudio je nasilje na Bliskom istoku i pozvao na mirni suživot.

U intervjuu za njemačke radijske i televizijske postaje u subotu 5. kolovoza u Castel Gandolfu Benedikt XVI. istaknuo je kako Sveta Stolica ne želi nikakvu političku moć, nego želi pozvati kršćane i sve one koji se na neki način osjećaju dotaknuti njezinim riječima, da bi se pokrenule sve snage koje shvaćaju da je rat za sve najgore rješenje. On nikome ne donosi ništa dobro, pa ni prividnim pobjednicima, upozorio je Papa. Osobito Europljani s iskustvom dva svjetska rata vrlo dobro znaju da je mir potreban svima. Ima moralnih snaga koje su spremne pojasniti da je jedino rješenje to da živimo zajedno. Mi želimo pokrenuti te snage: političari trebaju pronaći put kako bi se to što prije dogodilo, i, ponajviše, na trajan način, istaknuo je Papa.

Papa je u razgovoru s njemačkim novinarima bio vrlo otvoren, a susret u njegovu ljetnikovcu protekao je u ugodnom ozračju. Benedikt XVI. na sva je pitanja odgovarao spontano, pogađajući u bit stvari i briljantno se izražavajući, izjavio je vatikanski dopisnik ARD-a Michael Mandlik u razgovoru za njemačku katoličku agenciju KNA. Prema dogovoru s novim predstojnikom Tiskovnog ureda Svete Stolice o. Federicom Lombardijem, razgovaralo se o različitim pitanjima iz Crkve, politike i društva, a Papa ni jedno pitanje nije pokušao izbjeći te se tako precizno izražavao da je susret s novinarima umjesto predviđenih 45 potrajao 36 minuta. Nakon toga je Papa svakog od nazočnih, među njima i oko 35 tehničara, osobno pozdravio i sa svakim porazgovarao, što je sve ugodno iznenadilo, istaknuo je Mandlik, prenosi Kathpress.

Povod razgovoru s njemačkim novinarima bilo je Papino predstojeće putovanje u Bavarsku. Razgovor, vođen na njemačkom jeziku, bit će emitiran u cijelosti 13. kolovoza, a dio u kojemu se Papa osvrće na stanje u Libanonu Vatikan je objavio već u subotu.
11.8.2006 IKA / Križ života






- 17:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.08.2006., utorak

IVAN PAVAO II.

IVAN PAVAO II.
(16. listopada 1978. - 2. travnja 2005.)


Karol Wojtyla, prvi papa Slaven, rođen je 18.svibnja 1920.godine na jugu Poljske. Izabran je za papu nakon kratkog pontifikata pape Ivana Pavla I. (26.kolovoza - 28.rujna 1978.), od svega 33 dana. On je neumorni papa koji puno putuje, ali koji i na poseban način skrbi za siromašne. To je uočljivo već kod njegove prve enciklike "Redemptor hominis" (1979.) u kojoj u centar svog razmatranja stavlja čovjeka kao osobu i subjekt, naglašavajući pritom i potrebu ljudske solidarnosti. U enciklici "Dives in misericordia" govori o milosrđu koje nadopunjuje i ispravlja pravdu, no njegova je prva izričito socijalna enciklika "Laborem exercens", izdana 1981. povodom devedesete obljetnice enciklike "Rerum novarum", u kojoj kao ključ socijalnog pitanja navodi rad, te donosi jednu "duhovnost" rada. Godine 1987. izdao je i drugu pod imenom "Sollicitudo rei socialis" gdje, konstatirajući pogoršenje situacije na socijalnom planu, među ostalim progovara o "strukturama grijeha", ali i o potrebitoj "povlaštenoj ljubavi za siromašne", te nastoji definirati pravu narav socijalnog nauka Crkve. I konačno, prigodom stote obljetnice prve socijalne enciklike Lava XIII. "Rerum novarum" (1891.) izdao je 1991. encikliku "Centesimus annus", koja je svojevrstan poziv kapitalističkim zemljama da počnu ozbiljnije rješavati problem siromaštva u svijetu.




- 19:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

07.08.2006., ponedjeljak

DUHOVNE VJEŽBE

Duhovnost
KAZATI 5 x DA LJUBAVI:

da stvoriteljskoj Ljubavi,

da Ljubavi koja oslobađa,

da Ljubavi koja zove i šalje,

da životu Ljubavi još i u smrti,

da pobjedničkoj, uskrsloj i savršenoj Ljubavi.

Willi Lambert, Tražiti i nalaziti Boga u svemu



DUHOVNOST NIJE BIJEG!

Duhovnost
se ne može naučiti
bijegom iz svijeta
umaknuvši stvarima,
ili odlaskom u osamu i odvajanjem od svijeta.
U stvari,
moramo se naučiti nutarnjoj samoći
gdje god bili ili s kim god se nalazili.
Moramo naučiti prodirati u stvari
i tamo Boga nalaziti.
(Eckhart)



VJERUJEŠ LI U NEŠTO ILI NEKOMU?

VJERA KAO NORMA "ŽIVA" VJERA
GRIJEH Kršenje pravila Izdaja odnosa
KAJANJE Priznanje krivnje Žaljenje što smo iznevjerili osobu
PRAŠTANJE Poništenje kazne Obnova zajedništva
VJERA Vjerovanje u skup tvrdnji Vjerovanje Bogu kao osobi
KRŠĆANSKI ŽIVOT Poslušnost pravilima Plodna ljubav prema Bogu i ljudima


"Izazov svjetonazora", James W. Sire (Steppress)



DINAMIKA DUHOVNOG ŽIVOTA

BOŽJA INICIJATIVA Životna pitanja Duhovno iskustvo
Bog zove... Kamo idem? Osjećaj Boga
slobodna čovjeka... Kako idem? Osjećaj slobode
po imenu... Tko sam? Osjećaj vrijednosti
na jedno poslanje... Što činiti? Osjećaj poslanja
u ljubavi. Kako živjeti? Osjećaj voljenosti


Duhovni život smo opisali kao niz, međusobno povezanih, iskustava. No, u svagdanjem životu nije moguće jasno razlikovati jedno iskustvo od drugog, ona se poklapaju, jedno izaziva drugo.

Mihaly Scentmartoni, "U potrazi za puninom"
NAČELA IGNACIJANSKE DUHOVNOSTI

Ad maiorem Dei gloriam - Sve na veću slavu Božju Životom i djelima očituj slavu Božju.
Magis - Više
Teži za najboljim kako bi postigao bolje i više.
Tantum quantum - Toliko koliko
Daj mjesta samo onom što te vodi svrsi radi koje si stvoren.
Discernere - razlikovanje
Stvari shvaćaj iznutra. Ne zadržavaj se na formi.
De duobus vexillis - Dvije zastave
Odaberi Božje, makar to bilo teže.
Agere contra - Djeluj suprotno
Uvijek čini ono što te čini boljim.
Indifferentia - Raspoloživost
Sloboda duha prema svemu stvorenom.
Contemplatio ad amorem - Kontemplacija o ljubavi
Neka ti srce uvijek gori ljubavlju.


- 18:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

BETANIJA - HRANA SRCA

Jutro s Marijom











došla je
praćena oblakom srebrnih leptira

na plitici vedrine
donijela je orhideju Neba

ljuskama spokoja
obložila je
ožiljak nedovršena stiha

školjkastim tajnama jutra
čestitala mi je novi dan

svaki moj uzdah
podcrtala je
bijelom slutnjom trešnjine grane
i otišla
bez koraka

Ivna Talaja



-Dišem Isusa...
Volim Isusa...



Neka prođe tvoj dah, Duše Sveti!

Neka prođe tvoj dah kao proljetni lahor
po kojem cvjeta život i cvate ljubav,
ili kao uragan koji razvija neslućenu snagu
i podiže pozaspale energije.
Neka prođe tvoj dah u našem pogledu,
da ga odnese prema udaljenijim i širim obzorjima,
a u našem srcu neka raspali žar
koji čezne za ižarivanjem.
Neka prođe tvoj dah preko naših ožalošćenih lica,
da se na njima pojavi smiješak,
i preko naših umornih ruku,
da ih oživi i opet ih radosno vrati na posao.
Neka prođe tvoj dah već od zore,
da uznese čitav naš dan u velikodušni zalet.
Neka prođe u predvečerje,
da nas očuva u svjetlosti i revnosti.
Neka prođe tvoj dah kroz naš duh,
da po njemu obiluju plodne misli koje razvedruju.
Neka prođe i ostane u čitavom našem životu,
da ga raširi i dade mu tvoje božanske razmjere.

Jean Galot



-Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.

Ivan 15: 16 - 17


Naslov jedne knjige je “Molitva, najjača snaga svijeta”. Netko se možda pita: ”Kako molitva može biti najjača snaga svijeta? Nije li to naša inteligencija, ljudski um, ili volja, ili su to naše aktivnosti kojima mijenjamo povijest?” Međutim, i dalje ostaje dokazana činjenica da je molitva najjača snaga. Zašto? Jer su se po njoj mijenjali i danas se mijenjaju milijuni života. Po molitvi su mnogi doživjeli predivan susret s Bogom. Doživjeli su ohrabrenje i veliku snagu da se suoče sa svojim problemima. Doživjeli su Božju pomoć u životu, oslobođenje, ozdravljenje i pobjedu. Zaista, iskustvo pokazuje da se molitvom može promijeniti – ne samo sudbina jednog života ili čitave obitelji, nego i povijest jednog mjesta pa čak i čitavog naroda. Molitva je važna jer je jaka. Ona ima gotovo, rekli bismo, svemoguću snagu. Tomislav Ivančić rekao je jednom da je molitva jaka kao i Bog sam.

Zašto je molitva tako jaka? Zato što po molitvi mi dajemo Bogu prostor da može djelovati u našem životu. Veli se: koliko molitve – toliko snage! Malo molitve – malo snage. Puno molitve – puno snage! O čemu, dakle, ovisi koliko ćeš imati Božje snage u životu? O molitvi! Ako malo moliš, daješ Bogu malo prostora da zahvati u tvoj život. Ako više moliš, daješ mu više prostora, pa će prema tome, biti i više snage. Ne ovisi o Bogu koliko ćeš imati njegove snage i pomoći u životu, već o tebi! U svojoj vječnoj ljubavi, on je već sve pripremio što ti je potrebno za sreću i blagoslov i za rješenje tvojih problema, i to je pohranio u nebesa. Sad si ti na redu da učiniš svoj korak. Svojom molitvom ulaziš u te duhovne prostore i uzimaš Božje blagoslove koji ti pripadaju kao Božjem djetetu. Zapravo, molitvom daješ Bogu prostora da uđe u okolnosti tvoga života i da ti pomogne. Zato je Majka Tereza znala govoriti da se Bog navezao na naše molitve!

Dražen Radigović



Radost susreta











Jutro –
u ovalnim snovima
serviraš mi
bijele koralje buđenja.

Podne –
u narančinu cvijetu
duh nam se dodiruje.

Večer –
mirisom tamjana
širiš moje svemire.

Ivna Talaja




Zov tišine

...Bog je prijatelj tišine i zato je žeđ za Bogom najintenzivnija u tišini. U tišini se otkriva misterij, osjeća blizina i poseban miris Boga. Ponekad je dosta samo trenutak tišine da ponovno otkrijemo ljepotu života. Život se rađa u tišini, čovjek umire u tišini, Boga se susreće u tišini. Bez tišine ljudski je život nezamisliv: ona potiče na razmišljanje, u njoj se rađaju najveća umjetnička djela, otkrivaju najveće tajne prirode...

Valentina Mandarić



- 18:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

VRIJEME JE DA SE KRENE (kolumne)

R O B E R T I. D U D N I K












V R I J E M E JE D A S E K R E N E


k o l u m n e











Osijek, listopada 2006. godine













































majci Katarini i u Gospodinu blagopokojnome ocu Ivanu




Zašto pišem?



Moje je osobno nepokolebljivo uvjerenje da osobe s invaliditetom imaju pravo i obvezu biti tretirane i osjećati se prihvaćenim, jednakopravnim članovima zajednice.
Premda je uistinu puno razloga zbog kojih sam se odlučio na pisanje ove kolumne, svi se oni u konačnici, mogu svesti na jedan jedini: pokušati ozbiljiti osobe s invalidnošću i hendikepom onakvima kakve one doista jesu, sa što je moguće većim brojem aspekata njihove kompleksne egzistentnosti, doprinoseći na taj način boljemu osobnome i interakcijskom razumijevanju, kako osoba s invaliditetom među sobom, tako i njih i njihove okoline.
Kolumnom, nadalje, poglavito želim dati svoj skromni osobni doprinos demistifikaciji tabua invalidnosti promoviranjem puta djela ljubavi na dobrobit bližnjega koji jednostavno znači htjeti misliti, govoriti i pisati o osobama s invaliditetom, htjeti umjetnički stvarati o invalidima i za njih, htjeti osjetiti, htjeti vidjeti, htjeti čuti, htjeti shvatiti i htjeti pomoći osobama s invalidnošću i hendikepom. Želim biti glasom čovječnosti i nade, pružajući osobama s invalidnošću i hendikepom punu moralnu i djelatnu potporu u prevladavanju teškoća što ih donosi svakodnevnica našega života, uz nepokolebljivo uvjerenje da osobe s invaliditetom imaju pravo i obvezu biti tretirane i osjećati se prihvaćenim, jednakopravnim članovima zajednice.
Nastojat ću osobe s invaliditetom ohrabriti i potaknuti ih da otvoreno progovore o svome osobnom i društvenome statusu pozivom na konkretno iznošenje prijedloga za njegovo poboljšanje, istovremeno apelirajući na kompetentne državne institucije svih razina, kao i sve ljude dobre volje, da nam pomognu u dosezanju toga cilja. Vjerujem da će osobe s invalidnošću i hendikepom iščitavajući moje tekstove u mnogočemu pronaći zrcalnu sliku svojih vlastitih životnih putova. Tekstove također toplo preporučam onim tzv. zdravim osobama koje žele dublje zakoračiti u razumijevanje života osoba s invaliditetom, pomažući u prevladavanju jaza između dvaju svjetova: “svijeta zdravih” i “svijeta invalida”.



"Glas čovječnosti"



Udruga "Glas čovječnosti" svojim će postojanjem i djelovanjem na području Osječko-baranjske županije nastojati biti korektivom sui generis svijesti i savjesti većinske tzv. zdrave populacije glede vrlo kompleksne tematike osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj.
"Glas čovječnosti" Udruga za potporu osoba s invalidnošću i hendikepom Osječko-baranjske županije je novoosnovana udruga, utemeljena 27. svibnja 2003. godine, ustrojena kao nestranačka, nevladina i neprofitna organizacija dragovoljno udruženih članova: svih kategorija osoba s invalidnošću i hendikepom, članova njihovih obitelji, kao i svih fizičkih i pravnih osoba koje svojim radom žele pomoći Udruzi u svrhu organiziranoga i trajnog poticanja radnji i mjera na promicanju skrbi, socijalnog statusa svih kategorija osoba s invalidnošću i hendikepom, habilitacije, rehabilitacije, obrazovanja, zapošljavanja, pružanja pravne pomoći osobama s invalidnošću i hendikepom, te njihove rekreacije i športa. Udruga trenutno ima 160 članova, uz tendenciju daljnjega povećanja članstva.
Misija udruge je trajno promicanje vrijednosti odgovornosti pojedinca i zajednice za kvalitetan život osoba s invaliditetom u svezi postupnoga, ali permanentnog stvaranja uvjeta za njihovu konkretnu korisnost, kojom bi postali subjekti, a ne tek objekti, puki promatrači društvenih i institucionalnih zbivanja što određuju razinu njihovoga društvenog statusa, kroz poticanje i osnaživanje prihvaćanja i suradničkoga zbližavanja svih srodnih udruga i zainteresiranih subjekata regije, razotkrivanjem stereotipnoga stava i mišljenja prema kojemu osobe s invaliditetom od zajednice stalno nešto traže, uz stvaranje novoga prema kojemu osobe s invaliditetom mogu i te kako puno dati i sebi i drugima. Svrha i cilj našega postojanja i djelovanja je trajan, strpljiv i uporan rad na stvaranju što višega stupnja svjesnosti i senzibilnosti pojedinca i zajednice za čovječniji, bolji svijet, te doživljavanje osoba s invaliditetom punopravnim članovima zajednice.



Korektiv savjesti



Udruga će se zalagati za istupanje prema svim oblicima društvenih institucija, posebice organima državne vlasti, sveobuhvatno razrađenim (operacionaliziranim) nacionalnim programom argumentirane kratkoročne i dugoročne gospodarske isplativosti promjene dosadašnjega pristupa načinu rješavanja problematike osoba s invalidnošću i hendikepom stvaranjem učinkovitoga sustava djelovanja na lokalnoj, kao i najvišoj državnoj razini Smatramo nužnom i hitnom potrebu prilagođavanja nogostupa izradom spustova (rampi) za nesmetano kretanje u invalidskim kolicima, pristupe trgovinama i javnim ustanovama, zdravstvenim službama, crkvama, muzejima, kinima, kazalištima, školama. Članstvo se zalaže za obnovu projekta “Osobe s invaliditetom u javnom prometu”. Zalažemo se za izhođenje prava na oslobođenje od obveze plaćanja Poreza na dodanu vrijednost (PDV) pri kupnji osobnog automobila, te ortopedskih i drugih pomagala, a za potrebe civilnih invalida, i to na način da se civilni invalidi I. skupine (100 %) potpuno oslobode obveze plaćanja PDV-a pri kupnji osobnog vozila ili ortopedskog i drugog pomagala, S obzirom na evidenciju članstva kojom ćemo raspolagati, surađivat ćemo s predškolskim ustanovama (dječjim vrtićima) i pomagati radi što uspješnijega uključivanja djece s invalidnošću i hendikepom u odgojno-obrazovne programe zajedno sa zdravom populacijom. Ukazujemo na potrebu iznalaženja odgovarajućih rješenja glede kabinetskoga nastavnog sustava u osnovnoškolskim, srednjoškolskim i visokoškolskim obrazovnim ustanovama, a u svrhu prilagodbe za potrebe osoba s invaliditetom. Punu će, međutim, osobnu smislenost samo-potvrđivanjem i socijalnom integracijom, po našemu sudu, osobe s invaliditetom u Hrvatskoj ostvariti jedino omogućavanjem zakonskoga, pozitivno diskriminirajućeg uključivanja u svijet rada. Udruga će se zalagati za promicanje pružanja besplatne pravne pomoći svim kategorijama osoba s invaliditetom.








Djelatnosti Udruge



Osnovne djelatnosti Udruge su:
ekumensko i međureligijsko promicanje duhovnosti, promicanje duha zajedništva svih kategorija osoba s invalidnošću i hendikepom, okupljanje svih kategorija osoba s invaliditetom, članova njihovih obitelji, kao i svih gradjana dobre volje koji su spremni pomoći u realizaciji ciljeva i djelatnosti Udruge, otkrivanje i evidentiranje svih kategorija osoba s invaliditetom, te praćenje i proučavanje njihovih problema, kao i davanje inicijative za njihovo rješavanje u skladu s općim interesima društva u cjelini, zalaganje za unapređivanje odgojne i obrazovne, profesionalne, medicinske i socijalne habilitacije, kao i zapošljavanje osoba s invaliditetom, praćenje i predlaganje izmjena i dopuna zakonskih i drugih propisa u svrhu promicanja dobrobiti osoba s invaliditetom, kao i pružanja pomoći u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava i obveza, sukladno materijalnom statusu članova s invaliditetom, pomoć Udruge u ostvarivanju rehabilitacije njezinim potpunim financiranjem ili sufinanciranjem, u nabavci ortopedskih i drugih pomagala, u rješavanju stambenih pitanja, u smještavanju u domove i druge specijalizirane ustanove, te u organiziranju aktivnosti u svrhu usmjeravanja roditelja u provođenju rehabilitacije djece s invaliditetom, prikupljanje i raspodjela humaniterne pomoći članovima Udruge, pokretanje inicijativa i organiziranje akcija za sprečavanje nastanka novih, kao i uklanjanje postojećih graditeljskih prepreka, organiziranje društvenih, kulturnih, zabavnih, športskih i rekreacijskih aktivnosti osoba s invaliditetom, izdavanje lista Udruge sukladno zakonu, osnutak i djelovanje likovnoga, glazbenog, literarnog i dramskog kluba "Glas čovječnosti", suradnja s nadležnim organima uprave, službama, ustanovama i drugim organizacijama.



Smisao patnje (I.)



Notorna je činjenica da osobe s invaliditetom imaju slične, ako ne i posve iste težnje i potrebe kao i ostali, tzv. zdravi ljudi koje se mogu izraziti jednom zajedničkom, osnovnom potrebom svakoga od nas - potrebom za ljubavlju kroz prihvaćenost.
Zbog kojih je, uopće, razloga potrebito razmišljati i raspravljati o nečemu što je jednom riječju moguće opisati izrazom patnja: o starosti, bolesti, invalidnosti ili hendikepu, kada se većini nas sve to često doimlje tako nepoznatim, nestvarnim i dalekim, nezanimljivim, dapače strašnim i stoga – odbojnim? Dopustite da istaknem nekoliko prednosti. Navikom promišljanja o patnji ponajprije proširujemo osobne duhovne horizonte postajući tolerantniji prema sebi samima i svojim bližnjima. Postojanje patnje na ovome svijetu, dakle, samo po sebi predstavlja uvijek novu prigodu za činjenje dobrih djela. Razmišljajući i razgovarajući o starosti, bolesti, invalidnosti ili hendikepu postajemo svjesniji veličine vrijednosti dara zdravlja, istovremeno se psihološki pripremajući za to da na što bezbolniji način prihvatimo mogućnost odnosno izvjesnost da starost ili bolest, invalidnost ili hendikep postanu suputnicima naše svakodnevne životne stvarnosti. Jer, dok se invalidnost ili hendikep događaju tek izvjesnima, starost i/ili bolest jednoga će se dana dogoditi svima nama. Zato, kada god susretnemo stariju, bolesnu, siromašnu ili, pak, osobu s invalidnošću i hendikepom, budimo joj nadahnuti pružiti ruku potpore, potvrđujući time značaj svojega i njezina ljudskog dostojanstva.



Tako bijaše



Već sam život u svijetu koji je graditeljski i tehnološki oblikovan pretežito prema potrebama većinske, tzv zdrave populacije predstavlja nemalu teškoću, uz nepobitnu činjenicu da su osobe s invaliditetom trajna manjina ovoga svijeta. Egzistencija u tako neprilagođenome okružju, nažalost, donosi niz otežavajućih okolnosti koje se najčešće očituju u vrlo upitnoj mogućnosti kretanja najvećim dijelom javnih površina, zdravstvenih, obrazovnih i kulturnih ustanova, crkava, trgovina, sredstava javnoga prijevoza, kao i u vrlo čestim, izrazitim poteškoćama pri zapošljavanju. U nastojanju da što više i bolje osobno doprinesu rješavanju svojih mnogobrojnih teškoća, većina osoba s invaliditetom organizirana je u nevladinim udrugama građana, odnosno savezima udruga.
Shvaćanja, doživljavanja i stavovi o osobama s invaliditetom, te samoj invalidnosti kao datosti življenja bila su, jesu i bit će determinirana prevladavajućom sviješću ljudi koja je, opet, bila, jest i bit će uvjetovana tipovima društveno-ekonomskih formacija u kojima su se, civilizacijski napredujući i razvijajući se, nalazila pojedina društva kao cjeline. Tako je moguće razlikovati shvaćanja, doživljavanja i stavove o osobama s invaliditetom u prvobitnoj zajednici, robovlasničkome društvu, feudalizmu, kapitalizmu, te u državama s više-manje bivšim modelima socijalističkoga društveno-ekonomskog načina upravljanja i privređivanja.
Promatrano s povijesne distance, odnos se zajednice prema osobama s invaliditetom prije pojave kapitalističkih društvenih odnosa može okarakterizirati kao pretežito ignorirajući: osoba s invaliditetom često je bila (?) doživljavana “kaznom” i “sramotom”, kako za obitelj, tako i za društvo, živeći lišena dostojanstva i pripadajućih joj, neotuđivih prava ljudske osobe, izložena poruzi, nerijetko i zlostavljanju.



Smisao patnje (II.)



Sveti je Ivan od Križa rekao: “ Da bi došao do onoga u čemu sada ne uživaš, moraš proći onuda gdje ne uživaš. Da bi stigao do onoga što ne znaš, moraš proći ono što ne znaš. Da bi posjedovao ono što nemaš, moraš ništa ne imati.” (Uzlazak na brdo Karmel, 1, 13, 11)
U posljednjih dvjestotinjak godina, odnosno od donošenja američke Deklaracije o neovisnosti 1776. godine, kao i francuske Deklaracije o pravima čovjeka i građanina 1789., nadahnutih u prvome redu načelima prirodnoga prava, a kojima je proklamirana jednakost, sloboda, te pravo svakoga na osobnu sreću, postupno se, nabolje, mijenjaju i stavovi zajednice prema osobama s invaliditetom: osnivaju se prve škole, domovi i druge specijalizirane ustanove za smještaj osoba s invaliditetom.
Tijekom 20. stoljeća sve više na važnosti dobiva i obrazovanje, radno osposobljavanje i zapošljavanje osoba s invaliditetom, donose se zakoni o zaštiti i pravu na rad osoba s invaliditetom, a razne fondacije za potporu osoba s invaliditetom, kao i udruge građana utemeljene poradi promicanja interesa pojedinih kategorija invalida postaju nezaobilazni socijalni i politički čimbenici. U desetljećima nakon Drugoga svjetskog rata mnoge razvijene zemlje zapadnoga svijeta donijele su sveobuhvatne nacionalne programe potpomognute i odgovarajućim sustavima pravnih normi čija je temeljna svrha i cilj socijalna i ekonomska integracija osoba s invaliditetom, a što je rezultiralo i donošenjem Deklaracije o invalidima od strane Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1975. godine.
Premda je sadašnji socijalni, gospodarski i pravni status većine osoba s invaliditetom u Republici, nažalost, još uvijek, između ostaloga, opterećen i negativnostima prošlosti, slobodni smo ustvrditi da, ukoliko u dogledno vrijeme doista želi postati, biti i ostati dijelom mentalnog, socijalnog, gospodarskog, pravnog i kulturnoga zapadnog civilizacijskog kruga, Hrvatska što je prije moguće mora cjelovito i stvarno poboljšati položaj svih svojih građana s invaliditetom.



Graditeljske prepreke



Ponekad me, zbog mnogobrojnih graditeljskih prepreka, kretanje gradom u invalidskim kolicima podsjeti na sudjelovanje u vrlo zahtjevnome i iscpljujućem rallyju “Paris – Dakar”.
Ostaje nepobitnom činjenica prema kojoj nitko osim samoga Stvoritelja ne može potpuno i do kraja proniknuti u osobnost pojedinca, shvaćajući ga bez ostatka. To, međutim, nipošto ne znači da svoju ličnost ne trebamo izgrađivati na toleranciji i čovječnosti, u iskrenome nastojanju da uvijek iznova što bolje razumijemo i sebe i bližnjega.
Svijet kakav poznajemo tehnološki je i graditeljski još sve donedavna u potpunosti bio oblikovan prema potrebama većinske, tzv. zdrave populacije što graditeljske i ine prepreke na koje nailazi prilikom kretanja “savlađuje” automatski, neprimjetnom lakoćom. To bi se na prvi pogled moglo činiti posve prirodnim, normalnim i stoga prihvatljivim stanjem stvari. No, je li, doista, baš uvijek tako? Jeste li ikada razmišljali o tome koliko truda i napora moraju uložiti majke koje svoje bebe guraju u dječjim kolicima kako bi prešle preko svih graditeljskih i sličnih prepreka što se pojavljuju tijekom samo jedne obične šetnje gradom? Ili, pak, o bolesnim i starijim osobama kojima kretanje gradom također predstavlja znatnu poteškoću? A o osobama s invaliditetom koje su vezane uz svakodnevnu uporabu invalidskih kolica? Jeste li sigurni da ćete se bez teškoća moći popeti do svojega stana na katu kada zađete u treću životnu dob? Već i iz ovih nekoliko pitanja moguće je uvidjeti kolika je važnost promišljanja o narečenoj problematici, kao i osobni doprinos postupnome uklanjanju graditeljskih i drugih ometala u kretanju. Jer barijere se, u stvari, tiču svakoga od nas.








Raditi i dalje



Ovom prigodom želim progovoriti o specifičnosti problematike graditeljskih prepreka i drugih ometala u životu osoba s invaliditetom. Treba iskreno reći da su, barem što se Osijeka tiče, u posljednjih desetak godina, doduše pretežito u središtu grada, učinjene stanovite poboljšice glede uklanjanja graditeljskih prepreka izgradnjom prilaznih spustova (rampi) namijenjenih kretanju osoba u invalidskim kolicima, a što osobno ističem kao nadasve hvalevrijedan gest spremnosti da se, barem na taj način, donekle ublaže svakodnevne životne teškoće naših sugrađana s invaliditetom, uz istovremenu napomenu kako učinjeno još niti izdaleka nije i dostatno. Jer kako u kolicima doći do gradskoga središta ukoliko i drugdje po gradu nisu izgrađeni prilazni spustovi (rampe)? Ili invalidi u glavama moraju imati kompjuterski točnim pamćenjem memorirane nekakve svoje “posebne” zemljovide Osijeka koji bi im trebali omogućiti koliko-toliko zadovoljavajuće kretanje Gradom na Dravi?
Nužnom i hitnom držim potrebu prilagođavanja nogostupa izradom spustova (rampi) za nesmetano kretanje osoba koje rabe invalidska kolica, kao i omogućavanje pristupa trgovinama i javnim ustanovama, zdravstvenim službama, crkvama, muzejima, kinima, kazalištima, školama i fakultetima. Zalažem se i za namjensku prilagodbu toaleta, te uvođenje univerzalnih telefonskih govornica na svim javnim mjestima u gradovima i na autoputovima, kao i uvođenje univerzalnih električnih instalacija za uporabu od strane osoba s invaliditetom.



Um i srce



…“Sad sjedi u kolica/(Ne boj se, neće Ti ništa)./Prošeći Gradom./Teško je, zar ne?/Ne ustaj!/Samo nastavi šetati…/Čudiš se?/I ja se čudim…” (Ulomak ciklusa “Tebi, koji znaš što je trnje” iz zbirke pjesama istoga naslova, autora Roberta Dudnika)
Graditeljske prepreke jedan su od najvećih problema s kojim se u svome svakodnevnom životu suočavaju osobe s invaliditetom, pa je, kako bi on u dogledno vrijeme bio riješen na adekvatan način, nužna dosljedna primjena Pravilnika o prostornim standardima, urbanističko-tehničkim uvjetima i normativima za sprečavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera, a koji je, temeljem Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora (“N.N.” broj 54/80), objavljen u “Narodnim novinama” još 16. studenoga 1982. godine, odnosno pozitivne Nacionalne strategije jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2003. do 2006. godine (N.N. 13/03), Zakona o gradnji (N.N. l75/03) i Pravilnika o projektima potrebnim za osiguranje pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i drugim osobama smanjene pokretljivosti (N.N. l04/03).
Nužno je, nadalje, i rigorozno sankcioniranje svih subjekata odgovornih za nepoštivanje odredbi narečenoga važećeg Pravilnika iz 2003. godine čijim normama je na vrlo kvalitetan način razrađena, kako problematika samih arhitektonskih barijera, tako i predstavljeni pojedini modeli za njihovo postupno uklanjanje.
Neophodna je i ugradnja univerzalnih dizala u svim onim građevinskim objektima u kojima je to tehnički izvedivo, kao i izgradnja specijaliziranih stambenih objekata namijenjenih stanovanju osoba s invaliditetom (domovi za samostalno stanovanje).


Tijelo i duh



"... Ne govori ništa./ Samo slušaj Tišinu./ Tišina stvarno obećava./Ako Ju želiš čuti." "Tko srcem gleda,/ Bolje nego očima vidi./ Jer stanuje Svjetlost u biću njegovu." (Ulomak pjesme "Filozofska" iz ciklusa "Tražim Te...", zbirke pjesama "Tebi, koji znaš što je trnje", autora Roberta Dudnika i neobjavljena pjesma "Duhovne oči" istoga autora)
Također se zalažem za obnovu projekta “Osobe s invaliditetom u javnom prometu”, ukazujući na nužnost omogućavanja pristupa osoba s invaliditetom u autobuse, na željezničke postaje i u vlakove, brodove, trajekte i zrakoplove.
Nužno je, nadalje, ustrajati na dosljednoj i trajnoj kontroli parkirališnih mjesta čija je svrha olakšavanje kretanja i sudjelovanja osoba s invaliditetom u prometu, dok se glede zadovoljavanja životnih i radnih potreba osoba oštećena vida i osoba oštećena sluha zalažem za planiranje, projektiranje te izvedbu ili nabavu znatno većega broja posebnih uređaja (kao što su npr. zvučni ili svjetlosni signalni uređaji).
Slobodan sam pozvati Vas, štovani čitatelji, da zajedno sa mnom meditirate o sljedećemu: što li vidi onaj tko ne sluša, što li čuje onaj tko ne gleda? Jeste li se ikada zapitali koje su različitosti, kakva je kakvoća ili možebitne prednosti života u "svijetu bijeloga štapa", života u "svijetu tišine" ili, pak, života u "svijetu vjere i svjetla" osoba s mentalnom retardacijom? Kako biste bili u mogućnosti što zornije predočiti način života slijepih, gluhih, ili gluho-slijepih osoba, predlažem da pokušate izvesti ovu vježbu: sami ste, nalazite se u prostoriji punoj svakovrsnih predmeta do koje ne dopiru vanjski zvukovi. Presavijenim rupcem prekrite oči, pazeći da ne "virite" kroz ili preko njega. Osluškujući tišinu, samo uz pomoć štapa, polaganim korakom, bez "sudaranja" s predmetima, prijeđite s jednoga na drugi kraj prostorije. Zatim opipom pokušajte "prepoznati" svaki predmet pojedinačno.



Između svjetova



Vjeru i pouzdanje jača potpora ili pak slabi nebriga bližnjih. Invalidnost ne treba shvaćati i doživljavati kaznom već, naprotiv, izvrsnom prilikom da se, načinom života kojim prihvaćamo svoj križ, kao i činjenjem dobra bratu čovjeku, približimo Kristu, postajući Mu sve više nalik!
Slijepe, gluhe, gluho-slijepe ili osobe s mentalnom retardacijom se u svome svakodnevnom životu, poput osoba s tjelesnim invaliditetom, susreću s nizom prepreka: od komunikacijsko-orijentacijskih i graditeljsko-prometnih, preko obrazovno-radnih do emocionalno-psiholoških, kako u interakcijama s osobama čije su potrebe slične njihovima, tako još i više u odnosima između osoba s invaliditetom i pripadnika većinske, tzv. zdrave populacije. I dok je uz, doduše, permanentno nužnu mjeru dobre volje komunikacijsko-orijentacijske, graditeljsko-prometne, pa i obrazovno-radne prepreke moguće koliko-toliko uspješno prevladati, prepreke emocionalno-psihološke naravi ili kako ih ja često nazivam "barijere u glavama i srcima" predstavljaju, nažalost, vrlo velik, ako ne i najveći problem.
Nužno je trajno osiguravati tiskanje udžbenika i ostale literature na Brailleovomu pismu u svrhu obrazovanja slijepih osoba (hvalevrijedno je objavljivanje Uredbe o osnivanju Hrvatske knjižnice za slijepe od dana 04. studenoga 1999. godine). Potrebito je, nadalje, kontinuirano osiguravati sredstva za školovanje ili nabavu što većega broja pasa vodiča (pasmina labrador ili njemački ovčar) za potrebe slijepih osoba. Slobodan sam predložiti da se, po uzoru na zapadni svijet, u dogledno vrijeme, u obrazovnome sustavu Republike Hrvatske ustali upoznavanje učeničke i studentske populacije s osnovama znakovnoga jezika gluhih osoba.
U svezi s pravima i obvezama osoba s mentalnom retardacijom, ističem zakonsku obvezu redovitih obrazovnih ustanova da u svoje nastavne procese uključuju i osobe s blažim stupnjem mentalne retardacije, rukovodeći se, naravno, prilagođenim planovima i programima rada. Potrebito je i promicanje sve učestalije prakse samostalnoga stanovanja osoba s mentalnom retardacijom, tzv. inkluzije.






Genijalni um




Prvi preduvjet postupne, svekolike socijalne integracije psihički oboljelih osoba, kao i osoba oboljelih od bolesti ovisnosti, po mome osobnom sudu, jest postizanje višega stupnja svijesti o narečenoj tematici, što je moguće ostvarivati samo trajnim promicanjem nužnosti procesa društvene “demistifikacije” stavova i shvaćanja, kako o duševnim bolestima općenito, tako i o bolestima ovisnosti, prezentiranjem predmetne tematike što širem krugu čitateljstva, slušateljstva ili gledateljstva.
Premda niti psihički oboljele osobe, niti osobe oboljele od bolesti ovisnosti nije striktno moguće svrstati u kategoriju osoba s invaliditetom, o njima sam odlučio pisati zato što je, ipak, kako za jedne, tako i za druge, simboličkim jezikom govoreći, moguće ustvrditi da se, poput osoba s invalidnošću, u svome svakodnevnom životu i prečesto susreću sa svakovrsnim “zidovima”, tj. hendikepom sui generis. Prepreka je doista puno: od posvemašnje ignorancije po principu “događanja nekome drugom” ili “ne želim imati ništa s tim”, preko samookrivljavanja i samosažaljenja u svezi postojeće situacije, do nerazumijevanja, izolacije i straha društvene okoline jer: “oni su drukčiji”.
A potrebito je imati samo malo dobre volje kako bi se, zalazeći ispod površine vanjske “fasade”, spoznala istinska bit, ono “pravo lice” ukupnih životnih čežnji i psihički oboljelih osoba i osoba oboljelih od bolesti ovisnosti, što ih je ukupno moguće izraziti jednom, istovrsnom i zajedničkom čežnjom svakoga ljudskog srca: čežnjom za razumijevanjem, prihvaćenošću i toplinom, riječju ljubavlju u punini aspekata svih njezinih značenja.
Odvažite li se u mislima poći stazama začudne čarobnosti “svijeta genijalnog uma”, mogli biste putem susresti mnoštvo duša koje ne žele ništa drugo doli, nadvladavanjem vlastite individualne egzistentnosti, postati, biti i ostati neodvojivim dijelom zajedničke svijesti vječnoga kraljevstva Ljubavi.










Put prosvjetljenja




Odvažite li se u mislima poći stazama začudne čarobnosti “svijeta genijalnog uma”, mogli biste putem susresti mnoštvo duša koje ne žele ništa drugo doli, nadvladavanjem vlastite individualne egzistentnosti, postati, biti i ostati neodvojivim dijelom zajedničke svijesti vječnoga kraljevstva Ljubavi.
Ovdje želim ponešto reći o vrlo inspirativnome primjeru nobelovca Johna Forbesa Nasha Jr., matematičkoga genija, poznatog po otkriću nekorporativnih igara matematičke teorije kompeticije koje mu je, između ostaloga, 1994. godine donijelo Nobelovu nagradu za ekonomiju. Međutim, njegova svakodnevna životna “suputnica” punih trideset godina bila je i paranoidna shizofrenija. Zahvaljujući u prvome redu snazi vlastite volje, hrabrosti srca i nadasve nesebičnoj potpori i ljubavi svoje žene, gospodin John Forbes Nash Jr. uspio je svladati bolest i vratiti se poslu, snažno poručujući na taj način i sebi i drugima da je pravilno usmjerenom i ustrajnom nutrinom životne prilike uistinu moguće promijeniti nabolje, prožimajući vlastito biće božanskim nadahnućem.
S obzirom na to da oko 1% ukupnoga pučanstva u Republici Hrvatskoj boluje od shizofrenije, vrijedno je napomenuti da je u gradu Osijeku nedavno osnovana udruga "MARIMO" Udruga za unapređenje duševnog zdravlja i kvalitete života.
Koliko se često osjećate neshvaćenima, usamljenima i izgubljenima? A možete li, štovani čitatelji, uistinu tvrditi da znate tko sve stanuje u vašoj zgradi ili, pak, da poznajete većinu osoba iz svoje ulice? Kada ste posljednji put razgovarali sa svojim znancima, posjetili prijatelje ili učinili dobro djelo svome bližnjemu?



Svjedočanstvo vjere



“Budući, dakle, da imamo uzvišena velikog svećenika, Isusa, Sina Božjega koji je prošao kroz nebesa, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo! Nemamo, naime, velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskušan u svemu (kao i mi) samo što nije sagriješio.” (Heb. 4,14-15)
Gospođu Joni Eareckson-Tadau i njezina muža, gospodina Kena, imao sam priliku, milošću Božjom, susresti i osobno upoznati 1994. godine prilikom održavanja Drugoga europskoga simpozija pod nazivom: “Crkva i osobe s invalidnošću i hendikepom” što je bio organiziran u Dunakesziju pokraj Budimpešte, a kojem sam, uz pratnju majke, u svojstvu predstavnika Republike Hrvatske bio nazočnim. Osobita mi je čast i zadovoljstvo što sam upoznao tako iznimne osobe poput Joni i Kena. Njihova dobrota i jednostavnost kršćanskoga svjedočanstva ostat će zauvijek zlatnim slovima zapisani u katedrali mojega srca. Zbog sličnosti naših životnih putova, poznanstvo između majke i mene s jedne strane, te Joni i Kena s druge, vrlo je brzo preraslo u prijateljstvo koje traje do danas. Joni je u jednom trenutku našega razgovora, istodobno i kroz suze i kroz smijeh rekla: “Gledajući, dragi Roberte, Tvoju majku vidim i svoju!”, prisjećajući se što je sve tijekom godina uzetosti proživjela zajedno sa svojom obitelji. Uvijek ću pamtiti Jonine govore, osmjehe i suze. Pamtit ću i Jonine oči što sjaje sjajem Radosne vijesti, sjajem spoznaje Onoga Koji je Put, Istina i Život, sjajem sigurnosti, punine i mira što ih samo Bog može dati. Pamtit ću nebrojeno puta potvrđenu istinu: “Oči su ogledalo duše, kroz njih govori Bog!”.



Živjeti Krista



Dragi prijatelji invalidi, od svega vam srca želim i Duha Svetoga molim da i vi, poput Joni, uzmognete reći: “Invalidnost i kolica za mene napokon sada više nisu teret, već blagoslov!”
Susrevši Joni shvatio sam da moje želje i ideali u svezi borbe za trajno ostvarivanje punoga dostojanstva svake ljudske osobe, posebice osoba s invalidnošću i hendikepom, ne mogu i ne smiju ostati tek na razini pukih sanjarija i čežnji, već da mogu i moraju, uz blagotvorno djelovanje i pomoć Duha Svetoga, kao i uz pomoć i suradnju dobrih, Božjih ljudi - “ruku Kristovih”, uroditi mnogim dobrim plodovima života, vjerujući Isusa Krista Gospodina i čineći dobra djela bratu čovjeku.
Vrlo sam se obradovao dobivši na dar primjerak hrvatskoga prijevoda Jonine knjige “JONI”. Čitajući knjigu, duboko sam suosjećao s mnogobrojnim Joninim patnjama kojima je bila iskušavana snaga njezina duha tijekom dugih mjeseci i godina rehabilitacije. U razdoblju neposredno nakon prijeloma vratne kralježnice Joni se zatekla u šoku nepripremljenosti i nevjerice na teškoće koje joj je Bog Svojom Providnošću i Planom dopustio namijeniti. Joni je u sebi neprestance ponavljala isto pitanje: “Zašto ja? Zašto, Bože? Zašto, zašto? Bože, što hoćeš od mene? Zašto se to meni događa? Bože, zašto me kažnjavaš? Što sam Ti skrivila? Ovakav život, život s paralizom nije nikakav život! Ne, ne želim, neću takav život! Hvala lijepo, uzmi ga natrag, ne treba mi! Čuješ li: neću, neću! Bože, zašto si me ostavio? Želim umrijeti!” U trenucima kad bi ljutnja na Boga popustila, Joni bi ovako molila: “Gospodine, popravit ću se, bit ću bolja, samo molim Te, molim - učini da ozdravim!”
Joni se po svojoj prvotnoj reakciji ničim nije razlikovala od drugih koji su proživjeli iskustvo slično njezinomu. No, milošću i brigom Duha Svetoga, Joni nije ostala u toj depresivnoj fazi svoga života. Nažalost, mnoge osobe s invalidnošću i hendikepom nakon ozljede ostaju malodušne, depresivne i duboko razočarane svojim stanjem.
Zahvaljujući ponajprije nemjerljivom doprinosu i nesebičnoj pomoći njezine divne obitelji pune toploga kršćanskog razumijevanja i strpljivosti, kao i brizi braće i sestara iz organizacije “Mladi za Krista”, te vjernicima svoje Crkve, Joni je relativno brzo prevladala depresiju i samosažanjenje.




Iskustvo Isusa



“Je li vam život, draga braćo, pun tegoba i kušnji? Radujte se, jer kad vam je teško, tada vaša postojanost raste. I neka raste. I ne pokušavajte se izvlačiti iz nevolja, jer ćete, kad postignete savršenstvo u postojanosti, biti na sve spremni, čvrsta karaktera, potpuno i bez ikakva nedostatka.” (Jakov 1,2-4) “Jahve će ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u snagu." (Ps. 41,4)
Postepeno shvaćajući da se ne treba pitati zašto Bog nešto dopušta, već radi čega, na što nas time Bog želi navesti, što nam to posredstvom patnje tako ustrajno pokušava reći, odnosno koja je svrha, cilj patnji što ih Bog dopušta, Joni je svoj križ prihvatila Jobovom nepokolebljivom vjernošću i strpljenjem.
Svoju spoznaju o Isusu Gospodinu Joni je izrazila ovim riječima: “Za tih dugih noćnih sati zamišljala sam da Isus stoji kraj mog Strykera. (naziv uređaja kojim se u humanoj medicini imobiliziraju pacijenti neposredno nakon prijeloma vratne kralježnice, op. a.) Zamišljala sam ga kao jaku osobu punu razumijevanja koja bi dubokim utješnim glasom govorila upravo meni: “Da, ja sam s tobom sve dane. Ako sam te ljubio toliko da sam dao svoj život za tebe, ne misliš li da ja znam kako da najbolje upravljam tvojim životom, čak i ako si uzeta?” Stvarnost Pisma sastojala se u tome da je Bog sad bio sa mnom. Kraj mene u mojoj sobi! A to je bila utjeha koju sam trebala. Otkrila sam da Gospodin Isus Krist stvarno može imati razumijevanje za moje prilike. Na križu, dok je proživljavao one grozne trenutke čekajući na smrt, i on je bio nepokretan, bespomoćan, uzet. Isus je znao što znači kad se ne možeš kretati - kad ne možeš počešati nos, pomaknuti se ili obrisati suze s lica. On je bio paraliziran na križu. Nije mogao pokretati ni ruke ni noge. Krist je iskusio ovo što i ja osjećam!”
Bog je uvijek na strani patnika! Njegov Jedinorođeni Sin Isus Krist dokazao je to Osobno Svojim Križem na Golgoti, po Svojoj Muci i Smrti, poistovječujući se s patnicima cijeloga svijeta, postavši i sam Patnikom. U svakome stvorenju, svakom čovjeku, svakom patniku, svakom invalidu treba vidjeti Krista.
Međutim, Krist Svoje Poslanje nije završio Mukom i Smrću. Isus je i uskrsnuo, pružajući na taj način mogućnost svim ljudima da vjerom u Njega, te činjenjem dobrih djela u Njegovo Ime, poštujući i izvršavajući tako Gospodinovu Zapovijed Ljubavi prema bližnjemu, zavrijede biti sudionicima vječnoga života.



Poslanje služenja



Patnja čovjeku donosi mudrost, tek kroz osobnu patnju uistinu možemo početi razumijevati veličinu milosti Božjega djela Otkupljenja što ga je učinio kroz spasiteljsku Žrtvu Svojega Sina. Najsadržajniji život je upravo život patnje. Posredstvom osobne patnje sposobni smo bolje shvatiti i teškoće drugih.
Duhovnim rastom u vjeri i pouzdanjem u Svjetlo koje nadjačava svaku tamu, uz nadu koja pobjeđuje svako očajanje, čineći ga privremenim i prolaznim, Joni je mogla ustvrditi: “Invalidska kolica za mene više nisu teret, nego Božji blagoslov! Nije važno što sada ne mogu hodati, što ne mogu plesati. Hodat ću i plesati u Raju, kada budem gledala Boga licem u lice, kad budem imala novo, proslavljeno, vječno tijelo!”
Završavajući knjigu, Joni je poručila:”Vjerujem... da će se većina mladih odlučiti za Boga. No bit ću zahvalna Bogu ako to učini i samo jedna osoba. Ako to bude i jedna osoba, vrijedilo je zato živjeti osam godina u invalidskim kolicima.” (do završetka pisanja, odnosno objavljivanja svojega prvijenca, autobiografskog romana “JONI" 1976., gospođa Joni Eareckson-Tada je već osam godina proživjela u invalidskim kolicima, op. a.)
Nadam se da će vam Jonino svjedočanstvo ovom "nezaboravnom pričom o stradanju, borbi, ljubavi i radostima", a "na slavu Gospodina Isusa Krista", pomoći da postanete jači, čvršći i pouzdaniji, da pronađete smisao svojih teškoća, smisao svoga života.
Nevladina i neprofitna udruga "JAF MINISTRIES - The Disability Outreach of Joni Eareckson-Tada" mogući je, vrlo dobar primjer i uzor mome osobnom sličnom pokušaju budućega djelovanja ovdje u Domovini. Osobama s invalidnošću i hendikepom želim približiti poruku Evanđenja - Radosne vijesti Isusa Gospodina, Koji nam s Križa poručuje: "Ne, čovječe, nisi izgubljen, nisi sam! Tvoj život ima smisao - jer Bogu je, meni je stalo do tebe! I znaj: Bog te ljubi, jer je Ljubav, ja te ljubim, jer sam Ljubav! Da, čovječe: došao sam te osloboditi. Osloboditi ropstva tvojega grijeha, došao sam te otkupiti da se mogneš vratiti Kući, k svojemu nebeskom Ocu, da mogneš postati i ostati djetetom Božjim!" Osobama s invalidnošću i hendikepom želim omogućiti da dođu do podnožja Isusova Križa, gdje će reći: “Tebi, Gospodine, predajem sve svoje boli, sve svoje patnje da ih Ti poneseš!” Onima koji pate, poput Joni, želim poručiti: Radujte se što ste drukčiji, jer ste izabrani! Tako ćete najlakše ući u kraljevstvo Božje! Tijekom Svojega mesijanskog boravka na Zemlji, Isus Gospodin je najviše vremena, očitujući Svoju božansku moć iscjeljivanja, proveo upravo s ljudima poput nas, s invalidima. Neka ta spoznaja bude zalogom vaše vjere, nade i ljubavi! A tzv. zdravim se osobama želim približiti Isusovim riječima: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.” (Mt: 25,40)



Divota stvorenja



Dobronamjernim i objektivnim promišljanjem o mjestu i ulozi životinja u našemu životu postupno ćemo, zasigurno, biti u prilici spoznati svu veličinu divote tih dragih, Božjih stvorenja.
Sve su učestaliji primjeri u kojima životinje, dijeleći i dobro i zlo zajedničkoga života s čovjekom, svojom jednostavnom porukom privrženosti, pomažu odagnati njegov osjećaj usamljenosti u užurbanosti svakodnevnice. Osobama s invalidnošću i hendikepom životinje, štoviše, vrlo uspješno pomažu u prevladavanju mnogih kategorija njihovih ometenosti, pružajući im na taj način mogućnost potpunijega, jednakopravnijeg življenja u zajednici.
Psiholozi su suglasni u ocjeni da životinje, odnosno kućni ljubimci vrlo povoljno utječu na formiranje općega psihičkog statusa djece, razvijajući u njima osjećaje nježnosti, suosjećajnosti, brižnosti, požrtvovnosti, solidarnosti, prijateljstva i zajedništva, riječju ljubavi. Poznato je, dakako, da je najčešći kućni ljubimac i “najbolji čovjekov prijatelj” - pas. Što se tiče osoba s invalidnošću i hendikepom, psi, posebice pasmine labrador ili njemački ovčar, u svojstvu pasa vodiča pomažu ponajprije slijepim osobama, no podjednako dobro i pouzdano mogu osobama s kvadriplegijom ili cerebralnom paralizom pomagati u dohvaćanju najraznovrsnijih predmeta. Prema do sada provedenim istraživanjima, vrlo dobre rezultate s autističnim osobama postižu upravo oni terapeuti koji u svome radu koriste i pomoć pasa pasmine argentinska doga.
Osebujnim karakterom rezervirano neovisnoga lovca - kućnog ljubimca koji, unatoč svemu, treba i voli društvo ljudi, dostojanstvena mačka, svojom smirenošću i koncentracijom, umiljato "predeći", može pomoći u otklanjanju čovjekovih depresivnih stanja.
Konj, taj dragi četveronožni prijatelj na čijim je leđima čovjek preživio i proživio značajan dio svoje burne prošlosti, osobama s invalidnošću i hendikepom sada sve češće pomaže terapijskim jahanjem, prakticiranjem kojega cerebralno paralizirane osobe, osobe s paraplegijom, kao i ostale kategorije osoba s invaliditetom dobivaju priliku za jednu posve novu, prije njima nepoznatu dimenziju življenja samopotvrđivanjem: oslobađajući se svakovrsnih strahova, osobe s invalidnošću i hendikepom terapijskim jahanjem, do određene mjere, mogu poboljšati opći status svoje oštećene motorike i ojačati muskulaturu. Terapijsko jahanje osoba s invaliditetom u okviru Paraolimpijskih igara ima status zasebnoga športa, a u Osječko-baranjskoj županiji već dulji niz godina djeluje udruga " Jahanje za osobe s posebnim potrebama MOGU".
Provedete li svakoga dana od pola do jednoga sata slobodnog vremena promatrajući svoje akvarijske ribice, znanstvenici tvrde da ćete se osjećati puno opuštenijima, smirenijima i zadovoljnijima, nego ukoliko to ne biste činili.
Najsuvremeniji danas poznati oblik rehabilitacije osoba s Downovim sindromom i cerebralnom paralizom koji, prema riječima terapeuta daje iznenađujuće dobre rezultate, jest rad uz pomoć dragoga dobrog dupina, kojega znanstvenici drže jednom od najinteligentnijih životinja uopće.


Priča o nama



Slobodan sam skrenuti pozornost na nužnost postupnoga, kontinuiranog stvaranja preduvjeta participiranju što većega broja djece predškolskog uzrasta, učenika i studenata s invaliditetom u Republici Hrvatskoj u odgojno-obrazovnim procesima redovitih odgojno-obrazovnih ustanova.
Još se uvijek vrlo živo sjećam cjelokupne kompleksnosti procesa vlastitoga odgoja i obrazovanja (od ranoranilačkoga ustajanja u 6.00 sati, osobne higijene, doručka "na brzinu", uz stalno pogledavanje na sat, najčešćeg odlaska u školu pomoću tricikla radi vježbe, opterećen prepunom torbom knjiga, mukotrpnoga "alpinizma" po katovima s desecima stepenica zbog tzv. kabinetskoga sustava organiziranja osnovnoškolske, srednjoškolske i fakultetske nastave, preko svoje stalne borbe s gotovo kroničnim pomanjkanjem vremena prigodom pisanja najrazličitijih testova zbog mojega motoričkim oštećenjima otežanog pisanja, prevladavanja mentalno-psiholoških i socioloških barijera većinske tzv. zdrave populacije odgojitelja i djece predškolskog uzrasta, nastavnika i učenika, te profesora i studenata glede moga invaliditeta do svakodnevne višesatne kinezi-terapije i učenja zbog što uspješnijega usvajanja nastavnog gradiva).
Sve sam to bio u mogućnosti činiti zahvaljujući prvenstveno Božjoj pomoći, kao i bezuvjetnoj ljubavi, požrtvovnom sebedarju i nesebičnoj pomoći svojih dragih roditelja.
I eto me, tu sam gdje sam, s diplomom Pravnoga fakulteta, doduše samo privremeno zaposlen (na žalost već više od godinu dana sam ponovno nezaposlen), koristan?, uvjetno rečeno (ne)zadovoljan.


Sustav vrijednosti



Ovom sam prigodom slobodan ustvrditi da naše društvo prečesto, na žalost, nedostatno valorizira postignuća pojedinaca, posebice osoba s invaliditetom.
Unatoč ili upravo usprkos svim poteškoćama s kojima će se osoba s invaliditetom tijekom pohađanja redovitih (i ne samo njih!) odgojno-obrazovnih ustanova svih razina naobrazbe zasigurno susresti, slobodan sam skrenuti pozornost na nužnost postupnoga, kontinuiranog stvaranja preduvjeta participiranju što većega broja djece predškolskog uzrasta, učenika i studenata s invaliditetom u Republici Hrvatskoj u odgojno-obrazovnim procesima redovitih odgojno-obrazovnih ustanova.
Osobe s invaliditetom je općenito moguće razvrstati na: gluhe i slijepe osobe, osobe s tjelesnim invaliditetom, osobe s mentalnom retardacijom, te gluho-slijepe osobe, a za djecu invalide u uporabi je zakonski termin "djeca s poteškoćama u razvoju".
Pod pojmom "postupnoga, kontinuiranog stvaranja preduvjeta" podrazumijevam nastojanje da se sustavnom edukacijom, poglavito u odgojno-obrazovnim ustanovama, promiče pozitivna promjena svijesti u svrhu postupnoga slabljenja, a zatim i uklanjanja predrasuda psihološke naravi tj. barijera uma i srca, kako u percepciji osoba s invaliditetom i njihovih obitelji u smislu sebe samih i svojega mjesta u zajednici, tako i u smislu percepcije cjeline društva osoba s invaliditetom, promoviranjem konkretnoga, djelatnog suosjećanja kroz poistovjećivanje s njihovom životnom situacijom, nastojeći da se ona poboljša.
U što je skorije vrijeme nužno izraditi znanstveno utemeljen, cjelovit sustav odgojno-obrazovnih, studijskih programa prilagođenih specifičnim potrebama pojedinih kategorija osoba s invaliditetom.
Punu će, međutim, osobnu smislenost, samo-potvrđivanjem i socijalnom integracijom, po mome sudu, osobe s invaliditetom ostvariti jedino dosljednom primjenom pozitivno
diskriminirajućega uključivanja u svijet rada.



Nešto drukčije



Dugoročni plan rada udruge "Glas čovječnosti", svojom realizacijom, ima za cilj pokušati ponuditi nešto drukčije, bolje i novo u odnosu na do sada viđeno u radu udruga osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj, posebice duh jedinstva i zajedništva.
U svrhu organiziranja kontinuiranoga i učinkovitog djelovanja Udruge, nužno je, što je prije moguće, osigurati adekvatan prostor za okupljanje članova i provedbu programskih aktivnosti. Rad Udruge kroz njezina radna tijela, Skupštinu, Izvršni odbor i Nadzorni odbor sastoji se u evidentiranju članova, promidžbi njihove dobrobiti u okvirima djelatnosti Udruge, praćenju donošenja i dosljednosti primjene pozitivnih pravnih propisa Republike Hrvatske na području prava i obveza, te zaštite svih kategorija osoba s invaliditetom, kao i upućivanju pisanih inicijativa i prijedloga pojedinim odborima Hrvatskoga sabora, Uredu predsjednika Republike, Uredu predsjednika Vlade, te ministarstvima namijenjenima poboljšavanju narečene regulative, sustavnom praćenju i izvješćivanju članova o postojećim i novim metodama i dostignućima u području primarne i specijalističke zdravstvene zaštite, rehabilitacije i športa osoba s invaliditetom. Izvršni odbor će se posebice zalagati glede ostvarivanja temeljnih ciljeva i zadataka Udruge.
U ostvarivanju narečenih ciljeva i zadataka planiramo realizirati konkretnu suradnju s nevladinim organizacijama sličnih programa rada, kako u Republici Hrvatskoj, tako i u svijetu. U tu ćemo svrhu načiniti web-stranicu Udruge, te prikupiti adrese udruga sličnih našoj.
Potrebito je nabaviti telefon, telefaks, te fotokopirni uređaj. Nužno je, nadalje, evidentiranje članova, izvješćivanje i predstavljanje rada Udruge kroz list Udruge pod nazivom "Zajedno", kao i dobivanje e-mail adrese, te web-stranice Udruge, izrada promotivnoga CD-ROM-a Udruge, posredovanje pri nabavi ortopedskih i drugih pomagala, organiziranje kinezi-terapije, terapije masažom i radom na tijelu, tečaja poorna yoge, transcendentalne meditacije, autogenoga treninga, reikija, rada psihoradionica uz suradnju sa svećenicima, hagioterapeutima, psiholozima, liječnicima, socijalnim radnicima i pravnicima, te pružanje potpore rehabilitaciji pojedinih članova Udruge.



Nešto bolje



Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.
Potrebito je organizirati provedbu kućne njege i utemeljenje službe pomoći osobama s invaliditetom, te provedba projekta prijevoza osoba s invaliditetom po načelu "od vrata do vrata" (za što je nužna nabava prilagođenoga kombi-vozila u svrhu prijevoza naših potrebitih članova), odobrenje sredstava za nabavu socijalnih karata JP GPP Osijek, kao i subvencije za gorivo glede prijevoza potrebitih članova Udruge osobnim automobilom ili kombi vozilom, te ostvarivanje svih programskih aktivnosti Udruge. Surađivat ćemo s vjerskim zajednicama i humanitarnim organizacijama, te možebitnim sponzorima i donatorima zainteresiranim za rad Udruge, a na temelju operativnih planova razrađenih za pojedine aktivnosti. Udruzi je nužna godišnja pretplata na "Narodne novine". Potrebito je, nadalje, organizirati druženja članova Udruge, proslave vjerskih blagdana, zajedničke novogodišnje i rođendanske proslave, izlete, posjete ostalim udrugama osoba s invaliditetom i njihovim klubovima, te sudjelovanje na stručnim seminarima i susretima osoba s invaliditetom (što također uključuje i materijalne troškove, troškove za nabavu uredske opreme, podmirenje telefonskih usluga, usluga umnožavanja i objavljivanja pisanih materijala, druženja članova, proslave, izleti, sudjelovanje na stručnim seminarima i susretima osoba s invaliditetom).
Besplatno pravno i psihosocijalna pomoć operacionalizirano u okviru djelatnosti Udruge obuhvatit će promicanje svekolike zaštite ljudskih prava svih kategorija osoba s invaliditetom, očuvanje njihovoga ljudskog dostojanstva i integriteta, potporu u osiguravanju prava na samostalno stanovanje i prava na rad osoba s invaliditetom, potporu u osiguravanju prava na zdravstvenu i socijalnu zaštitu, te prava na invalidsko i mirovinsko osiguranje, a posebice pisanje apela, predstavki, zamolbi, žalbi, tužbi, sastavljanje raznih vrsta ugovora i slično.
U suradnji sa slavonsko-baranjskim Društvom za zaštitu životinja "Život", za potrebe osoba s invaliditetom, osmislit ćemo i oživotvoriti program terapija uz pomoć životinja, poglavito kućnih ljubimaca.



Nešto novo



Stoga pozivamo sve ljude dobre volje da nam se, u okvirima svojih želja i mogućnosti, volonterskim radom, pridruže u što učinkovitijoj operacionalizaciji dugoročnoga plana rada udruge "Glas čovječnosti".
Rješavanje pitanja postupnoga uklanjanja postojećih i sprečavanja nastajanja novih graditeljskih prepreka u kretanju osoba s invaliditetom nužno je ostvarivati uz trajno senzibiliziranje cijele društvene zajednice za narečenu problematiku, budući da bez njezina odlučnoga angažiranja na tome planu nije, u dogledno vrijeme, moguće očekivati ostvarivanje izjednačavanja prava osoba s invaliditetom.
Surađujući, također, s Centrom za poduke i prevoditeljstvo "Ad hoc", namjeravamo formirati skupine članova zainteresiranih za pohađanje tečajeva pojedinih stranih jezika u okviru djelovanja Škole stranih jezika.
U okviru djelatnosti Udruge namjeravamo u suradnji sa Zajednicom tehničke kulture utemeljiti Školu informatike, a u svrhu osposobljavanja članova Udruge za uporabu osobnih računala što je posebice važno, kako u smislu poboljšavanja komunikacije i opće kvalitete življenja osoba s invaliditetom, tako i u njihovu samozapošljavanju i zapošljavanju.
Udruga će, nadalje, za članstvo organizirati i Školu ručnoga rada.
Škola teologije koju nam je želja utemeljiti u suradnji s predstavnicima vjerskih zajednica grada Osijeka i Osječko-baranjske županije ima za cilj, kako osobama s invaliditetom, tako i svim ljudima dobre volje pružiti jasniji, bolji i cjelovitiji uvid u bit duhovne stvarnosti našega života.
Planiramo utemeljenje likovnoga, glazbenog, literarnog i dramskog kluba naših članova "Glas čovječnosti".
Organiziranje i provedbu športsko-rekreacijskih aktivnosti članova Udruge namjeravamo provoditi u suradnji s Hrvatskim paraolimpijskim odborom, Centrom za profesionalnu rehabilitaciju-Centrom za stradalnike Domovinskog rata Osijek i Udrugom "Šport za sve" grada Osijeka (fitness, boćanje, viseća kuglana, stolni tenis, šah, pikado i športsko-rekreacijski ribolov).




Pravo na saznanje



U sljedećih ću nekoliko kolumni biti slobodan napisati ponešto o pravima osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj, kao i načinima njihove realizacije.
U svezi prosvjećivanja predlažemo djelovanje na svijest većinske, tzv. zdrave populacije glede osoba s invaliditetom realizacijom projekta “Osoba s invaliditetom – moj bližnji”, te isto tako djelovanje na svijest osoba s invaliditetom, o njima samima kao jednako vrijednim i punopravnim članovima zajednice. U ostvarivanju navedenih ciljeva predlažemo djelovanje posredstvom javnih medija: tiska, radija, televizije, knjigama i publikacijama, organiziranjem predavanja i tribina sa što je moguće većim spektrom tema o svim problemima osoba s invaliditetom.
Predlaže se suradnja s predškolskim ustanovama (dječjim vrtićima) i pomagati radi što uspješnijega uključivanja djece s poteškoćama u razvoju u odgojno-obrazovne programe zajedno s tzv. zdravom populacijom. Ukazujemo na potrebu iznalaženja odgovarajućih rješenja glede kabinetskoga nastavnog sustava u osnovnoškolskim, srednjoškolskim i visokoškolskim obrazovnim ustanovama, a u svrhu prilagodbe za potrebe osoba s invaliditetom. Smatramo nužnom dodatnu edukaciju stručnog kadra, pri čemu mislimo i na odgovarajuće osposobljene odgojitelje i prosvjetne djelatnike, poglavito kada je u pitanju obrazovanje prema reduciranom nastavnom programu koje se primjenjuje kod rada s blaže mentalno retardiranim osobama uključenima u redoviti obrazovni sustav. Što se tiče zapošljavanja osoba s invaliditetom, promičemo zakonsku reguliranost obvezatnoga otvaranja određenog broja radnih mjesta namijenjenih osobama s invaliditetom u svim tvrtkama i javnim ustanovama. Poslodavci bi morali biti posebno novčano stimulirani (ili zakonski obvezani) od strane države u svrhu zapošljavanja osoba s invaliditetom koje se, dapače, na Zapadu smatraju većinom dobrim, stručnim i savjesnim zaposlenicima. Alternativno se predlaže revitalizacija ili izgradnja stanovito većeg broja tvrtki specijaliziranih za zapošljavanje osoba s invaliditetom (tzv. zaštitne radionice).



Pravo na rad



S obzirom na to da je pravo na rad utvrđeno kao jedno od temeljnih ljudskih prava, samo je po sebi razumljivo da je zajamčeno i Ustavom Republike Hrvatske. No, na žalost, teorija je prečesto posve drukčija od prakse.
Zalažemo se i za pokretanje inicijative dopune Zakona o radu glede ponovnog uvođenja mogućnosti korištenja prava izvedenih iz instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena za osobe s invaliditetom, posebice slijepe osobe, te osobe vezane uz uporabu invalidskih kolica ili štaka prilikom kretanja u svakodnevnom životu.
U okviru pozitivnih odredaba važećega Zakona o radu, na žalost, n e p o s t o j i niti jedna odredba kojom bi, na adekvatan način, bila regulirana mogućnost korištenja prava izvedenih iz instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena, čime su osobe s invaliditetom, posebice slijepe osobe, kao i one osobe s invaliditetom koje su u svakodnevnom životu vezane uz uporabu invalidskih kolica ili štaka dovedene u posvema nelogičan i diskriminirajući položaj glede ostvarivanja prava na posebne uvjete rada, a u odnosu na ostalu, većinsku, tzv. zdravu populaciju djelatnika. U članku 66. Zakona o radu predviđena su stanovita prava u svezi skraćenoga radnog vremena, ali samo za «roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju», što prema odredbama Zakona o radu osobe s invaliditetom ostavlja bez mogućnosti pravne zaštite. Treba, međutim, priznati da je opći radno pravni status osoba s invaliditetom poboljšan donošenjem Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom.
S obzirom na to da su prema prijašnjim propisima osobe s invaliditetom obrazovane u školskim ustanovama specijaliziranog tipa ostvarivale pravo na uračunavanje vremena provedenog na srednjoškolskom obrazovanju u redoviti radni staž, zalažemo se za priznavanje navedenoga prava i za osobe s invaliditetom obrazovane u redovitim školskim ustanovama.




Državna uprava



Ovom sam prigodom svim predstavnicima državne uprave i područne (regionalne) samouprave slobodan uputiti apel da pokušaju što je moguće više osobno doprinijeti kako bi Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom što brže i bolje zaživio u praksi.
Doplatak se za djecu s poteškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom ostvaruje i nakon što je osoba navršila 27. godinu života ukoliko je prije nego što je osoba s invaliditetom navršila 27. godinu života podnesen zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu.
Članak 55. Zakona o socijalnoj skrbi glasi: "Pravo na osobnu invalidninu ima teže tjelesno ili mentalno oštećena osoba ili osoba s trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, a čije je oštećenje ili bolest nastala prije navršene 18. godine života, ako osobnu invalidninu ne ostvaruje po drugoj osnovi." Prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi status većine osoba s invaliditetom je poboljšan. Članak 23. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi, odnosno članak 44., stavak 1. Zakona o socijalnoj skrbi naime, glasi: "Pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu, iako je prihod po članu obitelji, odnosno prihod samca veći od prihoda utvrđenog u članku 43. ovoga Zakona ima: teže tjelesno ili mentalno oštećena osoba, teže psihički bolesna osoba, osoba s težim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, slijepa, gluha i gluho-slijepa osoba koja nije osposobljena za samostalan život i rad."
Članak 10. stavak 1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom glasi: "Tijela državne uprave, tijela sudbene vlasti i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javne službe, izvan proračunski fondovi te pravne osobe u vlasništvu ili u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske dužni su na primjerenom radnom mjestu, prema vlastitom odabiru, u primjerenim radnim uvjetima imati zaposleno:
do 3l. prosinca 2004. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih 49 zaposlenih, do 3l. prosinca 2008. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svaka 32 zaposlena, do 3l. prosinca 20l2. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svaka 24 zaposlena, do 3l. prosinca 20l6. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih l9 zaposlenih, a do 3l. prosinca 2020. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih l6 zaposlenih".




Cjelina prava



Opća tendencija koja je, na žalost, u nas permanentno prisutna jest ta da su osobe s invaliditetom nedostatno upoznate s cjelinom svojih prava.
Osoba s invaliditetom ostvaruje pravo na doplatak za pomoć i njegu i kada nije u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Nije, međutim, moguće kumulativno ostvariti i pravo na osobnu invalidninu i pravo na doplatak za pomoć i njegu. Uz osobnu invalidninu ili doplatak za pomoć i njegu moguće je, pak, realizirati i doplatak za djecu, pri čemu se prava po osnovi invaliditeta ne uračunavaju u prosjek prihoda po članu obitelji.
Zalažemo se da Upravni odbor Hrvatske radio televizije dopuni Odluku o povlaštenoj TV pretplati za određene kategorije osoba s invaliditetom na način da taksativnim navođenjem pojedinih dijagnoza kojima se povlastica priznaje budu obuhvaćene i osobe s mentalnom retardacijom
Zalažemo se za uvođenje instituta tzv. osobne mirovine po osnovi invaliditeta za sve kategorije osoba s invaliditetom u iznosu prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.
Prema pozitivnim odredbama Zakona o socijalnoj skrbi osoba određena prava može realizirati ili po osnovi svoga invaliditeta ili po osnovi materijalnoga statusa ili, pak, kumulativno, a posebice može podnijeti: zamolbu za provedbu vještačenja u svrhu donošenja rješenja o kategorizaciji (mora se provesti do 18. godine života), zamolbu za provedbu vještačenja o stupnju tjelesne invalidnosti, zamolbu za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu, zamolbu u svrhu donošenja rješenja o ostvarivanju prava na naknadu za tjelesno oštećenje, zamolbu za ostvarivanje prava na doplatak za pomoć i njegu, zamolbu za ostvarivanje prava na doplatak za djecu, zamolbu za ostvarivanje prava na pomoć za uzdržavanje, zamolbu za ostvarivanje prava na pomoć za podmirenje troškova stanovanja, zamolbu za donošenje rješenja o ostvarivanju prava na staž osiguranja s povećanim trajanjem, zamolbu za izdavanje vinjeta za ostvarivanje prava na oslobođenje od obveze plaćanja cestarine, zamolbu za dodjelu jednokratne pomoći, žalbu na prvostupanjska rješenja.





Hvalevrijedne inicijative



Hvale je vrijedna izrada novoga spusta (rampe) u "Domu zdravlja Osijek" (ulaz u predvorje laboratorija), na ulazu u zgradu "HEP-a Elektroslavonija Osijek", na trasi Ulice kneza Trpimira i Ulice Hrvatske Republike, te inicijativa đakovačko-srijemskoga biskupa mnsgr. Marina Srakića da se u najskorije vrijeme u svim crkvama na području Biskupije izrade prilazni spustovi (rampe) namijenjene potrebama osoba s invaliditetom.
Zalažemo se za promicanje pružanja svih oblika pravne pomoći osobama s invaliditetom, kao i za sustavno organiziranje pravnog zastupanja njihovih asocijacija, uz redovito izvješćivanje o donošenju novih pravnih propisa kojima se reguliraju prava i obveze osoba s invaliditetom.
Graditeljske prepreke jedan su od najvećih, nedostatno riješenih problema osoba s invaliditetom, pa predlažemo nužnost preispitivanja Pravilnika o prostornim standardima, urbanističko-tehničkim uvjetima i normativima za sprečavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera a koji je, temeljem Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora (“N.N.” broj 54/80), objavljen u “Narodnim novinama” još 16. studenoga 1982. godine, odnosno pozitivnih Zakona o gradnji (N.N. l75/03.) i Pravilnika o projektima potrebnim za osiguranje pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i drugim osobama smanjene pokretljivosti (N.N. l04/03.) njihovu dosljednu primjenu, te zahtijevamo rigorozno sankcioniranje svih subjekata koji su odgovorni za njihovo nepoštivanje. Smatramo nužnom i hitnom potrebu prilagođavanja nogostupa izradom spustova (rampi) za nesmetano kretanje u invalidskim kolicima, pristupe trgovinama i javnim ustanovama, zdravstvenim službama, crkvama, muzejima, kinima, kazalištima, školama. Zalažemo se za namjensku prilagodbu toaleta i uvođenje univerzalnih telefonskih govornica na svim javnim mjestima u gradovima i na autoputovima, kao i uvođenje univerzalnih električnih instalacija, a za potrebe osoba s invaliditetom. Zalažemo se, također, za ugradnju univerzalnih dizala u svim građevinskim objektima, gdje je ugradnja tehnički izvediva, izgradnju specijaliziranih stambenih objekata namijenjenih stanovanju osoba s invaliditetom (domovi za samostalno stanovanje).














Praktična duhovnost




Prema mome najdubljem uvjerenju svaka energija i svaka materija, svako stvorenje, svatko od nas ima misiju: razlog, svrhu i cilj svojega postojanja na ovome svijetu. Usudio bih se reći da su osobe s invaliditetom u stvari "anđeli slomljenih krila": ovdje su kako bi i sebi i tzv. zdravim osobama kroz međusobno dosljedno prakticiranje Jedinstvenoga Zakona Ljubavi mogle ponuditi puni smisao života što se očituje činjenjem dobrih djela.
Svrha i cilj našega postojanja i djelovanja je trajan, strpljiv i uporan rad na stvaranju što višega stupnja svjesnosti i senzibilnosti pojedinca i zajednice za čovječniji, bolji svijet, te doživljavanje osoba s invaliditetom punopravnim članovima zajednice.
S obzirom na to da rehabilitaciju smatramo najvažnijom za sadašnji i budući samostalan život osoba s invaliditetom, koja će ih učiniti što je moguće manje ovisnima o pomoći drugih, tzv. zdravih osoba, posebno treba raditi na upoznavanju s materijalima o načinima rada s invalidima, tipovima vježbi, kao i izborom te nabavkom ortopedskih i drugih pomagala za potrebe osoba s invaliditetom. Mišljenja smo da je potrebito uvesti praksu individualnog rada kinezi-terapeuta, kućnu njegu, suradnju s centrima za pomoć osobama s invaliditetom, kao i sveobuhvatno uvođenje primjene instituta profesionalnoga osobnog pomagača u svakodnevnome životu osoba s invaliditetom.
Zalažemo se, nadalje, za sveobuhvatnu resocijalizaciju osoba s invaliditetom, poglavito glede problema psihološke naravi na relaciji odnosa tzv. zdravih osoba i osoba s invaliditetom te obrnuto, uključivanje osoba s invaliditetom u svakodnevni život nakon vremena izolacije koje je nastalo kao posljedica saniranja pretrpljene traume (ozljede). S obzirom na to da je obitelj osnovna biološka, odgojna i socijalna zajednica, zastupamo mišljenje prema kome je za osobu s invaliditetom obitelj najčešće nezamjenjiva socijalna sredina koja najbolje može osigurati njezin pravilan i potpun razvoj.
Promičemo znanstveno, kulturno, umjetničko i drugo stvaralaštvo osoba s invaliditetom. Što se tiče športa, rekreacije i hobija osoba s invaliditetom naglašavamo potrebu uključivanja u navedene aktivnosti. Svjedoci smo velikih športskih uspjeha na para-olimpijadama, pa moguće individualne potencijale treba pravilno usmjeriti.



O Naravnome zakonu



Sve na ovome svijetu međusobno je povezano, u srodstvu je po uzročno-posljedičnom načelu Naravnoga zakona, tj. po načelu "ja sam ti – ti si ja": sve što se dogodi drugome, jednom će se, zasigurno, dogoditi i nama samima. I upravo zato treba dobro paziti o čemu promišljamo i govorimo, te što činimo u sadašnjosti.
U sustav temeljnih načela djelovanja Udruga uvodi novi pristup službe djelima ljubavi na dobrobit bližnjega kojim se obuhvaćaju i razrađuju sve Gospodinovim zapovijedima, međunarodnim pravom, Ustavom i pravnim poretkom Republike Hrvatske dopuštene aktivnosti usmjerene na promicanje i ostvarivanje dobrobiti, slobode i punine ljudskoga dostojanstva svake ljudske osobe, posebice osoba s invaliditetom. Put djela ljubavi na dobrobit bližnjega jednostavno znači: moliti za osobe s invaliditetom, pozivajući ih da i one, također, mole za bližnje, propovijedati o osobama s invaliditetom, htjeti misliti, govoriti i pisati o osobama s invaliditetom, htjeti umjetnički stvarati o invalidima i za njih, htjeti osjetiti, htjeti vidjeti, htjeti čuti, htjeti shvatiti i htjeti pomoći osobama s invaliditetom. Put djela ljubavi na dobrobit bližnjega jest način života, alternativa boljega.
Zalažemo se za misiju trajnoga promicanja vrijednosti odgovornosti pojedinca i zajednice za kvalitetan život osoba s invaliditetom u svezi postupnoga, ali permanentnog stvaranja uvjeta za njihovu konkretnu korisnost, kojom bi postali subjekti, a ne tek objekti, puki promatrači društvenih i institucionalnih zbivanja što određuju razinu njihovoga društvenog statusa, kroz poticanje i osnaživanje prihvaćanja i suradničkoga zbližavanja svih srodnih udruga i zainteresiranih subjekata regije, razotkrivanjem stereotipnoga stava i mišljenja prema kojemu osobe s invaliditetom od zajednice stalno nešto traže, uz stvaranje novoga prema kojemu osobe s invaliditetom mogu i te kako puno dati i sebi i drugima.
Također je potrebito uvođenje dragovoljnoga sudjelovanja u opskrbi i svekolikoj pomoći osobama s invaliditetom u svakodnevnom životu, kao i permanentno razvijanje svijesti o potrebi učestalijega volonterskog rada u udrugama osoba s invaliditetom.
Nadalje, slobodni smo ustvrditi da su osobe koje završe osposobljavanje za samostalan rad, na žalost, u težem su materijalnom položaju od onih koje se nisu osposobljavale, budući da se vrlo teško zapošljavaju, a zakonski se smatraju radno sposobnima.




Zrnce nade



Slobodan sam ustvrditi da je, između ostaloga, u Republici Hrvatskoj, potrebito permanentno i sustavno promicanje svijesti o nužnosti što učestalijega prakticiranja volonterskoga rada, kako na dobrobit pojedinca, tako i cijele zajednice.
Pozivamo se na odredbe Opće deklaracije o pravima čovjeka, Deklaraciju o pravima invalida, Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom, Deklaraciju o pravima djeteta, kao i Konvenciju o pravima djeteta Ujedinjenih naroda, poglavito odredbe koje se odnose na osobe (djecu) sa smetnjama u razvoju i teškoćama u svakodnevnom životu. Konvencija predviđa posebna zdravstvena prava za hendikepiranu djecu, koja će im omogućiti “potpun i dostojan život, u uvjetima koji osiguravaju dostojanstvo, razvijaju samopouzdanje i olakšavaju djetetovo sudjelovanje u društvenom životu” (čl. 23/l). Djeca ometena u razvoju (fizičkom i psihičkom) imaju pravo na posebnu zaštitu glede zdravlja, rehabilitacije, obrazovanja, vježbanja, rekreacije itd; na socijalnu integraciju i individualni razvoj (čl. 23/3), preventivnu zdravstvenu brigu, te medicinski, psihologijski i funkcionalni tretman (čl. 23/4). U svezi Ustava Republike Hrvatske pozivamo se na tekst onih članaka kojima su regulirana prava i obveze osoba s invaliditetom.
Promičemo ponovno uvođenje prava na oslobođenje od obveze plaćanja poreza na dodanu vrijednost (PDV) pri kupnji osobnog automobila, te ortopedskih i drugih pomagala, a za potrebe civilnih invalida, i to na način da se civilni invalidi I. skupine (100 %) potpuno oslobode obveze plaćanja PDV-a pri kupnji osobnog vozila ili ortopedskog i drugog pomagala, a smatramo da je i ostale civilne invalide potrebito osloboditi obveze plaćanja PDV-a u postotku koji odgovara njihovom osobnom stupnju invaliditeta. Planiramo kontakte s predsjednikom Republike, pojedinim saborskim zastupnicima i drugim predstavnicima Sabora i Vlade Republike Hrvatske, te Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Povjerenstvom Vlade RH za osobe s invaliditetom, Savezom organizacije invalida Hrvatske, Državnim zavodom za statistiku, Ministarstvom mora, turizma, prometa i razvitka RH i Ministarstvom unutarnjih poslova, te Ministarstvom obrane RH, kao i Ministarstvom prosvjete i športa, te Ministarstvom znanosti i tehnologije, Ministarstvom kulture, te Društvom arhitekata grada Osijeka, Poglavarstvom Osječko-baranjske županije i Poglavarstvom Grada Osijeka.


Volonterski rad



Izvjesnost izloženosti jedinstvenome i jednakom fenomenu procesa starenja, obolijevanja, invalidnosti i smrtnosti svih stvorenja na ovome svijetu, kao i siromaštvu pojedinaca i društava, jednom riječju patnji, prema mome najdubljem uvjerenju, puninu svojega smisla ostvaruje u samodisciplini postupnoga umanjivanja, te kasnijega nestanka, kako vlastite, tako i sebičnosti drugih. Sama se bit punine smisla, svrhe i cilja (sreće) života može spoznati i ostvariti jedino u davanju za druge.
Promišljajući, govoreći i pišući o praksi volonterskoga rada u nas, lako se može steći dojam da u Republici Hrvatskoj prakticiranje volonterskoga rada, na žalost, još uvijek niti iz daleka nije toliko učestalo koliko je to slučaj na Zapadu.
Stoga je nužno potrebito svekoliko promicanje prakticiranja dragovoljnoga sudjelovanja u opskrbi i pomoći potrebitima: djeci, starijima, bolesnima i siromašnima, te osobama s invaliditetom u svakodnevnom životu, kao i permanentno razvijanje svijesti o potrebi učestalijega volonterskoga rada u udrugama osoba s invaliditetom. Postoji nekoliko razloga zbog kojih je došlo do navedenoga stanja glede prakticiranja volonterskoga rada u Hrvatskoj: od prepreka mentaliteta i odgoja što se očituje mentalno-psihološkim barijerama uma i srca, preko indiferentnosti, samodostatnosti i sebičnosti, do prepreka materijalno-financijske (ekonomske) naravi. U svezi s neparticipiranjem u volonterskome radu uočio sam dvije mogućnosti u praksi: zaposlene osobe često iznose stav prema kojemu nemaju dovoljno (?) vremena za volonterski rad, dok nezaposleni zaokupljeni mnogobrojnim problemima svoje objektivno teške svakodnevnice također, na žalost, ne mogu sudjelovati u volonterskom radu. I tako kao jedina, za sada dosta izgledna, mogućnost donekle zadovoljavajućega rješavanja problema ostaje angažman ročnika civilnoga služenja vojnoga roka. Nedostatak narečenoga rješenja jest u tome što civilnoga ročnika mogu angažirati samo one udruge koje već od ranije imaju zaposlena najmanje dva djelatnika, čime su novoosnovane nevladine udruge građana dovedene u neravnopravan položaj. No, da ipak nije sve tako crno svjedoči i primjer udruge "Glas čovječnosti" čijem se vodstvu, Bogu hvala, u posljednjih mjesec-dva javilo nekoliko osoba zainteresiranih za participiranje u volonterskome radu.



Legenda o vuko-psu



Neki, za onoga o kome ću ovoga puta pisati, vjeruju da je plod snoviđenja, alegorije, legende ili, pak, bajke. Bilo kako mu drago, u svakome snoviđenju, alegoriji, legendi ili bajci postoji barem djelić vječne Istine. Priča što slijedi zasigurno ima svoju poruku. Neka o njoj svatko sam donese svoj sud.
Da, on je vuko-pas. Najbolja, plemenita, čudesna mješavina Majke Prirode: u srcu istodobno Ratnik, nezavisan, usamljeni, gordi, nepokolebljivi, divlji vuk i Mirotvorac, beskrajno odan, požrtvovni, prepun razumijevanja i bezuvjetne Ljubavi, najbolji čovjekov prijatelj - pas. On ima svoju Misiju. Poslan je biti Hodočasnikom. Hodočasničkim Glasom Savjesti Neumitne Datosti dvaju svjetova: svijeta vukova i svijeta pasa. Zadatak mu uopće nije lak. Pomiriti naizgled nepomirljivo: vatru i vodu. On se ne žali i strpljivo nosi ono što mu je dano. I oprašta. No, najteže je biti isti, a opet drukčiji. Prečesto je, naime, nedovoljno ili pogrešno shvaćen taj vuko-pas. Unatoč ili upravo usprkos struji i svim mijenama prostora i vremena, on ostaje dosljedan: ide dalje, ne odustaje. Njegova je poruka jednostavna: koliko se god na prvi pogled činile ili uistinu bile različitima, vatra i voda su ni manje ni više dijelovi istoga, jedinstvenog i vječnog mozaika cjeline Svemira, one su samo dva prirodna elementa, dvije tek naizgled različite manifestacije jedne te iste Stvarnosti koje jednostavno ne mogu ostvariti sav svoj smisao i svu ljepotu svoje punine ukoliko međusobno ne koegzistiraju. Njihova sudbina je tolerancija i zajedništvo. Zato se ne vrijedi opirati, već to treba shvatiti, prihvatiti i živjeti. Jer, Jedinstvo je u Različitosti, različitost je blagoslov, ne prokletstvo. Postupno, on je razvio suosjećanje za sva stvorenja na ovome svijetu: kako za biljke i životinje, tako i za ljude, spoznajući neraskidivu povezanost zrcalnoga Bratstva među njima.
I ako jednom, negdje sretnete toga vuko-psa, samo se nasmiješite i mahnite mu na pozdrav. Ukoliko tada, u dubinama svoje duše osjetite iznenadnu i neopisivu radost topline zbog toga slučajnog susreta, znat ćete da ste na Pravome, na njegovu Putu: Putu Božje, Neprolazne Ljubavi.





Crnoruna ovca (I.)



Nipošto ne bih želio da me se ovom prigodom na bilo koji način pogrešno shvati. Nije mi namjera nikoga prozivati, nedajbože osuđivati, već vas samo, poštovani čitatelji, pokušati potaći na promišljanje o stanju svijesti i općega praga tolerancije našega društva prema pojedincima ili skupinama koji su na bilo koji način "drukčiji" od većine. Koji u umovima i srcima većine nas ostaju ipak tek samo usputna manjina, miljama udaljena od naših "normalnih" svjetova sebičnosti i konformizma. Koje ni malo nije ni lako ni jednostavno svrstati u uobičajene "kalupe" društvenih stereotipa, da ne kažem prosječnosti, tako da se njima, ako je ikako moguće, ne želimo suviše zamarati. Ovo je priča o (ne)suosjećanju i (ne)solidarnosti, priča o njima, o "drukčijima."
Crnoruna ovca. Ista u srcu, duhu i duši, ista u nutrini (Ti, Bože, znaš da je ona samo Tvoje stvorenje, jedna pitoma i draga, obična (?) ovca), a izvana, opet, nekako, drukčija. Je li na bilo koji način biti "drukčijim" od većine dar i blagoslov ili kazna i prokletstvo? Na to pitanje svatko sam mora pokušati pronaći odgovor. Evo mojega osobnog stava: ukoliko činjenica da ste "drukčiji" djeluje na vas tako da svakim danom istinski želite spoznavati ponešto novoga o punini vječne Istine, postajući boljom i potpunijom osobom, koja želi i nastoji pomoći što je moguće većemu broju pojedinaca, posebice sebi sličnima, s obzirom na to da ste "nepopravljivi", tolerantni optimist nesebično altruističkih sklonosti, tada je "biti drukčijim" za vas zasigurno dar i blagoslov. Ukoliko, međutim, činjenica da ste "drukčiji" djeluje na vas tako da svakim danom postajete gorom osobom koja je opterećena pesimizmom, sebičnošću, pohlepom, netolerantnošću, zavišću ili mržnjom, tada je "biti drukčijim" za vas zasigurno kazna i prokletstvo.
"Drukčiji", uz Božju pomoć strpljivo i ustrajno izgrađujući svoju osobnost, postupno na dar i blagoslov mogu dobiti Duhovne Oči kojima će spoznavati svjetove i istine što za svu Vječnost ostaju neshvatljive, daleke i nedostupne površnim, nemarnim i uspavanim "normalnima". Sami odlučite i izaberite što ćete i kamo ćete.




Crnoruna ovca (II.)



Jedina prava, istinska i potpuna spoznaja biti same Istine trajno se i uvijek iznova ispunjava u Jedinstvenome Zakonu Ljubavi što se u stvarnome životu najvjerodostojnije očituje činjenjem Dobrih Djela. Jer, "…vjera bez djela je mrtva." Budući da je Sam po Sebi, u Svojoj Biti, Čista i Bezuvjetna Ljubav u svim njezinim pojavnim manifestacijama, Bog želi da sva Njegova stvorenja žive u međusobnome Bratstvu. Jedino u što možemo biti posve sigurni jest da nitko, ništa, nikada i nigdje ni za svu Vječnost to neće uspjeti promijeniti!
Crnoruna je ovca svakoga dana zajedno s bjelorunima veselo i razigrano trčkarala pašnjacima, željno upijajući svaku kasno proljetnu zraku topline podnevnoga Sunca. Strpljivo je i ustrajno crnoruna ovca nastojala osjećati se, biti i ostati korisnom, prihvaćenom članicom stada svoje bielorune braće i sestara. Gotovo je uvijek prva zapažala grabežljivce i upozoravala stado kada bi ga vukovi dolazili napasti. Zapazila je nešto zanimljivo: vukovi, Bog zna zašto, nju, crnorunu ovcu, nikada nisu napadali. Jednom se, tako, nakon što je ostala sama, izdvojena od ostatka stada, crnoruna ovca zaputila nepreglednim prostranstvima uma, promišljajući: "Tko je, kada i gdje više vrijednosti pridavao duhu i duši, nutrini stvorenja, negoli vanjštini, tijelu? Jer, vanjština se odmah zapazi. Za nutrinu je potreban trud i vrijeme, potrebno je Bratstvo. Tko uistinu može razumjeti drugoga? Onaj tko živi poput njega. U svakome od nas istovremeno žive i ovca i vuk. Treba samo uznastojati da što češće prevlada Dobro." Iz razmišljanja ju prene jedva čujan šum. Mnogo je puta slušala o njemu, čvrsto vjerujući i nadajući se da će ga bar jedanput sresti. I sada je pred njom stajao upravo on: vuko-pas. S puno međusobnoga poštovanja onjušiše jedno drugo, za pozdrav. Crnoruna se ovca prosvijetli u trenu: " I on i ja smo "drukčiji". Jedino sam Stvoritelj potpuno zna koliko smo u nutrini nalik jedno na drugo. Mi imamo zajedničku Misiju, zajedničko Poslanje. Biti Mostom što spaja samo naizgled dvije udaljene obale jedne te iste Rijeke: svijet ovaca i svijet vukova." Vuko-pas, naćulivši uši, iznenada zamakne u gustiš, a crnoruna ovca začu dobro joj poznati Glas Pastira što vodi u sigurnost Doma i stada, u sigurnost Božje blizine.












Duh Zajedništva i Dobrote



Neobično mi je drago što, u posljednje vrijeme, Katolička crkva čini sve više na zbližavanju osoba s invaliditetom i ostaloga, tzv. zdravog dijela populacije.
Nema sumnje da će mi susret kojem sam imao čast i zadovoljstvo nazočiti prije nekoliko dana ostati u trajnome sjećanju. Riječ je o Regionalnom susretu osoba s invaliditetom i njihovih obitelji osječke regije organiziranome od strane Biskupijskoga povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, čiji je povjerenik vlč. Alojz Kovaček, održanom 05. prosinca 2004. godine, u župi Preslavna Imena Marijina u Osijeku (Donji grad). Nakon kratkoga predstavljanja udruga i zajednica osoba s invaliditetom s područja osječke regije, te prigodnoga programa učenika O.Š. "Ivan Filipović" iz Osijeka, kada je djecu posjetio i darivao sv. Nikola, održano je i euharistijsko slavlje. Domaćin susreta, vlč. Ivica Jurić je, u koncelebraciji s p. Čižmešijom i vlč. Kovačekom, zaželjevši dobrodošlicu nazočnima, u propovijedi istaknuo: "Prema vama je, dragi roditelji, Isus Gospodin osobito suosjećajan i blizak upravo posredstvom vaše djece. Mi, koji smatramo da smo zdravi, prečesto, na žalost, u osobama s invaliditetom ne prepoznajemo primjer strpljivosti i ustrajnosti u nošenju životnoga križa. Ako se igdje i ikada samo Nebo ponovno spustilo na Zemlju, onda je to ovdje i sada!" Osobno sam, pod veličanstvenim utjecajem Duha Zajedništva i Dobrote što se mogao osjetiti u prepunome zdanju crkve, s počasnog mjesta, tik do oltara, poručio: "Mi, osobe s invaliditetom, prihvaćamo vas, tzv. zdrave. Prihvatite i vi nas. Otvorite svoja srca, oči i uši kako biste mogli spoznati da smo, iako naizgled različiti, svi mi u svojoj biti isti, završavajući obraćanje nazočnima riječima Isusa Gospodina: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.” (Mt: 25,40) Susretu su nazočili predstavnici ZAJEDNICE "VJERA I SVJETLO" OSIJEK, UDRUGE SLIJEPIH OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE, UDRUGE GLUHIH OSJEČKO-BARANJSKE ZUPANIJE, UDRUGE DISTROFIČARA GRADA OSIJEKA, UDRUGE ZA POMOĆ MENTALNO RETARDIRANIM OSOBAMA «PLAMENA PTICA» OSIJEK, te predstavnici "GLASA ČOVJEČNOSTI" UDRUGE ZA POTPORU OSOBA S INVALIDNOŠĆU I HENDIKEPOM OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE.



O znaku pristupačnosti (I.)



S obzirom na vrlo kompleksnu problematiku participiranja u prometu laka i brza dostupnost, te etički dosljedna uporaba znaka pristupačnosti za osobe s invaliditetom doista ima veliku važnost. U praksi je, na žalost, prečesta njegova zlouporaba, uz permanentno nepoštivanje parkirališnih mjesta namijenjenih osobama s invaliditetom od strane tzv. zdravih vozača.
"Znak ima oblik kvadrata u koji je upisan krug s ucrtanim simbolom koji predstavlja profil vozača u sjedećem položaju u pokretnoj stolici za invalidnu osobu. Osnovna boja znaka je bijela, a upisanog kruga plava, s ucrtanim simbolom bijele boje. Dimenzije znaka su 110 x 110 mm, a veličina simbola znaka je u odgovarajućem omjeru s veličinom znaka i treba biti u skladu s važećim standardima za takvu vrstu znakova." (članak 2., stavak 1. 2. i 3. Pravilnika o posebnom znaku za označavanje vozila invalida, "N.N." 12/93). Zakonom o sigurnosti prometa na cestama – pročišćeni tekst ("N.N." 59/96) u članku 15. je, na žalost, vrlo restriktivno propisano da se samo vozilo koje je prilagođeno da njime upravlja osoba čiji su ekstremiteti bitni za upravljanje vozilom oštećeni, može na zahtjev te osobe obilježiti posebnim znakom. Striktnom, nefleksibilnom primjenom članka 15. Zakona o sigurnosti prometa na cestama bez prava na uporabu znaka pristupačnosti ostaju na stotine i tisuće osoba s invaliditetom (osobe s mentalnom retardacijom, slabovidne i slijepe osobe), kao i svi oni koji zbog stupnja svoje invalidnosti nikada neće biti u mogućnosti samostalno i osobno upravljati svojim vozilom, te će im slijedom toga, za uporabu osobnoga vozila stalno i uvijek biti nužna posredna pomoć njihovih bližnjih, njihovih opunomoćenika (roditelja, bračnog druga, skrbnika i slično).




O znaku pristupačnosti (II.)



Iz osobnoga iskustva mogu potvrditi da sam, premda sam osoba sa 100% civilnim tjelesnim invaliditetom I. skupine, vezan uz uporabu invalidskih kolica, na žalost, 1997. godine morao pokrenuti upravni spor kako bih realizirao pravo na legalnu uporabu znaka pristupačnosti. Spor je, Bogu hvala, pozitivno riješen.
Ovom mi je prigodom želja skrenuti pozornost na odredbu članka 2. stavak 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o posebnom znaku za označavanje vozila invalida ("N.N" 47/94) koji glasi:" Znak vrijedi samo kada vozilom upravlja ili se u vozilu nalazi osoba, čiji su ekstremiteti bitni za upravljanje vozilom, oštećeni." Poseban naglasak stavljen je na riječi "… ili se u vozilu nalazi osoba, čiji su ekstremiteti bitni za upravljanje vozilom, oštećeni." Tumačenjem navedenoga dijela odredbe članka 2. stavak 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o posebnom znaku za označavanje vozila invalida moguće je, naime, zaključiti da je za dopustivost valjane uporabe znaka pristupačnosti dostatno da se osoba su ekstremiteti bitni za upravljanje vozilom oštećeni samo nalazi u vozilu što, pak, znači da osoba s invaliditetom ne mora nužno sama, osobno upravljati vozilom, tj. osobnim vozilom ovlašteno može upravljati i opunomoćenik osobe s invaliditetom. Još jedna nelogičnost: ako osobnim vozilom čiji je vlasnik osoba s invaliditetom ovlašteno može upravljati opunomoćenik nije razvidna potrebitost odredbe članka 15. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prema kojoj pravo na uporabu znaka pristupačnosti ima samo ona osoba s invaliditetom čije je vozilo prilagođeno invalidnosti. Novi zakon o sigurnosti prometa na cestama ("N.N." 105/04) donio je pozitivne promjene za osobe s invaliditetom: znak pristupačnosti glasi na osobu i visoke su kazne za zlouporabu. Znak pristupačnosti izdaje se na ime osobe s invaliditetom, odnosno za vozila udruga osoba s invaliditetom na ime udruge. U Hrvatskom savezu udruga tjelesnih invalida (HSUTI), predsjednice gđe. mr. sc. med. Mirjane Dobranović, smatraju da će ova zakonska promjena rezultirati olakšavanjem i poboljšavanjem života osoba s invaliditetom u prometu.









O znaku pristupačnosti (III.)



Slobodan sam ovom prigodom apelirati, kako na svijest nadređenih, tako i na svijest policijskih djelatnika MUP-a Republike Hrvatske na terenu, da uznastoje što je moguće savjesnije i dosljednije u praksi provoditi odredbe novoga Zakona o sigurnosti prometa na cestama, posebice u svezi s parkirališnim mjestima namijenjenima osobama s invaliditetom i legalnom uporabom znaka pristupačnosti.

Članak 40. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("N.N" 105/04) glasi: «Osoba s invaliditetom, čiji su donji ekstremiteti bitno oštećeni tako da onemogućavaju normalno kretanje, može propisanim znakom pristupačnosti označiti vozilo u kojem se prevozi. Znakom pristupačnosti mogu biti označena i vozila udruga osoba s invaliditetom. Prava koja proizlaze iz znaka pristupačnosti ne smije koristiti osoba koja nije osoba s invaliditetom. Znak pristupačnosti izdaje se na ime osobe s invaliditetom, odnosno za vozila udruga osoba s invaliditetom na ime udruge, a izgled znaka, uvjete za njegovo stjecanje, način obilježavanja parkirališnog mjesta te prava koja se na temelju njega mogu ostvarivati, propisuje ministar nadležan za poslove prometa uz suglasnost ministra za zdravstvo. Novčanom kaznom u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako izda znak pristupačnosti osobi koja za to ne ispunjava uvjete iz ovoga članka. Za prekršaj iz stavka 3. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 500,00 do 2.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi i u tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Novčanom kaznom od 500,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja koristi znak pristupačnosti suprotno odredbi stavka 2. ovoga članka.»




O beneficiranome stažu



Ovom sam prigodom slobodan ustvrditi da je u pozitivni pravni sustav Republike Hrvatske nužno potrebito što skorije ponovno uvođenje instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena za sve kategorije osoba s invaliditetom za koje se to vještačenjem utvrdi najprihvatljivijim rješenjem. Isto se tako može reći da odredbe Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem za pojedine kategorije osoba s invaliditetom nikako ne predstavljaju privilegij, već samo izraz prijeke potrebe. Na kompetentne, stoga, apeliram da potonji institut uznastoje što je moguće bolje zaštiti i očuvati, a prema potrebama praktične primjene i dopuniti.
Odredbe narečenoga Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem (N.N. 71/99), članak 7. glasi: " Staž osiguranja s povećanim trajanjem računa se osiguranicima –invalidnim osobama: slijepim osobama, osobama oboljelim od distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih bolesti, oboljelima od paraplegije, cerebralne i dječje paralize, multipleks skleroze, reumatoidnog artritisa, gluhim osobama i osobama kod kojih postoje funkcionalni poremećaji zbog kojih se ne mogu samostalno kretati bez uporabe invalidskih kolica. Svojstvo osiguranika – invalidne osobe iz stavka 1. ovoga članka, ako im zdravstveno stanje uzrokuje trajne posljedice za život i rad, utvrđuje se rješenjem Zavoda na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju na zahtjev invalidne osobe. Osiguranicima – invalidnim osobama iz stavka 1. ovoga članka svakih 12 mjeseci staža osiguranja računa se kao 15 mjeseci." Članstvo Udruge se zalaže i za obnovu projekta “Osobe s invaliditetom u javnom prometu”. Održavanjem kontinuirane suradnje s Prometnom policijom MUP-a, ustrajat ćemo na strogoj i trajnoj kontroli parkirališnih mjesta namijenjenih za uporabu od strane osoba s invaliditetom. Udruga će surađivati s Povjerenstvom za osobe s invaliditetom osnovanim pri Vladi Republike Hrvatske.





Što smo postigli?


Nikako ne bih želio da tekst koji slijedi bude shvaćen u kontekstu samohvale, nego isključivo i samo kao primjer i poticaj za cjelovitiji i bolji rad u budućnosti i nama i drugim organizacijama osoba s invaliditetom.
Ostvarena je suradnja s predstavnicima Đakovačko-srijemske biskupije u svrhu izrade Prijedloga za poboljšanje kvalitete življenja svih kategorija osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj, sudjelovali smo na Trećem biskupijskom susretu osoba s invaliditetom koji je održan 12. lipnja 2004. godine u Josipovcu, u Župnoj crkvi Sv. Luke Evanđeliste, Udruzi je odobrena zamolba za donaciju "Narodnih novina", a udovoljeno je i našoj zamolbi za donaciju "Glasa Slavonije". Ostvarena je suradnja s predstavnicima MC "Glas Slavonije" u svrhu volonterskoga pisanja tjedne kolumne o tematici osoba s invaliditetom (do sada je objavljeno 42 kolumni). Ostvarena je suradnja s predstavnicima Gradske četvrti "NOVI GRAD" poradi prijedloga za uklanjanje graditeljskih prepreka na području Gradske četvrti, a realizirane su i konzultacije s odvjetnikom poradi mogućnosti rješavanja kompleksnije problematike pojedinih kategorija osoba s invaliditetom. Osmišljen je projekt besplatne pravne i psihosocijalne pomoći za sve kategorije osoba s invalidnošću i hendikepom u Osječko-baranjskoj županiji s kojim smo sudjelovali na natječajima Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, na natječaju Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, kao i na natječaju za dodjelu humanitarnoga telefona. Izradili smo i promotivni CD-ROM-a Udruge, a uz pomoć i suradnju s predstavnicima udruge "Marijina legija" oarganizirana su dva predbožićno-novogodišnji domjenka, te jedan preduskrsni domjenak uz prigodno darivanje članova Udruge (predstavnici Gradske četvrti «Novi grad», Osijek, Sjenjak 133, povremeno nam velikodušno osiguravaju prostor za odvijanje aktivnosti Udruge). Izradili smo i članske iskaznice, a u sklopu realizacije projekta besplatne pravne i psihosocijalne pomoći pisali najrazličitije zamolbe, žalbe na prvostupanjska rješenja, te tužbe na drugostupanjska rješenja. Ostvarili smo i kontakte s Uredom predsjednika Republike, pojedinim saborskim zastupnicima i drugim predstavnicima Sabora i Vlade Republike Hrvatske, te Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i Povjerenstvom Vlade RH za osobe s invaliditetom, Savezom organizacije invalida Hrvatske, Državnim zavodom za statistiku, Ministarstvom mora, turizma, prometa i razvitka RH i Ministarstvom unutarnjih poslova, te Ministarstvom obrane RH, te Poglavarstvom Osječko-baranjske županije i Poglavarstvom Grada Osijeka.





O pozivu i poslanju



Ovom se prigodom, u svojstvu nezaposlene osobe, želim najtoplije zahvaliti na hvale vrijednoj inicijativi solidarnosti, razumijevanja i humanosti, kako predstavnicima Poglavarstva Osječko-baranjske županije, posebice gospodinu županu, tako i predstavnicima Poglavarstva Grada Osijeka, posebice gospodinu gradonačelniku. Rečeni su mi predstavnici, naime, zajednički pružili potporu (svatko svojim udjelom) uplativši razliku između cijene standardnih (klasičnih) invalidskih kolica na ručni pogon, čiju kupnju HZZO odobrava automatizmom, i cijene lakih (posebnih) invalidskih kolica, čiju razliku cijene korisnik sam mora nadoplatiti. Laka (posebna) invalidska kolica nužno su mi potrebita poradi što jednostavnijega i lakšeg korištenja uslijed, na žalost, znatno pogoršanoga zdravstvenog stanja mojih roditelja umirovljenika.
Kao što znamo, u Indijskome se oceanu, na žalost, krajem prošle godine dogodio vrlo jak potres koji je rezultirao razornim plimnim valom tsunamijem, izazivajući ljudske patnje i stradanja strahovitih razmjera. Jeste li se zapitali zašto je Bog dopustio da se upravo to dogodi, što nam time Stvoritelj želi poručiti, na što nas potaknuti? Nitko, ni od nas ljudi ni od anđela, ne može proniknuti cjelinu Božjih namjera i razloga. Neka mi, ipak, bude dopušteno navesti barem neke od njih. Možda nas je rečenim događajem Bog želio upozoriti na daljnju neodrživost neuravnoteženosti između egoistično-konformističkoga zapadnjačkog samodostatnoga prebogatstva i ničime opravdanoga istočnjačkog presiromaštva, dodatno besramno podgrijavanoga toleriranjem, štoviše poticanjem tzv. seks-turizma upravo od strane Zapada. Jer, da je stradalo stanovništvo zemalja Indijskoga oceana raspolagalo adekvatnim sustavom praćenja i uzbunjivanja, mnogi bi nedužni životi, zasigurno, bili spašeni. No, ne brinite se: čvrsto vjerujem da većina stradalih osoba ima svoju "ulaznicu za Raj". Ali što je s nama ostalima: koliki je naš, moj i tvoj udio odgovornosti? Jer, nitko nije toliko dobar da ne bi mogao biti bolji. Svi su pozvani, malo je poslanih. Bogu hvala, još uvijek ima "ratnika Svjetlosti", još uvijek ima ljudi spremnih odazvati se na pozive za činjenje dobrih djela, o čemu vrlo zorno svjedoči i moj osobni primjer. Ipak, ne bi bilo zgorega još koji put nazvati humanitarne telefone namijenjene prikupljanju financijske pomoći stanovništvu poharanom tsunamijem, zar ne?



O jednome paradoksu



Ovaj mi je put želja skrenuti pozornost na jedan paradoks u okviru pozitivnih odredaba važećega Zakona o radu, ("N.N." 137/04 – pročišćeni tekst) prema kojemu, na žalost, ne postoji ni jedna odredba kojom bi, na adekvatan način, bila regulirana mogućnost korištenja prava izvedenih iz instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena. Na taj su način osobe s invaliditetom, posebice slijepe osobe, kao i one osobe s invaliditetom koje su u svome svakodnevnom životu vezane uz uporabu invalidskih kolica ili štaka, dovedene u posvema nelogičan i diskriminirajući položaj glede ostvarivanja prava na posebne uvjete rada, a u odnosu na ostalu, većinsku, tzv. zdravu populaciju djelatnika. U članku 73. Zakona o radu predviđena su stanovita prava u svezi skraćenoga radnog vremena, ali samo za "roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju" (protiv čega osobno nemam apsolutno ništa – dapače, podržavam postojanje takve odredbe) što osobe s invaliditetom ostavlja bez primjerene i nužne pravne zaštite.
Dio članka 73. važećega Zakona o radu, naime, glasi: "Jedan od roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju (djeteta s težim tjelesnim ili mentalnim oštećenjem ili težom psihičkom bolesti) ima pravo na dopust za njegu djeteta ili pravo raditi polovicu punoga radnog vremena do navršene sedme godine djetetova života. Nakon prestanka korištenja prava iz stavka 1. ovoga članka jedan od roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju ima pravo raditi polovicu punoga radnog vremena. Pravo raditi polovicu punoga radnog vremena ima jedan od roditelja punoljetnog djeteta s težim smetnjama u razvoju, ako je teže tjelesno ili mentalno oštećenje nastalo prije punoljetnosti djeteta, odnosno do završetka redovnog školovanja. Roditelj koji koristi prava iz stavka 1. do 3. ovoga članka ima pravo na naknadu plaće prema posebnim propisima. Naknada plaće iz stavka 4. ovoga članka isplaćuje se na teret sredstava socijalne skrbi. Ministar nadležan za socijalnu skrb, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, pravilnikom će propisati uvjete i postupak za sjecanje prava iz stavka 1. i 2. ovoga članka te način obračunavanja i isplate naknade plaće."




Jesmo li tolerantni?



Koliko mi znače ljudi?/ Da li me ljudi shvaćaju?/ Da li me žele shvatiti?/ Da li im uopće nešto značim?/ Jesam li im spreman pomoći?/ Uzvraćaju li mi ljudi pomoć?/Nismo li previše otuđeni jedni od drugih?/ Ima li među nama razumijevanja i ljubavi?/Imam li ja pravo svaki dan biti sit znajući/ Da ljudi širom svijeta umiru od gladi?/ Po čemu su to jedni bolji od drugih?/ Po čemu su to jedni više ljudi od drugih?/ I zašto uopće postoje prvi i drugi?/ Zašto nam treba oružje?/ Zar više nema prijateljstva?/ Ili ga možda nikada nije niti bilo?/ Da li nam Vjera može pomoći?/Može. Ali ne smijemo biti toliko sumnjičavi./ Moramo biti spremni prihvatiti promjene - / - Nov način života. Moramo biti tolerantni./ Nitko ne može mrzeći biti sretan. (Pjesma "Ponekad, zapitaš li se", ciklusa "Tražim Te", iz zbirke pjesama "Tebi, koji znaš što je trnje", autora Roberta Dudnika)
Koliko smo i jesmo li uopće tolerantni? Ovo je priča o svima nama, a ipak, ponajprije, o "drukčijima." Pod pojmom "drukčiji" mislim na bezbroj varijacija na vrlo sličnu ili, pak, posve istu temu među svim stvorenjima, kako među biljkama i životinjama, tako i među ljudima. Zazirete li od "opasnih" biljaka, životinja ili ljudi? Ako da, zašto da, ako ne, zašto ne? Jesu li vaša odbojnost i strah doista opravdani ili možda, ipak, nisu? Jer, sam Bog želi postojanje različitosti. Da nije tako, zar bi ju Stvoritelj dopuštao? Svako je biće svake sekunde drukčije od onoga drugoga, čak i od samoga sebe. To je temeljno načelo Naravnoga zakona: kako bismo opstali, moramo biti tolerantni. Stoga vas, poštovani čitatelji, najtoplije molim: postupno, ali ustrajno se učimo bivati sve tolerantnijima prema sebi i drugima, kako s obzirom na spol i spolnost, rasu, boju kože, rođenje i podrijetlo, duhovnost, vjeroispovijest i ateizam, altruizam i egoizam, bračno i imovinsko stanje, mišljenja, stavove i sklonosti, nacionalnost i državljanstvo, zdravstveno stanje i životnu dob, (ne)zaposlenost, ovisnost, (ne)inkriminiranost, naobrazbu, zanimanje i zvanje, politička i ideološka uvjerenja, tako i s obzirom na sve ine manifestacije različitosti. Jer prečesto nam se čini da je lako suditi. Posljedice, naime, mogu biti preteške.



O prirodi čovjeka (I.)



Koračaš ovim svijetom/Odupiruć se Tijeku./I znaš da Ti nešto nedostaje,/A ne znaš što./I uzalud tražeći zaželiš/Bolno viknuti:/"Sve, sve je ludilo!",/A znaš da Te ionako nitko ne bi čuo,/Jer Te ionako nitko ne sluša./I onda baš kao za inat,/Iz Tebe progovori/Ego,/Zavist/Pohlepa/Ljubomora/Mržnja,/I sve one druge, brojne osobine./I okrećeš se, tražiš,/Ali putokaza nema./I Ti se vrtiš u krugu,/I misliš:/"Život je dolina suza./Tko zna, možda bi se/I suze mogle/Nekome prodati?" (Pjesma "Priroda čovjeka I.", ciklusa "Tražim Te", iz zbirke pjesama "Tebi, koji znaš što je trnje", autora Roberta Dudnika)
Budimo realni, barem ovaj put. Do koje smo mjere, kako prema sebi, tako i prema drugima iskreni, a do koje mjere licemjerni. Koliko smo uistinu dosljedni, a koliko skloni prigodničarskome ponašanju? Koliko puta nešto zaista mora biti takvim kakvo jest, a koliko puta nešto jest takvim samo zato što mi to želimo? Koliko nam je doista stalo do onoga jedino životno bitnoga:, opće, zajedničke dobrobiti, a koliko smo uskogrudni u cijelome spektru svojih izmišljenih i umišljenih, stereotipnih posebnosti? Jer, ukoliko činjenica da ste "drukčiji" djeluje na vas tako da svakim danom istinski želite spoznavati ponešto novoga o punini vječne Istine, postajući boljom i potpunijom osobom, koja želi i nastoji pomoći što je moguće većemu broju pojedinaca, posebice sebi sličnima, s obzirom na to da ste "nepopravljivi", tolerantni optimist nesebično altruističkih sklonosti, tada je "biti drukčijim" za vas zasigurno dar i blagoslov. Ukoliko, međutim, činjenica da ste "drukčiji" djeluje na vas tako da svakim danom postajete gorom osobom koja je opterećena pesimizmom, sebičnošću, pohlepom, netolerantnošću, zavišću ili mržnjom, tada je "biti drukčijim" za vas zasigurno kazna i prokletstvo. I ne zaboravite da ste jedini djelić beskrajnoga Svemira koji, ako odlučite, imate pravo i mogućnost promijeniti - upravo vi sami. Vjerujte, samo ćete na taj način svakoga dana mijenjati i cijeli svijet.





O prirodi čovjeka (II.)




"Do jučer zdrav, sposoban brinuti sam o sebi – odjednom: paraplegičar, oduzet, u kolicima, sputanih mogućnosti kretanja, pritisnut osjećajem nemoći, uskraćen u mnogočemu, upućen na druge, na zdrave. … Tada, u dodiru s invalidima dolazi na vidjelo pravo lice tih koji se s njima susreću. Mnogi gledaju svoja posla, ne žele se zamarati tuđim problemima. Vidjeti invalida i nalaziti mu se u blizini znači neprestano se podsjećati na mogućnost da se to i nama dogodi. Uvlačimo se u svoju ljušturu, bježimo na ulice gdje su oko nas zdravi, vreva života, iluzija da će vječno ostati. Svim silama nastojimo odagnati strah od invalidnosti i smrti. …
Kao da nismo nikad imali kontakt s masom, društvom ili oni s nama. No sad je sasvim drugačije, kao da smo se privikli jedni na druge. … znaju nam sklopiti kolica, složiti ih u prtljažnik automobila, načiniti prolaz i prijateljski mahnuti: "Doviđenja! Ili "Dođite nam opet." I dolazimo." (ulomak iz poglavlja "Čovjek čovjeku", knjige "Život sam je pobjeda" čiji je izdavač Udruženje paraplegičara i kvadriplegičara SRH Kraljevica)."Bhagavad-Gita, prema Ghandiju, simboličan je opis borbe čovjeka protiv samog sebe, protiv svojih sumnji i strahova. Čovjek želi jedan ishod i boji se života koji mu ne jamči očekivani ishod. Potrebno je ući u bitku života bez očekivanja izvjesnog ishoda, no pravilno i moralno, vodeći bitku u skladu s principima. Ishod je tada uvijek dobar." c (Iz knjige "U potrazi za Staklenim gradom "Ja Vjerujem./Moj Put je ispravan./Ne, ja ne mrzim./Ja ljubim Bližnjega svog!/Moje misli su čiste./Moje su namjere čiste./Moje srce je čisto./I puno Ljubavi./I ja sam miran."(Pjesma "Priroda čovjeka II.", ciklusa "Tražim Te", iz zbirke pjesama "Tebi, koji znaš što je trnje", autora Roberta Dudnika, koji je u razdoblju 1975.-1985. svake godine imao privilegij i čast po nekoliko mjeseci provesti zajedno s ostalim pacijentima. na rehabilitaciji u Ortopedskoj bolnici sa Spinalnim centrom SRH – Kraljevica. Navedeni Centar u Kraljevici je sada, na žalost, ukinut.)


O prirodi čovjeka (III.)



"Markiz de Sade je govorio da su najvažnija iskustva ona koja čovjeka dovode do krajnosti. Samo tako naučimo, jer to zahtijeva svu našu hrabrost.
Otkad smo izbačeni iz raja ili patimo ili činimo da drugi pate, ili gledamo tuđu patnju. … U davnim vremenima čovjek je shvatio da je patnja, kad se s njom suočimo bez straha, bila propusnica za slobodu. … Ako uspijete shvatiti da možete živjeti bez patnje, to je već veliki korak, no nemojte misliti da će to i drugi ljudi shvatiti. … Kad nisam imala što izgubiti, dobila sam sve. Kada sam prestala biti što jesam, pronašla sam sebe. … I onda, kada je pomislila da će odustati, obuzme je neobičan osjećaj: dosegnula je svoju granicu, a iza nje se nalazio prazan prostor u kojemu kao da je plutala iznad sebe same i više nije znala što osjeća. Je li to bio osjećaj što su ga pokajnici doživjeli? Na drugom kraju boli otkrila je vrata prema drugoj razini svijesti, i više nije bilo prostora ni za što drugo, samo za neumoljivu prirodu – i za nju, nepobjedivu. … Na svim jezicima svijeta postoji poslovica: daleko od očiju, daleko od srca. No ja tvrdim da je to posve netočno; što su dalje od očiju, to su bliže srcu osjećaji koje nastojimo ugušiti i zaboraviti. Ako smo u progonstvu, želimo sačuvati i najmanju uspomenu na svoje korijene; ako smo daleko od voljene osobe, svatko tko prođe ulicom, podsjeća nas na nju. Evanđelja, i sveti spisi svih religija, napisani su u progonstvu, u traganju za Bogom, za vjerom koja pokreće narode, za hodočašćem grešnih duša na zemlji. Nisu poznavali naše pretke, a mi ne znamo što Božanstvo očekuje od naših života – u takvu su trenutku napisane knjige, naslikane slike, jer ne želimo i ne možemo zaboraviti tko smo." (Ulomci iz romana "Jedanaest minuta", autora Paula Coelha)




Zajedno – za Jedno




"Kasnije mi je rekao da se tada prisjetio riječi generala Bootha: Nemoguće je ljudska srca zagrijati Božjom ljubavi dok su im stopala ozebla od hladnoće.
Sjećaš li se onog velikog svjetionika? Godinama je vodio brodove u luku. No vremena su se promijenila. Prošlog sam tjedna čitao kako je ondje magla tako gusta da su sagradili još jedan svjetionik, malo bliže vodi, da svjetlo može prolaziti ispod magle. To je upravo ono što se i nama događa. Crkva još uvijek stoji vrlo visoko i njeno se svjetlo spušta s visina. No samo ga nekolicina može ugledati jer su se vremena promijenila i vrlo je mnogo magle. Jedno bi novo svjetlo moralo zasjati puno niže, sasvim nisko, ondje gdje žive ljudi. Ne smijem biti samo čuvar svjetionika, već moram donijeti stvarno svjetlo ljudima." (Ulomci iz autobiografskog romana "Trči mali trči", autora Nickyja Cruza) "Ja zovem Te/U Ime Njegovo./U Ime Isusa Krista Gospodina./Ja Tebe zovem…/Tebe, čovjeka od Puta,/Tebe, čovjeka za Druge./Ja zovem Tebe,/Čovjeka Duge…/Ja zovem Te./Molim Te, pomaži!/Da pomažem,/Zajedno da pomažemo…/Čuješ li?/Ja Tebe zovem…/Zajedno – za Jedno!/Hoćeš li?/Jer, ja zovem Te,/Zovem u Ime Njegovo…" (Pjesma "Ja zovem Te…", ciklusa "Tražim Te", iz zbirke pjesama "Tebi, koji znaš što je trnje", autora Roberta Dudnika) "Stupanj se civiliziranosti jednoga naroda mjeri osjetljivošću što ju pokazuje prema svojim najslabijim članovima kao i onima koji su slabije životne sreće, te nastojanjem kojim se zauzima za njihov ponovni oporavak i potpuno uključenje u društveni život." papa Ivan Pavao II. (Iz nastupnog obraćanja prigodom drugoga pastoralnog i državnog posjeta Svetoga Oca Republici Hrvatskoj, tijekom prvoga dana papina posjeta 2. listopada 1998.)




Vježba sjemena



U sljedećim ću kolumnama biti slobodan iznijeti opise Praktičnih vježbi-obreda RAM-a " malenoga reda unutar Katoličke crkve, bez tajni i bez misterija koji bi nadilazili pokušaj shvaćanja simboličkog jezika svijeta".
"Kleknite na zemlju. Zatim sjednite na svoje pete i spustite tijelo tako da vam glava dodiruje koljena. Ispružite ruke prema natrag. Nalazite se u fetalnom položaju. Sada se opustite i zaboravite na sve napetosti. Dišite smireno i duboko. Uskoro ćete početi osjećati da ste sićušno sjeme okruženo udobnošću zemlje. Sve je oko vas toplo i ugodno. Spavate spokojnim snom. Odjednom, jedan se prst miče. Klica više ne želi biti sjeme, želi se roditi. Polagano počinjete micati ruke, zatim se vaše tijelo podiže, podiže dok ponovno ne sjednete na pete. Tada počinjete ustajati, lagano, lagano se uspravljate s koljenima na tlu. Cijelo to vrijeme zamišljali ste što znači kada se sjeme pretvara u klicu i stane probijati zemlju. Došao je trenutak da se zemlja probije. Polako ćete ustajati, stavljajući jedno stopalo na tlo, zatim drugo, boreći se protiv neravnoteže kao što se klica bori za prostor. Sve dok sasvim ne ustanete. Zamislite oko sebe polje, sunce, vodu, vjetar i ptice. To je klica koja se rađa. Polagano dižite ruke prema nebu. Zatim se ispružite još više, još više, kao da želite uhvatiti golemo sunce koje sja ponad nas i daje vam snagu, privlači vas. Tijelo vam postaje sve čvršće, mišići se istežu, a vi osjećate kako rastete, rastete, rastete, i postajete golemi. Napetost će svakim trenom postajati jača dok ne postane bolna, nepodnošljiva. Kada više ne možete izdržati, kriknite i otvorite oči. Ponovite ovu vježbu sedam dana uzastopce, uvijek u isto vrijeme." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)







Vježba brzine



"… To je: sumnjam u svoju iskrenost. Svih ovih dana Petrus mi je govorio da je put svačiji, da pripada običnim ljudima, i to me je dosta razočaralo.
Mislio sam da će mi čitav ovaj napor pružiti istaknuto mjesto među malobrojnim izabranicima koji se približavaju velikim arhetipovima svijeta. Mislio sam da ću napokon otkriti što je istina, saznati sve priče vezane uz tajne vlade tibetanskih mudraca, za magične obrede sposobne da izazovu ljubav gdje ne postoji privlačnost, za obrede u kojima se odjednom pojavljuju vrata Raja. Ali Petrus mi je rekao upravo suprotno: ne postoje izabrani. Svi su izabrani, umjesto da se pitate "što ovdje radim", odlučite učiniti nešto što pobuđuje zanos u srcu. U radu sa zanosom nalaze se rajska vrata, ljubav koja se preoblikuje, izvor koji nas vodi do Boga. Taj nas zanos povezuje s Duhom Svetim, a ne stotine, tisuće pročitanih stranica klasičnih tekstova. Želja da se vjeruje kako je život čudo koje dopušta da se čuda događaju, a ne takozvani "tajni obredi" ili " redovi inicijacije". Naposljetku, odluka čovjeka da ispuni svoju sudbinu jest ono što ga doista čini čovjekom, a ne one teorije što ih stvara oko misterija postojanja.
… Izvanredno boravi na Putu Običnih Osoba. Danas je to jedna od najdragocjenijih spoznaja do kojih sam došao u svome životu, omogućava mi da djelujem i uvijek će me pratiti.
Hodajte dvadeset minuta upola sporije no što običavate hodati. Obratite pažnju na sve pojedinosti, ljude i krajolike oko vas. Najbolje vrijeme za tu vježbu je poslije ručka. Ponavljati vježbu sedam dana." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)




Hvala, Sveti Oče!



«Tko god ti bio, znaj da si voljen! Sjeti se da je Evanđelje poziv na radost! Ne zaboravi da imaš Oca i da svaki život, pa i onaj najbeznačajniji za ljude, u Njegovim očima ima vječnu i neizmjernu vrijednost!»
Biti kršćanin znači biti misionar… Nije dovoljno samo otkriti Krista – moraš Ga približiti i drugima! Moraš imati hrabrosti govoriti o Kristu. On se pouzdaje u tebe i računa na tvoju suradnju. Ne bojte se! Papa je s vama. Radostan sam, budite i vi!" (papa Ivan Pavao II.) U ovih nekoliko kratkih citata mogao bi se pokušati, premda je to ustvari nemoguće, sažeti nadasve jedinstven i osebujan ovozemaljski život Božjega Čovjeka Karola Wojtyle, pape Ivana Pavla II. Velikog, pape putnika, glasnika nade i Evanđelja, moralnoga autoriteta svijeta, "mistika, karizmatika i proroka". 02. travnja 2005. godine umro je, rodivši se za Vječnost, Karol Wojtyla, u srcu Poljak, u duši vječito mlad prijatelj Boga, brata čovjeka i naroda svijeta. Slobodno se može ustvrditi da je Ivan Pavao II., kao jedan od najtolerantnijih poglavara Rimokatoličke crkve, bio uzor uzora, nepokolebljivi ekumenist i promicatelj međureligijskoga dijaloga, istovremeno liberalni reformator i konzervativni čuvar tradicija Crkve, promicatelj ljudskih prava "najmanje braće": društveno potlačenih i marginaliziranih. "Tražio sam vas, sada ste vi došli k meni i ja vam zahvaljujem. Amen.", posljednja je poruka Ivana Pavla II. Republiku je Hrvatsku papa Ivan Pavao II. svojim pastoralnim i državničkim posjetom počastio čak tri puta. U trajnom će nam sjećanju, zasigurno, ostati dragi lik našega pape prijatelja. Hoće li i koliko u našim srcima i dušama, međutim, ostati njegove poruke i djela konkretne, praktične, istinske Ljubavi – Agape? Građanima Hrvatske papa Ivan Pavao II. ostavio je i trajan zavjet: "Molite se za mene dok sam živ i kad budem mrtav." Osobno mi je najupečatljivije papino ustrajno i dosljedno promicanje ljudskih prava nemoćnih, bolesnih, kao i osoba s invaliditetom diljem svijeta. Usudio bih se reći da je zbog, na žalost, mnogobrojnih zdravstvenih problema, papa Wojtyla, za svojega ovozemaljskog života, bio najpoznatijom osobom s invaliditetom. Hvala, Sveti Oče! Doviđenja, dragi papa, doviđenja!








Vježba okrutnosti



"Bog nije osveta, Bog je Ljubav. Njegova je jedina kazna u tome da prisili onoga koji je prekinuo čin Ljubavi da ga nastavi.
... Zakon povratka. Kada je otac Jordi naveo onu rečenicu o Kristu, gdje god bilo vaše blago, ondje će biti i vaše srce, on je upravo na to mislio. Gdje želite vidjeti lice Boga, ondje ćete ga vidjeti. A ako ga ne želite vidjeti, to je posve svejedno ukoliko je vaše djelo dobro. Čovjek nikad ne smije prestati sanjati. San je hrana duše kao što je jelo hrana tijela. Često u svome životu vidimo svoje snove uništene i želje neispunjene, ali potrebno je nastaviti sanjati inače naša duša umire i Agape ne prodire u nju. Od svih načina koje je čovjek pronašao da sebi nanosi zlo, najgora je Ljubav. Neprestano patimo zbog nekoga tko nas ne voli, zbog nekoga tko nas je ostavio ili zbog nekoga tko nas ne želi ostaviti. Ako smo samci, to je zato što nas nitko ne želi, ako smo vjenčani pretvaramo brak u ropstvo. Kada se Božji Sin spustio na zemlju, donio je Ljubav. Ali kako ljudi mogu razumjeti ljubav samo s patnjom i žrtvama, na kraju su ga razapeli. Da nije bilo tako, nitko ne bi vjerovao u njegovu ljubav, jer su svi bili naučeni svakodnevno patiti s vlastitim strastima. … I tako bi, bez obzira na izbor, Božji Sin na kraju opet bio razapet. … Svaki put kad vam neka misao koja vam šteti prođe glavom – ljubomora, samosažaljenje, patnja zbog ljubavi, zavist, mržnja itd. – postupite na sljedeći način: zabijte nokat kažiprsta u korijen nokta na palcu tako da bol bude jaka. Koncentrirajte se na bol: ona na fizičkom polju reflektira istu patnju koju osjećate na duševnome polju. Ublažite pritisak tek kad vam misao izađe iz glave. Ponovite to koliko god puta bilo potrebno, čak i nekoliko puta za redom, sve dok vas misao ne napusti. Svaki put misao će se vraćati u većim razmacima i naposljetku posve nestati, ako budete zabijali nokat uvijek kad se vrati". (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)










Obred glasnika



"Prije no što je izašao u svijet, Krist je otišao razgovarati sa svojim osobnim demonom u pustinju – počeo je Petrus. – Naučio je što mora znati o čovjeku, ali nije dopustio da demon diktira pravila igre, i tako ga je pobijedio.
Sjednite i potpuno se opustite. Pustite da vam um luta kamo hoće, da misli teku nekontrolirano. Nakon nekog vremena počnite sebi ponavljati: "sad sam opušten, moje oči snivaju san svijeta." Kada osjetite da se vaš um ne brine ni oko čega, zamislite vatreni stup na desnoj strani. Zamislite kako plamen postaje jarki, sjajan. Tada recite tihim glasom: "naređujem da se moja podsvijest pokaže, neka mi se otvori i otkrije svoje magične tajne" Malo pričekajte, usredotočeni samo na vatreni stup. Ako se pokaže neka slika, ona će biti manifestacija vaše podsvijesti. Pokušajte je zadržati. Držite i dalje vatreni stup na desnoj strani i počnite zamišljati drugi vatreni stup na lijevoj strani. Kada plamen bude jarki, recite tihim glasom ove riječi: Neka se snaga Janjeta pojavi u svemu i svima, neka se pojavi i u meni dok zazivam svoga Glasnika. (Ime Glasnika) pojavit će se sada za mene." Razgovarajte s vašim Glasnikom koji bi se trebao pojaviti između dva stupa. Raspravite svoj posebni problem, tražite savjete i dajte mu potrebne naredbe. Kad završi vaš razgovor, oprostite se od Glasnika sljedećim riječima: "Zahvaljujem Janjetu na čudu koje sam ostvario. Neka se (ime Glasnika) uvijek vrati kada ga pozovem, a kad je udaljen, neka mi pomaže ostvariti moje djelo." Napomena: Pri prvom prizivanju – ili pri prvim prizivanjima, ovisno o koncentraciji onoga koji obavlja Obred – ne kaže se ime Glasnika. Kaže se samo "On". Ako Obred bude dobro obavljen, Glasnik bi trebao odmah otkriti svoje ime putem telepatije. Ako se to ne ne dogodi, budite uporni dok ne saznate njegovo ime, i tek tada započnite razgovor. Što češće Obred bude obavljan, bit će snažnije prisuće Glasnika i brže vaše djelovanje." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)




Buđenje intuicije
(vježba vode)



"Što je ludo u svijetu, izabra Bog da posrami mudre; što je slabo u svijetu, izabra Bog da posrami jake – govorio je redovnik svojim tankim jednoličnim glasom. Mi smo ludi zbog Krista. Dosad smo smatrani smećem, otpadnicima u svijetu. Međutim, Kraljevstvo Božje ne sastoji se samo od riječi već i od Moći.
Makar govorio jezikom ljudi i jezikom anđela; makar imao dar proricanja i toliku vjeru da mogu micati planine, ako ne budem imao ljubav, neću biti ništa. Svi smo mi u potrazi za Erosom, a kad se Eros želi pretvoriti u Philos, mislimo da je ljubav nekorisna. A ne shvaćamo da će nas Philos odvesti do oblika veće ljubavi, do Agapea. To je bila ljubav koju je Isus osjetio prema ljudima, i bila je tako velika da je potresla zvijezde i promijenila tok ljudske povijesti. Njegov osamljeni život učinio je ono što kraljevi, vojska i carstva nisu uspjeli. Tijekom tisuća godina povijesti Civilizacije mnogi su ljudi bili obuzeti tom Proždirućom Ljubavlju. Oni su imali mnogo dati – a svijet je tražio tako malo – da su bili primorani potražiti pusta i osamljena mjesta, jer je Ljubav bila toliko velika da ih je promijenila. Postali su sveci pustinjaci koje danas poznajemo. Kada je Isus rekao da Kraljevstvo nebesko pripada djeci, on je mislio na Agape u obliku Zanosa. Djeca su mu prišla ne obraćajući pozornost na njegova čuda, na njegovu mudrost, na farizeje i apostole. Došla su radosno, nošena Zanosom. … Načinite lokvu vode na glatkoj površini koja ne upija. Gledajte u tu lokvu neko vrijeme. Zatim se počnite igrati tom lokvom bez ikakve obveze, bez ikakva cilja. Napravite od nje crteže koji ništa ne znače. Radite tu vježbu tjedan dana, najmanje deset minuta svaki put. Ne tražite praktične rezultate u toj vježbi, ona će pomalo buditi vašu Intuiciju. Kad se intuicija počne pojavljivati tijekom dana, uvijek se pouzdajte u nju." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)



Obred Plave Kugle



"Dok je tako hodao, otkrio je da je čovjek koga traži Sin Božji. Gospodine, nisam dostojan da uđeš u moju kuću, nego reci samo riječ i moj će sluga ozdraviti. … A kada nešto poželiš, onda se sav svijet uroti da tu želju i ostvariš.
Sjednite udobno i opustite se. Pokušajte ne misliti ni na što. Osjetite kako je dobro voljeti živjeti. Pustite da se srce osjeća slobodnim, prijateljskim, izvan bijednih problema koji vas muče. Počnite tiho pjevati neku pjesmu iz djetinjstva. Zamislite kako vam srce raste, kako ispunjava vašu sobu, zatim vašu kuću jednom jarkom, sjajnom plavom svjetlošću. Kada stignete do te točke, počnite osjećati prijateljsko prisuće svetaca u koje ste vjerovali kao dijete. Gledajte kako oni dolaze, kako stižu iz svih mjesta, smiješeći se i pružajući vam vjeru i povjerenje u život. Zamislite kako se sveci približavaju i stavljaju ruke na vašu glavu, kako vam žele ljubav, mir i zajedništvo sa svijetom, zajedništvo svetaca. Kada taj osjećaj bude jak, osjetite kako plava svjetlost struji, ulazeći i izlazeći iz vas, poput blistave rijeke koja teče. Ta se plava svjetlost počinje širiti po vašoj kući, zatim po vašoj četvrti, gradu, zemlji, i obavija svijet u golemu plavu kuglu. Ona je manifestacija Najveće Ljubavi koja je onkraj svakodnevnih bitaka, ali vas obnavlja, daje vam snagu, energiju i mir. Zadržite što je duže moguće tu svjetlost raširenu po svijetu. Vaše je srce otvoreno i širi Ljubav. Ovaj dio vježbe mora trajati najmanje pet minuta. Pomalo ćete izlaziti iz transa i vraćati se u stvarnost. Sveci će ostati u blizini. Plava će se svjetlost i dalje prostirati svijetom. Ovaj bi se Obred trebao obavljati s još jednom osobom. U tom slučaju osobe se moraju držati za ruke."
(Ulomci iz romana "Alkemičar" i "Hodočašće", autora Paula Coelha)















Vježba živoga zakopanog




"Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo čega god se bojah. Čovjek je jedino biće u prirodi koje je svjesno da će umrijeti. … Svi mi imamo predrasude prema Smrti, jer ne shvaćamo da je ona samo još jedna manifestacija Agapea.
No to slabašno biće nastoji uvijek od samoga sebe skriti veliku izvjesnost Smrti. Ne shvaća da je ona ta koja ga potiče da napravi najbolje stvari u svome životu. Strahuje od koraka u tami, od velikog straha pred nepoznatim, i njegov jedini način da pobijedi taj strah jest u tome da zaboravi kako su mu dani odbrojeni. Ne shvaća da bi se, sa sviješću o Smrti, mogao usuditi daleko više, poći dalje u svojim svakodnevnim osvajanjima, jer nema što izgubiti, budući da je Smrt neizbježna. Pogledao sam i vidio lice svoje Smrti. Nije to bila smrt koju sam maloprije iskusio, smrt koja je sačinjena od mojih užasa i mašte, nego moja prava Smrt, prijateljica i savjetnica koja mi nikad više u cijelome mom životu neće dopustiti da budem kukavica. Nikad više neće dopustiti da ostavim za budućnost sve ono što mogu proživjeti sada. Neće me pustiti da pobjegnem od životnih borbi i pomoći će mi da vodim Dobru Bitku. Nikad se više, ni u jednom trenutku, neću osjećati smiješnim ma što da radio. Zato što je ondje bila ona i govorila mi da kada dođe čas da me uhvati za ruku i zajedno otputujemo na druge svjetove, ne smijem sa sobom ponijeti najveći od svih grijehova: Kajanje. Zbog njezine prisutnosti, gledajući u njezino plemenito lice, bio sam siguran da ću žudno piti s izvora ove žive vode koja je postojanje. … Vježbu što slijedi smijete učiniti samo jedanput (nap. a.)…Lezite na pod i opustite se. Prekrižite ruke na prsima, u položaju mrtvaca. Zamislite sve pojedinosti svoga pokopa kao da će se dogoditi sutradan. Jedina je razlika što će vas živoga pokopati. Kako se pokop bude odvijao – kapelica, povorka do groba, spuštanje lijesa, crvi u grobu – sve ćete više napinjati mišiće u očajničkom pokušaju da se pomaknete. Ali ne mičete se. Tek kada više ne budete mogli izdržati, jednim pokretom koji će obuhvatiti cijelo vaše tijelo, razbijte daske lijesa, udahnite duboko i slobodni ste. Taj će pokret imati više učinka ako bude praćen krikom, krikom koji će izaći iz dubina vašega tijela." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)




Dah RAM-a




" Pogrešno rješenje uputit će vas na točno. Vidite li? Kad riješimo problem, on postane strašno jednostavan. U svome sam životu upoznao velike ljude u Tradiciji. Upoznao sam tri velika Učitelja – uključujući i svoga – koji su vlast na fizičkom planu mogli prenijeti dalje no što bi ijedan čovjek mogao sanjati. Vidio sam čuda, točne predznake budućnosti, prošle inkarnacije.
Čak su i vlasi na tvojoj glavi izbrojene. Budite mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi. Tko sluša moje riječi, mora sagraditi svoju kuću u stijeni. Ništa nije skriveno, a da ne bilo razotkriveno, i ništa nije tajno, a da ne bi bilo otkriveno. Ako ja svjedočim sam za se, moje svjedočenje nije vjerodostojno. Tko se ne rodi ponovno, neće moći vidjeti Kraljevstvo Božje. Tko ove vode popije, nikad više neće ožednjeti. Djeci pripada Kraljevstvo nebesko. Tko nema mač, neka proda svoj ogrtač pa ga kupi. Kad vas poslah bez novaca, bez torbe i bez sandala, ništa vam nije nedostajalo. Neprijatelj je jedna čestica Agapea, on postoji da bi ispitao našu ruku, našu volju, naše rukovanje mačem. Stavljen je u naše živote, i mi u njegov, s jednom svrhom. Ta svrha mora biti ispunjena. Zbog toga, pobjeći od borbe je ono najgore što nam se može dogoditi. To je gore nego izgubiti u borbi, jer u porazu uvijek nešto možemo naučiti, a u bijegu možemo samo priznati pobjedu Neprijatelja. Rekao sam mu kako sam iznenađen što čujem da on, tako duboko povezan s Isusom, na taj način govori o nasilju. – Pomislite samo koliko je Juda bio potreban Isusu – reče on. On je morao izabrati Neprijatelja, ili njegova borba na zemlji ne bi dosegla slavu. … Izbaciti sav zrak iz pluća i isprazniti ih što je više moguće. Zatim lagano udisati i dizati ruke uvis. Dok udišete, usredotočite se tako da u vas doista uđe ljubav, mir i harmonija sa svijetom. Zadržati dah i ruke uvis što je moguće duže vremena, osjećajući unutarnju i vanjsku harmoniju. Kada dođete do granice, izbacite sav zrak u brzom izdisaju izgovarajući riječ RAM. Ponoviti u trajanju od pet minuta." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)





Vježba sjena




" Vi ste previše uvjereni u svoju Moć – reče on. - Zbog slapa, zbog Praktičnih vježbi RAM-a i razgovora sa svojim Glasnikom zaboravili ste da imate neprijatelja s kojim se morate suočiti.
Neprijatelj uvijek predstavlja neku našu slabu stranu. To može biti naš strah od fizičke boli, ali isto tako može biti i preuranjen osjećaj pobjede ili želja da se borba napusti jer mislimo da nije vrijedna truda. Naš neprijatelj stupa u borbu samo zato jer zna da nas može raniti. I to upravo na onome mjestu gdje zbog svoga ponosa vjerujemo da smo nepobjedivi. Za vrijeme borbe uvijek nastojimo braniti svoju slabu stranu, dok neprijatelj udara po nezaštićenoj strani – onoj u koju imamo najviše povjerenja. I tako bivamo poraženi jer se dogodilo ono što se nikada nije smjelo dogoditi: dopustiti neprijatelju da izabere način borbe. " Baš dobro što ne moram spašavati svijet", pomislio sam zgnječen težinom toga križa i svega što je on predstavljao. I obuzeo me dubok osjećaj religioznosti. Sjetih se da je netko već jednom nosio taj križ na leđima, i da njegove izranjavane šake nisu mogle izbjeći bol, kao ni moje. Bio je to religiozan osjećaj pun boli koji sam odmah izbacio iz glave, jer se križ na mojim leđima ponovno zanjihao. … Opustiti se. Pet minuta gledati sve okolne sjene predmeta ili ljudi. Pokušati točno uvidjeti koji se dio predmeta ili osoba odražava u sjeni. To isto nastaviti raditi sljedećih pet minuta, ali istodobno se usredotočiti na problem koji morate riješiti, i potražiti sva moguća pogrešna rješenja. Na kraju, još pet minuta gledati u sjene i misliti o preostalim rješenjima koja su ispravna. Odbaciti jedno po jedno rješenje dok ne ostane samo jedno točno rješenje problema."(Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)


Robert I. Dudnik, dipl. iur.







BILJEŠKA O PISCU





Zovem se ROBERT DUDNIK, rođen sam 11. siječnja 1972. godine u Osijeku. Neoženjen sam, nezaposlen, stambeno zbrinut i živim s roditeljima umirovljenicima u Osijeku.
Završio sam Osnovnu školu “Mladost” u Osijeku, srednjoškolski Ekonomsko-upravno-birotehnički obrazovni centar Osijek, te diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta “J.J. Strossmayer” u Osijeku. Tijekom školovanja bio sam izvrstan učenik i student. Dobitnik sam rektorove nagrade Sveučilišta “J.J. Strosmayer” i dekanove nagrade Pravnog fakulteta Osijek. Prosječna ocjena tijekom studija za sve akademske godine je 4,6. Kao vrlo uspješan student tri sam godine bio stipendist Ministarstva znanosti i tehnologije, te stipendist Gradskoga poglavarstva grada Osijeka u svojstvu apsolventa. Diplomirao sam 26. 03. 1998. godine. Uz navedenu naobrazbu završio sam i tečaj Škole informatike koja je organizirana u okviru djelatnosti Centra za profesionalnu rehabilitaciju-Podružnice Centra za stradalnike Domovinskog rata Osijek, te mi je izdano Uvjerenje o osposobljenosti za rad na osobnom računalu za primjenu programskih aplikacija MS-DOS, WINDOWS 3,1 i WINDWORD 6.0.
Govorim i pišem engleski jezik. Na osnovi ugovora o radu na određeno vrijeme, odnosno ugovora o vježbeničkome stažu, bio sam zasnovao radni odnos u trajanju od 18 mjeseci, a u svojstvu vježbenika, stručnog suradnika u Tajništvu Osječko-baranjske županije, te sam 30. 03. 2001. godine pred Državnom komisijom Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave položio državni stručni ispit. Radio sam godinu dana u svojstvu dipl. pravnika VII/1 u Centru za profesionalnu rehabilitaciju - podružnici Centra za stradalnike Domovinskog rata Osijek na radnome mjestu stručnoga suradnika za pomoć invalidima grada Osijeka, a 27. svibnja 2003. godine osnovao sam "Glas čovječnosti" Udrugu za potporu osoba s invalidnošću i hendikepom Osječko-baranjske županije.
Osoba sam sa 100% tjelesnim invaliditetom, te sam u svakodnevnom životu vezan uz uporabu invalidskih kolica.
U slobodno se vrijeme bavim i književnim radom. Do sada su mi objavljene dvije samostalne zbirke pjesama naslovljene “U TIJELU – DUŠA” I “TEBI, KOJI ZNAŠ ŠTO JE TRNJE”.

- 17:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #

SNAGA PRIČESTI I KRISTOVE KRVI


SNAGA PRIČESTI I KRISTOVE KRVI

Jedna je kap Kristove krvi dovoljna da slomi svu moć Sotone
Ništa u životu ne može toliko pomoći našem duhovnom rastu i izgradnji, te zaštiti i snazi Božjega života u nama kao sv. pričest. Ona je božanska hrana, dana nam od Boga za život vječni. Želimo ovdje motriti snagu Kristove krvi i sv. pričesti. Želimo naučiti kako u svom životu primijeniti snagu Kristove krvi, kako se njome zaštititi od Zloga i kako ga svezati; kako kroz pričest podržavati i jačati Božji život u sebi.
Molimo Gospodina za milost da nam otvori oči srca, da te stvari možemo razumjeti i duboko upiti u svoje srce.
Najprije se želimo sjetiti PASHE. To je židovski blagdan kojim Izraelci slave svoje oslobođenje i svoj izlazak iz egipatskog ropstva. Prije nego što su Izraelci mogli izići iz Egipta, Bog je pustio da se na Egipćane obore različita zla, ne bi li omekšao faraonovo srce da pusti njegov narod iz ropstva. No faraonovo je srce bilo stvrdnuto. On nipošto nije htio popustiti. Da se odrekne robova i da se liši njihove pomoći? Ta nije poludio! Znao je da su mu izraelski robovi najjeftinija radna snaga i da su mu korisni. Ni pod cijenu mnogih zala koja su pogodila Egipat nije ih se htio odreći. A onda je Bog dopustio da se dogodi još jedno, konačno zlo. I faraonovo je srce bilo slomljeno. To je zlo bilo: smrt prvorođenaca u noći Pashe. Te je noći anđeo zatornik trebao proći Egiptom i poubijati sve prvorođence – i u ljudi i u stoke. Da bi zaštitio svoj narod, da se njima ne bi dogodilo to zlo, Jahve Bog izdao je neke naredbe i preko Mojsija uputio narod što da čini te noći i kako da se ponaša. Te su noći Izraelci slavili svoju prvu PASHU. Židovska riječ Pasha (Pesah) znači PRIJELAZ, a označuje prolaz anđela zatornika iznad izraelskih kuća i domova, a usmrćenje samo egipatskog življa. I znači prijelaz Izraelaca preko Crvenog mora. A kad su Egipćani to pokušali, bili su potopljeni. I na kraju, u svjetlu Novog saveza, označuje Isusov prijelaz iz muke, kroz smrt u uskrsnuće. Tako ta Pasha za nas kršćane ima duboko značenje.
Što se zapravo dogodilo u noći Pashe? Kako je Bog zaštitio svoj narod? On je naredio Izraelcima da zakolju janje staro do godinu dana, bez mane. Pri tome mu nijedna kost ne smije biti slomljena. Njegovu krv neka skupe u jednu zdjelu u krv umoče štap pa tom krvlju neka premažu okvire vrata: oba dovratnika i nadvratnik. Kad anđeo smrti bude prolazio Egiptom i spazio te znakove na kućama, proći će pored, a ljudi koji u tim kućama budu, bit će zaštićeni. Nikakvo im se zlo neće dogoditi. Tako je ta janjetova krv zaštitila Izraelce od sigurne smrti. Ovdje treba razumjeti nekoliko stvari. Kad ih je ta krv mogla zaštititi? Tek onda kada su njome označili područje svoga života, svoj teritorij. Da je ta krv ostala samo u zdjeli, samo na stolu, ništa im ne bi pomogla. Ta je krv po Božjoj riječi imala snagu da ih spasi, no oni su morali učiniti nešto s tom krvlju. Morali su je uzeti sa stola i njome označiti vrata svoje kuće. Time su staviti zaštitu na svoju kuću i na svoj dom. Kad Izraelcima ta krv ipak ne bi mogla pomoći? Jedino u slučaju da je netko od njih izišao iz kuće, tj. područja koje je bilo zaštićeno krvlju.

Kako je ta krv janjetova imala snage zaštititi Izraelce i spasiti ih od sigurne smrti?
Sv. Ivan Zlatousti ovako govori o snazi Kristove Krvi: Ť Želiš li čuti u čemu je snaga Kristove krvi? Povratimo se njezinoj slici, sjetimo se nekadašnjeg znaka i ispripovjedimo staro Pismo. Mojsije naredi: ŤZakoljite janje od godine i njegovom krvlju namažite vrata.ť Što govoriš Mojsije? Da janjeća krv može osloboditi razumnog čovjeka? I te kako da može, ali ne zato što je krv, nego zato što je ta krv znak i slika Gospodnje krvi. A ako sada neprijatelj vidi ne na dovratnicima krv negdašnjeg znaka, nego da na ustima vjernika blista prava Kristova krv, kojom se posvećuju dovratnici Kristova hrama, još će brže uzmaknuti…ť Tako sv. Ivan Zlatousti.
I mi smo u sličnoj situaciji. Kad dođemo na misu, slavimo Isusovu žrtvu Novog i vječnog Saveza. Ta Isusova krv na oltaru ima snagu vječnoga života. Ima snagu da nas zaštiti od sila tame i Zloga. Ima snage da sveže i slomi svu moć sila pakla. Sveci su znali govoriti da je jedna kap Kristove krvi dovoljna da slomi svu moć Sotone. No, kad dođemo na sv. misu, moramo učiniti nešto sa Isusovom krvlju! Što?! Moramo ju dovesti u svoj život i njome označiti područja svoga života. Sve što želimo zaštititi, obilježimo Kristovom krvlju, kao nekad Izraelci. Ako Kristova krv ostane samo tamo na oltaru, ništa nam neće koristiti, ništa nam neće pomoći. Da Izraelci nisu upotrijebili janjetovu krv i njome označili područje koje su htjeli zaštititi, ona ih ne bi mogla spasiti. Tako i mi! Treba da Kristovu krv dovedem u svoj život i njome označimo sve što želimo zaštititi.
Sada je OSNOVNO PITANJE: KAKO SE TO RADI? KAKO MOGU KRISTOVOM KRVLJU OBILJEŽITI (OZNAČITI) SVOJ ŽIVOT I TAKO GA STAVITI POD BOŽJU ZAŠTITU?
Moguće je to na dva načina:
1. po sv. pričesti
2. proklamiranjem

1. Zato sada shvaćamo koliko je pričest važna. Na Posljednjoj večeri, kad se opraštao od svojih učenika, Isus nam je ostavio posebnu oporuku: uzeo kruh i blagoslovio ga. Dao ga učenicima i rekao: ŤUzmite i jedite, ovo je Tijelo mojeť. Poslije, isto tako je bilo i s vinom: ŤUzmite i pijte iz njega svi (iz kaleža). Ovo je kalež moje Krvi, Krvi Novoga i Vječnoga Saveza, koja se prolijeva za vas i za sve ljude, na oproštenje grijeha.ť I tada je rekao vrlo važnu rečenicu: ŤOvo činite meni na spomen!ť To je njegova oporučna želja. Isus nam nije mogao ostaviti ništa veće ni važnije od toga. Recimo, da ti je otac na samrti (ili muž ili žena). I on te moli da ga se njemu za ljubav uvijek sjećaš. Da se sjećaš njegova primjera i njegovih riječi. Ali kako vrijeme prolazi, sjećanje sve više blijedi. Da se to ne dogodi, otac (muž ili žena) ti kaže da je njegova zadnja želja da staviš njegovu sliku na svoj stol. Kad god tvoj pogled padne na nju, sjeti se primjera njegova života i njegovih riječi te ga blagoslovi. Na taj način, ti ćeš čvršće i dulje ostati povezan sa svojim ocem. Isto tako je i Isus želio svojim učenicima ostaviti nešto posebno po čemu će ga se sjećati. Nešto po čemu će na poseban način biti povezan s njim i nakon njegove smrti. Samo što im Isus nije dao za uspomenu svoju sliku. Ne! On im je dao puno više. Zapravo, dao im je najviše što im je mogao dati: svoje Tijelo za jelo i svoju Krv za piće. Dao im je sam sebe. I što drugo želi nego da njegovi učenici blaguju njegovo Tijelo i piju njegovu Krv. Jednom je rekao: ŤTijelo je moje jelo istinito. I krv je moja piće istinito. (Vidiš, to nije nikakav simbol, kao što mnogi protestanti smatraju. To je Isusovo stvarno tijelo i Isusova stvarna krv) Tko jede moje Tijelo i pije moju Krv, taj ima moj život u sebi.ť Tako, jesti Isusovo tijelo znači ispuniti Isusovu oporučnu želju. To je najjači izraz povezanosti s Isusom, jer kad jedeš Isusovo tijelo, imaš njegov život u sebi. Zapravo, tada sam Isus živi u tebi. Ti postaješ Božji tabernakul. I zato ti đavao ne može ništa. Tako si ti pričešću označio područje svoje duše i čitavog svoga života. Po sv. pričesti jača tvoj duh i Božji život u tebi. Po sv. pričesti ti označavaš područja svoga života i time se zaštićuješ.

2. Drugi način kako se možemo zaštititi Isusovom krvlju jest: PROKLAMACIJA. Tako da govorimo u molitvi što je Isusova krv učinila za nas. Kad izgovaramo takve riječi kao da smo uzeli izop i njome (Isusovom krvlju) označili područja svoga života i obitelji koje želimo dovesti pod Božju zaštitu. David u Ps 51 kaže: ŤGospodine, poškropi me izopom da se očistim.ť Tu je svakako mislio na janjetovu krv. Kod proklamacije, ti možeš ovako moliti: ŤISUSE, ZAŠTITI ME (MOGA MUŽA, MOJU ŽENU, DJECU, OBITELJ, PRIJATELJA) SVOJOM SVETOM KRVLJU. Ili: JA ZAŠTIĆUJEM SEBE I SVOJU OBITELJ ISUSOVOM SVETOM KRVLJU. ISUSOVOM KRVLJU VEŽEM SILU SOTONINU I NJEGOV UTJECAJ NA NAŠ ŽIVOT. Isuse, hvala ti.ť Ili možeš jednostavno moliti: ŤIsuse, tvoja me krv čisti od mojih grijeha. Tvoja me Krv oslobađa od utjecaja Zloga. Tvoja mi Krv daruje tvoj život. Ona me jača i posvećuje. Po tvojoj Krvi primam tvoje zdravlje i zaštitu. Hvala ti za tvoju dragocjenu Krv.ť Tako izgovarajući ovu jednostavnu molitvu, ti zapravo zaštićuješ sebe i one za koje moliš. Označavaš svoje područje Kristovom krvlju, i đavao preko te granice neće moći prekoračiti. Aleluja! Predivna je i molitva ŤDušo Kristova.ť Nauči je moliti svaki dan. Ali moli polako i s razumijevanjem.

3. Nekoć su Izraelci morali četrdeset godina putovati kroz pustinju da bi došli u Obećanu zemlju. Da bi se uspjeli održati bila im je potrebna hrana. Bog im je tada davao čudesan kruh: manu s neba. I davao im je vodu, često iz pećine i na najrazličitije načine. O tome će biti više riječi u sljedećem broju. No, ovdje ipak želim spomenuti ovo: ako bi netko odbio uzeti taj Božji kruh, tj. manu, ili vodu, izgubio bi potrebnu snagu na putu za Obećanu zemlju i umro bi. Da se nije hranio tom hranom koju im je Bog slao, nitko ne bi mogao doći u Kanaan. Isto je tako i s nama: i mi smo na putu za Obećanu zemlju. Putujemo u svoj Kanaan. Koja je to zemlja? Nebo, Božje kraljevstvo, dakako. I na tom putu vrebaju mnoge opasnosti, zasjede, nevolje i problemi. I mi na svom putu malakšemo. I kao što je nekoć Bog Izraelcima, da mogu izdržati put, za hranu davao manu, tako i nama danas daje NEBESKI KRUH – MANU S NEBA. Ali ne više hranu za tijelo, nego hranu za dušu. A to su ISUSOVO TIJELO I ISUSOVA KRV. To je SVETA PRIČEST. Ako ne jedemo TU hranu, nikada nećemo uspjeti stići u svoju Obećanu zemlju, u nebo. Umrijet ćemo. Zato je tako važno pričešćivati se. Koliko li je žalosno kad ljudi dođu na misu, a ne pričeste se. Zašto se ne pričešćuju? Ili zbog nemarnosti, ili stoga što se ne žele odreći grijeha, već i dalje živjeti u njemu. Time ne samo da su pogazili Isusovu oporučnu želju i odbili staviti Božju zaštitu na sebe, nego su zapravo odbili odjenuti se u Isusa, primiti i ojačati Božji život u sebi. Zapravo su propustili uzeti duhovnu hranu koja je važna da bi izdržali na putu za nebo. Jer kao što jeIzraelcima mana bila hrana za tijelo, da prežive i izdrže put u Obećanu zemlju, tako je i nama pričest hrana, ali ne za tijelo, već za dušu. Ona je i potrebna i važna da bi naša duša (duh), naš nutarnji čovjek živio i izdržao na putu u nebo. Zato je danas važno shvatiti koliko je pričest važna.

Euharistija je, dakle, duhovna hrana. Kad razmišljam o tjelesnoj hrani, znam jedno: ona nije samo za gledanje, ili za divljenje. Dana nam je za jelo, kako bismo kroz nju dobili potrebne kalorije i energiju. Kad bi netko npr. došao u kuhinju i našao pun stol, i kad bi se samo divio hrani i specijalitetima koji su na stolu, i samo ih gledao, a ne bi ništa uzeo, ostao bi i dalje gladan. Zato što je hrana za jelo, a ne za gledanje. Isto tako: DUHOVNA HRANA, EUHARISTIJA, NIJE SAMO ZA GLEDANJE, NIJE SAMO ZATO DA JOJ SE DIVIŠ. Ona ti je dana DA JE JEDEŠ, BLAGUJEŠ. Opet ponavljam Isusove riječi: ŤTko jede moje tijelo, ima moj život u sebi. Tko ne jede moje tijelo, taj nema moga života u sebi!ť Tko jede, ima Život, tko ne jede, nema Života! Pitam: što je s tobom? Imaš li ti u sebi Isusov život ili ne? Pričešćuješ li se redovito ili samo povremeno? Zaista, ako želiš duhovno napredovati i rasti, ne možeš bez redovite pričesti. Ako želiš doživjeti u svom životu Božju snagu i zaštitu, onda ne možeš bez redovite pričesti. Ako želiš vidjeti djelovanje Zloga poraženog i svezanog u tvom životu, ne možeš bez sv. pričesti. Za normalnog bi kršćanina bilo dobro da se u tjednu bar dva puta pričešćuje: 1. u nedjelju jer je to zapovijed Božja i crkvena, i 2. bar jednom u tjednu. Istinski bi se kršćani trebali truditi da čine bar malo više od minimuma, da iz ljubavi prema Isusu učine bar još nešto što im nije zapovjeđeno. Kako bi to krasno bilo, kad bi donijeli odluku, da će uz nedjeljnu sv. misu pokušati, ako to okolnosti dopuste, bar još jednom u tjednu otići na sv. misu. Bit će to velik izraz prijateljstva prema Isusu i velik izvor snage za njihov život i sreću.

Ah, ta predivna snaga pričesti! Nikad to nećemo moći do kraja objasniti! Sjetite se Marije koja je u svom krilu nosila Isusa u pohode Elizabeti. Ona je, doslovno, bila Božji tabernakul. I kad je samo izgovorila riječ, napunila se Elizabeta Duhom Svetim i zaigralo joj je od radosti čedo u utrobi. Tako i mi poslije pričesti postajemo Božji tabernakul. I nosimo njegovo svjetlo, prisutnost i spas ljudima koje susrećemo. Prevažno je da toga postanemo svjesni.

Dva su razloga zbog kojih smo lišeni Božje snage, ozdravljenja i zaštite po sv. pričesti:
1. ili se ne pričešćujemo, ili se,pak, pričešćujemo rijetko i neredovito;
2. ako se pričešćujemo nedostojno (ili u teškom grijehu ili rastreseno, nesabrano, mehanički, tako da u pričesti uopće ne razabiremo Kristovo tijelo). O tome će biti više govora u sljedećem broju.
Želim završiti riječima sv. Augustina:
ŤUsuđujem se za reći za euharistiju, da nam Bog nije MOGAO više dati, premda je Svemoguć; da nam nije ZNAO više dati, premda je Premudar, da nam nije IMAO više dati, premda je Predobar. Dao nam je samog sebe, svoje tijelo za jelo. Zato je važno da uzimamo Isusovo tijelo sa zahvalnošću.ť
I Bog će nas kroz pričest ojačati i izliječiti (Sjetimo se žene koja je dvanaest godina krvarila i samo dotakla Isusa i ozdravila. S takvim bismo se stavom i raspoloženjem i mi trebali pričešćivati).

Isus: Tko jede moje tijelo, taj ima moj život u sebi!
Njega moraju blagovati jaki da ne oslabe – slabi da ojačaju!
Bolesni da ozdrave, zdravi da ne obole!
Slijepi duhovno da progledaju, koji vide da ne oslijepe!
Koji su u svjetlu, da ih tama ne obuzme.
Koji su u tami da ih svjetlo obasja.
Koji su zalutali, da nađu pravi put.
Koji su na pravom putu da ne zalutaju.
I tebi želim svjetlo i milost Duha Svetoga da svoju snagu i zaštitu pronađeš u sv. pričesti i snazi Kristove krvi. Amen.


- 11:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ŽEDAN SAM !

O nama Aktivnosti Info Kako do nas Iz tiska Vaš kutak Knjiga posjeta Duhovni kutak
Povijesni razvoj Karizmatici Dekret
Molitvena zajednica
Novosti, zbivanja, najave...
Auto karta Franjevačka karta Adresar kontakt osoba
Intervjui Novine...
Svjedočenja Pitanja i odgovori
Molitve Razmišljanja

Predstavljamo Vam knjigu
ŽEDAN SAM
fra Ivo Pavić






Uvodna riječ
Nisam mislio da će ono što sam govorio na Radio Mariji biti objavljeno iako su me mnogi pitali kada ću izdati knjigu na temelju emisija Molitveno iskustvo koje uspješno vodi dr.Marica Čunčić. Duboko sam zahvalan što me dr.Čunčić pozvala da budem gost njezinih emisija jer sam tako i putem radija mogao navijestiti Gospodina Isusa Krista i posvjedočiti što Krist i danas čini. Uz to su me prigodne teme prisilile da o njima malo više rezmišljam.
Knjiga obuhvaća pet radio emisija i četiri članka koji su objavljeni u našim katoličkim listovima u vremenskom razdoblju od prosinca 2003 do prosinca 2005 godine. U tekstovima ove knjige nešto sam dodao, promijenio i prilagodio pisanoj riječi. Većina ovih sadržaja nije nova, vjerojatno je čitateljima poznata iz drugih knjiga, članaka, audio i video kaseta. Da što više i bolje pomognem ljudima, čitao sam knjige, slušao i gledao kasete domaćih i stranih karizmatika. Sve se to u emisijama ispreprelo s mojim osobnim molitvenim iskustvima, radom s ljudima, duhovnim obnovama, i s onim što je Gospodin činio pred mojim očima u dušama. Bio sam očevidac mnogih čudesnih ozdravljenja i oslobođenja u ime Gospodina Isusa, na čije ime će se prignuti svako koljeno, nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: Isus Krist jest Gospodin! - na slavu Boga Oca (Fil 2, 10-11).
Govorio sam o Duhu Svetom i njegovim darovima. Zatim sam pisao o molitvi tj. o važnosti molitve i kako živjeti od molitve svaki dan. Budući da često govorim o ozdravljenjima i preprekama za ozdravljenje, tu navodim i razloge zašto Isus želi da budemo zdravi i to podkrepljujem citatima iz Sv. pisma. Vjerujem da će se mnogi čitatelji tu pronaći i okoristiti knjigom da svoje životno kormilo usmjere prema svjetioniku-Isusu Kristu.
Promatrajući teško duhovno stanje našega naroda, često vjernike u svojim govorima hrabrim i potičem riječima da ne smijemo sjediti skrštenih ruku već u Ime Isusovo uzeti duhovnu vlast koju nam je Isus ostavio u zalog i krenuti u borbu za kraljevstvo Božje. Govor o trorstrukom poslanju naviještanja Evanđelja, molitve za osobođenje od đavla i za ozdravljenje, odnosi se na sve krštenike, a osobito na nas svećenike.
Nezaobilazna su i svjedočanstva ljudi koje je Isus po molitvi ozdravio. Ovdje je objavljen samo dio. Posjedujem mnogo više potvrda, otpusnih pisama liječnika i brojne štake od onih kojima više ne trebaju jer su čudesno ozdravili. Isus nije zaboravio svoj narod, ali je često narod zaboravio Njega. On i danas svojom ljubavlju liječi!
Molim Gospodina da preko ovih tekstova donese obilne duhovne plodove onima koji ih budu čitali.
Zahvalan sam svima koji su na bilo koji naćin sudjelovali u pisanju i objavljivanju ove knjige. Posebno zahvaljujem autorima članaka, knjiga, audio i video kaseta, voditeljima duhovnih vježbi, obnova i seminara, od kojih sam učio moliti i voditi molitvene susrete.
N a sve suradnike i čitatelje zazivam Božji blagoslov!

fra Ivo Pavić; Rim, Uskrs 2006.


Neki naslovi iz sadržaja knjige:

Duh Sveti
Molitva - zna li današnji svijet moliti
Bog se rodio kao čovjek da bi čovjek bio sličan Bogu
Snaga Kristova uskrsnuća
Darovi Duha Svetoga
Sedam razloga zašto Isus ozdravlja
Bit ćeš moj svećenik
Kako dobro moliti
Proživljeno molitveno iskustvo
Hodočasnik Međugorja
Molitva u ime Isusovo
Mogućnost narudžbe knjige:
kao i VIDEO i AUDIO izdanja


- 10:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.08.2006., subota

24 PITANJA? - 24 ODGOVORA

24 pitanja? – 24 odgovora!

Najljepši dan? – Današnji!
Najveća zapreka? – Strah!
Najlakša stvar? – Pogriješiti!
Najveća pogreška? – Odustati!
Korijen svih zala? – Sebičnost!
Najbolja zabava? – Rad!
Najgori poraz? – Obeshrabrenje!
Najveći stručnjaci? – Djeca!
Najvažnija hrana? – Pričest!
Najveća radost? – Biti drugima koristan!
Najveća tajna? – Smrt!
Najveća mana? – Biti loše volje!
Najopasnija osoba? – Lažac!
Najgori osjećaj? – Mržnja!
Najbolji poklon? – Oproštaj!
Najpotrebnije? – Obitelj!
Najbolji put? – Pravedan put!
Najljepši osjećaj? – Unutarnji mir!
Najbolje prihvaćanje? – Osmijeh!
Najbolji lijek? – Optimizam!
Najveće zadovoljstvo? – Izvršen zadatak!
Najveća snaga? – Vjera!
Najpotrebnije osobe? – Svećenici!
Najljepše na svijetu? – LJUBAV!

majka Terezija




- 18:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

HVALA TI ISUSE

HVALA TI ISUSE



HVALA TI ISUSE ZA SVE PROPLAKANE I NEPROSPAVANE NOĆI,
KADA NISAM ZNAO DA ĆEŠ MI U SAMOĆI DOĆI.
HVALA TI ISUSE ZA PUSTINJU KOJU SAM MORAO PROĆI

HVALA TI ISUSE ZA SVE TRENUTKE TUGE,
HVALA TI ŠTO SMO ZAJEDNO PROŠLI ISPOD DUGE.

HVALA TI ISUSE ZA RADOST I SREĆU, OPROSTI MI ZA RIJEČI: S TOBOM NEĆU.

HVALA TI ISUSE ZA SVAKI MOJ ŽIVOTNI VIR, HVALA TI JER MI DAJEŠ BLAŽENI MIR.

HVALA TI ISUSE ZA SUNCE, NEBO I ZVIJEZDE, HVALA TI ŠTO SAM SHVATIO
DA U ŽIVOTU BEZ TEBE ISUSE NIŠTA NE IDE.

HVALA TI ISUSE ZA KIŠU, LED I SNIJEG, HVALA JER SVOJIM OČIMA MOGU GLEDATI ZELENI BRIJEG.

HVALA TI ISUSE ZA SVE PREDIVNE PTICE U LETU,
HVALA ŠTO PAUCI SVOJU MREŽU PLETU.

HVALA TI ISUSE ZA MILOST DA TEBE I LJUDE VOLIM,
HVALA JER TEBI NE MOGU DA ODOLIM.

HVALA TI ISUSE ZA SVAKODNEVNU SVETU MISU,
HVALA ŠTO TAMO MOJI PRIJATELJI IZ ZAJEDNICE «MIR» SVI SU.

HVALA TI ISUSE ŠTO ME TVOJ OTAC NEBESKI STVORIO,
HVALA JER SI SE ZA MENE UVIJEK BORIO.

HVALA TI ISUSE ZA PREKRASNU PRIRODU I SVAKI CVIJET,
HVALA TI BOŽE JER JE TVOJ SIN ISUS SVETI.

HVALA TI ZA NOVO SRCE MOJE, HVALA ŠTO ONO ZAUVIJEK ŽELI BITI TVOJE.

OPROSTI MI ISUSE KADA SAM BIO DUHOVNO GUBAV,
HVALA TI ZA TVOJU PRAVU I ISTINSKU LJUBAV.

HVALA TI ISUSE ZA TVOGA NEBESKOGA DUHA
HVALA JER MI DAJEŠ KRUHA I RUHA.

HVALA TI ISUSE ŠTO MI OTVARAŠ DUHOVNE OČI
HVALA ŠTO TI U SVAKOJ PRILICI
KAO PRIJATELJU MOGU DOĆI.

HVALA TI ISUSE ZA SVAKI NOVI DAN, HVALA ŠTO MI NOĆU DAJEŠ MIRAN SAN.

HVALA TI ISUSE JER SI MI UVIJEK BIO BLIZU
I NA KRAJU NAJLJEPŠA TI HVALA I SLAVA
ŠTO UVIJEK RJEŠAVAŠ SVAKU MOJU ŽIVOTNU I EGZISTENCIJALNU KRIZU.




- 17:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #

HVALA TI BOŽE

HVALA TI BOŽE

HVALA TI BOŽE ZA RADOST KOJU MI DAJEŠ
I ŠTO MOJU MOLITVU UVIJEK PREPOZNAJEŠ

HVALA TI BOŽE ŠTO MI DAJEŠ ISTINSKU RADOST
TE KROZ NJU VJEČNU DUHOVNU MLADOST

HVALA TI BOŽE ZA MOJU RADOST
JER ONA MOŽE ISPUNITI CIJELI SVEMIR.

BUDI BOŽE SA MNOM U SVAKOJ TAMNOJ NOĆI
KADA ĆE MOJA DUŠA TEBI U POČINKU DOĆI.

HVALA TI BOŽE ŠTO SAM SE ISTINSKI OBRATIO
I PO MOM OBRAĆENJU U PRAVI ŽIVOT VRATIO.

BOG JE MOJE IME UPISAO U SVOJ DLAN
I ZATO MOGU SLOBODNO IĆI U SVAKI NOVI DAN.

HVALA TI BOŽE ŠTO SI MI ŽIVOT DAO
I ŠTO JE ISUS ZBOG MENE DA ME SPASI DOŠAO.

HVALA TI BOŽE ZA ISTINSKU SREĆU
ZATO TE VIŠE NIKADA NAPUSTITI NEĆU.

HVALA TI BOŽE ZA MAJKU BOŽJU MARIJU
ŠTO S NJOM, SVECIMA I ANĐELIMA MOGU PJEVATI PREKRASNU
NEBESKU ARIJU.

HVALA TI BOŽE ŠTO SI IZLJEČIO RANE MOJE DUŠE
JER SADA DUH SVETI MOJOJ DUŠI KAO LAHOR PUŠE.

HVALA TI BOŽE ŠTO JE ISUSA ZAČELA I RODILA MARIJA
I NJENA ROĐAKINJA RODILA IVANA KAO STARIJA.

HVALA TI BOŽE ŠTO PO SLOBODI DAJEŠ KRILA
JER JE ONA U MENI UVIJEK BILA.

HVALA TI BOŽE ZA SVE SVETE ISPOVIJEDI ŠTO NA NJIH MOGU DOĆI
KADA PADNEM U GRIJEHU I BIJEDI.

HVALA TI BOŽE ŠTO SAM SE DUHOVNO RODIO
I SVOJU BOLEST SHIZOFRENIJU PREBRODIO.

HVALA TI BOŽE ZA TVOJU ISTINSKU RIJEČ
JER ONA MOŽE SVE LJUDSKE PREPREKE PRIJEĆ.
HVALA TI BOŽE ŠTO JE MOJA SAVJEST ČISTA
JER ONA SADA TEČE KAO RIJEKA BISTRA.

HVALA TI BOŽE ŠTO JE U TVOJOJ LJUBAVI ISTINSKA SLOBODA
JER PO NJOJ I BOLESTAN ČOVJEK MOŽE DA PROHODA.

HVALA TI ISUSE ŠTO SVE SLUŠATELJE KATOLIČKOG RADIJA
PREKO PROFESORA UČIŠ MOLITI
I DA CIJELI HRVATSKI NAROD TREBA POČETI
ISTINSKI OPRAŠTATI I MOLITI.

VELIKO JE STADO OVACA TVOJIH KOJE LUTAJU I PATE
ZATO SI NAM DAO PROFESORA IVANČIĆA DA SE
PO TEBI ISUSE U BOŽJI OVČINJAK VRATE.

BOŽE HVALA TI ZA NJEGA
JER TAKVIH PROROKA U OVOME SVIJETU TREBA.

SRETAN SAM ZBOG PATNJI, NEPRAVDI, KUŠNJI I KRIŽEVA KOJI ME STIŽU
JER SAM PO NJIMA TEBI ISUSE DOŠAO BLIZU.

KADA JEDNOM MOME ZEMALJSKOM ŽIVOTU DOĐE KRAJ
DAJ DA PREKO PATNJI, NEPRAVDI, KUŠNJI I KRIŽEVA
STIGNEM BOŽE U TVOJ ZAGRLJAJ.






- 17:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

DNEVNI VODIČ U ČUDESA

DNEVNI VODIČ U ČUDESA


PRVI TJEDAN
OVI PRIMJERI SU ME PODIGLI IZ PADOVA A POMOĆI ĆE I TEBI

NEDJELJA
KLJUČ: Đavole ne možeš mi ništa – ja pripadam Bogu

Ili

Istina o tebi, đavolu i Bogu

Zašto se stalno boriš i rušiš dodatnom tjeskobom i zabrinutošću jer je nešto krenulo naopako i ono do čega ti je stalo ne ide?
Pitam te... «Zašto»?
Ti kažeš:» Orale Robertse, jesi li poludio? Jesi li i ti imao loših dana..kada ti je sve tako loše išlo..nagomilani računi..bolesti..nevolje koje su te skoro pokopale?»
Jesam li ih imao? O, mnogo puta! I koliko me često i sada spopadaju nevolje. Ponekad me đavo tako snažno udari da pomislim kako nisam u stanju podići svoju glavu. Moj nutarnji čovjek želi ostati dolje i čini mi se kao da NEMA IZLAZA ZA MENE...
Ili moju obitelj...
Ili za moju službu...
Ili za ljude kojima nastojim služiti u ozdravljenju po Božjoj snazi. Ali ja poznajem Isusa. Znam tko mi je IZVORIŠTE. Poznajem Isusa krista iz Nazareta kao svojega Gospodina i Spasitelja, Krstitelja moje duše u Duhu Svetomu, kao ONOGA koji čudesno ispunja sve moje potrebe. Ja GA poznajem! Usprkos nevoljama, brigama ili osjećaju da me Gosopdin ponekad zaboravlja; učim najuzvišeniju tajnu na svijetu, a ona je:
Da očekujem mnoga čudesa od mojega Spasitelja.
Želim ti reći o stvarnome stanju o tebi, đavlu i Isusu Kristu i novome shvaćanju da...

TI PRIPADAŠ BOGU!

Evo kako možeš činiti ono što Bog od tebe traži i onda očekivati mnoga čudesa:
2
PRVO: Vjeruj u istinu o postojanju đavla i njegovim namjerama s tobom i vjeruj u
istinu o Isusu Kristu iz Nazareta i njegovim namjerama S TOBOM.
Tu izjavu dao je sam Isus u Evanđelju po Ivanu 10:10
Lopov (đavo) nije došao (ne dolazi) osim da ukrade (od tebe) i ubije (tebe) i uništi (tebe): Ja (Isus) dođoh daimaju (imaš) život... i to u izobilju.
Đavo postoji i bolje vjeruj u to. Isus ga naziva lopovom koji je došao ukrasti od tebe, ubiti te i uništiti.
Vjeruj da je tako. Ne odbacuj to zavaljen u fotelju uz riječi:»Ne razumijem.» Isus ti poručuje da ti je bolje vjerovati u to.
Potom ti Isus kaže da vjeruješ u njega i razog zašto je došao jest da ti da ŽIVOT...i to IZOBILNI.
Shvati. Možeš povući crtu po sredini. Stavi zlog đavla na jednu stranu i dobrog Isusa na drugu, a sebe u sredinu – ovako:

Đavo Ti Isus Krist Nazarećanin

Na jednoj strani tvoga života je đavo, a na drugoj Bog dok si ti u sredini.
Đavo je zao đavo.
Bog je dobar Bog.
Đavo nije dobar
Bog nije zao.
Đavo je potpuno zao...
Bog je potpuno dobar.
Na jednoj strani je vrlo zao đavo a na drugoj je vječno dobri Bog.
Đavo te mrzi ali te Bog voli. Bog je veći od đavla i može zapovijediti đavlu da se drži podalje od tebe. Moraš to pokušati razumjeti i prestati okrivljavati Boga. U isto vrijeme, svoje optužbe usmjeri na pravo mjesto – na đavla.
Vidi ovo.
Đavo je došao da te pokrade: želi ukrasti tvoju vjeru, ljubav, nadu, želju za vjerovanjem u Boga, tvoj trud, obiteljske i ine odnose, zdravlje i imovinu, vjeru u čudesa. Sjeti se bilo čega dobroga u životu ili nečega dobroga što ti se dogodilo i đavo će te pokušati pokrasti! I upravo sada te pokušava pokrasti. To ti govorim na temelju Kristova autoriteta, našega Gospodina.
Imaj spoznaju o đavolovim pothvatima. On te pokušava ubiti – doslovno uništiti sve dobro u tebi, sve dobro što ti se događa i zaustaviti sve dobro što ti dolazi. On želi obeshrabriti
3
tvoj duh, ozlovoljiti te i deprimirati, oslabiti i uništiti tvoje zdravlje. Đavo te pokušava srušiti, sprječiti u napredovanju, želi ti novčanu, imovinsku, zdravstvenu i mentalnu propast. Đavo te mrzi i odista ti nastoji upropastiti život. Zato Biblija i kaže:
Oduprite se đavlu i on će pobjeći od vas (Jak.4:7)
«Oduprite se đavlu!» To znači usprotivi mu se i ne odstupaj ni centimetra; ti preuzmi vodstvo.
S druge strane, Isus ti je rekao zašto je došao na zemlju, umro na križu, ustao iz mrtvih, uzašao na nebesa i poslao nam dragoga Tješitelja – Duha Svetoga, koji je Kristov zamjenik, neograničeni oblik Njegove nazočnosti i sile u SADAŠNJOSTI da PRIMIŠ ŽIVOT...MNOGO ISPUNJENIJI I STALNI.
Vjeruj u to.
Prihvati to i ne sumnjaj.
Vjeruj u to.
Razmišljaj o tome.
Imaj to na umu.
Izgovaraj ovu veliku živuću istinu:
ISUS JE DOŠAO...
ISUS JE DOŠAO DA MI PODARI ŽIVOT.
ISUS JE DOŠAO DA MI PODARI ŽIVOT U IZOBILJU...
MENI!
MENI!
Upamti – Isus i đavao nisu par! Njihove namjere nisu iste! Njihova djela nisu ista! Vjeruj i spoznaj ovo kako bi razotkrio što ti đavo govori i vjerovao Bogu.
DRUGO: Vjeruj da pripadaš Bogu a ne đavlu; stoga, TI PRIPADAŠ BOGU...NE ĐAVLU.
Isus je o đavlu rekao: «(ti nemaš) ništa samnom...» (Iv.14:30). Tako i ti možeš reći: «Đavo nema ništa samnom.»
Izgovori: «Ne pripadam đavlu. JA PRIPADAM BOGU.»
Izgovori:»oduprijeti ću se đavlu u njegovu pokušaju da ukrade dobro od mene, da me ubije bolešću, siromaštvom, strahom, tjeskobnošću, malodušnošću i negativnošću.»
Izgovori:»Oduprijeti ću se đavlovim nastojanjima da uništi dobre stvari koje mi je Bog namijenio.»
Izgovori:» Vjerujem Isusu Kristu. Vjerujem da je došao ispuniti me svojim životom, ljubavlju, vjerom, nadom, Duhom i snagom.»

4
Izgovori:»Vjerujem da je Isus došao blagosloviti me, iscjeliti me, obogatiti me, voditi me, potaknuti nutarnjega čovjeka u meni, poučiti me ljubiti i davati i posijati sjeme vjere u meni jer...
«Ja pripadam Bogu!»

Neprestano izgovaraj ove izjave – izgovaraj ih glasno sve dok ne postanu dio tebe (Ja to stalno činim i odista djeluje).
Kad znaš da pripadaš Bogu onda preuzimaš vodeću ulogu. Kad si izranjen, kada ne znaš što bi učinio ili kamo bi se okrenuo, možeš znati da postoji Bog koji te voli jer pripadaš Njemu!
Nedavno sam propovijedao na temu:»JA PRIPADAM BOGU; ZATO ĐAVOLE NE DIRAJ BOŽJE!...MENE!» Tada nisam znao da se u slušateljstvo nalazi djevojka koja će nedugo nakon toga napasti silovatelj. Jednostavno sam osjetio da moram reći ono što Bog traži od mene:
«Ti pripadaš Bogu; zato, reci đavlu da ne dira Božje.»
Bog me je pomazao da ponavljam ove riječi, moj duh i glas bili su jači sve dok niste mogli osjetiti Božju prisutnost među nama.
Nekoliko večeri kasnije ova se djevojka nalazila na udaljenom mračnom mjestu. Kad je silovatelj stavio nož na njen vrat prijeteći da će ju ubiti ako bude vikala, ona se sjetila ŠTO ONA JEST I KOME PRIPADA i tada mu reče:»NE MOŽEŠ TAKO POSTUPATI SAMNOM. JA PRIPADAM BOGU.»
Svaki puta kada bi je pokušao prisiliti na snošaj, ona bi rekla:» NE MOŽEŠ TAKO POSTUPATI SAMNOM. JA PRIPADAM BOGU.»
Odjednom se tri neznanca pojaviše i silovatelj je pobjegao. Docnije ga je policija uhitila i tijekom očevida je priznao zašto nije mogao nauditi djevojci prije pojave ove trojice. Policiji je ispričao:»Čudno je sve to, ali kad je neprestano govorila «NE MOŽEŠ TAKO POSTUPATI SAMNOM. JA PRIPADAM BOGU», nešto me je preplavilo i nisam ništa mogao učiniti osim prijetiti. Nešto se dogodilo u meni.»
Osobno poznajem silu izgovaranja u vjeri:» JA PRIPADAM BOGU. ĐAVOLE, NE DIRAJ BOŽJE.»
Kad se molim za nekoga, osobno nazočan ili preko TV programa, dok ispružam ruke prema gledatelju, ili kad se molim preko pisama za osobu koja me je pismeno zatražila molitvu, često izogvaram:» ĐAVOLE, NE DIRAJ BOŽJE!» Gdje se to nalazi u Bibliji? Apostol Pavao jasno kaže u 1.Kor.6:19-20.
«Što? Zar ne znate da je vaše tijelo Hram Božji (Duha Božjega) koji je u vama, koga imate od Boga i niste svoji? Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojemu.»
5
(Molim vas, čitajte ovaj ulomak snažno i pozorno – neka se upije u vas).
Zar ne vidite kako Bog želi da vjerujete kako ne pripadate đavlu, niste njegovi već Božji? Zar ne vidite Duha Svetoga u sebi i da niste svoji, nego Njegovi? Zar ne vidite kako je Krist odista umro za vas te da duhom I tijelom, koji su Božji, pripadate Njemu i trebate mu se prepustiti?
Ti si, dragi moj prijatelju jedinstven i nezamljenjiv.
Jes li znao to?
Ti si Bogom otkupljen, Bogom ispunjen i pripadaš Njemu!
Đavo te može iskušati da vjeruješ kako ratuješ protiv Boga – kako Bog ne mari za tebe ili da mu nije stalo za tebe, ili da te ne ljubi, ili da ne želi tvoje blagostanje, te da ti ne želi podariti tjelesnu i duhovnu puninu. Pa, Isus naziva đavla LAŽOVOM I OCEM SVIH LAŽI (Iv.8:44)!
Vjeruj u postojanje đavla i vjeruj u njegovu lopovsku, ubojičinu,uništavačku i LAŽLJIVU narav.
Ti ne ratuješ protiv Boga, nego protiv đavla, tvoga optužitelja (1. Pet.5:8). Tvoje oružje nije tjelesno već duhovno (2. Kor.10:4). Ovo oružje si primio od Boga:
Silu omjera vjere (Rim.12:3)...
Snagu da ljubiš i snagu nadanja (1.Kor.13:13)...
Snagu za odvažnost i vjerovanje (2.Tim.1:7)...
On ti je dao spoznaju o tome da ne pripadaš đavlu, već Bogu! (1.Kor.6:19). Ali, nikada ne zaboravi, premda posjeduješ svu ovu ratnu opravu, đavo je kukavica i podao borac. On ti neće prići s riječima:»Dobro jutro. Ja sam đavo. Danas ću te staviti na kušnju. Došao sam te prevariti i pokrasti. Ja sam tvoj optuživač i namjeravam te uvesti...»
NE!
Njegova je strategija prijetvorna,podmukla, lukava, profinjena – on udara ispod pojasa. Želi te uništiti. Sam po sebi nisi mu dorastao. No, dopusti mi reći nešto dragocjenije od zlata: U Bogu si moćan srušiti (đavolove) utvrde (2.Kor.10:4). Ne pripadaš đavlu već našemu Bogu moćnome izvoru svih naših ispunjenja. A naš je Bog moćniji od đavla.
Veći je onaj (Bog) koji je u tebi od onoga (đavla) koji je u svijetu (1.Iv.4:4).
David je rekao:»Gospodin ratuje».Stoga nauči ove velike istine, uasdi ih u svoje biće sve dok ti ne postanu apsolutnim istinama.
Ja to znam!
I želim da i ti to znaš za tvoje dobro!

6
TREĆE: NEKA TE NE ZAVEDE IZVANJSKI IZGLED. Drugim riječima rečeno, ne dopusti da te đavo zavede da povjeruješ kako je zlo dobro ili dobro zlo. Apostol Pavao je rekao:»Znamo njegove namjere» (2.Kor.2:11).
Primjerice, čuo sam da je jedna doza heroina dovoljna da se izvrsno osjećaš, barem prividno za nekoliko sati. Tada misliš da ako se tako osječaš bolje zašto ne bi nastavio? No, shavti da je đavo lažac. Pokušava te prevariti. Istina je, osjećat ćeš se bolje nekoliko sati ili nekoliko puta, ali ćeš se kasnije, s godinama ako ne i cjeli život osjećati poput olupine... ili će te to u konačnici uništiti.
Radio sam sa mnogima koji su bili ovisni o heroinu, a ipak radije su vjerovali đavlu nego li Bogu. Đavo im je dao izgovor pomoću kojeg ih je prevario. Svaki puta morao sam im ukazivati da su đavo i Isus različiti po djelima i nisu slični. Ti su se ljudi okrenuli ka Bogu a đavolu rekli:»Ne diraj Božju svojinu... ne diraj MENE!»
Postoji nešto u bolesti što straši ljude, posebice rak. Mnogo poznatih iskustava od ljudi oboljelih od raka potaklo druge ljude na oprez. Želim te podsjetiti na to da je svaka bolest od đavla a ne od Boga. Đavo pokušava ukrasti tvoje zdravlje. Ako se đavo ne može domoći tvojega cijeloga tijela, onda će pokušati ukrasti barem dio, kao npr., ruke ili noge ili nekog vitalnog organa.
Ako đavo ne uspije ukrasti cijelu tvoju zaradu, onda će je pokušati uzeti djelomice. Ako se ne dokopa tvojega posla, odvojit će te od njega na mjesec ili više mjeseci.Ako se ne domogne tvoga novca, onda će ga inflacijom smanjiti. U stvari, toliko je različitih i podlih načina koje đavo rabi da ti napakosti. Ako mu se pokušaš suprostaviti sam, ne ćeš pobijediti – jer je jači i pametniji od tebe, mene i cijeloga svijeta.
Dakle...imaš šanse pobijediti ga samo ako znaš da ne pripadaš sebi ili đavlu, već Bogu. Ti si Božja svojina. I đavo to zna...jer vjeruje i drhće (Jak.2:19). Jesi li znao to? Ali, ako ne znaš ovo, đavo ti to neće reći. Kad đavo sazna da ti znaš kako pripadaš Bogu, već si pola bitke dobio. A kada kažeš:»Đavole, ne diraj Božju svojinu...MENE», počeo si tjerati đavla iz svog života i sredine te si se stavio pod Božju veliku zaštitu.

KAKO ĆE TO DJELOVATI DANAS I NADALJE TIJEKOM TVOG ŽIVOTA

U svom svakodnevnom življenju, male stvari koje ti se čine običnima su stvarna podloga za veće stvari od đavla ....ILI OD BOGA.
Znaj i prisjećaj se ovoga:

7
Đavo stavlja u tvoj um neprikladne riječi o tebi samome iiskušava te da se tako i odnosiš prema sebi ili bližnjima ili drugima...
Pomaže ti u razvijanju krivog mišljenja o tvome poslu što može uzročiti premještaj na niže radno mjesto, lijenost ili čak otkaz ili gubitak položaja.
Ponekad i male stvari mogu voditi u bolesti i gubitak zdravlja; nebriga perma sebi, strah i napestosti, prečesti i predugi gnjev, neizgradnja vjere kroz iskazivanje ljubavi i dobrote, zauzetosti za sebe, zakopavanja talenata, ne darivanje...
Zaboravljanje na Božja čudesa koja ti On tako obilno želi dati.
S druge pak strane, ovo su male stvari koje može učiniti za Boga:
Budi pozitivan i očekuj lijepa događanja...
Pronađi dobroga u sebi, u svojim bližnjima i drugima...
Budi dobroga stava koji bi te mogao unaprijediti na poslu ili održati u loše vrijeme ili ti čak donijeti novi i bolji posao ili položaj.
Održavaj unravnoteženost ili samokontrolu ne dopuštajući đavlu da ti ukrade duševni i umni mir, odbijajući njegove prijedloge za ljutnju ili nanošenje zla drugima. Ukratko, moraš:
Ostaviti loša djela koja rezultiraju još većim zlim djelima...
Sijati dobra djela svaki dan, ma kako mala bila...koja će rezultirati mnogostrukim dobrim djelima.
Počni vjerovati Kristu a ne đavlu. Vjeruj da će se svako posijano sjeme dobra umnožiti i biti ti uzvraćeno na Božji svojstven način i vrijeme i na konkretan način kada iščekuješ čudo iz Njegove ruke.
Želim da iz dubine svoga bića osjetiš Božju brigu koju mi je stavio u srce za tebe i želim da osjetiš moju vjeru i nadanje u Boga koji ne dopušta đavlu dirati njegovu svojinu,tebe i tvoje ljubljene.
Podsjećam te i nadalje ću te podjsećati da kažeš đavlu:
«JA SAM BOŽJA SVOJINA. NE MOŽEŠ MI NIŠTA.!»

Cijeli današnji dan izgovaraj:
«đavole, ne možeš mi ništa. Ja sam Božja svojina.»
«đavole, ne možeš mi ništa. Ja sam Božja svojina.»
Svaki puta kada ti se počnu događati negatinosti ili si kušan da činiš krivo, izreci:
«đavole, ne možeš mi ništa. Ja sam Božja svojina.»
Usprotivi mu se svaki puta kad te pokuša dohvatiti.

8
BOGOM DAN KLJUČ ZA TEBE DANAS

Ponovno reci:

«đavole, ne možeš mi ništa. Ja sam Božja svojina.»



OSOBNE BILJEŠKE I RAZMIŠLJANJA PO PROČITANOM:

























9
PONEDJELJAK
Ključ: Bog se brine za mene!

Ili
Kako sam našao čudo koje je oslobodilo moj mucavi jezik i izliječilo moja bolesna pluća

Kada sam krenio u prvi razred osnovne škole, imao sam 6 godina. Bila je to seoska škola sa jednom prostorijom i jednim učiteljem na 25 djece od prvoga do šestoga razreda.
Svi smo morali ustati i reći svoja imena. Dok su sva djeca ispred mene ustajala i izgovarala svoja imena, ja sam čekao na svoj red. Tresao sam se od straha. Usta su mi bila suha, grlo zakočeno, a moje je srce snažno udaralo. Vidite, ukočio sam se. Ono što je drugoj djeci bilo lako, za mene je bilo strašno.
Napokon, došao je i na mene red i učitelj me pogledao, a kad sam otvorio svoja usta, nisam pustio ni glasa. Pokušavao sam i pokušavao reći: «Zovem se Oral Roberts», ali riječi naprosto nisu izlazile van. Svi prvaci su mi se smijali. Ne bi mi to sve bilo toliko strašno, jer sam se i prije znao ukočiti od straha, ali se moj učitelj smijao!
Rezultat toga je bio katastrofalno omalovažavanje propovjednikovog sina. Cijeli je moj svijet propao. Psihološki utjecaj me okrenuo od bistrog, nasmijanog dječaka u uplašenog, nesigurnog malog bića za narednih 12 godina, a na određeni način trajao je do moje tridesete. Narednih 12 godina...

UŽASAVAO SAM SE GOVORITI – OTVORITI SVOJA USTA

Mrzio sam ljude koji su me primoravali govoriti, a još više sam ih mrzio kad sam pokušao govoriti, a oni su se smijali mome mucanju.
Zovem se Oral. Kako sam rastao naučio sam da to znači : izgovorena riječ( oral znači upravo to - izgovorena riječ), ali je za osjetljivo dijete izgovorena riječ značila ponižavanje, povlačenje u sebe, prikrivanje u rubnicama života, virkanje iz ugla dok su se drugi smijali i dobro zabavljali.

RIJEČI SU SE ZAMRZLE U MOM GRLU

Jednoga dana dok sam pokušavao izgovarati tablicu množenja pred razredom, naprosto sam se slomio i gordo zaplakao. Znao sam tablicu množenja i unatrag, ali su riječi jednostavno

10
zapele u mome grlu. Učenici su urlali od smijeha. Učiteljica me poslala da popijem čašu vode. «To će ti pomoći» - rekla je.
Ali, nije mi pomoglo.
U dobi od 15 godina, upisao sam srednju školu. Jednoga dana moj otac je ispričao jednome od ujaka što osjeća prema meni, svome iplašenome sinu. «jednoga dana moj Oral će propovjedati» - rekao je tata ujaku Willisu. «propovjedati će evanđelje».
Moj ujak, koji nije da me nije volio, ali sam mu bio zanimljiv jer je uživao slušati moje zamuckivanje, rekao mu je:»Oral nikada neće propovjedati; zašto ne može čak ni govoriti.»
Toga sam trenutka htio sam trčati i trčati – otiči što dalje od ljudi kao što sam to već učinio u svojoj nutrini.
I otrčao sam.
Bio sam odsutan skoro godinu dana. Mislio sam da se nikada neću vratiti ali sam obolio od tuberkuloze. Moj košarkaški trener donio me kući i rekao sam mome ocu:»Prešao sam zadnju milju puta.»
Dok ležah na krevetu krvareći do smrti, sjetih se nečega što mi je majka rekla prije mnogo godina. Grupa dječaka me zadirkivala nastojeći me potaći da govorim i onda bi se smijala mojemu zamuckivanju. Trčali su zamnom sve do kuće izrugujući se.»Hajde Orale, govori. Govori!». Moja ih je majka otjerala, stavila me u svoje krilo, zagrlila i rekla:»Sine, jednoga će dana Bog osloboditi tvoj jezik i ti ćeš govoriti. Molila sam Boga da mi podari plavookog, crnokosog dječaka koji će jednoga dana propovjeati evanđelje – i On mi je dao tebe.»
«Ja propovjednik?»
«Da» - odgovorila je.
«Ali kako ću propovjedati. Ja ne mogu ni govoriti.»
«Vidjet ćeš» - reče.

Dok sam tako ležao na krevetu maštajući kako ću jednoga dana biti odvjetnik ili guverner Oklahome, moje se tijelo skupilo od bolova, jezik se ukočio u ustima, a suze padale niz moje obraze, povikao sam:»Zašto mi se ovo dogadja? Što sam učinio da me ovo snašlo? Druga djeca mogu disati, pričati, trčati, igrati se i biti normalna. Zašo baš ja? ZAŠTO? ZAŠTO? ZAŠTO?
Dok sam ležao, nada mojih roditelja da ću jednoga dana nastaviti njihovim stopama i propovjedati evanđelje, potonula je – a oni ostadoše zbunjeni.


11
U POČETKU SAM SE BOJAO DA ĆU UMRIJETI, A KASNIJE SAM SE PLAŠIO DA NEĆU!

Okrenuh svoje lice prema zidu da ne gledam liječnike koji rekoše da mi mogu pripisati samo dijetu od tučenih jajaja u mlijeku i odmaranje u krevetu...nevidljive sile svijeta urotiše se protiv mene.....kao i Bog, tkogod i štogod On bio. Istrošen, besciljan, toneći sve dublje, odustah od svega. (Tada, 1935., još nisu otkrili čudesni lijek protiv tuberkuloze).
U trenutku pada u najdublji očaj, molitve i nadanja za mene ojačaše. Jewel, moja sestra koja je živjela u obližnjem gradu, osjetila je snažnu potrebu da me posjeti. Prije je običavala plakati za mene. Sada je pak dolazila u našu malu kuću s porukom «odozgor».

PET (sedam na Engleskom )RIJEČI PROMJENIŠE MOJ ŽIVOT

Ušavši u moju sobu vidjela je da sam bio sama vreća kože i kostiju, jer sam izgubio oko 20 kg. U dobi od 17 godina ležao sam u svome krevetu polako dišući kako ne bih raskrvario svoja oštećena pluća, nadajući se da me nitko neće zatražiti da govorim. Gledao sam u svoju jedinu sestru i ona je izrekla pet(sedam) riječi. Odjednom sam prestao mrziti, biti očajan, zaboravio sam kako je to biti sam i usamljen, zaboravio sam na beznadežnost. U tome je trenutku Isus krist ušao u mene.
Jewel je rekla:»Orale, Bog će te iscjeliti.»(Oral ,God is going to heal you.)
Uspih joj odgovoriti:»Hoće li Jewel?»
Znajući to, kasnije sam razummio snagu njene osobne vjere kojoj je odgovorila:» Da, hoće».
Mislio sam:
Bog zna moje ime, Oral i što to vrijedi. On me poznaje. Bog me poznaje! Ja sam netko, osoba, a ne samo propovjednikov sin, koji zamuckuje i osuđen je na prijevremenu smrt. Bog se brine za mene. Mene!
Te večeri moji su roditelji rekli da je sada pravi trenutak jer možda nikada neće biti, te su klekli pored mojega kreveta i molili. Kad su medicinska sestra i majka završile molitvu, moj se otac nastavio moliti klečeći kraj mojega kreveta.
Dok sam promatrao njegovo lice, vidio sam Isusa u njegovim obrisima i postadoh svjestan da me Isus promatra i ljubi me. Nikada prije ne vidjeh toliku vjeru i ljubav.
Nehotično počeh razgovarati sa Isusom, moleći ga za pomoć i spasenje. Odjednom me obuzela toplina koja se kretala od mojih stopala polako se penjući kroz cijelo tijelo, prožimajući
12
moja izgorena pluća, pa glasnice , i odjednom kao da je ekspldirala u meni. Izvukla je svu mržnju, gorčinu i očaj iz mene kao što se otrov izvlači iz zatrovane rane. Bio sam obuzet Isusovom nazočnošću. Toga trenutka nisam bio ozdravljen. Moje disanje je još uvijek bio teško i još uvijek sam zamuckivao kad bih govorio. Međutim, nešto se ipak desilo – nešto što nikada nisam izgubio.
Tada se vrata otvoriše i moj stariji brat Elmer, 13 godina stariji od mene s kojim nikada nisam bio blizak, uđe u sobu. Rekao mi je: «Orale, ustani; odvešćemo te čovjeku koji se moli za bolesne.»
«Ne mogu ustati Elmere» - odgovorih mu.
«Ja ću te nositi» reče mi.
Nađoh se u mnoštvu više od tisuću ljudi koji čekaše na propovjednikov dodir i molitvu za ozdravljenje. Dok su me roditelji i brat postavljali bliže njemu držeći me, par ruku dodirnuše moju glavu i ja čuh riječi:
«Ti, mučna bolesti, izađi iz ovoga dječaka u ime Isusa Krista iz Nazareta.»
Goruća struja pogodila je moja pluća prolazeći kroz moje grlo tako brzo da sam izmigoljio iz njihovih ruku i počeo hodati, govoriti,smijati se i plakati. Propovjednik je ispružio mikrofon prema meni i rekao:»Ispričaj nam što ti se desilo.»
Prepreka u meni je pukla, riječi su glatko navirale iz mojih usta i ja sam mogao povezano govoriti. Disao sam kao da mi je disanje najnormalnija pojava. Postupno sam se kontrolirao i smireno govorio mnoštvu o Kristu koji mi dođe, mome ozdravljenju, o tome kako ću propovjedati evanđelje i nikada više neću zamuckivati,a tuberkuloza me neće uništiti.
Iz najdubljega dijela mojega bića, riječi koje sam čuo dok me brat nosio postadoše kristalno jasne:
Sine, ja ću te ozdraviti i ti ćeš pronijeti tu ozdravljajuću moć kroz naraštaje.
Moje ozdravljanje trajalo je godinu dana. S vremenom sam pomislio kako sam ga izgubio. Bol u plučima bio je jak kao i moje zamuckivanje. Moja majka koja je osjećala moje borbe rekla mi je:»Orale, sjećaš li se kad je sila Gospodnja sišla na tebe i ti si normalno razgovarao i disao?»
«O da» - odgovorih joj.
«Čuvaj tu sliku u svome umu i srcu i tvoje će ozdravljenje doći.» I došlo je!
Od tog je treuntuka nastala promjena koja nikada nije prestala. Još uvijek zamuckujem ponekad posebice kada sam uzbuđen i moja me pluća povremeno zabole nakon snažnog propovijedanja i moljenja za ljude. Ali ne dvojim u moje ozdravljenje. Jer ja pričam i dišem i
Znam
13
Da znam
Da znam
Da znam
Da znam
Da znam.
Pet(Sedam) riječi su promijenile moj život. «Orale. Bog će te iscjeliti». Odjednom sam znao BOG SE BRINE ZA MENE...MENE! Znao sam sa sam netko – ne samo propovjednikov sin koji je mucao i bio osuđen na prijevremenu smrt.
Želim da ovo usadiš duboko u sebe, živiš u tome svaki dan jer odatle započinju čudesa:

BOG SE BRINE ZA TEBE
Da, za TEBE – bez obzira što si učinio...ili nisi učinio... što si...ili što nisi – BOG SE BRINE ZA TEBE! VJERUJ U OVO: BOG SE BRINE ZA TEBE!

Neprestano si to ponavljaj (izgovaraj):
«Bog se brine za mene.»
«Bog se brine za mene.»
Nauči to izgovarati svaki put kad se osjećaš nevrijednim:
«Bog se brine za mene.»
Ovo je životna činjenica kojoj ne možeš dopustiti da ne raste u tebi.

TVOJ BOGOM DANI KLJUČ ZA DANAS

«Bog se brine za mene!»

BILJEŠKE I RAZMIŠLJANJA:








14
UTORAK
Ključ: ISUS ŽIVI U MOJOJ KUĆI
ili

Čudna stvar koja se dogodila tijekom moje bolesti koja mi je pomogla prepoznati Isusa kada mi je prišao

Od ljudi koji su proučavali takve stvari čuo sam da:
Nalikujemo onome čemu se divimo.
Oni kažu da ono ili sve čemu se divimo, bila to osoba ili više njih, određuju što smo i tko smo u konačnici.
Ako je to istina (a tko u to može sumnjati?) moramo se upitati:»Što je ili tko je predmet mog obožavanja?»
Tijekom petmjesečnog ležanja u krevetu na leđima, moji su roditelji neprestano donosili Isusovo ime preda me. Ja sam bio zatočeni slušatelj. Običavali su ustajati rano svakoga jutra i razgovarati sa Isusom i međusobno o Njemu 15-20 minuta, ležeći u krevetu. S Kristom su razgovarali na vrlo osoben način. Sjećam se događaja iz djetinjstva kada su razgovarali sa Kristom kao sa članom obitelji, da sam ja mislio kako On živi u našoj kući.
Bilo je nečega osobenoga u njihovu načinu komuniciranja sa Kristom. Bo je to razgovor pun ljubavi i stvarnosti, a ja sam često slušao.
Zapravo, oni su neprestano rezgovarali o Isusu ili s Njim po cijeli dan. Nisam mogao pobjeći tome. Bilo je to u boji njihova glasa, pogledima, osjećajima, ponašanju – u svemu što sam osjećao, moji su roditeljji osobno poznavali Isusa Krista. On je ovdje! On živi u ovoj kući!
Počeo sam vjerovovati u Krista prije nego sam uzvjerovao u Boga. Ime je Božje bilo prijeteće. Činio mi se kao strašan sudac, dok je Isus bio prijateljski naklonjen, nježan, pažljiv i mogao je sve učiniti.
Bilo je očito da su moji roditetelji nalikovali ONOME kojega su obožavali. I ja sam ga postupno počeo obožavati. Obožavanje možda nije najbolji izraz, ali ja sam volio Isusa. Bio je poželjan i dostojan vjerovanja.
Moje mucanje potaklo je suosjećanje mojih roditelja i njihovu zaštitu koji su čak dovršavali rečenice koje ja nisam mogao. Moja tuberkuloza ih je srozala. Njihova najveća briga, u svakom slučaju bio sam ja, moj nutarnji ja, koji je potrebovao Boga – da se otvorim prema

15
Njemu i iskreno i radosno zavapim:»Isuse, želim da budeš moj Gospodin. Želim biti spašen. Želim pripadati Tebi.»
Mnogo puta se ništa nije dešavalo. Prvo, jer sam bio bolestan i usamljen. Drugo, jer sam postupno obožavao Isusa dok nisam polagano postao nalik Njemu. Još uvijek bih ostao tih i miran satima. Bez obzira koliko me boljelo, koliko visoku temperaturu sam imao ili bio uplašen, samo sam slušao i razmišljao o Kristu.
Večeri kada sam ga ugledao na očevu licu, odmah sam ga prepoznao i zavapio: «Isuse!»
To se zbilo prije mnogo godina, ali proces još uvijek traje. Kroz to sam spoznao tko sam i što sam. Mir se ukorijenio u moju narav. Mnogo slušam Krista. Sada ga mogu slušati dok radim druge stvari. Čini mi se kao da su u meni dva puta: prvi, slušam Krista, razgovaram s Njim; drugi, propovjedam ili poučavam ili savjetujem ili radim nešto, ili trčim, razgovaram ili objedujem – bez obzira što radio, putujem oba puta istovremeno.
ISUS JE POSTAO MOJE DISANJE, MOJ GOVOR, MOJ ŽIVOT. U DUALNOM PROCESU ŽIVLJENJA ZA NJEGA U DUHOVNOM I SEKULARNOJ STVARNOSTI OVOGA ŽIVOTA MOJE MISLI NIKADA NISU DALEKO OD NJEGA. ON MI JE NAJSTVARNIJA OSOBA KOJU ZNAM I POZNAJEM GA BOLJE OD BILO KOGA DRUGOG.
Isus može stvarno živjeti u tvome domu – biti tvoj stalan suputnik. On je rekao:»Nikada te neću ostaviti» (Heb.13:5).
Reci sam sebi:
«Isus živi u mome domu.»
Dopustit ću mu da upravlja svime što radim i govorim.»
«Neću se gnjeviti.»
«Bit ću ljubazan.»
«Nosit ću probleme i potreb drugih te biti obazriv i neću osuđivati. Budući da je Isus ovdje i samnom svakoga trena, moj će život stalno odražavati Njega.»

Sada ponovno kaži:» Isus živi u mome domu.»

Ako odista naučiš živjeti u toj istini, nikada više nećeš biti isti. Vas dvojca (Isus i ti) zajedno ćete ići posvuda.



16
Još jednom:»Isus živi u mome domu.»

Moja adresa je:

(Molim te, ispiši svoju adresu - adresu svog doma)


TVOJ BOGOM DAN KLJUČ ZA DANAS JE

«Isus živi u mome domu.»


BILJEŠKE I RAZMIŠLJANJA:





















17

SRIJEDA
Ključ: Bog želi da imam blagostanje i budem zdrav

Ili

Najveće otkriće koje smo Evelyn i ja otkrili o zdravlju, blagostanju i duhovnim blagoslovima

Ovaj je razgovor snimljen uživo na TV-u.
EVELYN: Sjećaš li se jutra kada si otkrio što piše u 3.Iv.2, Orale? Sjećaš li se toga dana?
ORAL: Kako se ne bih sjećao. Rano ujutro toga dana žurio sam na predavanje na Phillips Univeritetu. Bio sam oženjen i imao sam dvoje djece kojima sam pomagao i nastojao stići do škole. Imao sam naviku čitati iz Biblije svakoga jutra. No, toga jutra sam zaboravio na to i žurio sam uhvatiti autobus, ali sam se vratio, uzeo Bibliju i osjetio da trebam otvoriti tu poslanicu u Novome zavjetu; 2.Iv.2. I nađoh je. Pročitao sam Novi zavjet više od stotinu puta i nikada nisam zapazio taj redak.
EVELYN: O čemu piše?
ORAL: Pa, kaže:» Ljubljeni, želim ti usvemu dobro ida budeš zdrav, kao što je dobro duši tvojoj.»
EVELYN: Sjećaš li se svojih riječi kad si to pročitao?
ORAL: POVIKAH I REKOH:»Evelyn, gdje si, gdje si?» A ti si bila u kuhinji i rekla:
«ovdje sam. Što hoćeš?»
pronađoh te i rekoh:»Pogledaj, pogledaj ovdje u Bibliju!»
A ti si rekla:»Što je ?»
Ja ti pročitah :» Ljubljeni, želim ti usvemu dobro ida budeš zdrav, kao što je dobro duši tvojoj.» Sjećaš li se što si tada rekla?
EVELYN: Da, naravno. Rekla sam:»Orale, nalazi li se to u Bibliji?»
ORAL: Odgovorih ti: «Naravno da se nalazi. Evo, upravo ovdje.»
EVELYN: Sjećaš li se što ti rekoh? Rekoh ti:»Čitao si Bibliju sto puta, i ako se to nalazi u njoj, kako to da ga prije nisi našao?»
ORAL: «Ne znam.» Ali isto tako sam rekao «Vjeruješ li u to?» Rekoh:»Pa, naravno. Moram vjerovati Bibliji. Moram vjerovati u to.» Bili smo u novčanoj krizi. Toliko smo loše stojali da ako bismo umrli, morali bi ste nas pokopati zamotane u vreće. Sav namještaj u našoj
18
kući vrijedio je jedva 300 dolara. Kad bih stavio svoje laktove na stol, predmeti sa stola bi pali u moje krilo.
EVELYN: Hej, nemoj baš sve loše reći.
ORAL: Pa, mogao sam ti reći da sam jamačno vjerovao u to iako nisam znao da je zapisano u Bibliji.
EVELYN: Upravo tako. Uvijek samo davali Gospodinu. Redovito darivali naš desetak. Da, ja sam redovito prilagala moj desetak, čak i prije nego sam se udala za tebe, a ti si darivao svoj desetak. A kada smo osnovali porodicu, to je bila jedna od najprvijih stvari koje smo zajedno odlučili činiti. To smo činili prije nego li smo platili sve ostale račune. Ali nikada nismo naučili, nikada nas nisu naučili da očekujemo nešto od Gospodina zauzvrat. Također smo saznali da mnogi drugi ne znaju za to. Oni daju i daju, ali nikada nisu naučili primati.
ORAL: Ja nikakada nisam naučio da ne plačam Bogu nekakv dug, a upravo to je plaćanje desetka impliciralo. Pokušali smo plaćati, ali nismo mogli jer je Isus platio sve na križu. Nisam naučio davanje po vjeri. Nisam naučio davati u smislu sijanja sjemena.
EVELYN: Istina je.
ORAL: A isto tako nisam naučio primati od Boga.
EVELYN: Pa, bio je to tako uzbudljiv događaj u našoj kući toga jutra. Sjećaš li se da nisi ni u školu išao toga dana.
ORAL: Ne. (Ne potiči učenike na to). Nisam išao taj dan u školu. Ti i ja smo šetali, razgovarali, smijali se i slavili Boga.
EVELYN: Tada si ti rekao:» Evelyn, to sada znači da mi trebamo prosperirati. Bog to želi za nas.»
ORAL: Tada sam te upitao:»Vjeruješ li da bi nam Bog dao auto ako bi smo ga zamolili?»
EVELYN: A ja sam rekla:»Ne, Orale, ne mislim tako.» i nisam to mislila. Nisam mogla vjerovati da Bog odista želi ispuniti naše potebe.
ORAL: Ali znaš, nešto si mi natuknula. Premda tada nisam znao, posijao sam sjeme vjere. Sjećaš li se kad smo vozili stari Chevrolet 1900. I jednoga dana, kratko prije toga vozio sam unatrag i udario u susjedov auto.
EVELYN: Da, sjećam se.
ORAL: Napravio sam veliku udubinu u njegovu automovilu. Prva misao mi je tada bila «pa nikada neće saznati za to».A tada sam pomislio «ali, ja ću znati. Ja ću znati. Tada sam parkirao automobil i pokucao na njegova vrata. Krupan čovjek otvorio je vrata i rekao: «Da?»
Ja mu kazah:»Gosopdine, upravo sam udario vaš automobil.»
On će mi.»Jesi li?»
19
Ja: «Da, jesam, i molim vas da procjenite štetu koju sam voljan platiti.»
Bilo mu je neugodno ali je ljubazno rekao:»Ma hajde, nije to ništa.»
Ali, ja mu rekoh:»Ne, ne. Platiti ću.»
A on će:»Ma hajde, u redu je.»
Tako sam za nekoliko dana kosio svoj travnjak.
EVELYN: Bilo je to vrlo rijetko.
ORAL: Pa, dušo, ne moraš mi to prebacivati.
EVELYN: Ali to je istina.
ORAL: Dok sam kosio travu, taj se susjed oslonio na ogradu i rekao.» Pozdrav tebi mladiću, vidio sam taj tvoj stari automobil. Trebao bi novi, zar ne?»
Ja mu odgovorih: «Pa, razumije se.»
On će:»Bi li volio imati novi automobil?»
Ja mu rekoh:»Naravno.»
«Pa» - reće on: Evo kako ćemo. Ja trgujem automobilima.»
Upitah ga:»Doista?». Nisam imao pojma o tome.
On mi reče:»Dovezi svoj auto do mene i ja ću ga prodati po najvišoj cijeni, a ja ću ti prodati novi po najpovoljnijoj cijeni.»
A znaš li da je on prodavao Buick vozila!
EVELYN: A mi to tada nismo znali, zar ne?
ORAL: Nismo. Kao sam odrastao Buick je bio najbolji automobil za ljude poput nas. Mi smo vozli manje i ekonomičnije automobile, ali smo se nadali da ćemo jednoga dana voziti Buick. I tako otišli smo k njemu i on je...
EVELYN: Čekaj malo. Zaboravio si dio priče. Taj nas je čovjek odveo u Minnesotu da dovezemo Buick.
ORAL: da, ali sjećam se jedne male planine na putu. Moj autobmobil je prodao po najvišoj cijeni, a svoj nama po najnižoj i tako sam dobio novoga Buicka za samo nekoliko dolara.
EVELYN: Da, vidiš, Gospodin ga je upotrijebio kao oruđe za ispunjenje naše potrebe.
ORAL: Jest, i mi smo vozili taj automobil iz Minnesote odakle ga je on dobio od dobavljača.
EVELYN: A mi nismo vozili daleko, kad sam ti rekla: «Zaustavi automobil Orale. Stani.»
A ti si rekao:»Što ne valja?»

20
A ja:»Vidi sada. Ovo je stvarni odgovor na 3. Iv.3:2 koji si mi čitao. Gosopdin je rekao da nam želi blagostanje. I ovo je prvi korak Orale. Gospod će odista učiniti ono što je obećao.» Dušo, ne znam jesi li ti znala, ali to mi je mnogo značilo. (Tada se Evelyn grcala u suzama).
ORAL: Pa ne moraš plakati zbog toga.
EVELYN: Znam, ali odista nikada nisam znala da je Bog izvor toga. Da se možemo osloniti na Njega. A On će, odista ispuniti naše potrebe.
ORAL: Sada si i mene navela na plač.
EVELYN: Znaš, kad smo stali i u molitvi predali taj automobil u Božje ruke, bilo je to sijanje Orale, sijanje vjere za ORU. Toga dana, bilo je to sjeme. Jer da nismo naučili kako se Bog brine za nas, kako bi smo učili druge da se Bog brine i za njihove potrebe? Recimo da smo otišli u neko zapušteno mjesto i izgradili sličnu građevinu na tom mejstu kada smo započinjeli s gradnjom Oral Roberts Sveučilište!
ORAL: Umro bih.
EVELYN: Da, Orale, umro bi jer si uvijek govorio da Bog želi najbolje.
ORAL: Upravo tako. Ne mogu mu dati ništa manje vrijedno. Evelyn, svaki put kad bih pokušao nešto uraditi za Gospodina drugorazredno, terćerazredno ili još lošije kvalitete, nisam uspijevao. Dobro mi je samo kada mu dajem najbolje.
EVELYN: Ja Ga slavim zbog toga dijela Svetoga Pisma jer sve što nam se docnije dogodilo počelo je s tim retkom koji si pročitao.
ORAL: «Ljubljeni, iznad svega želim da ti dobro bude.»
EVELYN: To je Božja najveća želja za nas.
ORAL: A mi nismo znali da On to želi za nas.
EVELYN: Ne nismo. I ja ga slavim svakog adana za taj redak iz Biblije i za mnoge druge.
(Pogledaj u knjigu:”SJEME VJERE, KOMENTAR SVETOGA PISMA”).
ORAL: I nadalje je Bog rekao: « Iznad svega želim da ti bude dobro i da budeš zdrav.» Vidiš, evo još nečeg što nismo znali tada – da Bog želi ozdravljati bolesne «...da budeš zdrav kao što je dobro duši tvojoj.» Počeo sam vjerovati da i tvoja duša može prosperirati. Ali sada znam da Bog želi dobro mome tijelu i ispuniti moje novčane potrebe te brinuti se za mene i biti moj Izvor. Počeo sam to razumijevati. I to je ono što želimo podijeliti sa našim prijateljima i studentima. U stvari, Evelyn, ti si to govorila grupi zaručenih studenata.
EVELYN: Da, govorila sam nekolicini grupa i odista sam im željela pomoći kroz koncept SJEME VJERE jer je jedno od njihovih glavnih pitanja bilo o njihovu novčanu stanju prije i poslije vjenčanja. Ja sam im govorila o onome što sam stvarno znala, a to je da , ako će
21
odista sijati sjeme vjere i zamoliti Gospodina da ga umnoži te ako odista budu vjerovali u Njega kao svog Izvora ispunjenja svih potreba, Bog će ih uslišati. Znam to.
ORAL: Bog će ih blagosloviti.
EVELYN: Voljela bih da mi je netko rekao o tome kad mi je bilo 18 ili 19 godina.
ORAL: Zar ti nije drago da smo to sami otkrili kao mladi bračni par?
EVELYN: O, ja sam bila tako zahvalna Gospodinu kad sam to shvatila.
ORAL: A sada to znamo bolje nego prije.

(Kraj emisije uživo). Evo što se docnije dogodilo – Evelyn i ja nismo imali prilike govoriti pred TV kamerama.

TEME TVOJIH PROPOVIJEDI SU PREVELIKE ZA JEDAN GRAD

Nekoliko tjedana docnije, prao sam naš automobil kada je naišla Gosp. Gus.
«Snažan automobil, zar ne?» -reče on.
«Da, gospodine Gus» - rekoh :»Ovo je najljepši automobil koji sam ikada imao, zahvaljujući Gospodinu i vama.»
«Orale, ovo je samo početak velikih stvari za tebe.»
«Nadam se da je tako.»
«Ja znam. Više nećeš propovjedati malome mnoštvu.»
«Kako to mislite?» - upitah ga.
«Sinko, reći ću ti nešto što već sigurno znaš u svome srcu. Uskoro ćeš napustiti Enid.»
«Otići iz Enida? Zašto?»
«Jer ono što propovjedaš je preveliko za jedan grad. Svijet čeka da te čuje. Za nekoliko mjeseci, velika mnoštva će te slušati.»
Razmišljao sam u sebi: kako to da ovaj čovjek toliko zna o Bogu? O meni? O svijetu?
«Mnogo godina prodavao sam automobile i mnogo zaradio» - nastavio je, kao da je odgovarao na moja neiskazana pitanja. «To je zbog toga što sam vjerovao u ono što radim. Kao što ti prije rekoh, ja ne idem u crkvu, ali jednu stvar znam: čovjek mora vjerovati u ono što radi. Znam da vjeruješ u Boga. Nitko tko sluša tvoje propovjedi ili te osobno poznaje ne sumnja u to. Ali ti možeš imati i više od toga. Vjeruj u ono što propovijedaš. Vjeruj u svoje molitve. Vjeruj u Gospodina i Njegovu moć. Jednoga dana, Orale, bit ćeš najsanžniji glas Božji u ovoj zemlji za koji se zna!»
Tada je gospodin Gus otišao, ostavivši mladoga propovjednika bez riječi.
22
VJERA JE TAMO GDJE JE NAĐEŠ

Bog rabi različita oruđa kako bi nas poučio nečemu. Uporabio je malu zarobljenu služavku da sirijskome vojskovođi, Naamanu pokaže kako se može izliječiti od gube (2.Kralj.5:3).
Uporabio je mladoga pastira kako bi izbavio Izraelce od velikog Golijata i Filistejaca (1.Sam.17:40).
Uporabio je nepismenoga ribara za vođu Sinovih apostola (Mk.1:17).
U mom je slučaju Bog uporabio čovjeka koji ne pohađa crkvu, kojega možda nikada ne bih sreo da nisam oštetio njegov automobil i posjetio ga da ga izvjestim o tome. Bog me naučio da se čudesa još uvijek događaju OVDJE i SADA.

BOG ŽELI DA PROSPERIRAM I BUDEM ZDRAV

Sada reci:
«Bog želi da prosperiram i budem zdrav.»
«Bog želi da prosperiram i budem zdrav.»
Izgovaraj to sve dok to ne eksplodira u tvome umu i životu. Sve će se promijeniti u tvome životu.

TVOJ BOGOM DAN KLJUČ ZA TEBE DANAS

Još jednom to izreci:

«Bog želi da prosperiram i budem zdrav.»

BILJEŠKE I RAZMIŠLJANJA:







23

ČETVRTAK
Ključ: Isus zna moje potrebe

Ili

Otkrivanje srži stvari dalo mi je ravnotežu kao nikada prije

Isus je usmjeren prema ljudima. Ako bismo rekli da je Isus usmjeren prema obitelji, ni tada ne bi smo pogriješili. Ali drukčije je kad netko kaže:
«Bog ljubi sve obitelji.»
od:
«Bog ljubi TEBE.»
Obje su izjave istinite. Bog odista ljubi sve ljude. Ali kad je ta ljubav pročišćena i individualizirana za tebe, onda je nedvojbenodragocjenija i poželjnija. To znači:

BOG JE U SREDIŠTU ŽIVOTA...TVOGA ŽIVOTA!

On je uvijek u središtu tvoga života. I ti si mu važniji od svemira kojeg je stvorio. Vredniji si mu od tvoga automobila, tvoje kuće ili bilo čega što posjeduješ.
U tome sam otkrio ključ svega koji mi je dao ravnotežu koju do tada nisam imao – Bog je u središtu tvoga života i ti si mu najvredniji.
Sjećaš li se važnoga događaja u životu našega Spasitelja dok je putovao sa svojim učenicima kroz kukuruzište na Sabat? Njegovi su učenici bili gladni. Nemajući za jelo, uzimali su zrna kukuruza, trli ih svojim rukama kako bi pojeli zrna (Lk.6:1). Kristovi neprijatelji, farizeji, bili su vrlo religiozni ali ne i duhovni (to je izvanjska pobožnost sa unutarnjom sebičnošću i nedrištvenošću) i rekli su mu:»Kršiš subotu.Trljavši zrna kukuruza ti radiš, a subotom je zabranjen svaki rad; prekršio si subotu.»
Isus im je odgovorio:»Koji bi od vas ako bi našao svoga vola zaglavljenog u jami u subotnji dan ostavio ga u njoj?» (Lk.14:59 Tada im Isus reće:» Subota je poradi čovjeka, a ne čovjek poradi subote (Mk.2.27).

Nikad prije Isus nije zrekao ništa veće glede Njegove skrbi i brige za tebe i mene kao osobe.
24
Velika subota sa svim svojim pravilima i zakonima još iz Mojsijevih dana, nije veća od čovjeka. Glad ovih ljudi, Kristu je bila važnija od strogih religijskih održavanja Mojsijeva zakona. Nasuprot tomu, farizejima je održavanje zakona bilo vrednije od samoga života.
Isus je istaknuo da je čovjek vredniji od bilo kojega religijskoga dana. Rekako je da je svaki dan stvoren poradi čovjeka...čak i subota (Mk.2:27). Što god pridonosi čovjekovoj dobrobiti, važno je, pa bilo to čak i na tzv., sveti dan. U očima našega Gospodina:
Svaki je dan sveti dan.
Svaki dan je dan u kojem uživamo u životu.
Svaki dan je dan štovanja Boga.
Svaki dan je dan u kojem si ti u središtu NJEGOVE ljubavi i On je u središtu tvoje ljubavi.
Svaki dan On se brine za svaki detalj tvoga života; čak su ti i vlasi na glavi izbrojene (Mt.10:30).

ISUS KRIST JE USREDOTOČEN NA OSOBU. ON BRINE ZA TEBE! ON JE UVIJEK U SREDIŠTU TVOGA ŽIVOTA...ON ZNA TVOJE POTREBE. ON JE KLJUČ URAVNOTEŽENOSTI TVOGA ŽIVOTA...KAO ŠTO JE I MOJEGA!

Imaš potrebe i to je činjenica. Tvoji najdraži su u nevolji. Imaš zdravstvenih problema koje su te obremenile do očaja. Možda imaš novčanih poteškoća. Što god to bilo, ključna stvar je:
«Isus je u središtu tvojih potreba.»
Sada glasno izreci:
«Isus je u središtu mojih potreba.»
Nemoj prestati izgovarati ovo. Danas i uvijek kad si u potrebi ponavljaj si ove riječi sve dok ne postanu tvojim stilom življenja.

TVOJ BOGOM DAN KLJUČ ZA DANAS:

«Isus je u središtvu mojih poteba.»

A sada, zapiši to ovdje:


25

PETAK
Ključ:
Nikome neću ništa dugovati osim ljubavi

Ili

Što sam naučio o integritetu i životu kroz plaćanje računa

Netom prije moga ulaska u službu ozdravljanja 1947., godine u koju me pozvao Gosopdin, bio sam na jednom skupu probuđenja ozdravljenja, na kojem je pored svih izvanjskih znakova glavni evangelizator govorio o sakupljanju novca. Čitav jedan sat proveo je na toj temi.
Znam to jer sam mu mjerio vrijeme.
Duša me zabolje zbog toga.
Znao sam da je služba ozdravljanja dar Božji, i da je pored svih drugih službi ona najzanemarenija, najpotrebnija i najzlouporabljenija. Služba ozdravljanja u Petra i Ivana, Paval, Filipa i Stjepana u Novome zavjetu stoji kao najveća služba zadobijanja ljudskih duša svih vremena. U svome sam srcu znao da će služba po uzoru na njihovu milijune ljudi dovesti k bogu.
Ali, evangelizatorovo naglašavanje davanja novca jednostavno je odagnalo mnogo dobroga koje je postigao na skupu. Ljudi su se osjećali iznevjereni; a mnogi pastori, zajedno samnom bili su opravdano razočarani i kritični.
Bog je položio svoje ruke na mene i rekao:
«Od sada ćeš ozdravljati bolesne i izgoniti demone mojom vlašću.»
Želi osam biti poslušan Bogu, ali nisam bio dovoljno iskustven u tome. Mnogi moji poznanici bili su razočarani u ovoga čovjeka i prirodno su pretpostavljali da ću i ja biti poput njega. Nitko ne zna koliko sam blizu bio izreći ove rijeći:»Gospodine, ja to ne mogu.Ovaj čovjek je vrlo loš primjer i svi će me suditi po njemu. Ne mogu nositi taj teret.»
Ali, Evelyn i ja smo razgovarali o tome. Reka mi je:» Orale, ljudi možda u početku neće vjerovati u tvoju dobronamjernost i poštenje, ali ako budeš svoju službu vršio iskreno i pošetno, jednoga će dana to vidjeti i prihvatiti te.»
Kleknuo sam pred Boga i načinio dvojak zavjet:
1. Nikada neću stati za propovjedaonicu ako Gospodin nije samnom.
2. Ne želim trčati za novcem i slavom.

26
MOJ ZAVJET JE STAVLJEN NA KUŠNJU

Ovaj je zavjet višestruko iskušan na jednom od naših prvih skupova. Bio je u studenome 1947. Propovjedao sam u gradskoj predavaonici u Kansasu. Atmosfera je bila dobra i ljudi su prihvaćali poziv na predanje Isusu Kristu kao njihovome Spasitelju i Gosopdinu, te su mnogi bili ozdravljeni od bolesti i slabosti. Samo je jedno bilo pogrešno – troškovi skupa bili su preveliki.
Primi osam to kao osobnu nesposobnost povjerenja u Boga. Dopustio sam da to postane moja i Gospodinova stvar. Što sam više razmišljao o troškovima i nedostatku sredstava za skup, bio sam uznemireniji. Osjećao sam se kao da nedovoljno vjerujem Bogu da će se pobrinuti za troškove i kako se onda mogu pouzdati u Njega da će ti ljudi biti spašeni i ozdravljeni? Ako me Bog odista poslao ljudima s porukom o Njegovu ozdravljenju i izbavljujućoj moći, mislio sam, i ako je očekivao da ću biti oruđe u Njegovoj ruci, imao sam pravo očekivati pokrivanje troškova tražeči novac od nazočnih za potrebe službe.
Nisam mogao podnijeti pomisao zatvaranja skupa ostavljajući građane s neplaćenim računima. Bio sam spreman prodati sve osobne stvari – automobil, odjeću, sve – samo da platim troškove. Sve drugo bilo bi suprotno svemu što sam vjerovao i do čega sam držao.
Bez obzira na mojarazmišljanja, ništa se nije promijenilo. Mnoštvo je bilo veliko i puno oduševljenja, duh je bio srčan a rezultati su bili čudesni. No ipak, svake smo večeri osjećali teret troškova skupa.
Jedne sam večeri stajao iza zastora pozornice iščekujući najavu da propovjedam. Moj brat Vaden stajao je uz mene. Odjednom se nešto prelomilo u meni i rekao sam mu:»Ne mogu više.»
On mi reče:»Što je?»
Odgovorih mu:»Nemam vjere i Bog mi ne pomaže.»
On će mi:»No, Orale, ovo je izvrstan skup.»
Ja mu rekoh:»Da, no mi ne možemo platiti troškove a ti znaš da nas je otac učio poštenju i plaćanju dugova. Vadene, sve sam učinio što sam znao. Propovjedao sam evanđelje, molio za bolesne i ljudi su prihvatili Boga. Mi pak ne možemo platiti ni najam ove zgrade. Ne mogu nastaviti i ostati iskren.
«Gotovo je.
Ne mogu više.
Vraćam se kući.»
Vaden je otišao i vratio se sa Evelyn. Bila je blijeda kao krpa. Znala je da ću uraditi ono što mislim. Tada, iza zastora, zagrlila me i rekla mi:»Orale, znam da je teško ali ne možeš sada odustati. Službe su predobre i ljudi sve više dolaze na sakupljanja.»
27
«Evelyn, ti znaš moj zavjet. Oboje smo obećali Bogu da nećemo posegnuti za novcem ili slavom, ali moramo imati dovoljno da bi smo popunili blagajničke troškove. Oboje to znamo. Molio sam Boga, ali me nije slušao. Ako želim nastaviti službu Bog treba ispuniti naše potebe, a ako neće, onda idem kući.
Ona mi je rekla:»Orale, zašto ne izađeš i kažeš mnoštvu o tome problemu? Možda će oni učiniti više?
Odgovorih joj:»Ne. Bog zna moje potrebe. Ako mu sada ne mogu vjerovati, kako ću mu vjerovati u drugim stvarima?»
Ona:»Zar nećeš propovjedati večeras?»
Ja:»Ne, gotovo je.»
Vaden i ona otiđoše. Uskoro sam je čuo kako govori nazočnima. Za trenutak me malo naljutila jer nikada prije to nije učunila. Naprotiv, uvijek je govorila:»Kada ja ustanem za propovijedaonicu pred slušatelje, moj um sjedne.» Ali ovaj je put ona govorila.
Pogledao sam kroz zastore. Ljudi su se međusobno pogledavali u čudu što evangelizatorova žena radi za propovjedaonicom. Kad sam pronašao mjesto iza zastora odakle sam je mogao bolje čuti i vidjeti, čuo sam je kako govori:
«Prijatelji, sigurno ne znate što je to za mene , i da mi nije lako stajati ovdje, na muževom mjestu i sigurno ga ne poznajete tako dobro kao ja. Ovdje je došao po vjeri. Nitko drugi osim Boga i njega nisu odgovorni za plaćanje ovih troškova. On je svake večeri propovijedao i molio za vas i vaše najmilije, ali večeras namjerava odustati. Netki od vas ne shvaćaju svoju odgovornost u podržavanju ove službe, je mi ne možemo platiti ni najam ove zgrade. Što god vi mislili o Oralu, ovo o njemu morate znati: On je pošten i ako ne bude mogao platiti troškove najma, neće nastaviti. On ne okrivljuje vas, već to shvaća kao znak od Boga da ne nastavi svoju službu. Znam da ga je Bog pozvao i da mora nastaviti služiti Bogu u opslušnosti. Molim vas da mu pomognete. Zajedno možemo spasiti ovu službu.»
Dok je govorila, krupne su suze kapale niz njeno lice, a ja sam se osjećao sve manjim i manjim.
«Kakav sam ja čovjek» - upitao sam se –«Tko bi prekidao kada je sve više nego odlično?»
Sličan pitanja prolazila su mi kroz um, ali još uvijek nisam htio promijeniti svoj stav. Bila je to točka integriteta. Bog me pozvao i moje potrebe moraju biti ispunjene.Čuo sam za druge koji nisu plaćali račune i tako nagomilavati veliki teret na svoju službu. Ja ću platiti račune ili neću propovijedati.

28
Čuo sam Evelyn kako govori:»Možda neki od vas ne znaju da smo u potrebi i možda će netko to htjeti čuti i od moga supruga. On vam neće to spomenuti jer se pouzdaje u Boga. Sada ću učiniti nešto što nikad prije nisam učinila. Zamoliću jednoga muškarca da mi posudi svoj šešir i sakupi ću dragovoljni prilog za najam.»
Nekoliko je muškaraca ponudil osvoje šešire. Evelyn je izabrala jedan crni sa velikim obodom. Držeći šešir ispred sebe, pognula je glavu i počela moliti. Mogao sam vidjeti koliko joj je neugodno bilo. Ali, bila je odlučna u spasavanju moje službe.
Tada je rekla:»Eto, sada Gospodin i vi morate spasiti ovu službu večeras. Ne samo poradi onih koji imaju potrebu za ozdravljenjem, nego i za one na drugim mjestima. Prolazit ću između vas i proslijediti šešir. Zamolit ću Boga da vam pomogne učiniti vaš dio i za blagoslov što nam pomažete.»
O, kako je mala moja vjera bila te večeri. Nisam vjerovao da će Evelyn uspjeti. Činilo mi se da sam plivao podalje od obale i sada je bilo vrijeme da se vratim. Đavo mi je šaptao:»Mora da si dobro potonuo kada si dopustio svojoj ženi da prikupi prilog. Vrijeme ti je da odustaneš:»

OSJEĆAO SAM SE BLIZU PORAZA... A TADA ME JE BOŽJA RUKA DOTAKLA

Slušajući đavla i znajući da se Evelyn osjeća da bi najradije propala u zemlju, znao sam da sam blizu poraza. Ja sam Boga okrivljavao za to. Istina je bila da sam zaboravio tko je Izvor ispunjenja SVIH mojih potreba i iznevjerio sam Boga...i sebe.
Trebalo nam je samo 300 dolara za plaćanje najma, ali budući da ih nismo imali, meni je ta svota izgledata destorostruko viša. Tada me je Božja ruka dotkla. Bio je to neopisiv osjećaj ali znam kada se to dogodi i uvijek ga prepoznajem. Taj je dodir promijenio Orala Robertsa u prosjećnoga čovjeka, u Božjega pomazanika.
U jednom je trenutku neki čovjek ustao i zamolio Evelyn za dopuštenje riječi. Bio je Židov, poslovan čovjek koji je dolazio na bogoslužja i pozvao nas na objed u svoj dom. Bio je duboko dirnut događanjima na skupu i mi smo molili za njega.
Rekao je:»Narode, svi me poznajete. Ja nisam kršćanin, ali ako ću ikada biti, ovi ljudi (pokazivao je prstom prema bini) imaju ono što ja želim. Imam nešto novaca kojeg dugujem Bogu. Evo, dajem 20 dolara.
Evelyn je stajala u iščekivanju. Tada je jedna krupna crvenokosa žena ustala i rekla:»Sramim se svih nazočnih, a posebice same sebe. Imam nekoliko djece i puno potreba, a Gospod nam je pomogao u mnogima kroz svojega slugu, orala Robertsa. Sadame čujete: želim da svi učinite ono što ću ja učiniti. Tada je otvoirla svoju torbicu, uzela zadnji dolar stavila u
29
šešir i sjela na svoje mjesto. Nedugo zatim, ljudi su stajali i govorili:»Gđo Roberts, donesite taj šešir ovamo.»
Dok je Evelyn prolazila kroz mnoštvo, držeći veliki crni šešir sa širokim obodom, veoma sam se posramio. Završivši sa sakupljanjem priloga, skupio sam hrabrosti doći na binu. Bio sam svjestan da me svi promatraju. Nisam znao imamo li dovoljno za plaćanje najma, ali me preplavio posve novi osjećaj. Moja je supruga učinla nešto što bi se usudilo učiniti nekolicina žena za svoje muževe. Znam da to nije učinila samo zbog mene. Čak ni nekoliko divljih konja ne bi je uspjelo odvući tamo da to učini. Ona je to učinila dragovoljno jer joj je bilo stalo do službe koja je bila ugrožena, a koju mi je Bog podario. Bio sam ponosan na nju i posramljen na sebe što sam dopustio sumnji i strahu za zarobe moj um.
Kad smo ispunili sve naše potrebe, znam sam da je to Božji odgovor za mene. Bio je tu i blag ukor. Kada sam stao na binu a nasavim službu, nisam govorio o onome što je Evelyn uradila, jer sam osjećao da terbam uzeti svoju Bibliju, propovijedati evnđelje i moliti za ljude. Pročitao sam tekst i počeo propovijedati. Kažem vam, osjećao sam se slobodno kao slapovi Nijagare. Znao sam da se smjer promijenio. Skup je završio prepunom dvoranom koja je glasno klicala da ponovno dodjemo.
Bog mi je svjedok, da sam održao obećanje koje sam dao prije mnogo godina – da neću posezati za novcem i slavom. Nikada nisam stao pred ljude i propovjedao a da nisam osjećao izravnu Božju nazočnost. I nikada nisam posezao za zlatom i slovdobitnošću.
U nekoliko navrata ponuđena mi je velika suma novca kako bi se molio za bolesne. Mnogo puta dok sam molio za bolesne ljudi su mi stavljali novac u ruke ili džepove. Svaki puta sam im vratio novac.
Propovjednici su mi donosili velike iznose, ponekad i tisuću dolara od članova svojih crkava koji su željeli da se molim za njihove bolesne ili od onih koje je Bog već blagoslovio preko mene. I opet sam odbijao uzimati. Neki propovjednici su izvjestili svoje crkve pa i naše kako ih je moj postupak uvjerio da postoje propovjednici slobodni od moći novca.
Jedan bogataš je potpisao neispunjeni ček i zamolio me da se molim za njegovo dijete na umoru i dao mi slobodu ispisati iznos koji ja hoću. Odbio sam tu ponudu ali sam svakako molio za njegovo dijete.
Nikada nisam uzeo niti jedan ponuđeni iznos ili bilo koji drugi dar da bih se molio za bolesne. Ne želim sugerirati da su me ljudi koji su mi sa strane nudili novac pokušali podmititi ili da su bili sebični. Jednostavno su htjeli iskazati svoju zahvalnost ili su naprosto htjeli novčano pomoći moju službu u njihovu korist.

30
No, smatrao sam da bi uzimanje novca bilo kršenje mojega zavjeta s Bogom. Tako sam bivao slobodan. Nitko nije upravljao mnome. «Nikome ništa ne dugujem...osim ljubavi» (Rim.13:8). Svakome mogu pogledati u oči i reći:»Nisam podložan ičijemu srebru ili zlatu» (Dj.20:33).

A sada reci:»Nikome neću išta dugovati osim ljubavi.» Ako se ova istina u cijelosti ukorijeni u tebe i zaživi u tvome duhu, tvoje novčane okolnosti će se promijeniti. Bit ćeš slobodan od veza i dužnosti prema svakome čovjeku.

TVOJ OD BOGA DAN KLJUČ ZA DANAS

RECI:
«Nikome neću ništa dugovati osim ljubavi.»

BILJEŠKE I RAZMIŠLJANJA:




















31
SUBOTA
Ključ: NEŠTO LIJEPO ĆE MI SE DESITI
Ili
Zašto govorim ljudima: Nešto lijepo će ti se desiti!

Dok sam nedavno ulazio u zračnu luku u jednome velikome gradu, žurno mi je prišao jedan čovjek sa velikim smješkom na licu. «Niste li vi Oral Roberts?» - upitao je.
«Da, jesam» - odgovorio sam.
«Samo nastavite govoriti!» - reče mi.
«Što da nastavim govoriti?»- upitah ga.
«Usrećili ste me kada ste na Tv-u rekli. «Nešto lijepo će vam se desiti!» - reče. Tada mi je ispričao o svemu lijepome što mu je Bog učinio od trenutka kada je počeo vjerovati da će to On učiniti.
Moj prijatelj liječnik pisao mi je prije nekog vremena i rekao:»Upravo kada je počelo emitiranje programa, moja 90-godišnja majka došla je i gledala program. Tada si rekao:» NEŠTO LIJEPO ĆE TI SE DESITI! Ona se uspravila i rekla:»Pa, neka se desi sinko!»
Svako može biti uhvaćen u svoje probleme i padati tako nisko da mu sđavo može sjesti na ramena i držati ga dolje. Ali vjera u Boga mijenja tvoju perpektivu. Stav iščekivanja da će se nešto lijepo desiti neće ti samo uljepšati dan, nego promijeniti tvoj život. Gledanje na Boga kao svojega izvora...
Planine se premještaju,
Problemi rješavaju,
Potrebe ispunjavaju,
Dobijaš silu Božju!
To je poput samca kojemu se probušila guma u noći na nekoj pustoj cesti i nije imao dizalicu. Gledavši oko sebe, vidio je svijetlo na jednom udaljenom imanju. Tada je rekao:»Možda će oni imati dizalicu.»
Tako je hodao oko 2 kilometra do toga imanja. Cijelo je vrijeme u sebi negativno razmišljao:
A što ako je taj čovjek već zaspao?
Znam da su seljani puni nepovjerenja prema strancima.
Čuo sam i da spavaju sa sačmaricom ispod jastuka.
Nadam se da me neće otjerati!

32
I sada je taj čovjek stigao do imanja. Pokucao je na vrata. Vlasnik je provirio i upitao.»Što hoćeš?»
«Ne treba mi tvoja stara dizalica!» - izblebeče ovaj.

Smiješno? – možda, ali zar mi ponekad ne razmišljamo kako Bog nije voljan dati nam potrebito – nije nam spreman pomoći? Našim sumnjičenjem i negativnošću, zar ne priječimo Boga da nas daruje?
Čudo nam se može desiti samo ako odmacimo negativne stavove i počnemo pozitivno razmišljati, kad shvatimo da je problem u nama. Jer, bez obzira na veličinu Božje moći, čudo nikada neće biti potpuno učinkovito ako ne surađujemo... dok potpuno ne očekujemo da će se nešto lijepo desiti.

Sada reci:
«NEŠTO LIJEPO ĆE MI SE DESITI.»

Sve dok ne oživiš i ne odgovoriš na činjenicu da će ti se nešto lijepo ODISTA desiti, propustit će najbolje što Bog ima za tebe. Lijepe stvari će se destiti, a ti ćeš propustiti blagoslove i ono što trebaš danas.

BOGOM DAN KLJUČ ZA TEBE DANAS

Još jednom reci:
«nešto lijepo će mi se desiti.»

PRVI TJEDAN

NEDJELJA: ĐAVOLE, NE MOŽEŠ MI NIŠTA, JA PRIPADAM BOGU
PONEDJELJAK: BOG BRINE ZA MENE
UTORAK: ISUS ŽIVI U MOME DOMU
SRIJEDA: BOG ŽELI DA IMAM BLAGOSTANJE I BUDEM ZDRAV
ČETVRTAK: ISUS JE U SREDIŠTU MOJIH POTREBA
PETAK: NIKOME NEĆU IŠTA DUGOVATI OSIM LJUBAVI
SUBOTA: NEŠTO LIJEPO ĆE MI SE DESITI.

33
DRUGA NEDJELJA
Kako će nam Bog otvoriti oči da vidimo zakone sjemena vjere koji nas neće iznevjeriti


NEDJELJA

Ključ: BOŽJI PUT BIT ĆE MOJ PUT
Ili
Kako možeš naučiti činiti po Božjoj volji...koja je utemeljena na vječnim zakonima...preciznim i savršenim zakonima koji uvijek djeluju

Jednoga dana u ranim pedestima dok sam vozio kroz dobro navodnjenu dolinu na sjeveroistočnom Pacifiku, ugledavši žetvena polja i ratare kako skupljaju i prodaju ljetinu, mnogi dijelovi iz Svetoga Pisma oživješe u meni:

Dok god je zemlje, sjetva i žetva...neće presahnuti (Post.8:22)
Što god sijemo, to ćemo i požnjeti (Gal.6:7)
Onaj koji daje sijaču sjeme, dat će i kruh za hranu. On će umnožiti vaše sjeme i učinit će da izrastu plodovi vaše pravednosti (2.Kor.9:10).
Zaita, kažem vam, ako imate vjere koliko gorušćino zrno te reknete ovome brdu:'premjesti se onamo', prijeći će; i ništa vam neće biti nemoguće (Mt.17:20).
Blaženije je davati nego primati (Dj.20:35).
Jer Bog ljubi vesela darivatelja (2.Kor.9:7).
Zaista ću te obasuti božanskim dobročinstvima i dat ću ti brojno potomstvo (Heb.6:14).
Dajite, pa će vam se davati: dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera, iskrenut će vam se u skut, jer će vam se mjeriti mjerom kjom mjerite (Lk.6:38).
A moj će Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vašu potrebu raskošno prema svom bogatstvu (Fil.4:19).
U svezi davanja i primanja (Fil.4:15).
Ljubeljeni, želim ti u svemu dobar uspjeh i zdravlje, kao što je tvoja duša dobro (3.Iv.2).
Dijelovi Svetoga Pisma naprosto su mi proticali umom. To su navodi koje sam poznavao i donekle primjenjivao ali nikada oprezno, planski i usmjereno.
Vidio sam svoje pogreške. Ponovo sam počeo čitati Bibliju; ne samo jednom, već mnogo puta. Kada sam jasnije vidio istinu o Bogu, iskušao sam je. Svaki je puta djelovala mada ne
34
uvijek brzo, ali u svoje vrijeme i uz malo strpljenja nikada me nije iznevjerila. Uskoro se to oblikovalo kao moj način življenja. Vidio sam je i ona je počela djelovati u meni. Spoznao sam da Bog ima svoj način rada. Da, Bog radi na svoj način!

BOŽJI NAČIN RADA UTEMELJEN JE NA VJEČNIM ZAKONIMA...TAKO PRECIZNIM I SAVRŠENIM KOJI UVIJEK DJELUJU.

U početku sam ih nazivao MOJIM PAKTOM BLAGOSLOVA SA BOGOM. Sklopio sam savez sa Bogom da naučim Njegove putove i postupam po njima – a tada bih ga zamolio da me blagoslovi. Čineći tako očekivao sam čudesa iz očekivanih i neočekivanih izvora.
Njaprije sam zatražio novčanu podršku jer je moj rad trpio zbog nedostatka novca. Moji prijatelji i partneri pisali su mi kako su pod prevelikim pritiskom zbog nagomilanih računa koje nisam mogao platiti. Crkva je vrlo malo naglašavala Božju podršku za novčane prilike. Bio je to dobar duhovni naglasak koji je prečesto ispuštao ispunjenje tjelesnih potreba poput zdravlja i blagostanja.

KAKO SAM PROMIJENIO METODU DAVANJA

Počeo sam davati drukčije od uobičajenog. Volio sam davati i još uvijek to činim. No shvatio sam da je moje davanje bilo više starozavjetnoga tipa, koje nije bilo pravo davanje već više kao plaćanje duga; isplačivanje Bogu. Plaćanje duga Bogu. Nedavanje je pljačakanje Boga (Mal.3:8-9). Ipak je Bog blagoslivljao darovatelja, pa tako i mene. Problem je bio u tome što me nitko nije naučio da primam natrag ili da očekujem čudesa. I tako, davao sam u velikoj vjeri da će Bog ispuniti sve moje potrebe.
Tada mi je Isus otvorio oči, ne na takakv način da vidim kao danas, ali dovoljno da počnem davati kao kroz sporazum o blagoslovu sa njim. Počeo sam shvaćati da što god sam mu dao, vratio mi je natrag...umnoženo. Bog mi je davao kroz uobičajene izvore ili potpuno nepoznate. Ali uvijek bi mi dao više nego li ja njemu.
Djelovalo je. O, kako je to djelovalo u mom slučaju... i u onih koji su sklopili savez blagoslova sa Bogom dok sam ih ja poučavao kako da to rade.
Približavao sam se svome Izvoru koji mi je još uvijek bio nejasan.
Kroz taj savez blagoslova sa Bogom u davanju i primanju naučio sam primati iz znanih i neznanih izvora.

35
Zapazite da sam u prošlosti očekivao primati od izvora, a na od IZVORA. Drugim riječima, bez obzira odakle i od koga primao kao rezultat mojega davanja, pripisivao sam to drugom izvoru. Ali nisam vidio BOGA KAO JEDINOG IZVORA.
Svi ovi su bili oruđe u Božjim rukama i često su bili nepouzdani i frustrirajući. Najgore od svega bilo je što sam na posljetku ostao sa pitanjem: «Zašto Bože, zašto?» Ispitivao sam Boga i ponekad ga okrivljavao...
Mogu razumjeti one koji okrivljuju Boga ili ga pitaju: «Zašto?»Činio sam to mnogo puta na svoju štetu.
Nebrojena hvala Bogu, pronašao sam pravo značenje ono čemu sam se približavao: Otkrio sam tri ključa Sjemena vjere. (Otkrit ću vam ih malo docnije u knjizi).

OTKRIO SAM DA SE BOŽJE DJELOVANJE TEMELJI NA TRI KLJUČA...DA, TRI KLJUČA...

Uvijek ću biti zahvalan Bogu za njegovo sustavno vodstvo u mome životu.
Prvo, vodio me u davanju, onda u savez blagoslova u kojem sam davao, i drugo; očekivao da će mi se istim vratiti iz znanih i neznanih izvora. Bez ova dva, nikada ne bih ušao u ČUDO SJEMENA VJERE za koje sam jamačno uvjeren da JE Božji način djelovanja po Njegovu Sinu Isusu Kristu, Spasitelju našemu, a i po njegovim sljedbenicima za ispunjenje naših potreba; i za postajanje pravim učenicima našega Gospodina, svakoga dana.
Iz svojih sam istraživanja Svete Riječi Božje shvatio da me Bog neće blagosloviti kroz raznolike izvore, nego iz jednoga: BOŽJEGA IZVORA. Promjena koju je to otkriće načinilo u mojim često negativnim i lošim stavovima bila je revolucionarna...čudesna.
Da, ja živim životom čudesa. Čuda su se meni dogodila. Gotovo svakoga dana desi mi se jedno čudo. Više ne dvojim hoće li mi se desiti čudo ili ne; mala čudesa, srednja, velika i čitav niz čudesa. To je istina i meni se dešavaju stvari u koje je teško povjerovati. No, niti jedno od tih čudesa nisu slučajna ili neponovljiva ili povremena. Svako od njih se opet desi i desi se u svoje vrijeme. Najbolje u svemu je što se ta čudesa počinju dešavati u životima tisuća drugih koji su naučili KAKO BOG DJELUJE DA KAD I ONI TAKO ČINE OČEKUJU ČUDESA KOJA ĆE SE DEŠAVATI SVE DOK JE POSTANKA NEBA I ZEMLJE.
Savez koji sam učinio sa Bogomje svaez sjemena vjere u potpunosti utemeljen na životu Isusa Krista. Morao sam mjenjati načine svoga djelovanja kao što sam to već i rekao. Drago mi je da sam to učinio jer mi je sada Bog umnožio posijano sjeme koje sam sijao vjerom u Boga, Izvora svih mojih potreba. Čudesa umnažanja pa i u životima drugih koje je nadmašilo čak i njihove najdublje želje, ozdravljaju cijeloga čovjeka. Jer ja govorim o oduzivanju urođenoga straha da je «davanje» odricanje i osiromašivanje. Davanje te uvodi u jednostavnu, djetinju vjeru da samo ono što daješ, Bog umnaža ispunjajući tvoje potrebe.

KAD NAUČIŠ KAKO BOG DJELUJE I TI TAKO ČINIŠ, SPOZNAZI ĆEŠ SVOJ 1.IZVOR ISPUNJENJA KROZ
2. DAVANJE I MOĆI ĆEŠ
3.OČEKIVATI MNOGA ČUDESA IZ SVOG ŽIVLJENJA PO SJEMENU VJERE.

Stoga, ponavljaj u svome srcu dok ne naučiš:
«Naučiti ću Božje načine djelovanja... i ČINITI isto. Tada ću ga zamoliti da me blagoslovi i čekati ću na taj blagoslov.»

TVOJ BOGOM DAN KLJUČ ZA TEBE DANAS

«Božji put bit će i moj put!»

BILJEŠKE I RAZMIŠLJANJA:

















37

PONEDJELJAK

Ključ: BOG JE MOJ IZVOR

Iili
Kako sam odista počeo spoznavati tko je moj Izvor...i koji su načini učenja uzdavanja u njega i samo njega

U Savezu blagoslova sa Bogom zadobio sam najsnažniju misao ikada dobijenu u povijesti kako sljedbenik Isusa Krista. Premda mi je krist dao samo nešto od te spoznaje, vodio me u nju korak po korak. Vjerno sam nasljedovao Biblijska načela.
Sve što sam reako o Savezu blagoslova bila je istina premda mnogi – posebice vjerski vođe – pogrešno su ga protumačili i često mu se krivo suprostavljali govoreći i pišući o njemu. Ali ga nisu mogli zaustaviti. Jednom su me prilikom takovi ljudi pokušali osporiti govoreći mi kako moj nauk u Savezu blagoslova nije po evanđelju.
Uzrujan reako sam im:»To što ja propovjedam jest Kristovo evanđelje. Tisuće su prihvatile Krista i bili ispunjeni Duhom Svetim, ozdravljeni…






Ova knjiga je u procesu prevođenja.
Gore dano su prvi rezultati toga.
Želite li pomoći i ubrzati prevođenje i izdavanje ove knjige , možete nasloviti vašu donaciju na EVANGELIZACIJSKO-KULTURNI CENTAR
sa naznakom “ za prijevod “ , te uplatiti donaciju na žiro-račun broj:




UNAPRIJED HVALA I NEKA VAS BOG BLAGOSLOVI !















- 17:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.08.2006., srijeda

Živa voda

RIJEKE ŽIVE VODE

Rijeke žive vode, potecite,
Naka duh se razlije.
Svakom žednom srcu,
Donesite Božiju ljubav
Zauvijek!

Kriste ja u tvoje oči
Gledam,
Samo u tvoje riječi
Vjerujem.
Ti obećao si ako budem
Vjeran,
Da ćeš izlit svoga duha na
mene

Ti zapuši sa sve četiri
strane svijeta,
Neka suhe kosti ožive.
Cijela zemlja nek zbog
Tebe bude sveta,
Tvoja vatra nek zapali
Sve.

Ti izliječi našu dušu duh i tijelo,
Zbog tebe se srce raduje,
Naše biće bit će sretno bit
će cijelo,
Duše sveti ispuni nas sve.


- 20:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.08.2006., utorak

Moje pjesme

NEEM I PEEPAL U GRADU BESMRTNIKA
ILITI HODOČAŠĆE IZMEĐU SVJETOVA




PRAVO NA RAD

Trebah mjesto radno dobiti...
I dok se toplo nadah, grijuć se
Na sunčanoj zraci optimizma,
Pokisnuh na ljetnom pljusku bešćutnosti.



PRAZNIK RADA

U pogledu čovjeka što za ručak čekao je grah,
Oglednu se miris s roštilja i – pocrveni...



O DUBINI NUTRINE MOJE

Jutrom, kada budim se,
U zrcalu suze se ogleda duša moja.
I smije se
Ili plače...



KRIŽ MOJ...

Suša me sjeti
Na miris ozona.
Bez križa svojega,
Bio bih pretežak.



...POMAŽE MI NOSIT ON!

Jučer su ljudi srce mi ranili...
Danas ga je iscjelio Isus!
Sutra ću se sjećati
Dana današnjega.



TRKAČ

Ne, nisam ja tek neki invalid.

Ja čovjek sam koji kolicima
U duhu svome nepokolebljivo trči,
Prestižuć one
Što omeđeni su zidom nerazumijevanja – invalidi.



BLIŽNJI

Patnja nas uči
Drugima u oči gledati.



DJEVOJKA S DRUGE OBALE DUŠE

Prijateljica je daleka jave mojih sanja...
I bliz stranac sanja moje jave.



DUHOVNE OČI

Tko srcem gleda,
Bolje nego očima vidi.

Jer stanuje Svjetlost u biću njegovu.



SVITANJE

Umire noć
U porođajnom kriku dana.



POZDRAV

Noć maše danu što odlazi
Osmijehom zvijezda bisernog neba.



PJESNIK

Slavuj smije se plačem svoga pjeva,
Dok gajem odzvanja tišina
Ko potmula tutnjava oluje što se valja,
Da sve loše u zaborav odnese...



RAZGOVOR S ISUSOM

Bičuju nemilosrdno zidovi uma ljudskoga
Tanku kožu duše moje,
A uspomena licemjerja peče, ko rana živa,
Solju iskušavana...

Da, Gospodine, poniziše mene,
Još me dublje u sjećanje Tvoje urezujući!
I znam: ja patnjom sad sam Tebi nalik.
Slatka je to nagrada, za čašu žuči što ju pijem!

Opraštam ja njima,
U Tvoje presveto Ime!
Da, ne znaju što čine.

Prepuštajuć svoj život, pouzdanjem, Tebi,
Osjećam da k meni vratio se mir.

Gospodine, Ti znaš
Što je najbolje za mene.
Amen.



CILJ

Ne, čovječe, nemoj bježati od Krista!
Nego bježi k Njemu.
I nemoj patnji reći:”Ne!”
Jer, ona je sestra tvoje postojanosti.



SPAVAČ

Žudnja za svijetom, zima je tvog ljeta.
I zatvor bez brave i rešetaka.



ISTINA

Težak je Put Istine i Života.
Na Njemu moja duša lebdi – u Lakoći!



KONSTANTA

Zorom budi me jutro, mirisnim poljupcem dana,
A večer mi šapće slatkom uspavankom noći.



RIJEKA

Svježinom žilave ustrajnosti starine,
Uvijek mlada, još je ona,
Vječna putnica što ostaje tu,
Podsjećajuć me na smisao Križa.



MORE SINJE

Okusom soli dubine tužnih očiju,
Prastaru priču ono meni zbori
O hladnoj pjeni suza nečijeg plača,
Srce što žari – ko otrov meduze...

U pijesku, tragovi borbe nenasiljem,
Ruža Malog princa...

I opojan miris lahora Zlantnog žala.



BUĐENJE

Zrakom poljupca mekih usana,
Jutrom Sunce kuca tiho
Na vratima mojih snenih očiju,
Nježno mi šapćuć: “Dobar dan...”



SUSRET

Sunčajuć se na osmijehu djevojčice u prolazu,
Opazih rađanje kristalne kaplje plača u oku njezinomu.



VLAS

Dok čekao sam suosjećanje svijeta,
Nađoh sijedu.



IZ STAROG VINOGRADA

Pretače cvrčak, neumorno, žegu podnevnu
U hladovinu zdenca glasne pjesme ljeta,
A cestom, vijugavo dugom, kroz plimu prašine,
Korakom olovnim, kući hodi vinogradar,
Kupajuć nadu srca svoga
U moru svježe modrine dozrela grožđa,
Što plod je krvavo žuljavih ruku
I gusta znoja lica njegova.

Požar, nečujan i titrav, lukavo se zrakom skiće
Ko tat, prijeteć, nepijeno vino – u nepovrat da odnese.
Oblak tmasti, ljutit, grmi u daljini.

A čovjeku duša zadrhti – od hladnoće.



ŽENA

Njezino je biće dragulj snova,
Cvijećem majčinstva što rađa javu čovječanstva!

I cijeli jedan neponovljiv, malen, dragi Svemir,
Ona je kraljica ljubavi srca njegova!

Vidarica mudra, žena je blaga,
Djelima dobrim, predanih ruku,
Utjehom nježnosti rječitih usana,
Ko melemom liječeć – kad rane mu dušu.



TITRAJI

Od glasa do glasa otkucaja sata
S crkvenoga tornja,
Uz lepet golubljih krila
I priče iste umornih grlica, vrana, vrabaca i svraka,
Plivač sam u moru milozvučne tišine.



IGRA SJENA

Dok ga je nasmrt iz trave vrebao mačak,
Ugleda vrabac kruh hljeba kraj puta.

I odjeknu zrakom slobodan lepet krila života...



SPOZNAJE

Ponekad smijeh na plač podsjeti,
A suza zna pozvati na radost.

Prolaze ljudi teških misli...
Ja statičan sam.

Srcu mi sve lakše.

Odzvanja tišina.
U društvu misli i – ja.

Dozrijevaju u osami misli mudre, svevremene,
Snagom slatkog soka plodova južnog voća.

U samoći – zajedništvo s Bogom,
A u mnoštvu – usamljeni ljudi.

Poruči mi oblak putujući nebom:
“Samo je Vječnost – neprolazna.”

U zraku osta riječ,
Punina značenja.



PUT OSMIJEHA

Razgovarasmo, razmjenjujući biserje duhovnosti
Što prikupljeno bješe na sunčanim obalama rijeka naših duša...

Gospođa i ja bližnji postasmo, za korak blaga Vječnosti,
Na Putu osmijeha – u Kraljevstvo srca.



UNUTARNJI SVEMIR

U sve dublje sanje tonuh
Opipavajuć monotoniju s asfaltne trake
Što bučila je tiho u daljini...

I sklopivši oči ugledah Zlatno žalo u blizini.
I školjkom htjedoh zov valova kušati,
Da, njome htjedoh miris mora slušati...

Cvilež tragova kočenja propara mi oči.
Prenem se.
I čujem:
Bijaše to samo još jedna u nizu dugih automobilskih lijenosti
U smiraj nemira samo još jednoga u nizu dugih radnih dana
Nervoznih ljudi
Što s posla polagano hitahu kući...



ZAGOVORNA MOLITVA NAKANE

Ondje gdje Patnja nije više nego umorna sjena kćeri Prošlosti,
Da, tamo je Kraljevstvo nebesko!
Ono je ovdje, u nama i s nama, da, zaista je među nama,
Ako dopustimo da nas Gospodinova Istina oslobodi!


Ključ koji otvara sva vrata zove se Oprostom.
Doista, mjerom kojom opraštamo, oprost ćemo dobiti.
Jer, bližnji naš zove za Rukama nade glasom duše slomljene
Što čežnja k Bogu mu je ime...


Od drugih nemojmo ništa unaprijed očekivati.
Ne kritizirajmo, niti sudimo!


Imajmo milosrđa,
Učeći udarce ovoga svijeta primati kristolikim strpljenjem,
Ustrajnom poniznošću, na slavu Božju!
Tako ćemo i u slabosti,
Duhom Svetim potpomognuti, jakima biti!


U Božju se Providnost pouzdajmo,
Jer Isus nam je Prijatelj vječni,
I od brata vjerniji!
Amen.



DANAS JE LIJEP DAN!

Niska osunčanih bisera na zvončiću cvijeta poslije kiše,
Nedjeljna misa pred početkom.



Robert Dudnik, dipl. iur.
- 19:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2006 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (3)
Svibanj 2012 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Veljača 2010 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (12)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Listopad 2008 (2)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Lipanj 2007 (53)
Svibanj 2007 (115)
Travanj 2007 (90)
Ožujak 2007 (48)
Veljača 2007 (74)
Siječanj 2007 (26)
Prosinac 2006 (17)
Studeni 2006 (8)
Listopad 2006 (15)
Rujan 2006 (28)
Kolovoz 2006 (58)
Srpanj 2006 (11)
Lipanj 2006 (5)
Svibanj 2006 (2)
Travanj 2006 (2)
Ožujak 2006 (2)
Siječanj 2006 (4)
Prosinac 2005 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Linkovi

Blogeri

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se