Riznica

Uspon nacističke Hitlerove Njemačke ne bi bio moguć bez kartela IG Farben. Za potrebe Rajha taj je kartel proizvodio od željezničkih tračnica do otrovnih plinova s kojima su ubijali logoraše. Jedna od tvornica tog kartela u Auschwitzu bila je na površini od oko 6 tisuća nogometnih igrališta, a zapošljavala je besplatnu radnu snagu - logoraše. Vodeći menađer u tom kartelu bio je Fritz Ter Meer, čiji je otac Edmund Ter Meer bio osnivač kemijske kompanije koja je kasnije postala dio Bayera.

Nakon rata, po odsluženju kazne za genocid i druge zločine Fritz Ter Meer je 1951. postao predsjednikom nadzornog odbora farmaceutskog giganta Bayer (dio nekadašnjeg kartela IG Farben). On u to vrijeme predlaže UN ideju koju je u glavi nosio još iz vremena rada u IG Farben: Pod okriljem UN trebalo bi ustanoviti tijelo koje bi formuliralo smjernice i standarde na području prehrane. Znao je da tko nadgleda hranu ima kontrolu nad stanovništvom. Formirana je Trgovačka komisija (Trade Commission) koja je donijela pravila nazvana Codex Alimentarius. Codex financira Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO). Iako u pravnom smislu Codex nije obavezan, on sadrži standarde od značaja za čovječanstvo.

Još je 1962. zacrtano da bi ove 2009. godine Codex postao obavezan za sve članice UN-a.

U puku, opće prihvaćeno poimanje farmaceutske industrije je pozitivno – to je industrija lijekova za dobrobit čovjeka. Međutim, pokazalo se da je stvarna uloga (djelovanje) farmaceutske industije potpuno drugačija:
1) Farmacija nije „industrija zdravlja“ već investicijski biznis, koji da bi bio uspješan traži što više bolesnih (veće tržište – veći profit).
2) Svake godine farmaceutska industrija ostvaruje 500 milijardi US $ profita. Taj je profit ostvaren na bolestima masa pa dobiva pogrdan naziv „industrija bolesti“.
3) Farmaceutska industrija je najveća prevara u povijesti ljudskog roda: umjesto zdravlja donosi bolest.
4) S ciljem zaštite profita na sve moguće načine nastoji da najraširenije bolesti ostanu neozdravljene (srčano-žilne bolesti, AIDS, rak...).
5) Glavni proizvod te industrije su sintetski lijekovi, međunarodno zaštićeni s patentima koji omogućuju maksimalne profite. Kako se patentirati mogu samo novootkrivene molekule, postaje jasno zašto su tako toksične i zašto toliko ljudi umire od tih lijekova.
6) Farmaceutska industrija dio ostvarenog profita namijenila strateškim ulaganjima u sve pore društvenog sistema i time ostvarila veliki utjecaj na javno mišljenje.
7) S ciljem prikrivanja prevare genocidnih dimenzija, troši dva puta više financijskih sredstava na oglašavanje i mito negoli na znanstvena istraživanja.
8) Najveći neprijatelj farmacije su vitamini, mikro-hraniva i drugi oblici prirodnih lijekova koje se ne mogu patentirati.
9) Usprkos činjenici da je pola tuceta Nobelovih nagrada dodijeljeno za otkrića na području istraživanja vitamina, vitamini se danas ne koriste za liječenje. Umjesto njih se koriste patentirani sintetski lijekovi.
10) Danas se svaka država mora odlučiti hoće li njen zdravstveni sistem ostati nedjelotvoran oslonjen na farmaciju i širenje bolesti, ili će se temeljiti na preventivi (mnoga oboljenja se mogu pravovremeno spriječiti) i djelotvornom prirodnom lječenju.

Razvoj farmaceutske industrije je već na samom početku zacrtan i građen na organiziranoj prevari koja se je hranila životima svih ljudi ovoga planeta.

Dolje su nabrojeni beskrupulozni arhitekti te najveće prevare u povijesti ljudskog roda, njihove lutke u medicini, javnim medijima i politici. Neki su još danas živi, a odgovorni su za smrt više ljudi no što ih je izginulo u svim ratovima vođenim na ovoj planeti.

Povijest farmaceutskih kartela

1897. - John D. Rockefeller u Americi osniva Standard Oil Company, koja uskoro postaje najprofitabilniji trust u zemlji. On preuzima kompletnu kontrolu nad prometom nafte i naftnih proizvoda u Americi – najokrutniji monopol svih vremena.

1904. – Ida Tarbell objavljuje tekst „The History of the Standard Oil Company“, u kojem dokumentira rat cijena, špijunažu, nepoštenu trgovinsku taktiku, nelegalni monopol i izbjegavanje sudnice – do tada najučinkovitiji napad na kartel.

1911. – Vrhovni sud Amerike donosi presudu po kojoj je John Rockefeller i njegov kartel kriv za korupciju i nelegalne poslovne. Kazna: u tom času najveća korporacija na svijetu Standard Oil-Trust je raspuštena. Trust se je morao raspasti
na 34 nove kompanije. No u tom času Rockefeller je već bio iznad Vrhovnog suda i ta ga presuda nije mogla pogoditi.

1913. – Da umanji pritisak javnosti i politike, Rockefeller je svoje nelegalno stečeno bogatstvo preusmjerio u Rockefeller fundaciju. U času se je promijenio od nepoštenog poduzetnika u filantropa. Strategija je bila: preko te fundacije preuzeti kontrolu zdravstvenog sistema SAD-a. Lukavo investiranje u farmaceutsku industriju, osnivanje svučilišta, te donacijama zdravstvenim i obrazovnim institucijama, formira misionare novih patentiranih lijekova.
1925. - Istovremeno u Njemačkoj rađa se kemijsko-farmaceutski kartel IG Farben s namjerom da se suprostavi Rockefellerovom pohodu na globalno tržište. Njega su činile korporacije Bayer, BASF i Hoechst, koje zapošljavaju 80 tisuća radnika. Utakmica je započela.
1929. – Dogovorom Rockefellerovog kartela i I.G.Farben-a svjetsko tržište razdjeljeno je na interesne sfere. (Za takvo nezakonito djelovanje Rockefeller je osuđen pred 18 godina kada je američko tržište podijelio na interesne sfere.)
1932/33 – IG Farben ne poštuje dogovor i počinje podupirati osobu koja se pojavila na njemačkom političkom horizontu, osobu koja obečava vojskom pokoriti svijet. Njemački kartel počinje s financijskom potporom te osobe... već znate bio je to Hitler.
Za uzvrat, Hitler će u svakoj osvojenoj zemlji kemijsku, petrokemijsku ili farmaceutsku tvornicu prenijeti u vlasništvo I.G.Farben-a.
1942-45. - U namjeri da IG Farben preuzme u cijelosti svjetsko tržište lijekovima, svoje novostvorene lijekove ispituje na zatvorenicima Auschwitz-a i Dachau-a. BASF, Bayer i Hoechst su plaću za ta ispitivanja doznačivali na bankovne račune izvršitelja (pripadnici SS-a) u Švicarskoj.
Pobjedom saveznika ovaj se plan izjalovio. Međutim od tog poraza Nijemaca najviše koristi imao je Rockefellerov trust i Rothschild/L.P.Morgan. Oni dobivaju korporativne dionice IG Farben.
1947. - Na Nürnberškom procesu za ratne zločince suđena su i 24 menađera BASF-a, Bayer-a i Hoechst-a. Glavni tužitelj je naveo: Bez IG Farben-a II svjetski rat ne bi bio moguć. Krivci za smrt 60 miliona ljudi dobili su smiješno male kazne: najviša kazna bila je 12 godina zatvora. Jeste li iznenađeni?
Utjecaj Američkog State Department-a na Nürnberškom sudu bio je velik, pa se ne treba čuditi niskim kaznama šefovima kartela IG Farben i prenosu njigovih udjela na Rockefeller trust. S time je porodica Rockefeller dobila nadzor nad farmaceutskom industrijom gotovo čitavog svijeta, a Nelson Rockefeller započinje karijeru u samom vrhu aneričke politike – postao je posebni savjetnik predsjednika Trumana. Rockefelleri su odlučili oblikovati posljeratno razdoblje i razdiobu svjetskog bogatstva.
1949. - Stvaranjem S.R. Njemačke – prvi puta u povjesti stvoren je savez koji će predstavljati tvrđavu za investicije u farmaceutsko poduzetništvo – transatlantska ispostava porodice Rockefeller. Za nekoliko godina su vodeći menađeri IG Farben-a pušteni na slobodu i zauzeli stara rukovodna mjesta, npr. Fritz Ter Meer postaje predsjednikom nadzornog odbora farmaceutskog giganta Bayer.
1945-49. - Uloga braće Rockefeller širi se u politiku. Još 1945. se pod njihovim utjecajem osnivaju Ujedinjeni narodi (UN). U pozadini je namjera da par država (među njima 3 najveća izvoznika lijekova) ovladaju s preostalih 200 država. Zadaća UN je briga za mir u svijetu, pa stoga osnivaju podorganizacije Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) i Svjetsku trgovačku organizaciju (WTO), koje uskoro postaju zaštitnice interesa naftne i farmaceutske industrije.
(Za ilustraciju poslovne okretnosti: Rockefeller je UN darovao dio svog zemljišta u New York-u, na kojem je kasnije sagrađena zgrada UN. To je zemljište u zapuštenom pristanišnom području New York-a kupio za bescijenje, no kada se saznalo da će se tamo graditi zgrada UN, cijena okolnom njegovom zemljištu znatno je porasla, tako da je na „širokogrudnom poklonu“ ponovo ostvario veliki profit.)
1963. - Vlada farmaceutske „banane“ - S.R. Njemačke uložila je velike napore da preko UN zaštiti interese porodice Rockefeller. Pod izgovorom da štiti potrošaće, njemačka Vlada započinje kampanju protiv lječenja s vitaminima i prirodnim lijekovima, te tako propagira lječenje patentiranim sintetskim lijekovima. To traje već 4 desetljeća. Cilj takvog postupanja je jasan: preko UN svim članicama zabraniti lječenje koje bi moglo ugroziti interese farmaceutskog kartela.
1963. – UN (WHO i FAO) formiraju tijelo Codex Alimentarius Commission, čija je zadaća da donese propise o sigurnosti hrane u međunarodnoj trgovini. Naoko lijepo i prihvatljivo, međutim ako znate povijest stvaranja ovog tijela, znate i u koju svrhu se donose takva pravila. U pitanju je kontrola agrobiznisa od strane malog broja močnika.
Kako je postojanje bolesti za farmaciju izvor profita, farmacija (a preko nje i medicina) ne pokušava djelovati na uklanjanju uzroka bolesti (prevencija), već djeluje na lječenju i ublažavanju simptoma bolesti. Ova strategija obuhvaća i nacrt kako širim masama spriječiti dostupnost informacijama o koristi i učinovitosti liječanja ljekovitim biljem.
Zakonske odredbe raznih država štite monopol farmaceutskih giganata i njihovih opasnih lijekova, koji su nedjelotvorni i prouzrokuju smrt bolesnika u genocidnom opsegu.
Linus Pauling i drugi eminentni znanstvenici zaslužni su da su vrata znanju još uvijek otvorena, da se širi istina o koristi vitamina i drugih prirodnih načina lječenja. Bez njih, ta bi vrata već davno bila zatvorena.
1990-92. Ovo će razdoblje biti zapisano kao početak kraja farmaceutskog biznisa. U nizu znanstvenih članaka (po pozivu autora ovoga teksta kao koautor je sudjelovao i Linus Pauling) utvrđen je i značaj nedostatka vitamina i mikrohraniva kao uzročnika mnogih oboljenja poput infarkta, visokog krvnog pritiska, diabetesa, raka, i drugih bolesti vezanih uz narušeni imunološki sistem (npr. AIDS).
2009. – 31. prosinca Codex Alimentarius stupa na snagu u EU pa i kod nas. Hočemo li to dozvoliti. Američki narod nije prihvatio ova pravila. Imamo li i mi snage da se odupremo?