Jučer na utakmici osim golova, šest prilika na obje strane, po dvije prečke na obje strane... Utakmica otvorena i obilata golovima. Ljudi moji neznam šta se dešava sa tinejdžerima u našoj ekipi, al izgleda da su zaljubljeni... Zmajo, Dane, Stipa... Ma da, to su te godine...A Želja baš i nije tinejdžer, al nesmjemo dobit 4 gola kod kuće više nikada. Ma nije to bilo tako loše, al mogli su bolje igrat. Vratio nam se Blek i evo još jedno nenadano pojačanje. Odigro je dobro... Bar dere... Prvo poluvrijeme gubimo 2:0 i činilo mi se opet s gola da je to opet ona stara priča od prije 2 godine, kad sam branio po pet zicera i gubio utakmicu. Ali, naš novootkriveni napadač Marko iz Perkovaca otvorio je svoju seriju i smanjio na 2:1 što je bio rezultat prvog dijela. Drugo poluvrijeme, moj nasljednik, mali Bruno staje na gol, a ja oblačim svoju "peticu". Nisam mogo izdržat gledat kako igraju s gola. I krenilo me... Mirka me ruši s leđa u 16 metara i penaltik! Klinsman zabija za 2:2. Ipak komšije rade kontru nešto kasnije i već je 3:2. Ponovo akcija sa desne strane, lopta dolazi do našeg Van Nistelrooya koji zabija svoj drugi gol 3:3. Novopečeni županijski drugoligaš dolazi ponovo u vodstvo i 4:3. I kada je prnjavoračka publika uvijek željna spektakla u bilo kojem smislu, jebala nam što ćemo opet izgubit, Marko iz kornera zabija za konačnih 4:4. Da je igralište bilo ravno i malo bolja lopta, bila bi to sjajna utakmica, ovako dosta rastrgano i s puno grešaka. Al dobro, ako može s takvim uvjetima Bebrina igrat u prvoj, možemo i mi u trećoj. Poslije utakmice after pary kakav obično bude kad se sretnu Novogradci i Prnjavorci. Ovaj neslužbeni bod posvećujem našem najžešćem navijaču Tomi koji je jedini na tribini vjerovao u nas...
|
