ritamulica

utorak, 22.12.2009.

BOR S NAMA

Ovo je zadnji ovogodišnji post.
Zadnji samopromotivni "nemamvremenaraditpapišemštaradim" uradak.
I da, ima bljuzgavu čestitku na kraju.

Zadnji ovogodišnji zadatak bio je natječaj Hrvatskog dizajnerskog društva na temu "Bor s nama".
Naivno zagrizoh udicu i odlučih sudjelovati, kao i ostatak mog kreativnog tima.
Poanta je: ja nisam dizajner. NI BLIZU. Mislila sam: "ovo je igra, kao takvu je shvaćam, treba sudjelovati a onda naučiti od drugih, nagrađenih kako se to radi u dizajnerskom svijetu".
A kad su konačno stigli rezultati inagrađeni radovi, bila sam nemalo iznenađena.

BORIS
Prvu nagradu odnio je Studio Cuculić pretencioznim kartonskim Wunderbaumom imena BORIS. Gigantski osvježivač prostora na dnu je imao natpis "cimet" te je beživotno visio u prostorijama HDDa a osoblje galerije svako malo špricalo ga je sprejem, kao bolesnika na aparatima..
Baš kako je facebook korisnik komentirao: "Što PRVO padne na pamet dizajneru kad hoće napravit duhoviti redizajn božićnog bora? Uvećani mirišljavi borić za auto. I onda to pobijedi na natječaju. Genijalno." Ono što mene smeta je i osnovno počelo borića za auto, a to je da je kontura bora maksimalno pojednostavljena baš kako bi mogla biti producirana u tako malim dimenzijama. Kada to netko poveća, proporcionalno dimenzijama ne dobivamo i na estetici. A i mirisnim sitotiskom dalo bi se poigrati. Očekivali smo od Cuculića malo originalnosti.

FUNKCIJSKI SUROGAT BOŽIĆNE JELKE
Nekako, zasluge su mi obrnuto proporcionalne nagradama. Drugu nagradu Nenad Jalšovec srećom dijeli sa još jednim dobitnikom. Za početak, hoće li mi netko objasniti ovaj nadobudan naziv?? U ovom se radu bor mora tražiti. Umjetnik je dohovit i predstavlja svoj rad kao reakciju, u čem nalazim smisao, ali doslovno shvatiti poruku "pokloni su ispod bora" pa tamo i predvidjeti mjesto za mašne, vrpce i ukrasne papire kojima omatamo pomno odabrane poklone kojima ćemo razveseliti one najmilije, nema nikakvog smisla. Pogotovo kad ih skrivamo neuglednom kartonskom piramidom koja evetualno može oplemeniti neko skladište. Kad već toliko vremena troši na dizajn poruke krajnjem korisniku, gdje točno piknuti kuglicu, mogao je Nenad i udahnuti život mikrovalu nanosom zelene boje. Bar to se Cuculićima ne može predbaciti..

BOR JE U KUTIJI

Nemam potrebe posebno pljuvat ovaj drugi drugonagrađeni rad kreativnog trojca Vesna Prizmić, Ivana Borovnjak, Damir Prizmić, ali moram primjetiti kao mi bor više liči na agavu ili čuvarkuću. Opet, autorima upotreba tiskarskih tehnika nije bila interesntna, a ovo bi moglo biti kul stanarima u procesu selidbe. Ideja sa kutijama sama po sebi je fora, kao i izvedba, te taj volumen koji se u konačnici dobije, ali glavna zamjerka je zapravo na količini utrošenog materijala za koji je potrebno odsjeći nekoliko stabala, a zadatak natječaja bio je među ostalim i reducirati sječu stabala kojih se svake godine posječe milijarda u cijelom svijetu.

PIKABOR

E, ovo je kuul. Malo sam bila ljubomorna skuživši da su zapravo u izvedbi dopušteni i materijali koji nisu samo papir, ali Pikabor, proizvod BLA LABa (Ana Labudović, Dominko Blažević) daje jedan novi pogled na Božićno kićenje. Osobno prezirem i samu pomisao da bi u svoju jelku ili blizinu svog zida gađala pikado strelicama (pogotovo kad to činim sa strašću), ali znam likove koji bi otkinuli na ovaj đir i drago mi je da konačno postoji proizvod za njih. Bravo Pikama!!!! Naravno, samo treće mjesto, i to jedno od tri takva.

LA BOR

LA BOR, u svoj svojoj grandioznosti ima 12 cm i najbolji dio tog proizvoda njegovo je ime koje sjajno prezentira Laboratorium; high aesthetics design agenciju koja se trudi u onom što radi biti u rangu sa svjetskim trendovima. Ono što je kod ovog rada genijalno je njegova izrada, projekt. Činjenica da je papir šivan, kako bi imao statiku i volumen u isto vrijeme. La Bor je sladak, ali nažalost estetski ne djeluje mnogo bolje od proizvoda sa štandova u Bogovićevoj i baš to je njegov najveći nedostatak s obzirom na fora ideju i kompliciranu izvedbu te tim koji broji nevjerovatnih 4 člana: Orsat Franković, Ivana Vučić, Alenka Lalić, Hrvoje Hiršl. Za šta??? Istina, manje je više, ali ne kada je ovako malo.
Druga od tri treće nagrade.

Evo i nekih radova koji su po mom mišljenju potpuno nepravedno nenagrađeni:

BOR S TOBOM

Dobro, koji ti je bor, HDD, kada ovom super simpa radu nisi didijelio nagradu? Istina, veličina koju doslovno možeš zataknuti za uho, ali ideja tako genijalna, baš kao i pomisao da svoj bor uvijek možeš imati sa sobom, kao neki instant božićni osjećaj. Autorica Maša Poljanec podijelila je primjerke ovog bora sretnicima koji su prisustvovali otvorenju izložbe, međ kojima sam se našla i sama, i blagdansko kićenje stana ne radim bez božićne dioptrije. Super, super!

LAMPA BOR
Nemam puno za reć. Slatko, praktično i jednostavno, a ne vjerujem i da bi produkcijska cijena dotaknula plafon. Ne brinem ja za ateste kad je u pitanju dobar dizajn, a Lampa Bor ga ima, i to na zavidnom mjestu, u izlogu HDDa. Šteta što je ostala nenagrađena, rado bih njom uljepšala svoj stan.

BORMARIĆ
Nekako mi je žao ne spomenuti i Bormarić arhitektonskog studija Matrica-arhitektura (Andrijana Pozojević, Zora Salopek Baletić, Zlatka Salopek, Ana Kunej, Igor Popočovski, Vedran Kršek) gdje je također sudjelovalo pola Kine. Bormarić imena "Ormarić", u gotovo se identičnoj formi može kupiti u nekim dućanima dizajnerskog namještaja, i ovo rješenje samo po sebi nije originalno i mislim da im je nagrada opravdano izostala. Ali, treba znati prepoznati mogućnost transformacije objekta u nešto novo. A spomenuti autori ponosno koriste svoj rad kao email čestitku i to im veselje nitko ne može oduzeti.

KAKTIBOR
Za kraj predstavljam KAKTIBOR kojim smo sudjelovali na natječaju i osvojili jednu od tri jednakovrijedne treće nagrade. Treće mjesto je sjajan uspjeh, ali nije mi baš sjelo što je organizator pod krinkom mnoštva laureata odlučio nagrade podijeliti, umjesto da ih pomnoži sa brojem dobitnika. Tako da smo osvojili trećinu treće nagrade, a ta tećina dijeli se još na tri člana mog tima. Da mi bar isplate u kovanicama..
Najveća nagrada ipak, bila je produkcija bora i njegova prodaja od koje smo trebali imati financijske koristi. Moj balončić sapunice naglo se rasprsnuo kad je Kaktibor sa imaginarne police Profil megastorea, zasjao u svojoj realnosti, izložen na kartonskoj kutiji u nakladi od bijednih 50 komada.
No, veselje stvaranjem nečeg novog nitko nam ne može uskratiti pa bahato koristim svoj vlastiti prostor za detaljni uvid u naš koncept kojim se jako ponosimo i za koji dosad nisam dobila ni jednu primjedbu, čak ni od picajzlastih art direktora s kojima radim.

Prijedlog ovog bora nastao je kao reakcija na cijene nekretnina. Nerealna ponuda na tržištu, prisiljava nas na odricanje od optimalnog broja kvadrata u kojima živimo te prelazak na princip funkcionalnog stanovanja, gdje sve raspoložive površine imaju višenamjenske sadržaje, a naše se uloge u njima isprepliću. Tako je kod dekoriranja prostora u vrijeme Božica često nemoguće naći prikladan prostor za drvce ili sadnicu i nauštrb zadovoljenja forme, moramo se odreći i to malo slobodnog prostora u stanu koji nam ostaje na raspolaganju.

Kaktiborom želimo:
- spriječiti daljnju sječu drveća za vrijeme božićnih blagdana
- omogućiti svakom potencijalnom korisniku da prilagodi veličinu, poziciju i izgled bora svojim osobnim potrebama
- dočarati božični ugođaj bez zauzimanja dodatnog prostora u kućanstvu
- omogućiti krajnjem korisniku da i dalje ima ulogu kreatora svog božicnog ugođaja, te da krajnji proizvod bude produkt njegove mašte, a bor samo alat za dolazak do idealnog rješenja
- kreirati proizvod koji je jednostavan za upotrebu, može se koristiti više puta, praktičan je za skladištenje, potiče kreativnost krajnjeg korisnika i može se koristiti u kombinaciji sa tradicionalnim nakitom za bor, rasvjetom i drugim dekorativnim elementima

Ideja za rješenje razvila se iz obične uredske pribadače. Drugim riječima, priboli smo pribadaču o zid - naopako! Dodatni efekt je osvijetljenje prostorije u kojoj se kaktibor nalazi. Ovisno o izvoru svjetlosti, kaktibor dobiva sjenke od stršećih trokutića i to dodatno pojačava 3D dojam. To jednako vrijedi za prirodan i umjetni izvor svjetla, pa se bor doima živim, jer mijenja sjenke izmjenom dana i noći. 2D smo pretvorili u 3D i jedva čekamo da svi koji su kupili ovaj bor pokažu kreativnost u punom sjaju!!!!

Obećajem da je ovo zadnji samopromotivni post ove godine. Tu je jer je tako prikladan.
A svima vama koji svjesno klikate na ovaj URL želim 2010.
Želim da ju imate, osjetite, volite.
Ne kao ovu šugu od godine što upravo zamiče za ugao.
Bez obzira na budućeg predsjednika.
Bez obzira na krizu.
Želim vam da od sreće zaboravite na novac.
Ali i da uz novac nikad ne zaboravite na sebe i svoju sreću.
I puno seksa iz ljubavi. I par sebičnih prohtjeva, da ne zaboravite kako se griješi.
Lapsuscalami