karizmatizam

DNEVNI VODIČ U ČUDESA


PRVI TJEDAN
OVI PRIMJERI SU ME PODIGLI IZ PADOVA A POMOĆI ĆE I TEBI

NEDJELJA
KLJUČ: Đavole ne možeš mi ništa – ja pripadam Bogu

Ili

Istina o tebi, đavolu i Bogu

Zašto se stalno boriš i rušiš dodatnom tjeskobom i zabrinutošću jer je nešto krenulo naopako i ono do čega ti je stalo ne ide?
Pitam te... «Zašto»?
Ti kažeš:» Orale Robertse, jesi li poludio? Jesi li i ti imao loših dana..kada ti je sve tako loše išlo..nagomilani računi..bolesti..nevolje koje su te skoro pokopale?»
Jesam li ih imao? O, mnogo puta! I koliko me često i sada spopadaju nevolje. Ponekad me đavo tako snažno udari da pomislim kako nisam u stanju podići svoju glavu. Moj nutarnji čovjek želi ostati dolje i čini mi se kao da NEMA IZLAZA ZA MENE...
Ili moju obitelj...
Ili za moju službu...
Ili za ljude kojima nastojim služiti u ozdravljenju po Božjoj snazi. Ali ja poznajem Isusa. Znam tko mi je IZVORIŠTE. Poznajem Isusa krista iz Nazareta kao svojega Gospodina i Spasitelja, Krstitelja moje duše u Duhu Svetomu, kao ONOGA koji čudesno ispunja sve moje potrebe. Ja GA poznajem! Usprkos nevoljama, brigama ili osjećaju da me Gosopdin ponekad zaboravlja; učim najuzvišeniju tajnu na svijetu, a ona je:
Da očekujem mnoga čudesa od mojega Spasitelja.
Želim ti reći o stvarnome stanju o tebi, đavlu i Isusu Kristu i novome shvaćanju da...

TI PRIPADAŠ BOGU!

Evo kako možeš činiti ono što Bog od tebe traži i onda očekivati mnoga čudesa:
2
PRVO: Vjeruj u istinu o postojanju đavla i njegovim namjerama s tobom i vjeruj u
istinu o Isusu Kristu iz Nazareta i njegovim namjerama S TOBOM.
Tu izjavu dao je sam Isus u Evanđelju po Ivanu 10:10
Lopov (đavo) nije došao (ne dolazi) osim da ukrade (od tebe) i ubije (tebe) i uništi (tebe): Ja (Isus) dođoh daimaju (imaš) život... i to u izobilju.
Đavo postoji i bolje vjeruj u to. Isus ga naziva lopovom koji je došao ukrasti od tebe, ubiti te i uništiti.
Vjeruj da je tako. Ne odbacuj to zavaljen u fotelju uz riječi:»Ne razumijem.» Isus ti poručuje da ti je bolje vjerovati u to.
Potom ti Isus kaže da vjeruješ u njega i razog zašto je došao jest da ti da ŽIVOT...i to IZOBILNI.
Shvati. Možeš povući crtu po sredini. Stavi zlog đavla na jednu stranu i dobrog Isusa na drugu, a sebe u sredinu – ovako:

Đavo Ti Isus Krist Nazarećanin

Na jednoj strani tvoga života je đavo, a na drugoj Bog dok si ti u sredini.
Đavo je zao đavo.
Bog je dobar Bog.
Đavo nije dobar
Bog nije zao.
Đavo je potpuno zao...
Bog je potpuno dobar.
Na jednoj strani je vrlo zao đavo a na drugoj je vječno dobri Bog.
Đavo te mrzi ali te Bog voli. Bog je veći od đavla i može zapovijediti đavlu da se drži podalje od tebe. Moraš to pokušati razumjeti i prestati okrivljavati Boga. U isto vrijeme, svoje optužbe usmjeri na pravo mjesto – na đavla.
Vidi ovo.
Đavo je došao da te pokrade: želi ukrasti tvoju vjeru, ljubav, nadu, želju za vjerovanjem u Boga, tvoj trud, obiteljske i ine odnose, zdravlje i imovinu, vjeru u čudesa. Sjeti se bilo čega dobroga u životu ili nečega dobroga što ti se dogodilo i đavo će te pokušati pokrasti! I upravo sada te pokušava pokrasti. To ti govorim na temelju Kristova autoriteta, našega Gospodina.
Imaj spoznaju o đavolovim pothvatima. On te pokušava ubiti – doslovno uništiti sve dobro u tebi, sve dobro što ti se događa i zaustaviti sve dobro što ti dolazi. On želi obeshrabriti
3
tvoj duh, ozlovoljiti te i deprimirati, oslabiti i uništiti tvoje zdravlje. Đavo te pokušava srušiti, sprječiti u napredovanju, želi ti novčanu, imovinsku, zdravstvenu i mentalnu propast. Đavo te mrzi i odista ti nastoji upropastiti život. Zato Biblija i kaže:
Oduprite se đavlu i on će pobjeći od vas (Jak.4:7)
«Oduprite se đavlu!» To znači usprotivi mu se i ne odstupaj ni centimetra; ti preuzmi vodstvo.
S druge strane, Isus ti je rekao zašto je došao na zemlju, umro na križu, ustao iz mrtvih, uzašao na nebesa i poslao nam dragoga Tješitelja – Duha Svetoga, koji je Kristov zamjenik, neograničeni oblik Njegove nazočnosti i sile u SADAŠNJOSTI da PRIMIŠ ŽIVOT...MNOGO ISPUNJENIJI I STALNI.
Vjeruj u to.
Prihvati to i ne sumnjaj.
Vjeruj u to.
Razmišljaj o tome.
Imaj to na umu.
Izgovaraj ovu veliku živuću istinu:
ISUS JE DOŠAO...
ISUS JE DOŠAO DA MI PODARI ŽIVOT.
ISUS JE DOŠAO DA MI PODARI ŽIVOT U IZOBILJU...
MENI!
MENI!
Upamti – Isus i đavao nisu par! Njihove namjere nisu iste! Njihova djela nisu ista! Vjeruj i spoznaj ovo kako bi razotkrio što ti đavo govori i vjerovao Bogu.
DRUGO: Vjeruj da pripadaš Bogu a ne đavlu; stoga, TI PRIPADAŠ BOGU...NE ĐAVLU.
Isus je o đavlu rekao: «(ti nemaš) ništa samnom...» (Iv.14:30). Tako i ti možeš reći: «Đavo nema ništa samnom.»
Izgovori: «Ne pripadam đavlu. JA PRIPADAM BOGU.»
Izgovori:»oduprijeti ću se đavlu u njegovu pokušaju da ukrade dobro od mene, da me ubije bolešću, siromaštvom, strahom, tjeskobnošću, malodušnošću i negativnošću.»
Izgovori:»Oduprijeti ću se đavlovim nastojanjima da uništi dobre stvari koje mi je Bog namijenio.»
Izgovori:» Vjerujem Isusu Kristu. Vjerujem da je došao ispuniti me svojim životom, ljubavlju, vjerom, nadom, Duhom i snagom.»

4
Izgovori:»Vjerujem da je Isus došao blagosloviti me, iscjeliti me, obogatiti me, voditi me, potaknuti nutarnjega čovjeka u meni, poučiti me ljubiti i davati i posijati sjeme vjere u meni jer...
«Ja pripadam Bogu!»

Neprestano izgovaraj ove izjave – izgovaraj ih glasno sve dok ne postanu dio tebe (Ja to stalno činim i odista djeluje).
Kad znaš da pripadaš Bogu onda preuzimaš vodeću ulogu. Kad si izranjen, kada ne znaš što bi učinio ili kamo bi se okrenuo, možeš znati da postoji Bog koji te voli jer pripadaš Njemu!
Nedavno sam propovijedao na temu:»JA PRIPADAM BOGU; ZATO ĐAVOLE NE DIRAJ BOŽJE!...MENE!» Tada nisam znao da se u slušateljstvo nalazi djevojka koja će nedugo nakon toga napasti silovatelj. Jednostavno sam osjetio da moram reći ono što Bog traži od mene:
«Ti pripadaš Bogu; zato, reci đavlu da ne dira Božje.»
Bog me je pomazao da ponavljam ove riječi, moj duh i glas bili su jači sve dok niste mogli osjetiti Božju prisutnost među nama.
Nekoliko večeri kasnije ova se djevojka nalazila na udaljenom mračnom mjestu. Kad je silovatelj stavio nož na njen vrat prijeteći da će ju ubiti ako bude vikala, ona se sjetila ŠTO ONA JEST I KOME PRIPADA i tada mu reče:»NE MOŽEŠ TAKO POSTUPATI SAMNOM. JA PRIPADAM BOGU.»
Svaki puta kada bi je pokušao prisiliti na snošaj, ona bi rekla:» NE MOŽEŠ TAKO POSTUPATI SAMNOM. JA PRIPADAM BOGU.»
Odjednom se tri neznanca pojaviše i silovatelj je pobjegao. Docnije ga je policija uhitila i tijekom očevida je priznao zašto nije mogao nauditi djevojci prije pojave ove trojice. Policiji je ispričao:»Čudno je sve to, ali kad je neprestano govorila «NE MOŽEŠ TAKO POSTUPATI SAMNOM. JA PRIPADAM BOGU», nešto me je preplavilo i nisam ništa mogao učiniti osim prijetiti. Nešto se dogodilo u meni.»
Osobno poznajem silu izgovaranja u vjeri:» JA PRIPADAM BOGU. ĐAVOLE, NE DIRAJ BOŽJE.»
Kad se molim za nekoga, osobno nazočan ili preko TV programa, dok ispružam ruke prema gledatelju, ili kad se molim preko pisama za osobu koja me je pismeno zatražila molitvu, često izogvaram:» ĐAVOLE, NE DIRAJ BOŽJE!» Gdje se to nalazi u Bibliji? Apostol Pavao jasno kaže u 1.Kor.6:19-20.
«Što? Zar ne znate da je vaše tijelo Hram Božji (Duha Božjega) koji je u vama, koga imate od Boga i niste svoji? Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojemu.»
5
(Molim vas, čitajte ovaj ulomak snažno i pozorno – neka se upije u vas).
Zar ne vidite kako Bog želi da vjerujete kako ne pripadate đavlu, niste njegovi već Božji? Zar ne vidite Duha Svetoga u sebi i da niste svoji, nego Njegovi? Zar ne vidite kako je Krist odista umro za vas te da duhom I tijelom, koji su Božji, pripadate Njemu i trebate mu se prepustiti?
Ti si, dragi moj prijatelju jedinstven i nezamljenjiv.
Jes li znao to?
Ti si Bogom otkupljen, Bogom ispunjen i pripadaš Njemu!
Đavo te može iskušati da vjeruješ kako ratuješ protiv Boga – kako Bog ne mari za tebe ili da mu nije stalo za tebe, ili da te ne ljubi, ili da ne želi tvoje blagostanje, te da ti ne želi podariti tjelesnu i duhovnu puninu. Pa, Isus naziva đavla LAŽOVOM I OCEM SVIH LAŽI (Iv.8:44)!
Vjeruj u postojanje đavla i vjeruj u njegovu lopovsku, ubojičinu,uništavačku i LAŽLJIVU narav.
Ti ne ratuješ protiv Boga, nego protiv đavla, tvoga optužitelja (1. Pet.5:8). Tvoje oružje nije tjelesno već duhovno (2. Kor.10:4). Ovo oružje si primio od Boga:
Silu omjera vjere (Rim.12:3)...
Snagu da ljubiš i snagu nadanja (1.Kor.13:13)...
Snagu za odvažnost i vjerovanje (2.Tim.1:7)...
On ti je dao spoznaju o tome da ne pripadaš đavlu, već Bogu! (1.Kor.6:19). Ali, nikada ne zaboravi, premda posjeduješ svu ovu ratnu opravu, đavo je kukavica i podao borac. On ti neće prići s riječima:»Dobro jutro. Ja sam đavo. Danas ću te staviti na kušnju. Došao sam te prevariti i pokrasti. Ja sam tvoj optuživač i namjeravam te uvesti...»
NE!
Njegova je strategija prijetvorna,podmukla, lukava, profinjena – on udara ispod pojasa. Želi te uništiti. Sam po sebi nisi mu dorastao. No, dopusti mi reći nešto dragocjenije od zlata: U Bogu si moćan srušiti (đavolove) utvrde (2.Kor.10:4). Ne pripadaš đavlu već našemu Bogu moćnome izvoru svih naših ispunjenja. A naš je Bog moćniji od đavla.
Veći je onaj (Bog) koji je u tebi od onoga (đavla) koji je u svijetu (1.Iv.4:4).
David je rekao:»Gospodin ratuje».Stoga nauči ove velike istine, uasdi ih u svoje biće sve dok ti ne postanu apsolutnim istinama.
Ja to znam!
I želim da i ti to znaš za tvoje dobro!

6
TREĆE: NEKA TE NE ZAVEDE IZVANJSKI IZGLED. Drugim riječima rečeno, ne dopusti da te đavo zavede da povjeruješ kako je zlo dobro ili dobro zlo. Apostol Pavao je rekao:»Znamo njegove namjere» (2.Kor.2:11).
Primjerice, čuo sam da je jedna doza heroina dovoljna da se izvrsno osjećaš, barem prividno za nekoliko sati. Tada misliš da ako se tako osječaš bolje zašto ne bi nastavio? No, shavti da je đavo lažac. Pokušava te prevariti. Istina je, osjećat ćeš se bolje nekoliko sati ili nekoliko puta, ali ćeš se kasnije, s godinama ako ne i cjeli život osjećati poput olupine... ili će te to u konačnici uništiti.
Radio sam sa mnogima koji su bili ovisni o heroinu, a ipak radije su vjerovali đavlu nego li Bogu. Đavo im je dao izgovor pomoću kojeg ih je prevario. Svaki puta morao sam im ukazivati da su đavo i Isus različiti po djelima i nisu slični. Ti su se ljudi okrenuli ka Bogu a đavolu rekli:»Ne diraj Božju svojinu... ne diraj MENE!»
Postoji nešto u bolesti što straši ljude, posebice rak. Mnogo poznatih iskustava od ljudi oboljelih od raka potaklo druge ljude na oprez. Želim te podsjetiti na to da je svaka bolest od đavla a ne od Boga. Đavo pokušava ukrasti tvoje zdravlje. Ako se đavo ne može domoći tvojega cijeloga tijela, onda će pokušati ukrasti barem dio, kao npr., ruke ili noge ili nekog vitalnog organa.
Ako đavo ne uspije ukrasti cijelu tvoju zaradu, onda će je pokušati uzeti djelomice. Ako se ne dokopa tvojega posla, odvojit će te od njega na mjesec ili više mjeseci.Ako se ne domogne tvoga novca, onda će ga inflacijom smanjiti. U stvari, toliko je različitih i podlih načina koje đavo rabi da ti napakosti. Ako mu se pokušaš suprostaviti sam, ne ćeš pobijediti – jer je jači i pametniji od tebe, mene i cijeloga svijeta.
Dakle...imaš šanse pobijediti ga samo ako znaš da ne pripadaš sebi ili đavlu, već Bogu. Ti si Božja svojina. I đavo to zna...jer vjeruje i drhće (Jak.2:19). Jesi li znao to? Ali, ako ne znaš ovo, đavo ti to neće reći. Kad đavo sazna da ti znaš kako pripadaš Bogu, već si pola bitke dobio. A kada kažeš:»Đavole, ne diraj Božju svojinu...MENE», počeo si tjerati đavla iz svog života i sredine te si se stavio pod Božju veliku zaštitu.

KAKO ĆE TO DJELOVATI DANAS I NADALJE TIJEKOM TVOG ŽIVOTA

U svom svakodnevnom življenju, male stvari koje ti se čine običnima su stvarna podloga za veće stvari od đavla ....ILI OD BOGA.
Znaj i prisjećaj se ovoga:

7
Đavo stavlja u tvoj um neprikladne riječi o tebi samome iiskušava te da se tako i odnosiš prema sebi ili bližnjima ili drugima...
Pomaže ti u razvijanju krivog mišljenja o tvome poslu što može uzročiti premještaj na niže radno mjesto, lijenost ili čak otkaz ili gubitak položaja.
Ponekad i male stvari mogu voditi u bolesti i gubitak zdravlja; nebriga perma sebi, strah i napestosti, prečesti i predugi gnjev, neizgradnja vjere kroz iskazivanje ljubavi i dobrote, zauzetosti za sebe, zakopavanja talenata, ne darivanje...
Zaboravljanje na Božja čudesa koja ti On tako obilno želi dati.
S druge pak strane, ovo su male stvari koje može učiniti za Boga:
Budi pozitivan i očekuj lijepa događanja...
Pronađi dobroga u sebi, u svojim bližnjima i drugima...
Budi dobroga stava koji bi te mogao unaprijediti na poslu ili održati u loše vrijeme ili ti čak donijeti novi i bolji posao ili položaj.
Održavaj unravnoteženost ili samokontrolu ne dopuštajući đavlu da ti ukrade duševni i umni mir, odbijajući njegove prijedloge za ljutnju ili nanošenje zla drugima. Ukratko, moraš:
Ostaviti loša djela koja rezultiraju još većim zlim djelima...
Sijati dobra djela svaki dan, ma kako mala bila...koja će rezultirati mnogostrukim dobrim djelima.
Počni vjerovati Kristu a ne đavlu. Vjeruj da će se svako posijano sjeme dobra umnožiti i biti ti uzvraćeno na Božji svojstven način i vrijeme i na konkretan način kada iščekuješ čudo iz Njegove ruke.
Želim da iz dubine svoga bića osjetiš Božju brigu koju mi je stavio u srce za tebe i želim da osjetiš moju vjeru i nadanje u Boga koji ne dopušta đavlu dirati njegovu svojinu,tebe i tvoje ljubljene.
Podsjećam te i nadalje ću te podjsećati da kažeš đavlu:
«JA SAM BOŽJA SVOJINA. NE MOŽEŠ MI NIŠTA.!»

Cijeli današnji dan izgovaraj:
«đavole, ne možeš mi ništa. Ja sam Božja svojina.»
«đavole, ne možeš mi ništa. Ja sam Božja svojina.»
Svaki puta kada ti se počnu događati negatinosti ili si kušan da činiš krivo, izreci:
«đavole, ne možeš mi ništa. Ja sam Božja svojina.»
Usprotivi mu se svaki puta kad te pokuša dohvatiti.

8
BOGOM DAN KLJUČ ZA TEBE DANAS

Ponovno reci:

«đavole, ne možeš mi ništa. Ja sam Božja svojina.»



OSOBNE BILJEŠKE I RAZMIŠLJANJA PO PROČITANOM:

























9
PONEDJELJAK
Ključ: Bog se brine za mene!

Ili
Kako sam našao čudo koje je oslobodilo moj mucavi jezik i izliječilo moja bolesna pluća

Kada sam krenio u prvi razred osnovne škole, imao sam 6 godina. Bila je to seoska škola sa jednom prostorijom i jednim učiteljem na 25 djece od prvoga do šestoga razreda.
Svi smo morali ustati i reći svoja imena. Dok su sva djeca ispred mene ustajala i izgovarala svoja imena, ja sam čekao na svoj red. Tresao sam se od straha. Usta su mi bila suha, grlo zakočeno, a moje je srce snažno udaralo. Vidite, ukočio sam se. Ono što je drugoj djeci bilo lako, za mene je bilo strašno.
Napokon, došao je i na mene red i učitelj me pogledao, a kad sam otvorio svoja usta, nisam pustio ni glasa. Pokušavao sam i pokušavao reći: «Zovem se Oral Roberts», ali riječi naprosto nisu izlazile van. Svi prvaci su mi se smijali. Ne bi mi to sve bilo toliko strašno, jer sam se i prije znao ukočiti od straha, ali se moj učitelj smijao!
Rezultat toga je bio katastrofalno omalovažavanje propovjednikovog sina. Cijeli je moj svijet propao. Psihološki utjecaj me okrenuo od bistrog, nasmijanog dječaka u uplašenog, nesigurnog malog bića za narednih 12 godina, a na određeni način trajao je do moje tridesete. Narednih 12 godina...

UŽASAVAO SAM SE GOVORITI – OTVORITI SVOJA USTA

Mrzio sam ljude koji su me primoravali govoriti, a još više sam ih mrzio kad sam pokušao govoriti, a oni su se smijali mome mucanju.
Zovem se Oral. Kako sam rastao naučio sam da to znači : izgovorena riječ( oral znači upravo to - izgovorena riječ), ali je za osjetljivo dijete izgovorena riječ značila ponižavanje, povlačenje u sebe, prikrivanje u rubnicama života, virkanje iz ugla dok su se drugi smijali i dobro zabavljali.

RIJEČI SU SE ZAMRZLE U MOM GRLU

Jednoga dana dok sam pokušavao izgovarati tablicu množenja pred razredom, naprosto sam se slomio i gordo zaplakao. Znao sam tablicu množenja i unatrag, ali su riječi jednostavno

10
zapele u mome grlu. Učenici su urlali od smijeha. Učiteljica me poslala da popijem čašu vode. «To će ti pomoći» - rekla je.
Ali, nije mi pomoglo.
U dobi od 15 godina, upisao sam srednju školu. Jednoga dana moj otac je ispričao jednome od ujaka što osjeća prema meni, svome iplašenome sinu. «jednoga dana moj Oral će propovjedati» - rekao je tata ujaku Willisu. «propovjedati će evanđelje».
Moj ujak, koji nije da me nije volio, ali sam mu bio zanimljiv jer je uživao slušati moje zamuckivanje, rekao mu je:»Oral nikada neće propovjedati; zašto ne može čak ni govoriti.»
Toga sam trenutka htio sam trčati i trčati – otiči što dalje od ljudi kao što sam to već učinio u svojoj nutrini.
I otrčao sam.
Bio sam odsutan skoro godinu dana. Mislio sam da se nikada neću vratiti ali sam obolio od tuberkuloze. Moj košarkaški trener donio me kući i rekao sam mome ocu:»Prešao sam zadnju milju puta.»
Dok ležah na krevetu krvareći do smrti, sjetih se nečega što mi je majka rekla prije mnogo godina. Grupa dječaka me zadirkivala nastojeći me potaći da govorim i onda bi se smijala mojemu zamuckivanju. Trčali su zamnom sve do kuće izrugujući se.»Hajde Orale, govori. Govori!». Moja ih je majka otjerala, stavila me u svoje krilo, zagrlila i rekla:»Sine, jednoga će dana Bog osloboditi tvoj jezik i ti ćeš govoriti. Molila sam Boga da mi podari plavookog, crnokosog dječaka koji će jednoga dana propovjeati evanđelje – i On mi je dao tebe.»
«Ja propovjednik?»
«Da» - odgovorila je.
«Ali kako ću propovjedati. Ja ne mogu ni govoriti.»
«Vidjet ćeš» - reče.

Dok sam tako ležao na krevetu maštajući kako ću jednoga dana biti odvjetnik ili guverner Oklahome, moje se tijelo skupilo od bolova, jezik se ukočio u ustima, a suze padale niz moje obraze, povikao sam:»Zašto mi se ovo dogadja? Što sam učinio da me ovo snašlo? Druga djeca mogu disati, pričati, trčati, igrati se i biti normalna. Zašo baš ja? ZAŠTO? ZAŠTO? ZAŠTO?
Dok sam ležao, nada mojih roditelja da ću jednoga dana nastaviti njihovim stopama i propovjedati evanđelje, potonula je – a oni ostadoše zbunjeni.


11
U POČETKU SAM SE BOJAO DA ĆU UMRIJETI, A KASNIJE SAM SE PLAŠIO DA NEĆU!

Okrenuh svoje lice prema zidu da ne gledam liječnike koji rekoše da mi mogu pripisati samo dijetu od tučenih jajaja u mlijeku i odmaranje u krevetu...nevidljive sile svijeta urotiše se protiv mene.....kao i Bog, tkogod i štogod On bio. Istrošen, besciljan, toneći sve dublje, odustah od svega. (Tada, 1935., još nisu otkrili čudesni lijek protiv tuberkuloze).
U trenutku pada u najdublji očaj, molitve i nadanja za mene ojačaše. Jewel, moja sestra koja je živjela u obližnjem gradu, osjetila je snažnu potrebu da me posjeti. Prije je običavala plakati za mene. Sada je pak dolazila u našu malu kuću s porukom «odozgor».

PET (sedam na Engleskom )RIJEČI PROMJENIŠE MOJ ŽIVOT

Ušavši u moju sobu vidjela je da sam bio sama vreća kože i kostiju, jer sam izgubio oko 20 kg. U dobi od 17 godina ležao sam u svome krevetu polako dišući kako ne bih raskrvario svoja oštećena pluća, nadajući se da me nitko neće zatražiti da govorim. Gledao sam u svoju jedinu sestru i ona je izrekla pet(sedam) riječi. Odjednom sam prestao mrziti, biti očajan, zaboravio sam kako je to biti sam i usamljen, zaboravio sam na beznadežnost. U tome je trenutku Isus krist ušao u mene.
Jewel je rekla:»Orale, Bog će te iscjeliti.»(Oral ,God is going to heal you.)
Uspih joj odgovoriti:»Hoće li Jewel?»
Znajući to, kasnije sam razummio snagu njene osobne vjere kojoj je odgovorila:» Da, hoće».
Mislio sam:
Bog zna moje ime, Oral i što to vrijedi. On me poznaje. Bog me poznaje! Ja sam netko, osoba, a ne samo propovjednikov sin, koji zamuckuje i osuđen je na prijevremenu smrt. Bog se brine za mene. Mene!
Te večeri moji su roditelji rekli da je sada pravi trenutak jer možda nikada neće biti, te su klekli pored mojega kreveta i molili. Kad su medicinska sestra i majka završile molitvu, moj se otac nastavio moliti klečeći kraj mojega kreveta.
Dok sam promatrao njegovo lice, vidio sam Isusa u njegovim obrisima i postadoh svjestan da me Isus promatra i ljubi me. Nikada prije ne vidjeh toliku vjeru i ljubav.
Nehotično počeh razgovarati sa Isusom, moleći ga za pomoć i spasenje. Odjednom me obuzela toplina koja se kretala od mojih stopala polako se penjući kroz cijelo tijelo, prožimajući
12
moja izgorena pluća, pa glasnice , i odjednom kao da je ekspldirala u meni. Izvukla je svu mržnju, gorčinu i očaj iz mene kao što se otrov izvlači iz zatrovane rane. Bio sam obuzet Isusovom nazočnošću. Toga trenutka nisam bio ozdravljen. Moje disanje je još uvijek bio teško i još uvijek sam zamuckivao kad bih govorio. Međutim, nešto se ipak desilo – nešto što nikada nisam izgubio.
Tada se vrata otvoriše i moj stariji brat Elmer, 13 godina stariji od mene s kojim nikada nisam bio blizak, uđe u sobu. Rekao mi je: «Orale, ustani; odvešćemo te čovjeku koji se moli za bolesne.»
«Ne mogu ustati Elmere» - odgovorih mu.
«Ja ću te nositi» reče mi.
Nađoh se u mnoštvu više od tisuću ljudi koji čekaše na propovjednikov dodir i molitvu za ozdravljenje. Dok su me roditelji i brat postavljali bliže njemu držeći me, par ruku dodirnuše moju glavu i ja čuh riječi:
«Ti, mučna bolesti, izađi iz ovoga dječaka u ime Isusa Krista iz Nazareta.»
Goruća struja pogodila je moja pluća prolazeći kroz moje grlo tako brzo da sam izmigoljio iz njihovih ruku i počeo hodati, govoriti,smijati se i plakati. Propovjednik je ispružio mikrofon prema meni i rekao:»Ispričaj nam što ti se desilo.»
Prepreka u meni je pukla, riječi su glatko navirale iz mojih usta i ja sam mogao povezano govoriti. Disao sam kao da mi je disanje najnormalnija pojava. Postupno sam se kontrolirao i smireno govorio mnoštvu o Kristu koji mi dođe, mome ozdravljenju, o tome kako ću propovjedati evanđelje i nikada više neću zamuckivati,a tuberkuloza me neće uništiti.
Iz najdubljega dijela mojega bića, riječi koje sam čuo dok me brat nosio postadoše kristalno jasne:
Sine, ja ću te ozdraviti i ti ćeš pronijeti tu ozdravljajuću moć kroz naraštaje.
Moje ozdravljanje trajalo je godinu dana. S vremenom sam pomislio kako sam ga izgubio. Bol u plučima bio je jak kao i moje zamuckivanje. Moja majka koja je osjećala moje borbe rekla mi je:»Orale, sjećaš li se kad je sila Gospodnja sišla na tebe i ti si normalno razgovarao i disao?»
«O da» - odgovorih joj.
«Čuvaj tu sliku u svome umu i srcu i tvoje će ozdravljenje doći.» I došlo je!
Od tog je treuntuka nastala promjena koja nikada nije prestala. Još uvijek zamuckujem ponekad posebice kada sam uzbuđen i moja me pluća povremeno zabole nakon snažnog propovijedanja i moljenja za ljude. Ali ne dvojim u moje ozdravljenje. Jer ja pričam i dišem i
Znam
13
Da znam
Da znam
Da znam
Da znam
Da znam.
Pet(Sedam) riječi su promijenile moj život. «Orale. Bog će te iscjeliti». Odjednom sam znao BOG SE BRINE ZA MENE...MENE! Znao sam sa sam netko – ne samo propovjednikov sin koji je mucao i bio osuđen na prijevremenu smrt.
Želim da ovo usadiš duboko u sebe, živiš u tome svaki dan jer odatle započinju čudesa:

BOG SE BRINE ZA TEBE
Da, za TEBE – bez obzira što si učinio...ili nisi učinio... što si...ili što nisi – BOG SE BRINE ZA TEBE! VJERUJ U OVO: BOG SE BRINE ZA TEBE!

Neprestano si to ponavljaj (izgovaraj):
«Bog se brine za mene.»
«Bog se brine za mene.»
Nauči to izgovarati svaki put kad se osjećaš nevrijednim:
«Bog se brine za mene.»
Ovo je životna činjenica kojoj ne možeš dopustiti da ne raste u tebi.

TVOJ BOGOM DANI KLJUČ ZA DANAS

«Bog se brine za mene!»

BILJEŠKE I RAZMIŠLJANJA:








14
UTORAK
Ključ: ISUS ŽIVI U MOJOJ KUĆI
ili

Čudna stvar koja se dogodila tijekom moje bolesti koja mi je pomogla prepoznati Isusa kada mi je prišao

Od ljudi koji su proučavali takve stvari čuo sam da:
Nalikujemo onome čemu se divimo.
Oni kažu da ono ili sve čemu se divimo, bila to osoba ili više njih, određuju što smo i tko smo u konačnici.
Ako je to istina (a tko u to može sumnjati?) moramo se upitati:»Što je ili tko je predmet mog obožavanja?»
Tijekom petmjesečnog ležanja u krevetu na leđima, moji su roditelji neprestano donosili Isusovo ime preda me. Ja sam bio zatočeni slušatelj. Običavali su ustajati rano svakoga jutra i razgovarati sa Isusom i međusobno o Njemu 15-20 minuta, ležeći u krevetu. S Kristom su razgovarali na vrlo osoben način. Sjećam se događaja iz djetinjstva kada su razgovarali sa Kristom kao sa članom obitelji, da sam ja mislio kako On živi u našoj kući.
Bilo je nečega osobenoga u njihovu načinu komuniciranja sa Kristom. Bo je to razgovor pun ljubavi i stvarnosti, a ja sam često slušao.
Zapravo, oni su neprestano rezgovarali o Isusu ili s Njim po cijeli dan. Nisam mogao pobjeći tome. Bilo je to u boji njihova glasa, pogledima, osjećajima, ponašanju – u svemu što sam osjećao, moji su roditeljji osobno poznavali Isusa Krista. On je ovdje! On živi u ovoj kući!
Počeo sam vjerovovati u Krista prije nego sam uzvjerovao u Boga. Ime je Božje bilo prijeteće. Činio mi se kao strašan sudac, dok je Isus bio prijateljski naklonjen, nježan, pažljiv i mogao je sve učiniti.
Bilo je očito da su moji roditetelji nalikovali ONOME kojega su obožavali. I ja sam ga postupno počeo obožavati. Obožavanje možda nije najbolji izraz, ali ja sam volio Isusa. Bio je poželjan i dostojan vjerovanja.
Moje mucanje potaklo je suosjećanje mojih roditelja i njihovu zaštitu koji su čak dovršavali rečenice koje ja nisam mogao. Moja tuberkuloza ih je srozala. Njihova najveća briga, u svakom slučaju bio sam ja, moj nutarnji ja, koji je potrebovao Boga – da se otvorim prema

15
Njemu i iskreno i radosno zavapim:»Isuse, želim da budeš moj Gospodin. Želim biti spašen. Želim pripadati Tebi.»
Mnogo puta se ništa nije dešavalo. Prvo, jer sam bio bolestan i usamljen. Drugo, jer sam postupno obožavao Isusa dok nisam polagano postao nalik Njemu. Još uvijek bih ostao tih i miran satima. Bez obzira koliko me boljelo, koliko visoku temperaturu sam imao ili bio uplašen, samo sam slušao i razmišljao o Kristu.
Večeri kada sam ga ugledao na očevu licu, odmah sam ga prepoznao i zavapio: «Isuse!»
To se zbilo prije mnogo godina, ali proces još uvijek traje. Kroz to sam spoznao tko sam i što sam. Mir se ukorijenio u moju narav. Mnogo slušam Krista. Sada ga mogu slušati dok radim druge stvari. Čini mi se kao da su u meni dva puta: prvi, slušam Krista, razgovaram s Njim; drugi, propovjedam ili poučavam ili savjetujem ili radim nešto, ili trčim, razgovaram ili objedujem – bez obzira što radio, putujem oba puta istovremeno.
ISUS JE POSTAO MOJE DISANJE, MOJ GOVOR, MOJ ŽIVOT. U DUALNOM PROCESU ŽIVLJENJA ZA NJEGA U DUHOVNOM I SEKULARNOJ STVARNOSTI OVOGA ŽIVOTA MOJE MISLI NIKADA NISU DALEKO OD NJEGA. ON MI JE NAJSTVARNIJA OSOBA KOJU ZNAM I POZNAJEM GA BOLJE OD BILO KOGA DRUGOG.
Isus može stvarno živjeti u tvome domu – biti tvoj stalan suputnik. On je rekao:»Nikada te neću ostaviti» (Heb.13:5).
Reci sam sebi:
«Isus živi u mome domu.»
Dopustit ću mu da upravlja svime što radim i govorim.»
«Neću se gnjeviti.»
«Bit ću ljubazan.»
«Nosit ću probleme i potreb drugih te biti obazriv i neću osuđivati. Budući da je Isus ovdje i samnom svakoga trena, moj će život stalno odražavati Njega.»

Sada ponovno kaži:» Isus živi u mome domu.»

Ako odista naučiš živjeti u toj istini, nikada više nećeš biti isti. Vas dvojca (Isus i ti) zajedno ćete ići posvuda.



16
Još jednom:»Isus živi u mome domu.»

Moja adresa je:

(Molim te, ispiši svoju adresu - adresu svog doma)


TVOJ BOGOM DAN KLJUČ ZA DANAS JE

«Isus živi u mome domu.»


BILJEŠKE I RAZMIŠLJANJA:





















17

SRIJEDA
Ključ: Bog želi da imam blagostanje i budem zdrav

Ili

Najveće otkriće koje smo Evelyn i ja otkrili o zdravlju, blagostanju i duhovnim blagoslovima

Ovaj je razgovor snimljen uživo na TV-u.
EVELYN: Sjećaš li se jutra kada si otkrio što piše u 3.Iv.2, Orale? Sjećaš li se toga dana?
ORAL: Kako se ne bih sjećao. Rano ujutro toga dana žurio sam na predavanje na Phillips Univeritetu. Bio sam oženjen i imao sam dvoje djece kojima sam pomagao i nastojao stići do škole. Imao sam naviku čitati iz Biblije svakoga jutra. No, toga jutra sam zaboravio na to i žurio sam uhvatiti autobus, ali sam se vratio, uzeo Bibliju i osjetio da trebam otvoriti tu poslanicu u Novome zavjetu; 2.Iv.2. I nađoh je. Pročitao sam Novi zavjet više od stotinu puta i nikada nisam zapazio taj redak.
EVELYN: O čemu piše?
ORAL: Pa, kaže:» Ljubljeni, želim ti usvemu dobro ida budeš zdrav, kao što je dobro duši tvojoj.»
EVELYN: Sjećaš li se svojih riječi kad si to pročitao?
ORAL: POVIKAH I REKOH:»Evelyn, gdje si, gdje si?» A ti si bila u kuhinji i rekla:
«ovdje sam. Što hoćeš?»
pronađoh te i rekoh:»Pogledaj, pogledaj ovdje u Bibliju!»
A ti si rekla:»Što je ?»
Ja ti pročitah :» Ljubljeni, želim ti usvemu dobro ida budeš zdrav, kao što je dobro duši tvojoj.» Sjećaš li se što si tada rekla?
EVELYN: Da, naravno. Rekla sam:»Orale, nalazi li se to u Bibliji?»
ORAL: Odgovorih ti: «Naravno da se nalazi. Evo, upravo ovdje.»
EVELYN: Sjećaš li se što ti rekoh? Rekoh ti:»Čitao si Bibliju sto puta, i ako se to nalazi u njoj, kako to da ga prije nisi našao?»
ORAL: «Ne znam.» Ali isto tako sam rekao «Vjeruješ li u to?» Rekoh:»Pa, naravno. Moram vjerovati Bibliji. Moram vjerovati u to.» Bili smo u novčanoj krizi. Toliko smo loše stojali da ako bismo umrli, morali bi ste nas pokopati zamotane u vreće. Sav namještaj u našoj
18
kući vrijedio je jedva 300 dolara. Kad bih stavio svoje laktove na stol, predmeti sa stola bi pali u moje krilo.
EVELYN: Hej, nemoj baš sve loše reći.
ORAL: Pa, mogao sam ti reći da sam jamačno vjerovao u to iako nisam znao da je zapisano u Bibliji.
EVELYN: Upravo tako. Uvijek samo davali Gospodinu. Redovito darivali naš desetak. Da, ja sam redovito prilagala moj desetak, čak i prije nego sam se udala za tebe, a ti si darivao svoj desetak. A kada smo osnovali porodicu, to je bila jedna od najprvijih stvari koje smo zajedno odlučili činiti. To smo činili prije nego li smo platili sve ostale račune. Ali nikada nismo naučili, nikada nas nisu naučili da očekujemo nešto od Gospodina zauzvrat. Također smo saznali da mnogi drugi ne znaju za to. Oni daju i daju, ali nikada nisu naučili primati.
ORAL: Ja nikakada nisam naučio da ne plačam Bogu nekakv dug, a upravo to je plaćanje desetka impliciralo. Pokušali smo plaćati, ali nismo mogli jer je Isus platio sve na križu. Nisam naučio davanje po vjeri. Nisam naučio davati u smislu sijanja sjemena.
EVELYN: Istina je.
ORAL: A isto tako nisam naučio primati od Boga.
EVELYN: Pa, bio je to tako uzbudljiv događaj u našoj kući toga jutra. Sjećaš li se da nisi ni u školu išao toga dana.
ORAL: Ne. (Ne potiči učenike na to). Nisam išao taj dan u školu. Ti i ja smo šetali, razgovarali, smijali se i slavili Boga.
EVELYN: Tada si ti rekao:» Evelyn, to sada znači da mi trebamo prosperirati. Bog to želi za nas.»
ORAL: Tada sam te upitao:»Vjeruješ li da bi nam Bog dao auto ako bi smo ga zamolili?»
EVELYN: A ja sam rekla:»Ne, Orale, ne mislim tako.» i nisam to mislila. Nisam mogla vjerovati da Bog odista želi ispuniti naše potebe.
ORAL: Ali znaš, nešto si mi natuknula. Premda tada nisam znao, posijao sam sjeme vjere. Sjećaš li se kad smo vozili stari Chevrolet 1900. I jednoga dana, kratko prije toga vozio sam unatrag i udario u susjedov auto.
EVELYN: Da, sjećam se.
ORAL: Napravio sam veliku udubinu u njegovu automovilu. Prva misao mi je tada bila «pa nikada neće saznati za to».A tada sam pomislio «ali, ja ću znati. Ja ću znati. Tada sam parkirao automobil i pokucao na njegova vrata. Krupan čovjek otvorio je vrata i rekao: «Da?»
Ja mu kazah:»Gosopdine, upravo sam udario vaš automobil.»
On će mi.»Jesi li?»
19
Ja: «Da, jesam, i molim vas da procjenite štetu koju sam voljan platiti.»
Bilo mu je neugodno ali je ljubazno rekao:»Ma hajde, nije to ništa.»
Ali, ja mu rekoh:»Ne, ne. Platiti ću.»
A on će:»Ma hajde, u redu je.»
Tako sam za nekoliko dana kosio svoj travnjak.
EVELYN: Bilo je to vrlo rijetko.
ORAL: Pa, dušo, ne moraš mi to prebacivati.
EVELYN: Ali to je istina.
ORAL: Dok sam kosio travu, taj se susjed oslonio na ogradu i rekao.» Pozdrav tebi mladiću, vidio sam taj tvoj stari automobil. Trebao bi novi, zar ne?»
Ja mu odgovorih: «Pa, razumije se.»
On će:»Bi li volio imati novi automobil?»
Ja mu rekoh:»Naravno.»
«Pa» - reće on: Evo kako ćemo. Ja trgujem automobilima.»
Upitah ga:»Doista?». Nisam imao pojma o tome.
On mi reče:»Dovezi svoj auto do mene i ja ću ga prodati po najvišoj cijeni, a ja ću ti prodati novi po najpovoljnijoj cijeni.»
A znaš li da je on prodavao Buick vozila!
EVELYN: A mi to tada nismo znali, zar ne?
ORAL: Nismo. Kao sam odrastao Buick je bio najbolji automobil za ljude poput nas. Mi smo vozli manje i ekonomičnije automobile, ali smo se nadali da ćemo jednoga dana voziti Buick. I tako otišli smo k njemu i on je...
EVELYN: Čekaj malo. Zaboravio si dio priče. Taj nas je čovjek odveo u Minnesotu da dovezemo Buick.
ORAL: da, ali sjećam se jedne male planine na putu. Moj autobmobil je prodao po najvišoj cijeni, a svoj nama po najnižoj i tako sam dobio novoga Buicka za samo nekoliko dolara.
EVELYN: Da, vidiš, Gospodin ga je upotrijebio kao oruđe za ispunjenje naše potrebe.
ORAL: Jest, i mi smo vozili taj automobil iz Minnesote odakle ga je on dobio od dobavljača.
EVELYN: A mi nismo vozili daleko, kad sam ti rekla: «Zaustavi automobil Orale. Stani.»
A ti si rekao:»Što ne valja?»

20
A ja:»Vidi sada. Ovo je stvarni odgovor na 3. Iv.3:2 koji si mi čitao. Gosopdin je rekao da nam želi blagostanje. I ovo je prvi korak Orale. Gospod će odista učiniti ono što je obećao.» Dušo, ne znam jesi li ti znala, ali to mi je mnogo značilo. (Tada se Evelyn grcala u suzama).
ORAL: Pa ne moraš plakati zbog toga.
EVELYN: Znam, ali odista nikada nisam znala da je Bog izvor toga. Da se možemo osloniti na Njega. A On će, odista ispuniti naše potrebe.
ORAL: Sada si i mene navela na plač.
EVELYN: Znaš, kad smo stali i u molitvi predali taj automobil u Božje ruke, bilo je to sijanje Orale, sijanje vjere za ORU. Toga dana, bilo je to sjeme. Jer da nismo naučili kako se Bog brine za nas, kako bi smo učili druge da se Bog brine i za njihove potrebe? Recimo da smo otišli u neko zapušteno mjesto i izgradili sličnu građevinu na tom mejstu kada smo započinjeli s gradnjom Oral Roberts Sveučilište!
ORAL: Umro bih.
EVELYN: Da, Orale, umro bi jer si uvijek govorio da Bog želi najbolje.
ORAL: Upravo tako. Ne mogu mu dati ništa manje vrijedno. Evelyn, svaki put kad bih pokušao nešto uraditi za Gospodina drugorazredno, terćerazredno ili još lošije kvalitete, nisam uspijevao. Dobro mi je samo kada mu dajem najbolje.
EVELYN: Ja Ga slavim zbog toga dijela Svetoga Pisma jer sve što nam se docnije dogodilo počelo je s tim retkom koji si pročitao.
ORAL: «Ljubljeni, iznad svega želim da ti dobro bude.»
EVELYN: To je Božja najveća želja za nas.
ORAL: A mi nismo znali da On to želi za nas.
EVELYN: Ne nismo. I ja ga slavim svakog adana za taj redak iz Biblije i za mnoge druge.
(Pogledaj u knjigu:”SJEME VJERE, KOMENTAR SVETOGA PISMA”).
ORAL: I nadalje je Bog rekao: « Iznad svega želim da ti bude dobro i da budeš zdrav.» Vidiš, evo još nečeg što nismo znali tada – da Bog želi ozdravljati bolesne «...da budeš zdrav kao što je dobro duši tvojoj.» Počeo sam vjerovati da i tvoja duša može prosperirati. Ali sada znam da Bog želi dobro mome tijelu i ispuniti moje novčane potrebe te brinuti se za mene i biti moj Izvor. Počeo sam to razumijevati. I to je ono što želimo podijeliti sa našim prijateljima i studentima. U stvari, Evelyn, ti si to govorila grupi zaručenih studenata.
EVELYN: Da, govorila sam nekolicini grupa i odista sam im željela pomoći kroz koncept SJEME VJERE jer je jedno od njihovih glavnih pitanja bilo o njihovu novčanu stanju prije i poslije vjenčanja. Ja sam im govorila o onome što sam stvarno znala, a to je da , ako će
21
odista sijati sjeme vjere i zamoliti Gospodina da ga umnoži te ako odista budu vjerovali u Njega kao svog Izvora ispunjenja svih potreba, Bog će ih uslišati. Znam to.
ORAL: Bog će ih blagosloviti.
EVELYN: Voljela bih da mi je netko rekao o tome kad mi je bilo 18 ili 19 godina.
ORAL: Zar ti nije drago da smo to sami otkrili kao mladi bračni par?
EVELYN: O, ja sam bila tako zahvalna Gospodinu kad sam to shvatila.
ORAL: A sada to znamo bolje nego prije.

(Kraj emisije uživo). Evo što se docnije dogodilo – Evelyn i ja nismo imali prilike govoriti pred TV kamerama.

TEME TVOJIH PROPOVIJEDI SU PREVELIKE ZA JEDAN GRAD

Nekoliko tjedana docnije, prao sam naš automobil kada je naišla Gosp. Gus.
«Snažan automobil, zar ne?» -reče on.
«Da, gospodine Gus» - rekoh :»Ovo je najljepši automobil koji sam ikada imao, zahvaljujući Gospodinu i vama.»
«Orale, ovo je samo početak velikih stvari za tebe.»
«Nadam se da je tako.»
«Ja znam. Više nećeš propovjedati malome mnoštvu.»
«Kako to mislite?» - upitah ga.
«Sinko, reći ću ti nešto što već sigurno znaš u svome srcu. Uskoro ćeš napustiti Enid.»
«Otići iz Enida? Zašto?»
«Jer ono što propovjedaš je preveliko za jedan grad. Svijet čeka da te čuje. Za nekoliko mjeseci, velika mnoštva će te slušati.»
Razmišljao sam u sebi: kako to da ovaj čovjek toliko zna o Bogu? O meni? O svijetu?
«Mnogo godina prodavao sam automobile i mnogo zaradio» - nastavio je, kao da je odgovarao na moja neiskazana pitanja. «To je zbog toga što sam vjerovao u ono što radim. Kao što ti prije rekoh, ja ne idem u crkvu, ali jednu stvar znam: čovjek mora vjerovati u ono što radi. Znam da vjeruješ u Boga. Nitko tko sluša tvoje propovjedi ili te osobno poznaje ne sumnja u to. Ali ti možeš imati i više od toga. Vjeruj u ono što propovijedaš. Vjeruj u svoje molitve. Vjeruj u Gospodina i Njegovu moć. Jednoga dana, Orale, bit ćeš najsanžniji glas Božji u ovoj zemlji za koji se zna!»
Tada je gospodin Gus otišao, ostavivši mladoga propovjednika bez riječi.
22
VJERA JE TAMO GDJE JE NAĐEŠ

Bog rabi različita oruđa kako bi nas poučio nečemu. Uporabio je malu zarobljenu služavku da sirijskome vojskovođi, Naamanu pokaže kako se može izliječiti od gube (2.Kralj.5:3).
Uporabio je mladoga pastira kako bi izbavio Izraelce od velikog Golijata i Filistejaca (1.Sam.17:40).
Uporabio je nepismenoga ribara za vođu Sinovih apostola (Mk.1:17).
U mom je slučaju Bog uporabio čovjeka koji ne pohađa crkvu, kojega možda nikada ne bih sreo da nisam oštetio njegov automobil i posjetio ga da ga izvjestim o tome. Bog me naučio da se čudesa još uvijek događaju OVDJE i SADA.

BOG ŽELI DA PROSPERIRAM I BUDEM ZDRAV

Sada reci:
«Bog želi da prosperiram i budem zdrav.»
«Bog želi da prosperiram i budem zdrav.»
Izgovaraj to sve dok to ne eksplodira u tvome umu i životu. Sve će se promijeniti u tvome životu.

TVOJ BOGOM DAN KLJUČ ZA TEBE DANAS

Još jednom to izreci:

«Bog želi da prosperiram i budem zdrav.»

BILJEŠKE I RAZMIŠLJANJA:







23

ČETVRTAK
Ključ: Isus zna moje potrebe

Ili

Otkrivanje srži stvari dalo mi je ravnotežu kao nikada prije

Isus je usmjeren prema ljudima. Ako bismo rekli da je Isus usmjeren prema obitelji, ni tada ne bi smo pogriješili. Ali drukčije je kad netko kaže:
«Bog ljubi sve obitelji.»
od:
«Bog ljubi TEBE.»
Obje su izjave istinite. Bog odista ljubi sve ljude. Ali kad je ta ljubav pročišćena i individualizirana za tebe, onda je nedvojbenodragocjenija i poželjnija. To znači:

BOG JE U SREDIŠTU ŽIVOTA...TVOGA ŽIVOTA!

On je uvijek u središtu tvoga života. I ti si mu važniji od svemira kojeg je stvorio. Vredniji si mu od tvoga automobila, tvoje kuće ili bilo čega što posjeduješ.
U tome sam otkrio ključ svega koji mi je dao ravnotežu koju do tada nisam imao – Bog je u središtu tvoga života i ti si mu najvredniji.
Sjećaš li se važnoga događaja u životu našega Spasitelja dok je putovao sa svojim učenicima kroz kukuruzište na Sabat? Njegovi su učenici bili gladni. Nemajući za jelo, uzimali su zrna kukuruza, trli ih svojim rukama kako bi pojeli zrna (Lk.6:1). Kristovi neprijatelji, farizeji, bili su vrlo religiozni ali ne i duhovni (to je izvanjska pobožnost sa unutarnjom sebičnošću i nedrištvenošću) i rekli su mu:»Kršiš subotu.Trljavši zrna kukuruza ti radiš, a subotom je zabranjen svaki rad; prekršio si subotu.»
Isus im je odgovorio:»Koji bi od vas ako bi našao svoga vola zaglavljenog u jami u subotnji dan ostavio ga u njoj?» (Lk.14:59 Tada im Isus reće:» Subota je poradi čovjeka, a ne čovjek poradi subote (Mk.2.27).

Nikad prije Isus nije zrekao ništa veće glede Njegove skrbi i brige za tebe i mene kao osobe.
24
Velika subota sa svim svojim pravilima i zakonima još iz Mojsijevih dana, nije veća od čovjeka. Glad ovih ljudi, Kristu je bila važnija od strogih religijskih održavanja Mojsijeva zakona. Nasuprot tomu, farizejima je održavanje zakona bilo vrednije od samoga života.
Isus je istaknuo da je čovjek vredniji od bilo kojega religijskoga dana. Rekako je da je svaki dan stvoren poradi čovjeka...čak i subota (Mk.2:27). Što god pridonosi čovjekovoj dobrobiti, važno je, pa bilo to čak i na tzv., sveti dan. U očima našega Gospodina:
Svaki je dan sveti dan.
Svaki dan je dan u kojem uživamo u životu.
Svaki dan je dan štovanja Boga.
Svaki dan je dan u kojem si ti u središtu NJEGOVE ljubavi i On je u središtu tvoje ljubavi.
Svaki dan On se brine za svaki detalj tvoga života; čak su ti i vlasi na glavi izbrojene (Mt.10:30).

ISUS KRIST JE USREDOTOČEN NA OSOBU. ON BRINE ZA TEBE! ON JE UVIJEK U SREDIŠTU TVOGA ŽIVOTA...ON ZNA TVOJE POTREBE. ON JE KLJUČ URAVNOTEŽENOSTI TVOGA ŽIVOTA...KAO ŠTO JE I MOJEGA!

Imaš potrebe i to je činjenica. Tvoji najdraži su u nevolji. Imaš zdravstvenih problema koje su te obremenile do očaja. Možda imaš novčanih poteškoća. Što god to bilo, ključna stvar je:
«Isus je u središtu tvojih potreba.»
Sada glasno izreci:
«Isus je u središtu mojih potreba.»
Nemoj prestati izgovarati ovo. Danas i uvijek kad si u potrebi ponavljaj si ove riječi sve dok ne postanu tvojim stilom življenja.

TVOJ BOGOM DAN KLJUČ ZA DANAS:

«Isus je u središtvu mojih poteba.»

A sada, zapiši to ovdje:


25

PETAK
Ključ:
Nikome neću ništa dugovati osim ljubavi

Ili

Što sam naučio o integritetu i životu kroz plaćanje računa

Netom prije moga ulaska u službu ozdravljanja 1947., godine u koju me pozvao Gosopdin, bio sam na jednom skupu probuđenja ozdravljenja, na kojem je pored svih izvanjskih znakova glavni evangelizator govorio o sakupljanju novca. Čitav jedan sat proveo je na toj temi.
Znam to jer sam mu mjerio vrijeme.
Duša me zabolje zbog toga.
Znao sam da je služba ozdravljanja dar Božji, i da je pored svih drugih službi ona najzanemarenija, najpotrebnija i najzlouporabljenija. Služba ozdravljanja u Petra i Ivana, Paval, Filipa i Stjepana u Novome zavjetu stoji kao najveća služba zadobijanja ljudskih duša svih vremena. U svome sam srcu znao da će služba po uzoru na njihovu milijune ljudi dovesti k bogu.
Ali, evangelizatorovo naglašavanje davanja novca jednostavno je odagnalo mnogo dobroga koje je postigao na skupu. Ljudi su se osjećali iznevjereni; a mnogi pastori, zajedno samnom bili su opravdano razočarani i kritični.
Bog je položio svoje ruke na mene i rekao:
«Od sada ćeš ozdravljati bolesne i izgoniti demone mojom vlašću.»
Želi osam biti poslušan Bogu, ali nisam bio dovoljno iskustven u tome. Mnogi moji poznanici bili su razočarani u ovoga čovjeka i prirodno su pretpostavljali da ću i ja biti poput njega. Nitko ne zna koliko sam blizu bio izreći ove rijeći:»Gospodine, ja to ne mogu.Ovaj čovjek je vrlo loš primjer i svi će me suditi po njemu. Ne mogu nositi taj teret.»
Ali, Evelyn i ja smo razgovarali o tome. Reka mi je:» Orale, ljudi možda u početku neće vjerovati u tvoju dobronamjernost i poštenje, ali ako budeš svoju službu vršio iskreno i pošetno, jednoga će dana to vidjeti i prihvatiti te.»
Kleknuo sam pred Boga i načinio dvojak zavjet:
1. Nikada neću stati za propovjedaonicu ako Gospodin nije samnom.
2. Ne želim trčati za novcem i slavom.

26
MOJ ZAVJET JE STAVLJEN NA KUŠNJU

Ovaj je zavjet višestruko iskušan na jednom od naših prvih skupova. Bio je u studenome 1947. Propovjedao sam u gradskoj predavaonici u Kansasu. Atmosfera je bila dobra i ljudi su prihvaćali poziv na predanje Isusu Kristu kao njihovome Spasitelju i Gosopdinu, te su mnogi bili ozdravljeni od bolesti i slabosti. Samo je jedno bilo pogrešno – troškovi skupa bili su preveliki.
Primi osam to kao osobnu nesposobnost povjerenja u Boga. Dopustio sam da to postane moja i Gospodinova stvar. Što sam više razmišljao o troškovima i nedostatku sredstava za skup, bio sam uznemireniji. Osjećao sam se kao da nedovoljno vjerujem Bogu da će se pobrinuti za troškove i kako se onda mogu pouzdati u Njega da će ti ljudi biti spašeni i ozdravljeni? Ako me Bog odista poslao ljudima s porukom o Njegovu ozdravljenju i izbavljujućoj moći, mislio sam, i ako je očekivao da ću biti oruđe u Njegovoj ruci, imao sam pravo očekivati pokrivanje troškova tražeči novac od nazočnih za potrebe službe.
Nisam mogao podnijeti pomisao zatvaranja skupa ostavljajući građane s neplaćenim računima. Bio sam spreman prodati sve osobne stvari – automobil, odjeću, sve – samo da platim troškove. Sve drugo bilo bi suprotno svemu što sam vjerovao i do čega sam držao.
Bez obzira na mojarazmišljanja, ništa se nije promijenilo. Mnoštvo je bilo veliko i puno oduševljenja, duh je bio srčan a rezultati su bili čudesni. No ipak, svake smo večeri osjećali teret troškova skupa.
Jedne sam večeri stajao iza zastora pozornice iščekujući najavu da propovjedam. Moj brat Vaden stajao je uz mene. Odjednom se nešto prelomilo u meni i rekao sam mu:»Ne mogu više.»
On mi reče:»Što je?»
Odgovorih mu:»Nemam vjere i Bog mi ne pomaže.»
On će mi:»No, Orale, ovo je izvrstan skup.»
Ja mu rekoh:»Da, no mi ne možemo platiti troškove a ti znaš da nas je otac učio poštenju i plaćanju dugova. Vadene, sve sam učinio što sam znao. Propovjedao sam evanđelje, molio za bolesne i ljudi su prihvatili Boga. Mi pak ne možemo platiti ni najam ove zgrade. Ne mogu nastaviti i ostati iskren.
«Gotovo je.
Ne mogu više.
Vraćam se kući.»
Vaden je otišao i vratio se sa Evelyn. Bila je blijeda kao krpa. Znala je da ću uraditi ono što mislim. Tada, iza zastora, zagrlila me i rekla mi:»Orale, znam da je teško ali ne možeš sada odustati. Službe su predobre i ljudi sve više dolaze na sakupljanja.»
27
«Evelyn, ti znaš moj zavjet. Oboje smo obećali Bogu da nećemo posegnuti za novcem ili slavom, ali moramo imati dovoljno da bi smo popunili blagajničke troškove. Oboje to znamo. Molio sam Boga, ali me nije slušao. Ako želim nastaviti službu Bog treba ispuniti naše potebe, a ako neće, onda idem kući.
Ona mi je rekla:»Orale, zašto ne izađeš i kažeš mnoštvu o tome problemu? Možda će oni učiniti više?
Odgovorih joj:»Ne. Bog zna moje potrebe. Ako mu sada ne mogu vjerovati, kako ću mu vjerovati u drugim stvarima?»
Ona:»Zar nećeš propovjedati večeras?»
Ja:»Ne, gotovo je.»
Vaden i ona otiđoše. Uskoro sam je čuo kako govori nazočnima. Za trenutak me malo naljutila jer nikada prije to nije učunila. Naprotiv, uvijek je govorila:»Kada ja ustanem za propovijedaonicu pred slušatelje, moj um sjedne.» Ali ovaj je put ona govorila.
Pogledao sam kroz zastore. Ljudi su se međusobno pogledavali u čudu što evangelizatorova žena radi za propovjedaonicom. Kad sam pronašao mjesto iza zastora odakle sam je mogao bolje čuti i vidjeti, čuo sam je kako govori:
«Prijatelji, sigurno ne znate što je to za mene , i da mi nije lako stajati ovdje, na muževom mjestu i sigurno ga ne poznajete tako dobro kao ja. Ovdje je došao po vjeri. Nitko drugi osim Boga i njega nisu odgovorni za plaćanje ovih troškova. On je svake večeri propovijedao i molio za vas i vaše najmilije, ali večeras namjerava odustati. Netki od vas ne shvaćaju svoju odgovornost u podržavanju ove službe, je mi ne možemo platiti ni najam ove zgrade. Što god vi mislili o Oralu, ovo o njemu morate znati: On je pošten i ako ne bude mogao platiti troškove najma, neće nastaviti. On ne okrivljuje vas, već to shvaća kao znak od Boga da ne nastavi svoju službu. Znam da ga je Bog pozvao i da mora nastaviti služiti Bogu u opslušnosti. Molim vas da mu pomognete. Zajedno možemo spasiti ovu službu.»
Dok je govorila, krupne su suze kapale niz njeno lice, a ja sam se osjećao sve manjim i manjim.
«Kakav sam ja čovjek» - upitao sam se –«Tko bi prekidao kada je sve više nego odlično?»
Sličan pitanja prolazila su mi kroz um, ali još uvijek nisam htio promijeniti svoj stav. Bila je to točka integriteta. Bog me pozvao i moje potrebe moraju biti ispunjene.Čuo sam za druge koji nisu plaćali račune i tako nagomilavati veliki teret na svoju službu. Ja ću platiti račune ili neću propovijedati.

28
Čuo sam Evelyn kako govori:»Možda neki od vas ne znaju da smo u potrebi i možda će netko to htjeti čuti i od moga supruga. On vam neće to spomenuti jer se pouzdaje u Boga. Sada ću učiniti nešto što nikad prije nisam učinila. Zamoliću jednoga muškarca da mi posudi svoj šešir i sakupi ću dragovoljni prilog za najam.»
Nekoliko je muškaraca ponudil osvoje šešire. Evelyn je izabrala jedan crni sa velikim obodom. Držeći šešir ispred sebe, pognula je glavu i počela moliti. Mogao sam vidjeti koliko joj je neugodno bilo. Ali, bila je odlučna u spasavanju moje službe.
Tada je rekla:»Eto, sada Gospodin i vi morate spasiti ovu službu večeras. Ne samo poradi onih koji imaju potrebu za ozdravljenjem, nego i za one na drugim mjestima. Prolazit ću između vas i proslijediti šešir. Zamolit ću Boga da vam pomogne učiniti vaš dio i za blagoslov što nam pomažete.»
O, kako je mala moja vjera bila te večeri. Nisam vjerovao da će Evelyn uspjeti. Činilo mi se da sam plivao podalje od obale i sada je bilo vrijeme da se vratim. Đavo mi je šaptao:»Mora da si dobro potonuo kada si dopustio svojoj ženi da prikupi prilog. Vrijeme ti je da odustaneš:»

OSJEĆAO SAM SE BLIZU PORAZA... A TADA ME JE BOŽJA RUKA DOTAKLA

Slušajući đavla i znajući da se Evelyn osjeća da bi najradije propala u zemlju, znao sam da sam blizu poraza. Ja sam Boga okrivljavao za to. Istina je bila da sam zaboravio tko je Izvor ispunjenja SVIH mojih potreba i iznevjerio sam Boga...i sebe.
Trebalo nam je samo 300 dolara za plaćanje najma, ali budući da ih nismo imali, meni je ta svota izgledata destorostruko viša. Tada me je Božja ruka dotkla. Bio je to neopisiv osjećaj ali znam kada se to dogodi i uvijek ga prepoznajem. Taj je dodir promijenio Orala Robertsa u prosjećnoga čovjeka, u Božjega pomazanika.
U jednom je trenutku neki čovjek ustao i zamolio Evelyn za dopuštenje riječi. Bio je Židov, poslovan čovjek koji je dolazio na bogoslužja i pozvao nas na objed u svoj dom. Bio je duboko dirnut događanjima na skupu i mi smo molili za njega.
Rekao je:»Narode, svi me poznajete. Ja nisam kršćanin, ali ako ću ikada biti, ovi ljudi (pokazivao je prstom prema bini) imaju ono što ja želim. Imam nešto novaca kojeg dugujem Bogu. Evo, dajem 20 dolara.
Evelyn je stajala u iščekivanju. Tada je jedna krupna crvenokosa žena ustala i rekla:»Sramim se svih nazočnih, a posebice same sebe. Imam nekoliko djece i puno potreba, a Gospod nam je pomogao u mnogima kroz svojega slugu, orala Robertsa. Sadame čujete: želim da svi učinite ono što ću ja učiniti. Tada je otvoirla svoju torbicu, uzela zadnji dolar stavila u
29
šešir i sjela na svoje mjesto. Nedugo zatim, ljudi su stajali i govorili:»Gđo Roberts, donesite taj šešir ovamo.»
Dok je Evelyn prolazila kroz mnoštvo, držeći veliki crni šešir sa širokim obodom, veoma sam se posramio. Završivši sa sakupljanjem priloga, skupio sam hrabrosti doći na binu. Bio sam svjestan da me svi promatraju. Nisam znao imamo li dovoljno za plaćanje najma, ali me preplavio posve novi osjećaj. Moja je supruga učinla nešto što bi se usudilo učiniti nekolicina žena za svoje muževe. Znam da to nije učinila samo zbog mene. Čak ni nekoliko divljih konja ne bi je uspjelo odvući tamo da to učini. Ona je to učinila dragovoljno jer joj je bilo stalo do službe koja je bila ugrožena, a koju mi je Bog podario. Bio sam ponosan na nju i posramljen na sebe što sam dopustio sumnji i strahu za zarobe moj um.
Kad smo ispunili sve naše potrebe, znam sam da je to Božji odgovor za mene. Bio je tu i blag ukor. Kada sam stao na binu a nasavim službu, nisam govorio o onome što je Evelyn uradila, jer sam osjećao da terbam uzeti svoju Bibliju, propovijedati evnđelje i moliti za ljude. Pročitao sam tekst i počeo propovijedati. Kažem vam, osjećao sam se slobodno kao slapovi Nijagare. Znao sam da se smjer promijenio. Skup je završio prepunom dvoranom koja je glasno klicala da ponovno dodjemo.
Bog mi je svjedok, da sam održao obećanje koje sam dao prije mnogo godina – da neću posezati za novcem i slavom. Nikada nisam stao pred ljude i propovjedao a da nisam osjećao izravnu Božju nazočnost. I nikada nisam posezao za zlatom i slovdobitnošću.
U nekoliko navrata ponuđena mi je velika suma novca kako bi se molio za bolesne. Mnogo puta dok sam molio za bolesne ljudi su mi stavljali novac u ruke ili džepove. Svaki puta sam im vratio novac.
Propovjednici su mi donosili velike iznose, ponekad i tisuću dolara od članova svojih crkava koji su željeli da se molim za njihove bolesne ili od onih koje je Bog već blagoslovio preko mene. I opet sam odbijao uzimati. Neki propovjednici su izvjestili svoje crkve pa i naše kako ih je moj postupak uvjerio da postoje propovjednici slobodni od moći novca.
Jedan bogataš je potpisao neispunjeni ček i zamolio me da se molim za njegovo dijete na umoru i dao mi slobodu ispisati iznos koji ja hoću. Odbio sam tu ponudu ali sam svakako molio za njegovo dijete.
Nikada nisam uzeo niti jedan ponuđeni iznos ili bilo koji drugi dar da bih se molio za bolesne. Ne želim sugerirati da su me ljudi koji su mi sa strane nudili novac pokušali podmititi ili da su bili sebični. Jednostavno su htjeli iskazati svoju zahvalnost ili su naprosto htjeli novčano pomoći moju službu u njihovu korist.

30
No, smatrao sam da bi uzimanje novca bilo kršenje mojega zavjeta s Bogom. Tako sam bivao slobodan. Nitko nije upravljao mnome. «Nikome ništa ne dugujem...osim ljubavi» (Rim.13:8). Svakome mogu pogledati u oči i reći:»Nisam podložan ičijemu srebru ili zlatu» (Dj.20:33).

A sada reci:»Nikome neću išta dugovati osim ljubavi.» Ako se ova istina u cijelosti ukorijeni u tebe i zaživi u tvome duhu, tvoje novčane okolnosti će se promijeniti. Bit ćeš slobodan od veza i dužnosti prema svakome čovjeku.

TVOJ OD BOGA DAN KLJUČ ZA DANAS

RECI:
«Nikome neću ništa dugovati osim ljubavi.»

BILJEŠKE I RAZMIŠLJANJA:




















31
SUBOTA
Ključ: NEŠTO LIJEPO ĆE MI SE DESITI
Ili
Zašto govorim ljudima: Nešto lijepo će ti se desiti!

Dok sam nedavno ulazio u zračnu luku u jednome velikome gradu, žurno mi je prišao jedan čovjek sa velikim smješkom na licu. «Niste li vi Oral Roberts?» - upitao je.
«Da, jesam» - odgovorio sam.
«Samo nastavite govoriti!» - reče mi.
«Što da nastavim govoriti?»- upitah ga.
«Usrećili ste me kada ste na Tv-u rekli. «Nešto lijepo će vam se desiti!» - reče. Tada mi je ispričao o svemu lijepome što mu je Bog učinio od trenutka kada je počeo vjerovati da će to On učiniti.
Moj prijatelj liječnik pisao mi je prije nekog vremena i rekao:»Upravo kada je počelo emitiranje programa, moja 90-godišnja majka došla je i gledala program. Tada si rekao:» NEŠTO LIJEPO ĆE TI SE DESITI! Ona se uspravila i rekla:»Pa, neka se desi sinko!»
Svako može biti uhvaćen u svoje probleme i padati tako nisko da mu sđavo može sjesti na ramena i držati ga dolje. Ali vjera u Boga mijenja tvoju perpektivu. Stav iščekivanja da će se nešto lijepo desiti neće ti samo uljepšati dan, nego promijeniti tvoj život. Gledanje na Boga kao svojega izvora...
Planine se premještaju,
Problemi rješavaju,
Potrebe ispunjavaju,
Dobijaš silu Božju!
To je poput samca kojemu se probušila guma u noći na nekoj pustoj cesti i nije imao dizalicu. Gledavši oko sebe, vidio je svijetlo na jednom udaljenom imanju. Tada je rekao:»Možda će oni imati dizalicu.»
Tako je hodao oko 2 kilometra do toga imanja. Cijelo je vrijeme u sebi negativno razmišljao:
A što ako je taj čovjek već zaspao?
Znam da su seljani puni nepovjerenja prema strancima.
Čuo sam i da spavaju sa sačmaricom ispod jastuka.
Nadam se da me neće otjerati!

32
I sada je taj čovjek stigao do imanja. Pokucao je na vrata. Vlasnik je provirio i upitao.»Što hoćeš?»
«Ne treba mi tvoja stara dizalica!» - izblebeče ovaj.

Smiješno? – možda, ali zar mi ponekad ne razmišljamo kako Bog nije voljan dati nam potrebito – nije nam spreman pomoći? Našim sumnjičenjem i negativnošću, zar ne priječimo Boga da nas daruje?
Čudo nam se može desiti samo ako odmacimo negativne stavove i počnemo pozitivno razmišljati, kad shvatimo da je problem u nama. Jer, bez obzira na veličinu Božje moći, čudo nikada neće biti potpuno učinkovito ako ne surađujemo... dok potpuno ne očekujemo da će se nešto lijepo desiti.

Sada reci:
«NEŠTO LIJEPO ĆE MI SE DESITI.»

Sve dok ne oživiš i ne odgovoriš na činjenicu da će ti se nešto lijepo ODISTA desiti, propustit će najbolje što Bog ima za tebe. Lijepe stvari će se destiti, a ti ćeš propustiti blagoslove i ono što trebaš danas.

BOGOM DAN KLJUČ ZA TEBE DANAS

Još jednom reci:
«nešto lijepo će mi se desiti.»

PRVI TJEDAN

NEDJELJA: ĐAVOLE, NE MOŽEŠ MI NIŠTA, JA PRIPADAM BOGU
PONEDJELJAK: BOG BRINE ZA MENE
UTORAK: ISUS ŽIVI U MOME DOMU
SRIJEDA: BOG ŽELI DA IMAM BLAGOSTANJE I BUDEM ZDRAV
ČETVRTAK: ISUS JE U SREDIŠTU MOJIH POTREBA
PETAK: NIKOME NEĆU IŠTA DUGOVATI OSIM LJUBAVI
SUBOTA: NEŠTO LIJEPO ĆE MI SE DESITI.

33
DRUGA NEDJELJA
Kako će nam Bog otvoriti oči da vidimo zakone sjemena vjere koji nas neće iznevjeriti


NEDJELJA

Ključ: BOŽJI PUT BIT ĆE MOJ PUT
Ili
Kako možeš naučiti činiti po Božjoj volji...koja je utemeljena na vječnim zakonima...preciznim i savršenim zakonima koji uvijek djeluju

Jednoga dana u ranim pedestima dok sam vozio kroz dobro navodnjenu dolinu na sjeveroistočnom Pacifiku, ugledavši žetvena polja i ratare kako skupljaju i prodaju ljetinu, mnogi dijelovi iz Svetoga Pisma oživješe u meni:

Dok god je zemlje, sjetva i žetva...neće presahnuti (Post.8:22)
Što god sijemo, to ćemo i požnjeti (Gal.6:7)
Onaj koji daje sijaču sjeme, dat će i kruh za hranu. On će umnožiti vaše sjeme i učinit će da izrastu plodovi vaše pravednosti (2.Kor.9:10).
Zaita, kažem vam, ako imate vjere koliko gorušćino zrno te reknete ovome brdu:'premjesti se onamo', prijeći će; i ništa vam neće biti nemoguće (Mt.17:20).
Blaženije je davati nego primati (Dj.20:35).
Jer Bog ljubi vesela darivatelja (2.Kor.9:7).
Zaista ću te obasuti božanskim dobročinstvima i dat ću ti brojno potomstvo (Heb.6:14).
Dajite, pa će vam se davati: dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera, iskrenut će vam se u skut, jer će vam se mjeriti mjerom kjom mjerite (Lk.6:38).
A moj će Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vašu potrebu raskošno prema svom bogatstvu (Fil.4:19).
U svezi davanja i primanja (Fil.4:15).
Ljubeljeni, želim ti u svemu dobar uspjeh i zdravlje, kao što je tvoja duša dobro (3.Iv.2).
Dijelovi Svetoga Pisma naprosto su mi proticali umom. To su navodi koje sam poznavao i donekle primjenjivao ali nikada oprezno, planski i usmjereno.
Vidio sam svoje pogreške. Ponovo sam počeo čitati Bibliju; ne samo jednom, već mnogo puta. Kada sam jasnije vidio istinu o Bogu, iskušao sam je. Svaki je puta djelovala mada ne
34
uvijek brzo, ali u svoje vrijeme i uz malo strpljenja nikada me nije iznevjerila. Uskoro se to oblikovalo kao moj način življenja. Vidio sam je i ona je počela djelovati u meni. Spoznao sam da Bog ima svoj način rada. Da, Bog radi na svoj način!

BOŽJI NAČIN RADA UTEMELJEN JE NA VJEČNIM ZAKONIMA...TAKO PRECIZNIM I SAVRŠENIM KOJI UVIJEK DJELUJU.

U početku sam ih nazivao MOJIM PAKTOM BLAGOSLOVA SA BOGOM. Sklopio sam savez sa Bogom da naučim Njegove putove i postupam po njima – a tada bih ga zamolio da me blagoslovi. Čineći tako očekivao sam čudesa iz očekivanih i neočekivanih izvora.
Njaprije sam zatražio novčanu podršku jer je moj rad trpio zbog nedostatka novca. Moji prijatelji i partneri pisali su mi kako su pod prevelikim pritiskom zbog nagomilanih računa koje nisam mogao platiti. Crkva je vrlo malo naglašavala Božju podršku za novčane prilike. Bio je to dobar duhovni naglasak koji je prečesto ispuštao ispunjenje tjelesnih potreba poput zdravlja i blagostanja.

KAKO SAM PROMIJENIO METODU DAVANJA

Počeo sam davati drukčije od uobičajenog. Volio sam davati i još uvijek to činim. No shvatio sam da je moje davanje bilo više starozavjetnoga tipa, koje nije bilo pravo davanje već više kao plaćanje duga; isplačivanje Bogu. Plaćanje duga Bogu. Nedavanje je pljačakanje Boga (Mal.3:8-9). Ipak je Bog blagoslivljao darovatelja, pa tako i mene. Problem je bio u tome što me nitko nije naučio da primam natrag ili da očekujem čudesa. I tako, davao sam u velikoj vjeri da će Bog ispuniti sve moje potrebe.
Tada mi je Isus otvorio oči, ne na takakv način da vidim kao danas, ali dovoljno da počnem davati kao kroz sporazum o blagoslovu sa njim. Počeo sam shvaćati da što god sam mu dao, vratio mi je natrag...umnoženo. Bog mi je davao kroz uobičajene izvore ili potpuno nepoznate. Ali uvijek bi mi dao više nego li ja njemu.
Djelovalo je. O, kako je to djelovalo u mom slučaju... i u onih koji su sklopili savez blagoslova sa Bogom dok sam ih ja poučavao kako da to rade.
Približavao sam se svome Izvoru koji mi je još uvijek bio nejasan.
Kroz taj savez blagoslova sa Bogom u davanju i primanju naučio sam primati iz znanih i neznanih izvora.

35
Zapazite da sam u prošlosti očekivao primati od izvora, a na od IZVORA. Drugim riječima, bez obzira odakle i od koga primao kao rezultat mojega davanja, pripisivao sam to drugom izvoru. Ali nisam vidio BOGA KAO JEDINOG IZVORA.
Svi ovi su bili oruđe u Božjim rukama i često su bili nepouzdani i frustrirajući. Najgore od svega bilo je što sam na posljetku ostao sa pitanjem: «Zašto Bože, zašto?» Ispitivao sam Boga i ponekad ga okrivljavao...
Mogu razumjeti one koji okrivljuju Boga ili ga pitaju: «Zašto?»Činio sam to mnogo puta na svoju štetu.
Nebrojena hvala Bogu, pronašao sam pravo značenje ono čemu sam se približavao: Otkrio sam tri ključa Sjemena vjere. (Otkrit ću vam ih malo docnije u knjizi).

OTKRIO SAM DA SE BOŽJE DJELOVANJE TEMELJI NA TRI KLJUČA...DA, TRI KLJUČA...

Uvijek ću biti zahvalan Bogu za njegovo sustavno vodstvo u mome životu.
Prvo, vodio me u davanju, onda u savez blagoslova u kojem sam davao, i drugo; očekivao da će mi se istim vratiti iz znanih i neznanih izvora. Bez ova dva, nikada ne bih ušao u ČUDO SJEMENA VJERE za koje sam jamačno uvjeren da JE Božji način djelovanja po Njegovu Sinu Isusu Kristu, Spasitelju našemu, a i po njegovim sljedbenicima za ispunjenje naših potreba; i za postajanje pravim učenicima našega Gospodina, svakoga dana.
Iz svojih sam istraživanja Svete Riječi Božje shvatio da me Bog neće blagosloviti kroz raznolike izvore, nego iz jednoga: BOŽJEGA IZVORA. Promjena koju je to otkriće načinilo u mojim često negativnim i lošim stavovima bila je revolucionarna...čudesna.
Da, ja živim životom čudesa. Čuda su se meni dogodila. Gotovo svakoga dana desi mi se jedno čudo. Više ne dvojim hoće li mi se desiti čudo ili ne; mala čudesa, srednja, velika i čitav niz čudesa. To je istina i meni se dešavaju stvari u koje je teško povjerovati. No, niti jedno od tih čudesa nisu slučajna ili neponovljiva ili povremena. Svako od njih se opet desi i desi se u svoje vrijeme. Najbolje u svemu je što se ta čudesa počinju dešavati u životima tisuća drugih koji su naučili KAKO BOG DJELUJE DA KAD I ONI TAKO ČINE OČEKUJU ČUDESA KOJA ĆE SE DEŠAVATI SVE DOK JE POSTANKA NEBA I ZEMLJE.
Savez koji sam učinio sa Bogomje svaez sjemena vjere u potpunosti utemeljen na životu Isusa Krista. Morao sam mjenjati načine svoga djelovanja kao što sam to već i rekao. Drago mi je da sam to učinio jer mi je sada Bog umnožio posijano sjeme koje sam sijao vjerom u Boga, Izvora svih mojih potreba. Čudesa umnažanja pa i u životima drugih koje je nadmašilo čak i njihove najdublje želje, ozdravljaju cijeloga čovjeka. Jer ja govorim o oduzivanju urođenoga straha da je «davanje» odricanje i osiromašivanje. Davanje te uvodi u jednostavnu, djetinju vjeru da samo ono što daješ, Bog umnaža ispunjajući tvoje potrebe.

KAD NAUČIŠ KAKO BOG DJELUJE I TI TAKO ČINIŠ, SPOZNAZI ĆEŠ SVOJ 1.IZVOR ISPUNJENJA KROZ
2. DAVANJE I MOĆI ĆEŠ
3.OČEKIVATI MNOGA ČUDESA IZ SVOG ŽIVLJENJA PO SJEMENU VJERE.

Stoga, ponavljaj u svome srcu dok ne naučiš:
«Naučiti ću Božje načine djelovanja... i ČINITI isto. Tada ću ga zamoliti da me blagoslovi i čekati ću na taj blagoslov.»

TVOJ BOGOM DAN KLJUČ ZA TEBE DANAS

«Božji put bit će i moj put!»

BILJEŠKE I RAZMIŠLJANJA:

















37

PONEDJELJAK

Ključ: BOG JE MOJ IZVOR

Iili
Kako sam odista počeo spoznavati tko je moj Izvor...i koji su načini učenja uzdavanja u njega i samo njega

U Savezu blagoslova sa Bogom zadobio sam najsnažniju misao ikada dobijenu u povijesti kako sljedbenik Isusa Krista. Premda mi je krist dao samo nešto od te spoznaje, vodio me u nju korak po korak. Vjerno sam nasljedovao Biblijska načela.
Sve što sam reako o Savezu blagoslova bila je istina premda mnogi – posebice vjerski vođe – pogrešno su ga protumačili i često mu se krivo suprostavljali govoreći i pišući o njemu. Ali ga nisu mogli zaustaviti. Jednom su me prilikom takovi ljudi pokušali osporiti govoreći mi kako moj nauk u Savezu blagoslova nije po evanđelju.
Uzrujan reako sam im:»To što ja propovjedam jest Kristovo evanđelje. Tisuće su prihvatile Krista i bili ispunjeni Duhom Svetim, ozdravljeni…






Ova knjiga je u procesu prevođenja.
Gore dano su prvi rezultati toga.
Želite li pomoći i ubrzati prevođenje i izdavanje ove knjige , možete nasloviti vašu donaciju na EVANGELIZACIJSKO-KULTURNI CENTAR
sa naznakom “ za prijevod “ , te uplatiti donaciju na žiro-račun broj:




UNAPRIJED HVALA I NEKA VAS BOG BLAGOSLOVI !