četvrtak, 31.08.2006.
Goruća predgrađa Pariza proudly present:
Phoenix – it`s never been like that
(Dallas Records)
Pop benovi su sretni svi na isti način; da se parafrazira početak Ane Karenjine. Tako i ovaj francuski pop bendić značajan samo po tome što su kolegama iz Air pjevali back vokale na jednoj stvari, a frontman Thomas Mars navodno mrči Sofiu Coppolu, starog Coppole kćer.
Ako se u jednadžbu uvede i činjenica da su Air radili soundtrack od Sofijinog filma Samoubojstva nevinih ili Virgin Suicides dok su Daft Punk par blokova dalje mrvili hašiš i razmatali rizle. Primjećuje ili netko incestuoznost francuske scene?
Ostala trojica iz sastava očito ne mrče nikog poznatog bez obzira na spol no svejedno im valja spomenuti cijenjena imena. Dakle, Phoenix su Deck D`Arcy na basu, gitari i klavijaturama; Laurent Brancowitz na gitari te Christian Mazzalai na drugoj gitari. Mars samo pjeva, a ovo im je treći dugosvirajući uradak, da se opet citira Zlatko Gall, a zvukom se ne razlikuju previše od, recimo The Feeling što će reći puno ljepljivih melodija i lako pamtljivih refrena u deset kompozicija ukupnog trajanja od 36 minuta što je vrlo pank minutaža i kako se čini; u zadnje vrijeme trend među izvođačima. Reklo bi se «vokalno-instrumentalna jezgrovitost», ja bih rekao «pritisak izdavačkih kuća da se što prije proizvod izbaci na tržište»
Točno, «proizvod» a ne «album» jer se na tržište Sjedinjenih Američkih Država godišnje izbaci 30 tisuća diskova kroz 5 major distributera. Osamdeset i dva albuma dnevno i tu Phoenix pluta zlatnom i blijedom i sivom sredinom na audio trajektu zvanom USS Dobar (3).
Tracklisting:
1. "Napoleon Says" - 3:13
2. "Consolation Prizes" - 3:16
3. "Rally" - 3:17
4. "Long Distance Call" - 3:04
5. "One Time Too Many" - 3:40
6. "Lost and Found" - 2:56
7. "Courtesy Laughs" - 3:14
8. "North" - 5:01
9. "Sometimes in the Fall" - 5:49
10. "Second to None" - 3:25
hr.digg|prijavi
subota, 26.08.2006.
Primal Scream - Riot City Blues
Davno su prošla vremena kada je ovaj škotski bend bio vrh vala britanske reinovacije moderne pop-glazbe. Bila su to vremena oko 1991. godine kada su Happy Mondays, Stone Roses i Primal Scream bili na vrhu svijeta poznati kao «novi mesije plesne glazbe». Petnaest godina kasnije situacija je ipak malo drugačija.
Na početku devedesetih britanska scena otkrila je svoju funky stranu zahvaljujući obilnom korištenju narkotika a Screamadelica (drugi album sastava navedenog u naslovu) sa pjesmama Higher than The Sun i Come thogether simbolizirala je tu fuziju rocka, dancea, funka i ostataka acid housea i ljeta ljubavi `86.
Sljedeći album označio je povrat nekim pravovjernim rock korijenima te je debelo razočarao publiku te bacio Boby Gillespiea u stanje hibernacije na par godina. Uglavnom da ne duljim sa bijednom elegijom o sasvim prosječnom bendu koji je u rijetkim trenucima trijeznosti odlučio snimiti genijalan album i onda sve to baciti niz rijeku; dolazimo do godine 2006. kada izdaju osmi album čije ime, ako pažljivije čitate, možete naći u naslovu.
Dakle, deset pjesama, koje ne bi ispale prosječnije niti da ih je snimio Parni valjak;osim prvog singla Country Girl koji im je, btw, najviše rangiran singl na britanskoj top ljestvici u povijesti postojanja vokalno-instrumentalnog sastava koji je ime dobio po metodi psihoterapije gdje se pacijent bijesa rješava deranjem na zid i/ili osobu.
Da, mjesto na top-ljestvici bilo je peto.
1. "Country Girl"
2. "Nitty Gritty"
3. "Suicide Sally & Johnny Guitar"
4. "When The Bomb Drops"
5. "Little Death"
6. "The 99th Floor"
7. "We're Gonna Boogie"
8. "Dolls (Sweet Rock and Roll)"
9. "Hell's Comin' Down"
10. "Sometimes I Feel So Lonely"
hr.digg|prijavi
nedjelja, 20.08.2006.
Treat me like a bitch or a ho! proudly presents:
Mobb Deep - Blood Money
Još Muzike za trljanje™ stiže sa američke istočne obale. Pa dobro ljudi dokle` će ovakve stvari da idu? Curtis Jacksone, tebe pitam! Mobb Deep, duo, potpisali su za G-Unit Records nakon smucanja po svakakvim etiketama i nisu izvukli puno novaca dok se za dobrodošlicu u G-Unit obitelj dobije Porsche po članu sastava, tehničari i booty-groupie djevojke isključeni. Na opću žalost svekolike pop-kulture kao takve.
Čime će Havoc i Prodigy obogatiti hip-hop osim novim tetovažama i preseravanjima o tome koliko su popušili, popili i pokarali? Možda činjenicom da su tvorci jednog od jačih djela u ovom žanru, albuma The Infamous, omekšali svoj zvuk u odnosu na ranije uradke. Zvuk je sada vrlo club-friendly i zove na miješanje bokovima na raznim r&b večerima gdje opaki gengsta dječaci u Pele-Pele hlačama izađu da uberu neki curetak, nježni cvjetak propupao iz geta i «vreline gradskog asfalta» da se citira Tram11 jednom u pozitivnom kontekstu. Nije niti čudo da se Sage Francis i Non-Prophets ekipa ograđuju od ovakve verzije hip-hopa koji lagano dosiže svoje limite po temama i produkciji jer, trebamo se iskreno zapitati koliko se još rima treba baciti o zlatnim i platinastim zubalima, dvadeset-i-kusur inčnim felgama i prijetnjama tipa «Nisi mi iz huda / propucat` ću ti muda»? Ako se mene pita niti jedna više.
Pop-kulturno gledano nema velike razlike između turbo-folk ikonografije i stava i ovoga što nam se preko MTV Adria predstavlja kao izvorni zvuk ulice. Pištolji su tu, prijetnje su tu, polugole utegnute i u tangirane žene koje plešu kao da bi rado tjelesne tekućine na bilo koji glatki otvor, su tu. A tu su i bijesni auti i esencijalni zlatni lanci.
Glazba za slavljenje ljepota življenja ima univerzalne simptome bez obzira na zemljopisnu dužinu i širinu za nas ostale tu je tipka mute na daljinskom i Recycle Bin na računalu.
1. "Smoke It"
2. "Put Em in Their Place"
3. "Stole Something" (featuring Lloyd Banks)
4. "Creep" (featuring 50 Cent)
5. "Speakin So Freely"
6. "Backstage Pass"
7. "Give It to Me" (featuring Young Buck)
8. "Click Click" (featuring Tony Yayo)
9. "Pearly Gates" (featuring 50 Cent)
10. "Capital P, Capital H"
11. "Daydreamin'"
12. "The Infamous" (featuring 50 Cent)
13. "In Love With the Moula"
14. "It's Alright" (featuring 50 Cent & Mary J. Blige)
15. "Have a Party" (featuring 50 Cent & Nate Dogg)
16. "Outta Control (Remix)" (featuring 50 Cent)
(Aquarius Records)
hr.digg|prijavi
utorak, 15.08.2006.
Sonic Youth - Rather Ripped
Kada se od gitare napravi šesterožični stroj za pravljenje distorzije i buke po uspješnom receptu i kada taj recept prođe po dvadeset i drugi put kod izdavača znači da Privatna Audio Prčija ima posla sa istinskim underground herojima koji već petnaest godina nisu underground na papiru ali su ostali vrlo indie u srcu.
Uostalom, njihova količina kula uopće nije u pitanju kada su gostovali u Simpsonima zajedno sa Cypress Hill i Smashing Pumpkins te, što je možda i važnije, nagovorili neodlučnog Cobaina da potpiše za njihovu DGC/Geffen etiketu. Time si je Nirvana kupila predujam za snimanje drugog albuma koji će otići u anale pop-kulture, a Sub – Pop mjesto u vokabularu svakog pravog glazbenog geeka kada pokušava impresionirati suprotni spol u starkama petkom uvečer na relaciji Zagreb – Križevci - Varaždin .
Ne može se niti poreći količina kulerštine koju samo ime Sonic Youth donosi a nastalo je križanjem imena Freda «Sonic» Smitha iz MC5 te reggae sastava Big Youth jerbo mlada basistica Kim Gordon nije baš najbolje znala svirati instrument koji će ju proslaviti kao i drugu Kim; kolegicu Kim Deal iz The Pixies. Mogu konstatirati da jedino kulje ime nosi Velvet Underground i time završava traktat o kulu započinje par redaka o nosaču zvuka čije je ime u naslovu.
Rather Ripped je dvadeset i drugi naslov u katalogu te četvrti album objavljen u ovom desetljeću što govori da je sastav sa svojih 25 godina u kostima vrlo aktivan i uigran te Thurston Moore još uvijek ima vrlo mladu boju glasa za jednog 48-godišnjaka te piše još uvijek solidne albume na tragu Dayderam nation iz 1988. i Bad Moon Rising iz 1985. Naravno, esencijalni albumi se napišu samo jednom i to bez namjere da budu esencijalni u bilo kojem pogledu već da govore iskreno o čemu već treba da govore. Tako Rather Ripped neće ući u antologiju pod gornjom kategorijom ali će stajati da Sonic Youth stare dostojanstveno i u skladu sa time pišu pjesme za također ostarjelu publiku; i to ostarjelu zajedno sa njima.
Tracklist:
1. - Reena (3:47)
2. - Incinerate (4:55)
3. - Do You Believe In Rapture? (3:11)
4. - Sleepin' Around (3:42)
5. - What A Waste (3:33)
6. - Jams Run Free (3:52)
7. - Rats (4:24)
8. - Turquoise Boy (6:14)
9. - Lights Out (3:32)
10. - The Neutral (4:09)
11. - Pink Steam (6:57)
12. - Or (3:29)
13. - Helen Lundberg (bonus track) (4:38)
(Aquarius Records)
hr.digg|prijavi
utorak, 08.08.2006.
The Black Eyed Peas - Renegotiations; The Remixes
Nakon četvrtog albuma zvanog The Monkey Bussiness, četvorka iz Los Angelesa predvođena superutegnutom Fergie izdaje ovaj extended play (EP) za download preko iTunes te kao super-ekskluzivno izdanje samo za japansko tržište. Risingson, agilan kakav i uistinu jest, nabavio je i ovaj komad svirajuće plastike da istrese riječ –dvije.
Na disk se naselilo sedam pjesama od kojih su dvije normalne, dakle nemiksane ili remiksane; dakle već dobavljive normalnim sredstvima distribucije tipa loklni CD-shop ili ĽTorrent dok je ostalih pet u remiksevima faca poput Ericka Sermona, Petea Rocka i Jeffa Soulfula. Možda je najbolji posao obavio DJ Premier iz Gang Starr u stvari My Style koju je prilično «umastio» to jest dodao i beat i groove i za djevojke i za dječake da plešu i trljaju u slavu Ljepote življenja™.
Dakle, da ponovimo, tu su dvije normalne stvari i pet do sada neobjavljenih tako da je ovo zapravo skup dva singla; A-strane sa njima pripadajućim B-stranama u ukupnom trajanju od 31 minute pa ako niste zagriženi fan Will.I.Am – ove produkcije ili Fergienih guzova ovo slobodno preskočite, a ako jeste vjerojatno ovo već imate i super vam je. E, pa meni nije.
1. Like That feat. Q-Tip, Talib Kweli, Cee-Lo & John Legend (Album Version) (4:36)
2. Ba Bump (Erick Sermon Remix) (3:09)
3. My Style feat. Justin Timberlake (DJ Premier Remix) (4:28)
4. They Don't Want Music feat. James Brown (Pete Rock Remix) (6:26)
5. Feel It (Jazzy Jeff Soulful Remix) (4:54)
6. Audio Delite (Album Version) (4:03)
7. Disco Club (Large Pro Peas Remix) (3:50)
hr.digg|prijavi
subota, 05.08.2006.
Siddharta - petrolea
Nakon osmosatne vožnje na trajektu kroz nadasve veličanstvenu relaciju Zadar - Mali Lošinj te kupnju šugavog sendviča šunka/sir od 25 kuna na istom, Rising son službeno mrzi sljedeće: trajekte, Jadroliniju, Jadransko more te glupe turiste koji kupuju za čitanje 24 sata umjesto, recimo, Klika i Buga te za novi album Siddharte kaže sljedeće...
Najveći bend u susjednoj državi od pojave NSK i Laibacha, a od pojave Laibacha prošlo je oho-ho vremena. Siddharta je šetorka iz Ljubljane koja je odabrala nesigurnost estradnog poziva umjesto kreditne sposobnosti i stalnog zaposlenja.
Prije tri godine održali su na ljubljanskom stadionu koncert na kojem je prisustvovalo 34 tisuće duša; 90 % države rekli bi neki zlobnici ali ovaj blog nije takav i ne prosuđuje ljude po veličini države ili veličini bilo čega drugoga.
Ovaj naslov im je sedmo izdanje ako se računaju prijašnji radovi na slovenskom i engleskom jeziku; inače, normalno gledano ovo im je četvrti studijski album na kojemu su pjesme na slovenskom jeziku a zlobnici bi opet rekli da zvuče kao slovenski Him ili Rasmus, no, ponavljam; ovo nije takav blog i ovdje se ne uspoređuje sa Him ili Rasmus jer je to uvreda sastavu kojeg se uspoređuje (sa Him ili Rasmus). Zato ću za Siddhartu reći da zvuče kao slovenski Marylin Manson samo uškropljen, pod jakim tabletama i sa normalnom bojom očiju i bez šminke. Što nije nužno loše jer ovaj album u odnosu na starije jest mirniji i malo mekši ali sve jedno jak i monolitan. Mora se pohvaliti i pakiranje koje je sa tamno crnom i tamno zelenom kombinacijom boja na svijetlom papiru poprilično nečitko tako da vam neću reći tko je producent i što piše u knjižici jerbo se ne vidi pročitati; ali znam da je stvar pod rednim brojem četiri i pod nazivom Mr. Q rasni hit koji čak i na slovenskom jeziku dobro zvuči a ako ga prevedu neće se sa MTV Adria skidati tri mjeseca. No to doduše u današnje vrijeme i nije neki kompliment.
Tracklist:
1. - ohm (4:09)
2. - domine (4:21)
3. - il a modras (4:34)
4. - mr. q (3:54)
5. - neznano (5:03)
6. - homo carnula (4:12)
7. - plastika (3:52)
8. - tria (4:12)
9. - disco deluxe (3:59)
10. - brezokoff (4:01)
11. - gnan (3:42)
12. - male roke (3:05)
(Menart)
hr.digg|prijavi
