ritamulica

subota, 12.09.2009.

KRIZA ZA NEUMORNE

Dobila sam jučer jedan spam.
Možda i nije spam, al je sigurno forwarduša.
I u nadi da ima smisla, dijelim ju s vama.
Živio viralni marketing!!!!!

Za multimedijalne tipove preporučam upalit prikladni stereofonični mjuz.

Anyway,

"Svim hrvatskim gradjanima koji su žrtve 'harača',

Evo vam u prilogu prijedlog koji trebate dopuniti (ime, prezime, adresa), potpisati i poslati preporučeno na Ustavni sud. Ne morate biti pravnik i tražiti po zakonima.

Prijedlog je napisan tek toliko i bez puno „mesa“, ali dovoljno da se zadovolji forma. Tako da, u slučaju da stvarno pravo na povrat poreza budu imali samo oni koji su podnijeli prijedlog, budemo među njima (to nas košta samo cca 10 kuna koliko je cijena preporučenog pisma).

Proslijedite i drugima! Jer, čak ako i ne bude ništa od toga – barem da zatrpamo Ustavni sud. Da se vidi volja naroda. (Jer, za svaki prijedlog moraju otvarati novi predmet, unositi u sistem, signirati, ispisivati košuljicu...raditi nešto!).

Lijepi pozdrav!"

Neznam kolko tu ima istine, ali ideja mi se sviđa. I lijepo odzdravljam autoru, koji je svoju ekspertizu odlučio podijeliti s nacijom. I čekam pravnike koji ovo čitaju da kažu koju.

Ovo je prvi protest kojim mogu koristiti najubojitije državno oružje a to je birokracija! A u svoju korist. Možda mi vrate lovu, možda i ne, ali nije to neka lova koja bi ubrzala moj izlaz iz neimaštine u kojoj sam se zatekla. Stvar je principa.

Čak Ustavnom sudu ne zamjeram "besposličarenje" jer je njegovo djelovanje stvar "potražnje". Ali da ih treba strpljivo i sistematski zatrpavat, treba! Jer upravo su oni ti koji mogu stati na kraj glupim zakonima. A ono što u posljednje vrijeme izlazi iz sabornice i sasvim nezainteresiranom laiku kao što sam sama, djeluje zastrašujuće. I stalno si mislim kak mi je Milinović spooky ginekolog, al to je već druga tema.

Navodno, zaposlenici ustavnog suda već sada imaju problema s pristiglim pošiljkama. Moja koverta čeka markicu, i šaljem je preporučeno, da ne bi bilo zabune oko prispjeća iste. Bolji ulog od lota.

Dokument možete skinuti u sljedećih 10 dana sa ovog linka, nakon tog, šaljite mail adrese u komentare i poslat ću vam. I javite se ako dijelite moje oduševljenje.

http://jumbo.iskon.hr/dl/15ymwn6nl41jt8c8/

Ta kriza i naša situacija u zemlji stvarno me izluđuju.
Al ima nekih super stvari koje kriza donosi:

Nemam para i pričanje o tom mi je toliko počelo ići na živce da me zapravo male umjetnosti preživljavanja počinju veseliti. Prije krize i prije kredita, imala sam toliko izbora i baš zbog te nonšalancije znala bi proćerdat pare na neizmjerne gluposti. Sad s frendicom skupljam markice za DM (sama nemam šanse u tom sportu), pa zajedno idemo u kupnju toaletpapira i britvica iščekujući trenutak kad će blagajnica stisnuti gumb za popust a naš se račun smanjiti za neku siću. Jučer je to bilo više od 100 kuna!!! Kad podijeliš na 2 opet je sića, ali odlazak po maramice za brisat šekret, pretvorile smo u pravu pustolovinu i divno je vidit kako bodrimo jedna drugu u odricanjima od gluposti i veselimo se još jednom novom proizvodu kojeg smo našle za manje para a ispada da je ok.

Onda, recimo, nemam za cugu i postaje mi glupo ispričavat se zbog toga. Lijepo kažem i dogovorimo se za neki razumni dil. Odemo popit pivo u park umjesto u birtiju i strana koja časti zapravo ne potroši više para nego je namjeravala. I svejedno se zabavljamo. Na poslu ručak ponesem za dvoje, a drugi dan kolega ponese nešto svoje i onda razmjenjujemo zalogaje, recepte, iskustva i pokoju brigu.

Koncerte neću ni nabrajat. Više ni ne brojim preskočene ograde (dobro, ja se provlačim ispod), ni osvojene nagradnjače ove godine. Ne odustajem od svojih želja, a ne moraju uvijek koštat. A i toliko je zabavnije, ufff, nemate pojma. Npr, odlazak na Radar na Harleyu, ne može se platiti novcem :)

Puno više ljudi mi dolazi doma. Kućni posjeti, hvala bogu, postali su in. Broj tuluma raste, jer se upad svodi na cijenu onoga što ćeš sam popit, a nema radnog vremena, zabranjenog sadržaja, lošeg DJa s kojim se sama ne bi mogla obračunat. Radimo tulume da bi se osjećali živima. Moja buksa je premala, ali sam uvijek zahvalan gost. Možda se ne bi trebala hvalit, ali ja zapravo volim prat suđe.

Besparica potiče kreativnost. Broj ideja koje olakšavaju ili uljepšavaju život, ne mogu izbrojati, samo se roje. Toliko da stalno nešto radim, proizvodim, šaljem na natječaje. I vesele me te objave rezultata, kao priznanje za uloženi trud. Sasvim slučajno tako, jedan od radova od 17/09-20/09 biti će izložen u “Melina” Cultural Centre of the City of Athens. How sick is that??? Onak, veseli. a nisam zbog tog aplicirala. Ak neko ima nekog u Ateni, molila bih da me kontaktira jer trebam fotku s izložbe zbog objave na webu.

I najbitnije, nije dosadno. Nedaće potiču na akciju i drže nas živima. Sve je stvar perspektive. Ja se primjerice iz ptičje perspektive cerim svojim kreditima (2) i rezovima na plaći (3). Ljepše je bit ptica neg žaba.

[More videos from lapsuscalami]

I've been down and
I'm wondering why
These little black clouds
Keep walking around
With me
With me

It wastes time
And I'd rather be high
Think I'll walk me outside
And buy a rainbow smile
But be free
They're all free

So maybe tomorrow
I'll find my way home
So maybe tomorrow
I'll find my way home

I look around at a beautiful life
Been the upperside of down
Been the inside of out
But we breathe
We breathe

I wanna breeze and an open mind
I wanna swim in the ocean
Wanna take my time for me
All me

So maybe tomorrow
I'll find my way home
So maybe tomorrow
I'll find my way home